Dokazi izvan Evanđelja koji potvrđuju njihovu pouzdanost

Postoje li dokazi izvan Evanđelja? Tijekom mog nedavnog intervjua na podcastu Nevjerojatno? s Justinom Brierleyem, jedan slušatelj je želio znati postoji li dovoljno dokaza izvan Evanđelja koji potvrđuju njihovu pouzdanost. Prvo sam mu pomogao shvatiti prirodu dokazivanja i ograničene informacije koje obično nude takvi dokazi. Svaki dio potkrepljujućeg dokaza obično rješava (i provjerava) samo „dodirne točke“, mali aspekt svjedočanstva iz kojeg vidimo širu, „razumnu“ sliku događaja. Potkrepljujući dokaz je uvijek ograničen; objašnjava samo mali aspekt događaja koji se razmatra. Međutim, čak i s ovim ograničenjima, Evanđelja su još uvijek dobro potkrijepljena. Napisao sam cijelo poglavlje o tome u svojoj knjizi Cold-Case Christianity, a ovdje je kratak sažetak dokaza koji se nalaze „izvan Evanđelja“:

DREVNI „SLUČAJNI“ ZAPISI

Nekršćanski pisci i povjesničari iz doba antike u više navrata spominju Isusa ili Njegove sljedbenike, čak i kada poriču Njegovo božanstvo ili tvrdnje Njegovih sljedbenika. Iako su ti drevni izvori bili neprijateljski raspoloženi prema tvrdnjama Novog zavjeta, slučajno potvrđuju ključne elemente Evanđelja.

Josip Flavije (Josephus, 37.-101. g. poslije Krista)

Čak i kad se ispituje skromna, skraćena verzija Josipovog drevnog izvještaja, jasno je da ovaj židovski povjesničar nenamjerno potvrđuje sljedeće: Isus je živio u Palestini, bio je mudar čovjek i učitelj, radio je nevjerojatna djela, bio optužen od Židova, razapet pod Pilatom i imao sljedbenike zvane kršćani.

Talij (Thallus, 52. g. poslije Krista)

Dok Talij negira nadnaravni aspekt evanđeoskih izvještaja, nenamjerno ponavlja i potvrđuje sljedeće: Isus je živio, bio razapet, i dogodio se potres i tama na mjestu njegova raspeća.

Tacit (Tacitus, 56.-120. g. poslije Krista)

Kornelije Tacit (poznat po svojim analizama i proučavanju povijesnih dokumenata, i jedan od najpouzdanijih antičkih povjesničara) zabilježio je Neronov odgovor na veliki požar u Rimu i slučajno potvrdio sljedeće: Isus je živio u Judeji, raspet je pod Poncijem Pilatom, i imao je sljedbenike koji su bili progonjeni zbog vjere u Krista.

Mara Bar-Serapion (70. g. poslije Krista)

Negdje nakon 70. g. poslije Krista, ovaj sirijski filozof, dok piše da ohrabri svoga sina, uspoređuje život i progon Isusa s onima drugih filozofa koji su bili progonjeni i nesvjesno potvrđuje sljedeće: Isus je bio mudar i utjecajan čovjek koji je umro za svoja uvjerenja, Njegovi sljedbenici su prihvatili ta uvjerenja i živjeli po njima.

Flegont (Phlegon, 80.-140. g. poslije Krista)

Flegont je napisao kroniku povijesti oko 140. godine nakon Krista i nenamjerno potvrdio sljedeće pojedinosti o Isusu: Isus je imao sposobnost točno predvidjeti budućnost, bio je razapet za vrijeme vladavine cara Tiberija i pokazao je svoje rane nakon što je uskrsnuo.

ARHEOLOŠKA OTKRIĆA

Mnogo knjiga je napisano o arheološkim podrškama Starog i Novog zavjeta, uključujući ovaj vrlo kratak popis arheoloških potvrda:

Kvirinije

Luka je zabilježio da su se Josip i Marija vratili u Betlehem, jer je sirijski guverner zvan Kvirinije provodio popis (Luka 2,1-3). Arheološka otkrića u 19. stoljeću otkrila su da je Kvirinije (ili netko s istim imenom) također bio prokonzul Sirije i Cilicije od 11. god. prije Krista do Herodove smrti. Kvirinijevo ime je otkriveno na kovanici iz tog perioda, a na podnožju kipa u Pizidijskoj Antiohiji.

Erast

U poslanici Rimljanima 16,23, Pavao je napisao: „Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik.“ Komad pločnika otkrivenog u Korintu 1929. godine potvrđuje njegovo postojanje.

Lizanija

Luka je opisao tetrarha po imenu Lizanija i napisao da je taj čovjek vladao Abilenom kada je Ivan Krstitelj započeo svoju službu (Luka 3,1). Dva natpisa su otkrivena koja spominju Lizaniju po imenu. Jedan od njih, koji datira između 14. i 37. god. poslije Krista, identificira Lizaniju kao tetrarha Abilene u blizini Damaska.

Ikonij

U Djelima 13,51, Luka opisuje ovaj grad u Frigiji. Neki antički pisci (poput Cicerona) napisali su da se Ikonij nalazio u Likaoniji, a ne u Frigiji, ali 1910. godine otkriven je spomenik koji potvrđuje Ikonij kao grad u Frigiji.

Kupalište Betesda

Ivan piše o postojanju bazena Betesda (Ivan 5,1-9) i navodi da je bio smješten u Jeruzalemu, blizu Ovčjih vrata, okružen s pet trjemova. Godine 1888. arheolozi su započeli iskapanja na području u blizini crkve Sv. Ane u Jeruzalemu. Otkrili su ostatke kupališta, zajedno sa stubama koje su vodile prema dolje s jedne strane i pet plitkih trjemova s druge strane.

Politarsi

Kroz mnoga stoljeća, Luka je bio jedini antički pisac koji je koristio riječ „politarsi“ kako bi opisao „vladare grada“. Skeptici su sumnjali da je to bio legitiman, grčki pojam dok nije otkriveno 19 natpisa. Njih pet se odnosilo na grad Solun (grad u kojem je Luka tvrdio da su čuli taj izraz).

Kupalište Siloam

Ivan je pisao o „kupalištu Siloamu“ (Ivan 9,1-12), te ga opisao kao mjesto obrednog čišćenja. Arheolozi Ronny Reich i Eli Shukrun iskopali su bazen i datirali ga između 100. god. prije Krista i 100. god. poslije Krista (na temelju značajki bazena i kovanica nađenih u gipsu bazena).

Poncije Pilat

Tijekom dugog niza godina jedina referenca na postojanje Poncija Pilata (guvernera Judeje koji je dao ovlaštenje za razapinjanje Isusa) bio je vrlo kratak citat od Tacita. Međutim, 1961. g. otkriven je komad vapnenca s natpisom Pilatovog imena. Natpis je pronađen u Cezareji, glavnom gradu provincije tijekom Pilatove vladavine (od 26. do 36. god.) i opisuje građevinu koju Pilat posvećuje caru Tiberiju.

Običaj razapinjanja

Dok je tisuće osuđenih kriminalaca i ratnih zarobljenika navodno ubijeno na ovaj način, niti jedan od njih nikada nije otkriven u nekom arheološkom nalazištu. Godine 1968., Vassilios Tzaferis pronašao je prve ostatke žrtve raspeća, Yohanan Ben Ha’galgol, zakopanog u pravilnu židovsku „kôkhîmtype“ grobnicu.

Sergije Pavle (Sergius Paulus)

U Djelima 13, Luka identificira Sergija Pavla, prokonzula u Pafu. Skeptici su sumnjali u postojanje tog čovjeka i govorili da je svaki vođa ovog područja bio „namjesnik“, a ne prokonzul. No, otkriven je natpis u Soli na Cipru gdje se Sergija Pavla navodi kao prokonzula.

ZAKLJUČAK

Iako je mnogo potkrepljujućih dokaza „izvan Evanđelja“ (od kojih sam dotakao samo neke od navedenih), tu je i značajan broj dokaza „unutar Evanđelja“ koji potvrđuju njihov sadržaj, uključujući:

(1) točnu „nenamjernu podršku očevidaca“ između autora Evanđelja,

(2) točne nazive regionalnih i vlastitih imena iz 1. stoljeća,

(3) točne navode funkcija vladajućih i

(4) točne nazive malo poznatih geografskih lokacija, te

(5) pravilnu uporabu drevnog jezika.

Pisao sam opsežno o tim potkrepljujućim dokazima u 12. poglavlju svoje knjige. Procijenili smo pouzdanost Evanđelja na isti način kako procjenjujemo pouzdanost svjedoka u sudskim procesima. Spisi Novog zavjeta povrgnuti našoj dubinskoj analizi pokazuju značajke pouzdanih svjedočanstava. To znači da u njih možemo imati povjerenje kao povijesne dokumente, potvrđene od (kao što smo mogli očekivati) nenamjernih antičkih zapisa, nekršćanskih autora i arheoloških pronalazaka.

Autor: J. Warner Wallace, detektiv za ubojstva, bivši skeptik koji je koristio forenzičke metode kako bi ispitao pouzdanost Evanđelja i navode o Isusu. Rezultate svoje istrage sažeo je u knjigu Cold Case Christianity (koja trenutno nije dostupna na hrvatskom jeziku). Više o njegovom istraživanju navoda iz Evanđelja pronađite na njegovoj stranici coldcasechristianity.com.

Za više informacija o pouzdanosti Novog zavjeta također možete pogledati nekoliko apologetskih videa na ovom kanalu: Apologetika