Dan žena – gdje je nestala ljubav?

Dan žena – gdje je nestala ljubav? Društvo sve većeg zbližavanja ili udaljavanja? Je li neovisna žena istinski slobodna?

Danas su gradovi širom svijeta obojeni napadnom ponudom cvjećara, prodavaonica, parfumerija i restorana. Umjesto istinskog zbližavanja, ovakvi formalni momenti najčešće samo još više udaljavaju ženu i muškarca, ostavljajući sve veći jaz nerazumijevanja i otpadništva od suštine ljubavi.

Gotovo da je i zaboravljena osmomartovska priča o Clari Zetkin i njenoj borbi za prava žena, budući da se žene danas smatraju „ravnopravnima“ s muškarcima i da su se „izborile“ za svoja prava. Otvara se pitanje što čini tu ravnopravnost? Ako se ona ogleda u visini zarade, položaju žene u firmi i društvu, kvaliteti namještaja, odjeće ili odabiru destinacije za putovanje, ako su žene postale aktivne, poduzetne i nezavisne – čemu onda 8. mart? Čemu i Dan zaljubljenih? Jesu li žene zaista željele ovakav svijet, u kojem se gasi ljubav i razumijevanje među spolovima, a raste broj abortusa, razvoda, usamljenosti i tuge?

SVIJET PUN „EVA“

U medijima se pred žene postavljaju određeni standardi, vezani za tjelesni izgled, materijalno okruženje, nezavisnost, poslovnost i „osvajanje svijeta“. Tradicionalna uloga žene kao majke, supruge i domaćice, ismijana je i okarakterizirana kao konzervativna i ropska. U evanđeoskoj pouci da je muškarac glava ženi kao što je Krist glava Crkvi, ženama je zanimljiva jedino ideja da vrat može okretati glavu po svome nahođenju. Tako dolazimo ponovo do praroditeljskog grijeha, želje za moći, zloupotrebe darova koje smo od Gospoda dobili, a svijet je danas prepun „Eva“ koje olako prihvaćaju varljivu ponudu zmije. Pojam emancipacije žene je izmišljen kako bi se uništilo izvorno žensko značenje supruge i majke.

Nikada nije bilo više otvorenih mogućnosti za upoznavanje i zbližavanje muškaraca i žena, a nikada manje ljubavi i prave komunikacije. Nikada prodavaonice nisu bile toliko pune poklona, a darova srca tako malo. Potrebni su nam nekakvi zvanični datumi da bismo se podsjetili darivanja, zahvalnosti i praktične ljubavi. Duboko vjerujem i da suvremene žene ne bi bile u tolikoj mjeri – iako vješto prikrivano – nesretne, neispunjene, usamljene i besmislenih života, kada bi se vratile svojoj prvobitnoj svrsi života.

JEDINO ŽENA U KRISTU – SLOBODNA

Kada je Krist govorio o ženi kao vratu kojoj je glava muž, to nije podrazumijevalo pasivnu ženu, neslobodnu i obespravljenu. To je značilo ženu koja je potpora, prijatelj, koja umije da prati htjenja i djelovanja svoga muža, koja je spona glave sa srcem. Bog nije napravio ženu od glave muškarca – jer ona ne treba da vlada njime, već od rebra – da ga ljubavlju štiti, podržava, kao pomoćnica, u zajednici s Kristom, a ne po položaju u društvu. Samo je kroz takvu aktivnu ljubav žena istinski slobodno biće, budući da slobodno bira ljepotu zajednice, obitelji, odričući se svog egoizma i želje za moći. Jedino tako ona živi po svom prirodnom značenju, a to znači da rađa tjelesno i duhovno. Ženi koja poznaje vrijednost darivanja srca, iskrene komunikacije i razumijevanja, topline i radosti u domu, spokoja svog usnulog djeteta, hoda u susret mužu zagrljajem – nisu potrebne ni osmomartovska ni njima slična obilježavanja.

Kao kršćani posljednjih vremena, gledajući sve veće hlađenje ljubavi ostaje nam jedino da Gospodu i svojim bližnjima svakodnevno i svim srcem prinosimo istinske darove ljubavlju pomazane, molitvom, vjerom i zahvalnošću prinesene, kako bi i nama bila darovana blagodat gledanja u Onoga koji jeste savršena Ljubav.

Autor: Ivan Ana Zlatanović

Više na vezane teme na tagu: FEMINIZAM.