Biblijska priča: Jakov i Ezav

Biblijska priča: Jakov i Ezav. Što nam govori ova priča? Koga zapravo predstavlja Ezav, a koga Jakov? Zaronimo malo dublje u Bibliju.

Jakov i Ezav, sinovi blizanci Izaka i Rebeke, bili su u sukobu čak i prije nego što su rođeni.

• I zamoli Izak usrdno GOSPODINA za svoju ženu, jer ona bijaše neplodna; i usliša ga GOSPODIN te zače njegova žena Rebeka. No djeca u njoj udarahu jedno o drugo pa ona reče: “Ako je to tako, zašto mi je onda ovako?” I pođe ona upitati GOSPODINA. I reče joj GOSPODIN: “Dva su naroda u tvojoj utrobi, i dvije će se vrste ljudi odijeliti iz tvoje nutrine; jedan će narod biti jači od drugog naroda; stariji će služiti mlađemu.” /Postanak 25,21-23

Ovo je slika tjelesnog i duhovnog čovjeka, o čemu čitamo u Novom zavjetu. Tjelesnom Izraelu i duhovnom Izraelu.

• A kada joj se navršiše dani da rodi, gle, u njezinoj utrobi bijahu blizanci. I iziđe prvi, crven, sav kosmat kao dlakav ogrtač; i dadoše mu ime Ezav. I iziđe poslije njegov brat držeći se rukom Ezavu za petu. Njega nazva imenom Jakov. Izaku bijaše šezdeset godina kada ih je ona rodila. I porastoše dječaci: Ezav bijaše vješt lovac, čovjek polja; a Jakov bijaše krotak čovjek koji je boravio u šatorima. /Postanak 25,24-27

Ezav je bio divlje i neukroćene prirode, dok se Jakov držao za Ezavovu petu, što je znak njegove ustrajnosti za blagoslovima koje je Ezav imao po pravu prvorodstva. Na isti način kršćani se drže za petu Izraela u duhovnom smislu – jer nasljeđujemo njegove blagoslove po Izaku.

Ezav je bio grub čovjek, nepromišljen i impulzivan, vođen tjelesnim željama i baveći se zemaljskim stvarima. Jakov je, s druge strane, bio sušta suprotnost – krotak, miran, povučen, introspektivan i duhovan.

• Izak je volio Ezava, jer je jeo od njegove divljači, ali je Rebeka voljela Jakova. /Postanak 25,28

Izak je volio Ezava zbog njegove snage i vještosti u lovu, dok je Rebeka voljela Jakova zbog njegove dubine i oštroumnosti. Ključni trenutak dogodio se na dan koji je razotkrio Ezavovu nezainteresiranost i nedostatak duhovnog razlučivanja. Živio je za tjelesno – kako da ugodi svom trbuhu, i tako prodao svoje pravo na blagoslov od Izaka zanemarujući ono što je istinski važno. Jakov je to „iskoristio“.

Na isti način su kršćani na neki način „prevarili“ Izrael i ukrali mu blagoslov koji mu je pripadao kao Jahvinom prvorođencu.

• ‘Ovako govori GOSPODIN: Izrael je moj sin, i to moj prvorođenac. /Izlazak 4,22
• Kao što u Hošei govori: “One koji ne bijahu moj narod prozvat ću svojim narodom, i onu koja ne bijaše ljubljena, ljubljenom.” /Rimljanima 9,25

Ezav, prožet trenutnim zadovoljenjem tjelesnih potreba, ismijavao se s Božjim obećanjem – „kakvu korist imam od prvorodstva?“, prezrevši Božji blagoslov, to jest pravo da kao prvorođenac baštini Božje kraljevstvo.

• Jednom je Jakov kuhao varivo, a Ezav je došao umoran s polja. I reče Ezav Jakovu: “Daj mi jesti to crveno varivo, jer sam iznemogao.” Zato bijaše nazvan imenom Edom. Jakov mu odvrati: “Prodaj mi danas svoje pravo prvorođenca.” A Ezav reče: “Evo ću skoro umrijeti; kakva mi je korist od toga prvorodstva?” Jakov će mu: “Zakuni mi se danas”; i zakle mu se on te proda svoje prvorodstvo Jakovu. Tada Jakov dade Ezavu kruh i varivo od leće. Ovaj je to pojeo i popio, digao se i otišao svojim putem. Tako je Ezav prezreo svoje pravo prvorođenca. /Postanak 25,29-34

Ezavu je samo bilo stalo da ne umre od gladi. Jakov je znao pravu istinu – da čovjek ne živi samo o kruhu, nego svakoj Božjoj riječi.

• Ali on odgovori i reče: “Pisano je: ‘Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.’ ” /Matej 4,4
• Jer mnogi… hode kao neprijatelji Kristova križa: njima je svršetak propast, Bog im je njihov trbuh, a slava im je u sramoti njihovoj; takvi koji misle na zemaljsko. /Filipljanima 3,18-19

Ova proročka slika o Ezavu i Jakovu prikazuje svu suštinu borbe između svjetovnog i duhovnog. Između tjelesne požude – ugađanja sebi i života po Duhu – ugađanja Bogu.

Olako prihvaćajući svoj položaj prvorođenca, Ezav je sagriješio protiv Boga. Ostao je bez Božje milosti – ne zato što je Bog tako htio, nego zato što je Ezav (Izrael) tako izabrao.

• K svojima [Židovima] je došao i njegovi ga ne primiše; a svima [i Židovima i poganima] koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muškarčeve, nego od Boga. /Ivan 1,11-13

Godinama kasnije kako je Izak oslijepio, došlo je vrijeme da Izak blagoslovi svog prvorođenca.

• Kada je Izak ostario i oči mu se zamutile, tako da nije vidio, pozva on Ezava, svog starijeg sina, i reče mu: “Sine moj.” On mu reče: “Evo me.” I reče: “Evo sam ostario; ne znam dan svoje smrti. Uzmi sada svoje oružje, svoj tobolac i lûk, iziđi u polje i ulovi mi divljač; i pripravi mi ukusno jelo, onakvo kakvo ja volim, i donesi mi da ga jedem; da te duša moja blagoslovi prije no što umrem.” /Postanak 27,1-4

Međutim, Rebeka se umiješala i osigurala da blagoslov na prevaru ide Jakovu, podmetnuvši Jakova umjesto Ezava na slijepe Izakove oči.

• Stoga, sine moj, poslušaj moj glas i učini onako kako ti zapovjedim. Pođi sada k stadu i donesi mi odande dva dobra kozlića, a ja ću od njih napraviti ukusno jelo za tvoga oca, takvo kakvo on voli. Ti ćeš ga odnijeti svome ocu da jede i blagoslovi te prije svoje smrti.” /Postanak 27,8-10
• No Jakov reče svojoj majci Rebeki: “Ali moj brat Ezav je dlakav, a ja sam bez dlaka. Možda me dotakne otac pa ću u njegovim očima ispasti varalica i navući na sebe prokletstvo, a ne blagoslov.” No majka mu njegova reče: “Neka na meni bude tvoje prokletstvo, sine moj. Samo poslušaj moj glas pa idi i donesi mi ih.” /Postanak 27,11-13
• I uđe on k svome ocu i reče: “Oče moj”; a on odvrati: “Evo me. Tko si ti, sine moj?” I reče Jakov svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam onako kako si mi naložio: ustani, molim te, sjedni i jedi od moje lovine da me blagoslovi duša tvoja.” I reče Izak svome sinu: “Kako to da si je tako brzo našao, sine moj?” On odvrati: “Jer mi ju je doveo GOSPODIN, Bog tvoj.” /Postanak 27,18-20
• I reče mu: “Jesi li ti doista moj sin Ezav?” I reče ovaj: “Ja sam.” /Postanak 27,24

Proklet tko vas proklinje, blagoslovljen tko vas blagoslivlja! Tu se radi o vama, kršćani, tj. koji ste istinski Kristovi učenici.

• I primakne mu se i poljubi ga; i osjeti on miris njegove odjeće pa ga blagoslovi govoreći: “Gle, miris sina mojega je kao miris polja koje je blagoslovio GOSPODIN. Neka ti, stoga, Bog daje rosu nebesku i plodnost zemlje, i obilje žita i mladoga vina; neka ti služe narodi i klanjaju ti se plemena; budi gospodar nad svojom braćom i neka ti se sinovi tvoje majke klanjaju: proklet bio svatko tko tebe proklinje, i blagoslovljen onaj tko tebe blagoslivlje.” /Postanak 27,27-29

Kad se Ezav vratio iz lova i shvatio što se dogodilo, njegova se neopravdana arogancija pretvorila u gorki bijes. Okupiran očevom pristranošću i važnosti da je ocu na prvom mjestu, optužio je Jakova da mu je ukrao pravo prvorodstva, a sad i očev blagoslov, zaboravljajući da se prodao za sitno.

Slika kako je nebeski Otac blagoslovio nas koji smo prihvatili Krista.

• …blagoslovio sam ga. Jest, i on će blagoslovljen ostati.” /Postanak 27,33
• Kada je čuo riječi svoga oca, Ezav glasno kriknu i gorko zaplaka; i reče svome ocu: “Blagoslovi i mene, oče moj.” On mu odvrati: “Tvoj brat je došao s prijevarom i odnio tvoj blagoslov.” On reče: “Nije li s pravom nazvan Jakovom? jer već me dvaput prevario. Oduzeo mi je pravo prvorodstva, a sada mi je, evo, uzeo i blagoslov.” I reče: “Nisi li za mene sačuvao neki blagoslov?” /Postanak 27,34-36

Blagoslov je već bio dan, i zbog toga je Ezav zamrzio svog brata Jakova gledajući kako da ga ubije. Obuzela ga je gorčina stvarajući vječni jaz između ove dvojice braće – tjelesnog i duhovnog realiteta. Od tada tjelesni čovjek progoni duhovnog.

• I zamrzi Ezav Jakova zbog blagoslova kojim ga je njegov otac blagoslovio; i reče Ezav u svome srcu: “Blizu su dani žalovanja za mojim ocem; tada ću ubiti svoga brata Jakova.” /Postanak 27,41

Izak je blagoslovio i Ezava, ali na malo drugačiji način. Prosperitetom.

• Tada mu odgovori njegov otac Izak i reče: “Evo, tvoje će prebivalište biti plodno tlo i od rose nebeske odozgor; od svoga mača ćeš živjeti i svome bratu služiti. No jednom kada ti budeš imao vlast, jaram ćeš njegov sa svoga vrata strgnuti.” /Postanak 27,39-40

Kasnije vidimo obnovljenu ljubav između dvojice braće, pokazavši pokajanje, poniznost i oprost.

• I potrča mu Ezav u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga; i zaplakaše. /Postanak 33,4
• A Ezav reče: “Daj da ti ostavim neke od ljudi koji su sa mnom.” No on [Jakov] reče: “Čemu to? Daj mi da nađem milost u očima svoga gospodara.” /Postanak 33,15

ZAKLJUČNO

Ezav nije bio nevin da bi ga Bog zamrzio iz čista mira.

• “Ljubih vas,” govori GOSPODIN. “No vi govorite: ‘U čemu si nas ljubio?’ Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev?” govori GOSPODIN, “no ja sam ljubio Jakova. Dok Edom govori: ‘Osiromašili smo, ali ćemo se vratiti i sagraditi opustjela mjesta’, ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Oni će graditi, ali ću ja oboriti; i nazivat će ih Međom zloće i Narodom protiv kojega se GOSPODIN srdi dovijeka. /Malahija 1,2-4

Bog govori o zloći Edomaca, a Ezav je otac Edomaca.

• Tako se Ezav nastani na gori Seir. Ezav je Edom. /Postanak 36,8
• Ezav je otac Edomcima. /Postanak 36,43

Biblija ga također naziva bludnikom i svetogrdnikom (kojemu ništa nije sveto), što nije mala stvar. Nije mu moglo biti ukradeno ono što ionako nije htio, nego se samo pretvarao.

• Pomno gledajte da tko ne ostaje bez milosti Božje, da kakav korijen gorčine ne proklije i uznemiri vas te se time okaljaju mnogi, da tko ne bude bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji je za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva. /Hebrejima 12,15-16

Ezav je također ženio Kanaanke (poganke), sa čime se s pravom nisu slagali njegovi roditelji, i što je bilo protivno Božjoj zapovijedi o miješanju s drugim narodima, budući da ih njihovi pogani idoli mogu odvući od istinitog štovanja Boga.

• uvidje Ezav da kanaanske kćeri nisu po volji njegovu ocu Izaku. /Postanak 28,8
• Nemojte biti neprimjereno ujarmljeni s nevjernicima: jer što zajedničkoga ima pravednost s bezakonjem? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? /2. Korinćanima 6,14

Čak i prije nego što su blizanci rođeni, Bog je znao što će se dogoditi – kao dio Njegovog vječnog plana, kako bi spasenje došlo na čitav svijet, ne samo na Izrael, nego i pogane.

• Ali ne samo to; nego, kada je Rebeka zanijela s jednim, s Izakom, ocem našim, pa kada se dječaci još nisu ni rodili niti učinili išta dobro ili zlo, kako bi ostala Božja odluka o izabranju, ne po djelima, nego po onomu koji poziva, bî joj rečeno: “Stariji će služiti mlađemu.” Kao što je pisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava mrzio.” Što ćemo, dakle, reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Nipošto! Jer Mojsiju on govori: “Smilovat ću se onome kome se hoću smilovati i sažaliti se nad onime nad kime se hoću sažaliti.” /Rimljanima 9,10-15

Ono što kalvinisti često koriste kao argument su upravo ovi stihovi iznad, bez razumijevanja da se ovdje radi o narodima, a ne pojedincima, te ne uzimajući Bibliju unutar konteksta. Poslanica Rimljanima, poglavlja 9, 10 i 11 govore o Izraelu i proročanstvu kako će na kraju biti spašeni, to jest zadnja generacija i time zaokružiti Crkvu.

• Jer ne bih htio, braćo, da ne znate ovu tajnu, da ne biste mislili za sebe da ste pametni: djelomično slijepilo zadesilo je Izraela sve dok ne uđe punina pogana. I tako će se sav Izrael spasiti; kao što je pisano: “Doći će sa Siona Izbavitelj i odvratiti bezbožnost od Jakova. I bit će to moj savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.” /Rimljanima 11,25-27

Dakle, Rimljanima 9 spominje:

• Ezava (starijeg) – Izrael, i
• Jakova (mlađeg) – kršćani (pogani)

Što znači da stariji (Izrael) služi mlađemu (kršćanima)?

Bog se poslužio tjelesnim Izraelom da posluži duhovnom Izraelu. Sama Biblija je pisana pretežno od strane ljudi izraelskog podrijetla, u biti 100% Starog zavjeta i značajan dio Novog zavjeta imaju izraelske korijene.

• Oni su Izraelci: njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su oci, od njih je i Krist po tijelu došao, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. /Rimljanima 9,4-5
• U pogledu evanđelja oni su protivnici radi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci zbog otáca. Jer neopozivi su darovi i poziv Božji. Jer kao što vi nekoć niste vjerovali Bogu, a sada ste zadobili milosrđe po njihovoj nevjernosti, tako su sada i oni postali nevjerni, da po vama iskazanu milosrđu i oni zadobiju milosrđe. Jer Bog ih je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje. /Rimljanima 11,28-32

Bog je otvrdnuo Izrael i oduzeo im milost samo iz jednog razloga – NEVJERE.

• No Izrael,… nije ni dopro. Zašto? Zato što nisu tražili po vjeri, /Rimljanima 9,31-32
• Tako vidimo da oni nisu mogli ući zbog nevjere. /Hebrejima 3,19
• Dobro; zbog nevjere su odlomljene, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj: /Rimljanima 11,20

Kao što je rečeno, Ezav i Jakov slika su dva naroda – rođenog po tijelu i rođenog po Duhu.

• Ono što je rođeno od tijela, tijelo je, a ono što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Morate se nanovo roditi.’ /Ivan 3,6-7
• A mi smo, braćo, kao što je bio Izak, djeca obećanja. Ali kao što je tada onaj koji je bio rođen po tijelu progonio onoga koji je bio rođen po Duhu, tako je i sada. /Galaćanima 4,28-29
• U ovome se očituju djeca Božja i djeca đavlova: tko god ne čini pravdu, nije od Boga, kao ni onaj tko ne ljubi svoga brata. /1. Ivanova 3,10

Moramo se nanovoroditi da bismo baštinili Izakov blagoslov. Vjerovati evanđelje i slijediti Isusa!

Više na vezane teme na tagu: IZRAEL.