Babilonska kula – nekada raskoš, sada ruševina

377
pregleda
Babilonska kula Babilon

Kako su nastali različiti narodi i različiti jezici dokazuje nam upravo Babilonska kula. Zašto je Bog poremetio ljude da se više ne razumiju i ne govore istim jezikom? Gdje se nalazi točna lokacija Babilona? Kako završavaju oni koji grade na vlastitu slavu?

Nakon Noinog potopa ljudi su se razmnožavali i bili okupljeni na jednom mjestu. Nisu poslušali Božju zapovijed od početka da nasele čitavu Zemlju, nego su se držali jednog mjesta i od njega napravili kult štovanja. Grad stvoren na vlastiti ponos i slavu.

„Na cijeloj pak zemlji bijaše isti jezik i iste riječi.“ /Postanak 11,1

Na cijeloj zemlji bilo je jedinstvo – svi su bili jedan narod, govorili istim jezikom i imali isto mišljenje. U tome čak ne bi bilo ništa loše da nisu sebi počeli graditi ime, renome, ugled, glas, popularnost. Vlastiti potpis. Autorsko pravo.

„I dogodi se, kako su ljudi putovali s istoka, da nađu ravnicu u zemlji Šinaru te se ondje nastane. Tada rekoše jedan drugomu: ‘Hajdemo praviti opeke te ih peći u ognju!’ I bijahu im opeke umjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.“ /Postanak 11,2-3

Više nisu gradili na kamenu-Stijeni, nego zemljanim opekama? Zanimljivo.

Babilon – grad ponosa, slave, raskoši, veličanstva. Gradnja je bila njihov ponos. Ipak, to nije bila gradnja na Božju slavu. Sada je ruševina.

„I rekoše: ‘Hajdemo sebi sagraditi grad i toranj kojemu je vrh do neba! I stvorimo sebi ime, da se ne raspršimo po licu sve zemlje!’“ /Postanak 11,4

Ponos gradi sebi ime; renome, reputaciju, slavu, glas, ugled, popularnost. Teži za vlastitim uspjehom, napretkom i priznanjem. Želi na vlastiti način dosegnuti nebo.

„A Gospod siđe da pogleda grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. I reče Gospod: ‘Gle, jedan su narod i svi su jednoga jezika, a evo što su počeli raditi. Ta sada im ništa što naume učiniti neće biti neostvarivo. Hajde da siđemo i jezik im tamo pobrkamo, da jedan drugomu besjedu ne razumiju!’“ /Postanak 11,5-7

Ljudi kad se slažu, ništa im nije neostvarivo. No problem je kad sloga nije za gradnju Božjeg kraljevstva. Problem je u gradnji naših zemaljskih carstava u kojima nema Boga.

„Tako ih Gospod rasprši odande po licu sve zemlje te prestadoše graditi grad. Stoga mu nadjenuše ime Babel, jer je ondje Gospod pobrkao jezik cijele zemlje i odande ih je Gospod rasuo po licu sve zemlje.“ /Postanak 11,8-9

Ljudi koji su nekoć živjeli zajedno u slozi i jedinstvu bili su raspršeni. Od jednog naroda razgranali se u razne narode diljem svijeta.

„Mnoge su namisli u srcu čovječjemu, ali što Gospod naumi, to će biti.“ /Izreke 19,21

„I od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje pošto omeđi unaprijed postavljena vremena i međe prebivanja njihova, da traže Gospodina ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas.“ /Djela 17,26-27

ARHEOLOGIJA I POVIJEST BABILONA – UKRATKO

Babilon se nalazio u jugoistočnoj Mezopotamiji. Babilon je bio jedno od najutjecajnijih središta drevnoga svijeta. Smatrao se jednim od najveličanstvenijim gradova drevne povijesti. Njegovi ostaci, vanjske i unutarnje gradske zidine, vrata, palače i hramovi svjedoče o bogatom i razvijenom gradu. Isticao se po moći i ljepoti. Također je bio i središte poganske kulture i središnji kult štovanja mnoštva lažnih bogova i božica, od kojih su najpoznatiji Baal i Ištar (Semiramida), po kojoj su poznata Ištarina vrata i Semiramidini viseći vrtovi nastali za vrijeme kraljevanja Nabukodonosora, poznatog po izgnanstvu Izraela u ropstvo.

Babilon je danas jedna velika ruševina i pustoš, što dokazuje istinitost biblijskog proročanstva koje je prije 2.700 godina napisao prorok Izaija:

„A Babilon, dika kraljevstava, ures ponosa Kaldejaca, bit će kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se više neće naseliti, i od koljena do koljena neće biti nastanjen; ni Arapin ondje neće razapeti šator niti će pastiri ondje počivati. Nego će zvijeri pustinjske počivati ondje, kuće će im napuniti sove; i nojevi će se ondje nastaniti, a jarci će ondje poskakivati. I hijene će zavijati po njihovim tvrđavama, a zmajevi po raskošnim dvorima. I njegovo će vrijeme uskoro doći, i dani njegovi neće se produljiti.“ /Izaija 13,19-20

Dokazi o Babilonskoj kuli čuvaju se u poznatom arheološkom muzeju – jedinstvene rukotvorine pronađene u arheološkim iskopinama. Postoji ogromna količina specifičnih predmeta koji obilježavaju kulturu onoga vremena. Predmeti kojima su se služili u Babilonu nađeni su diljem Bliskog istoka kako su se narodi raseljavali. Nije nastala samo jezična barijera, nego i doslovno raseljavanje ljudi. Kako su se raseljavali u skupinama, tako su formirali vlastito pismo i jezike. Tome svjedoči velika raznolikost u jezičnoj gramatici i pravopisu. Arheologija i ovoga puta dokazuje Bibliju.

Prije nego što su uspjeli dovršiti kulu, Bog im je poremetio naum i plan. U Eridu se nalazi hram u 18 različitih faza koje su rasle u veličini i složenosti, ali konačna faza hrama je napuštena. Kasnije se ista arhitektura i stil gradnje pokazao među raseljenim narodima, što je još jedan dokaz o raseljavanju stanovništva nakon Babilonske kule. Nalazimo oblike zigurata (hramova od zemljanih opeka posvećenih božanstvima) diljem svijeta, od Kine, Indije, Amerike itd.

Do kraja 11. poglavlja knjige Postanka koje navodi generacije, dolazimo do Abrahama koji je živio u Uru Kaldejskom, dijelu južne Mezopotamije, odakle se njegov otac Terah s obitelji uputio ka zemlji kanaanskoj. Lončarija, ploče s klinastim pismom i ostali predmeti datiraju iz treće dinastije Ura.

„I Terah uze Abrama, sina svojega, i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, sina svojega, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga da stignu u zemlju kanaansku. Tako dođoše do Harana te se nastaniše ondje.“ /Postanak 11,31

Babilonska kula je dokaz srušenog ponosa. Dokaz gradnje za vlastiti potpis. Propast vlastitog autorstva, samohvale i dike.

„Ako Gospod kuću ne gradi, uzalud se njome muče graditelji njeni; ako Gospod grad ne čuva, uzalud stražar bdije.“ /Psalam 127,1

A što je s vama, kako vi gradite i u što ulažete? Što je vaš ponos ili potpis? Hoće li se jednoga dana pokazati kao babilonska ruševina ili će ostati za čitavu vječnost? Gradite li po vjeri u Božje kraljevstvo ili po gledanju u zemaljsko kraljevstvo? Gledate li na daleko ili na kratko? Na vječnost ispred vas ili samo izbliza?

„Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje tati potkapaju i kradu. Već zgrćite sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje tati ne potkapaju niti kradu. Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.“ /Matej 6,19-21

Neka vam srce bude na pravom mjestu. Sve materijalno što vidite će propasti. Gradite za Krista; to je jedino što ostaje zauvijek.

Više na temu modernog Babilona možete naći na tagu: BABILON.

Komentari

komentari