Ateističke moralne pritužbe o Bogu

Kako se godinama bavim ateistima i njihovim razlozima za negiranje Boga, nalazim da je najčešći razlog moral. Ne sviđa im se kako se Bog Biblije ponaša. Govore da je Bog tiranin, nasilnik i da se razbacuje izljevima bijesa. Ne govore to svi ateisti, ali većina njih govori. Prigovaraju da je Noin potop uništio brojne ljude. Ne sviđa im se što je Bog naredio Izraelu da istrijebi druge narode. Osuđuju Boga za dopuštanje zla i raznih oblika patnje. Predbacuju Bogu jer da je stvarno dobar, ne bi dopustio ljudima da siluju, ubijaju ili umiru od gladi. Popis pritužbi nema kraja.

Međutim, njihove su pritužbe neopravdane iz nekoliko razloga.

Prije svega, ateisti samo izražavaju svoja mišljenja i premda imaju pravo na mišljenja, mišljenja ne mijenjaju ono što je moralno dobro ili loše. Ateisti iznose svoje pritužbe na osnovu subjektivnosti.

Drugo, u ateističkom svjetonazoru ne mogu postojati univerzalni moralni apsoluti koji nadilaze vrijeme i kulturu. Kad ateist kaže da je nešto pogrešno, mora se pozvati na univerzalni moralni apsolut. No, kako ateistički svjetonazor u kojem nema transcendentnih bića može opravdati moralni apsolut?

Treće, sami sebe pobijaju. Ateisti često zagovaraju da je kultura u kojoj se nalaze standard za moralnu osudu neke druge kulture u neko drugo vrijeme. Smatraju da smo tehnološki i društveno napredniji, što znači da je naša kultura modernog doba bolja od starijih kultura. Stoga, misle da imaju pravo suditi Božje ponašanje u drevnoj izraelskoj kulturi.

Četvrto, redukcija štete općenito je standard na kojeg se ateisti pozivaju kao moralni kompas. Sve što odstupa od cjelokupne ideje redukcije štete automatski je moralno nešto loše. No, to je proizvoljna tvrdnja. Uostalom, tko je rekao da je redukcija štete ispravni moralni standard? Ako netko kaže da je to zbog onog što ljudi žele, onda je to argumentum ad populum, to jest logička zabluda pozivanja na ono što većina smatra da je istina.

Isus je rekao nešto važno za ateiste

Marko 2,17: „I kad to ču, Isus im reče: Ne treba liječnika zdravima, nego bolesnima. Nisam došao pozvati pravednike, nego grješnike na pokajanje.“

Ateisti ne misle da su bolesni, jer misle da su moralno superiorniji i da bolje prolaze na sudu od drugih. Sami sebe vide kao moralno zdrave i bez potrebe za liječnikom/spasiteljem. Samopravedni su. Ne vide se kao grešnike jer ne vjeruju u Božji zakon. Stoga, Isus nije došao radi njih. Došao je pronaći one koji trebaju Spasitelja i znaju da nisu pravedni.

Ateisti koji osuđuju Boga su arogantni. Temelje moral na vlastitim subjektivnim, osobnim sklonostima u kombinaciji s društvenim normama, te iz tog miksa izgovaraju moralni sud. Nažalost, slijepi su prema vlastitoj dobrobiti, uskogrudni i nikada neće naći Boga.

Bog nam po apostolu Petru kaže da se protivi ponosnima, a milost daje poniznima (1. Petrova 5,5). Ateisti nisu ponizni jer vide sebe kao moralno superiornije od drugih. Njihova samoobmana ih sprječava da vide istinu i zato će platiti vječnošću.

Autor: Matt Slick; Izvor: carm.org