23 razloga da Isus nije kopija poganskih religija

1384
pregleda
Isus kopija mitologija religija

U ovom opsežnom članku znanstvena struka odgovara na ključna pitanja: Je li Isus kopija drevnih poganskih religija i mitologija? Tko su zagovornici navodnog mita o Isusu? Postoje li pouzdani povijesni podaci o Isusu u odnosu na poganske mistične religije? Što kaže znanstvena zajednica o Kristovom djevičanskom rođenju, smrti i uskrsnuću? Kakve su navodne paralele između Isusa i mitoloških bogova, kao što su Mitra, Horus, Dioniz, Krišna, Atis, Buda i Zaratustra? Postoji li ikakva poveznica između Kristovog raspeća i navodnih raspeća drugih božanstava?

Uvod u mit o Isusu

Kao što Dan Brown u svojoj knjizi „Da Vincijev kod“ piše: „Ništa u kršćanstvu nije izvorno.“

U posljednje vrijeme velik broj ljudi tvrdi da je Isus jednostavno kopija starih, poganskih, misterioznih religija, religija umirujućih i oživljavajućih bogova. Vidimo to zamaskirano kao istinu u filmovima kao što su „Zeitgeist“, „Da Vincijev kod“ i „Religulous“, koji se laicima čine činjenični i uvjerljivi. No, koliko su utemeljene te tvrdnje? Zasigurno svatko može krivo protumačiti da dokazi odgovaraju njihovim unaprijed utvrđenim predrasudama, pogotovo ako ne žele vjerovati u nešto. Prvi korak za svakoga tko stvarno nastoji razumjeti ove navode jest konzultiranje sa stručnjacima na relevantnim stručnim poljima. Što oni imaju za reći? Jesu li takvi navodi uopće danas za raspravu? Ako jesu, ili ako nisu, zašto?

Ukratko, ova je studija usmjerena na analizu usporedbi, na iznošenje mišljenja stručnjaka i nastojanju da se utvrdi podudara li se išta od poganskih paralela s Isusom iz Novog Zavjeta.

(op. naziv filma „Religulous“ je spoj dvije engleske riječi „religious“, što znači religija, i „ridiculous“, što znači smiješan, apsurdan, glup.)

Tko su pobornici mitova?

Bart Ehrman, vodeći svjetski skeptik, stručnjak za Novi zavjet, pita: „Što je motivacija pobornika mitova? Zašto se toliko trude prikazati da Isus nikada nije živio? Nemam definitivan odgovor na to pitanje, ali imam predosjećaj. Nije slučajno da su gotovo svi pobornici mitova (ustvari svi, koliko mi je poznato) ateisti ili agnostici. One koje znam prilično su virulentni, čak i militantni ateisti.“

Ehrman je sigurno u pravu u vezi svog predosjećaja. Jedan od vodećih zagovornika mitova danas je Richard Carrier, a Carrier je proklamirani ateist koji piše za Secular Web. Carrier s još dva ili tri istomišljenika koji jedini propagiraju ideju o mitovima, čak i nisu stručnjaci u relevantnom području izučavanja. To se vidi kod Billa Mahera (komičar, autor filma „Religulous“), Dana Browna (pisac „Da Vincijevog koda“, studirao engleski i španjolski), Jamesa Coymana (autor filma „Zeitgeist“, vidi opasku) i Briana Flemminga (autor filma „Bog koji nije tu“, studirao engleski jezik i gorljivi ateist).

(op. nije posve jasno je li ime James Coyman pravo ime Petera Josepha, službenog autora filma „Zeitgeist“, međutim za Petera Josepha je poznato da je studirao umjetnost)

Ukratko o optužbama

Zagovornici mitova kažu da je Isus ništa više od kopije popularnih umirujućih i ponovno oživljenih poganskih bogova plodnosti koje pronalazimo diljem svijeta. Neki od tih bogova uključuju Tamuza u Mezopotamiji, Adonisa u Siriji, Atisa u Maloj Aziji i Horusa u Egiptu.

U posljednje su vrijeme tvrdnje zagovornika mitova ponovno aktualizirane zbog Interneta i masovne distribucije informacija iz neprovjerenih, nepouzdanih izvora. U ovom članku ispitat ćemo paralele i vidjeti mogu li podnijeti testiranja. Dakle, otkrijmo mnoge razloge zašto znanstvena zajednica zna da Isus nije kopija poganskih religija. A kad kažem „znanstvenici“, oni nisu isključivo kršćanske orijentacije nego iz različitih pozadina.

1. Stručna znanstvena zajednica jednoglasno odbacuje tvrdnju da je Isus kopija poganskih božanstava.

Danas gotovo svaki znanstvenik s relevantnim povijesnim specijalizacijama jednoglasno odbacuje koncept da je Isus kopija poganskih bogova. Dostupni dokazi su ih uvjerili suprotno od tih navodnih paralela. Na primjer, T.N.D. Mettinger sa Sveučilišta Lund opisuje: „Koliko znam, na prvi pogled nema dokaza da su Isusova smrt i uskrsnuće mitološka konstrukcija…“

Warner Wallace, bivši istražitelj ubojstava, koji je sam istražio optužbe o mitu, ustvrđuje: „Što više proučavate narav bogova koji su se štovali prije Isusa, više ćete zapaziti njihove različitosti i nepoštenje kad ih pokušate usporediti s povijesnim Isusom.“

Profesor Ronald Nash, istaknuti filozof i teolog zapaža: „Navodi o ranokršćanskoj povezanosti s mitraizmom odbačeni su po mnogim osnovama. Mitraizam nema pojam smrti i uskrsnuća svoga boga i nema mjesta za bilo kakav koncept ponovnog rođenja – barem tijekom ranih faza.“ Nash zatim nastavlja: „Danas većina bibličara smatra da je ovo pitanje mrtva točka.“

Još jedan vodeći proučavatelj Novog zavjeta, profesor Craig Keener, piše: „Kada napravite usporedbu, dobijete mnogo više razlika nego sličnosti.“

JZ Smith, povjesničar religije i helenističke religije, tvrdi: „Ideja o umiranju i uskrsnuću bogova uglavnom je pogrešan naziv koji se temelji na maštovitim rekonstrukcijama i izrazito kasnim ili vrlo dvosmislenim tekstovima.“

Michael Bird, član uredničkog odbora Časopisa za studije o povijesnom Isusu (Journal for the Study of the Historical Jesus), te član Centra za javno kršćanstvo (Center for Public Christianity), jasno iskazuje svoju iritiranost: „Obično sam srdačan i kolegijalan momak, ali da budem iskren, nemam vremena ni strpljenja za razotkrivanje divljih fantazija zagovornika mita o Isusu. To je zato što, da budem iskren, mi koji radimo u akademskoj struci za religije i povijest teško ih shvaćamo ozbiljno.“

Profesor James Dunn u svom članku o „Mitu“ u Rječniku o Isusu i evanđeljima (Dictionary of Jesus and the Gospels) piše: „Mit je pojam, u najmanju ruku, od sumnjive važnosti za proučavanje Isusa i Evanđelja.“ Mit u ovom smislu znači nešto nehistorijski.

2. Stručnjaci na tom području jednoglasno se slažu da je Isus živio i da možemo znati činjenice o njemu. To nije slučaj s mnogim poganskim bogovima.

Najvjerodostojniji novozavjetni, biblijski, povijesni i ranokršćanski znanstvenici današnjice, iz svih pozadina vjerovanja, svesrdno se slažu da je Isus postojao. Naravno, rasprava se javlja u vezi onoga što možemo znati o Isusu, no to je irelevantno za ovu raspravu. To uvelike razlikuje Isusa od mnogih umirućih i uskrsnulih bogova koji često nemaju mjesto u povijesti kao povijesne figure. Kao što je jednom skeptičan profesor Bultmann napisao: „Naravno, sumnja je li Isus doista postojao je neutemeljena i nije vrijedna opovrgavanja. Nijedna zdrava osoba ne može sumnjati u to da Isus stoji kao utemeljitelj povijesnog pokreta čiju je početnu fazu predstavljala najstarija palestinska zajednica.“

Paul Maier, bivši profesor antičke povijesti, također primjećuje: „Sveukupni dokazi su toliko nadmoćni, toliko apsolutni da bi se samo najplići intelekt usudio poricati Isusovo postojanje.“

Profesor Craig Evans, naširoko poznat po svojim spisima o povijesnom Isusu, kaže: „Niti jedan ozbiljan povjesničar, bilo vjerske ili skeptične pozadine, ne sumnja da je Isus iz Nazareta doista živio u prvom stoljeću i bio usmrćen pod vladavinom Poncija Pilata, guvernera Judeje i Samarije.“

Čak i vodeći antikršćanski skeptik, profesor Bart Ehrman uspoređuje mitove s mladom Zemljom: „Ta su gledišta [da Isus nije postojao] toliko ekstremna i neuvjerljiva za 99,99 % stvarnih stručnjaka da bi za onoga tko ih se drži, vjerojatnost dobivanja nastavnog posla na odjelu religije bilo kao da šestodnevni kreacionist dobije posao na odjelu primijenjene biologije.“

Grant kaže: „Ukratko, suvremene kritičke metode ne podržavaju teoriju o Kristovom mitu. Prvoklasni znanstvenici iznova ju opovrgavaju i poništavaju.“

Dakle, ako ništa, tvrdnja da Isus kao povijesna figura nikada nije postojao shvaća se kao apsurd i nije uopće predmet rasprave u znanstvenoj zajednici. Burridge i Could kažu da postoji odsutnost takvog razmišljanja u struci: „Moram reći da ne znam niti jednog uglednog kritičkog znanstvenika koji još govori da Isus nije postojao.“

3. Zapravo znamo vrlo malo o ovim poganskim mističnim religijama.

Što se tiče povijesti, te su poganske religije doista bile poznate samo onima u relevantnim zajednicama, a većina njih nije imala namjeru dijeliti ih s onima vani. Naravno, to ostavlja moderne povjesničare u teškoj situaciji, jer možemo znati samo male isječke o tome tko su te grupe stvarno bile i kakve su bile njihove prakse. Kao što Bart Ehrman objašnjava: „Znamo vrlo malo o tajnovitim religijama – cijela svrha misterioznih religija jest da su tajna! Stoga mislim da je ludo graditi na neznanju kako bi se ustvrdilo ovako nešto.“

C. S. Lewis, bivši ateist koji je sam proučavao ovo pitanje, piše: „Poganske priče samo govore o tome da netko umire i ponovo oživljava svake godine, inače nitko ne zna gdje i nitko ne zna kada.“

Kao što sam citirao u 1. točki, J. Z. Smith, povjesničar religije i stručnjak helenističkih religija, piše: „Ideja umiranja i oživljavanja bogova uglavnom je pogrešan naziv koji se temelji na maštovitim rekonstrukcijama i iznimno kasnim ili vrlo nejasnim tekstovima.“ (op. „kasniji tekstovi“, misli se na tekstove nastale stoljećima nakon Isusove smrti).

Ako imamo kasnije i dvosmislene tekstove, nedostatak tih tekstova, od kojih su mnogi uslijedili nakon početka kršćanstva, odakle su onda ti tvorci mitova preuzeli ove navodne paralele? Kao što J. Z. Smith napominje gore, dolaze iz vrlo spekulativnih „maštovitih konstrukcija“ isključivo u umovima zagovornika mitova koji imaju antivjerski/antikršćanski plan.

4. Većina onoga što znamo o mističnim poganskim religijama dolazi nakon kršćanstva, a ne prije.

Ako je istina da većina onoga što znamo o tajanstvenim religijama datira nakon kršćanstva, onda se pitamo zašto pobornici mita inzistiraju na gledištu da ti tekstovi datiraju prije kršćanstva? Zašto tvrde da je rana kršćanska zajednica kopirala elemente ovih mističnih religija kad to nisu mogli?

Profesor Mettinger sa Sveučilišta Lund, kao i većina drugih znanstvenika na relevantnim područjima, smatraju da ne postoje umirući i oživljujući bogovi prije Krista ili prije nastanka kršćanstva u ranom 1. stoljeću. „Konsenzus među modernim učenjacima – koji je gotovo univerzalni – jest da nema umirućih i oživljujućih bogova koji su prethodili kršćanstvu. Svi se pojavljuju poslije prvog stoljeća.“ Mettinger dalje kaže: „Reference na uskrsnuće Adonisa datirana su uglavnom tijekom kršćanske ere.“

Znanstvenik Edwin Yamauchi piše da se „navodno uskrsnuće Atisa javlja tek nakon 150. godine.“ A u slučaju Mitre, sam profesor Ronald Nash smatra da je „mitraizam procvjetao nakon kršćanstva, a ne prije, pa kršćanstvo nije moglo kopirati elemente mitraizma. Vrijeme je potpuno pogrešno da bi moglo utjecati na razvoj kršćanstva u prvom stoljeću.“

5. Židovi nisu dopustili da poganski mitovi okupiraju njihovu kulturu.

Mnogo su puta u Starom zavjetu Židovi odbacili svog jedinog pravog Boga i odali se idolopoklonstvu. To znamo jer piše u našim biblijskim tekstovima, ali nikakvi dokazi ne upućuju da se to dogodilo u 1. stoljeću u Palestini kada je Isus živio. Zapravo, Novi zavjet u velikoj mjeri potvrđuje da su farizeji bili vrlo strogi u primjeni Zakona (Pavao, kao bivši farizej prije svoga obraćenja, otišao je tako daleko da je odobravao ubojstava ranih kršćana zbog njihove bogohulne tvrdnje o uskrslom Isusu. Ova činjenica učvršćuje moje uvjerenje o protivljenju utjecajima poganizma). Filozof William Lane Craig piše da su „Isus i njegovi učenici bili palestinski Židovi iz prvoga stoljeća, i pod tim uvjetima se moraju gledati.“

Profesor Ben Witherington primjećuje: „Ovaj pojam [uskrsnuća] nije bio uobičajen dio poganskoga poimanja života poslije smrti, na što ukazuje i samo letimična studija relevantnih odlomaka grčkih i latinskih klasika. Doista, kao što navode Djela 17, veća je vjerojatnost da su pogani ismijavali takvu ideju. Mogu razumjeti ovu apologetsku teoriju samo ako su evanđelja bila usmjerena na farizejske Židove ili njihove simpatizere. Međutim, ne znam ni jednog znanstvenika koji bi to tvrdio.“ William Craig dalje kaže:

„Neistinitost navodnih paralela samo je jedan od pokazatelja da je poganska mitologija pogrešan interpretativni okvir za razumijevanje vjerovanja učenika u Isusovo uskrsnuće.“ I „svatko tko na toj tezi ustraje, ima teret dokazivanja. Mora dokazati da su priče paralelne i da su, s druge strane, uzročno povezane.“

Craig zaključuje: „Ludost je pomisliti da bi učenici najednom i iskreno povjerovali da je Isus iz Nazareta uskrsnuo od mrtvih samo zato što su čuli za poganske mitove o smrti i uskrsnuću sezonskih bogova.“

Profesor E. P. Sanders smatra da je Isusa najbolje shvatiti u okvirima judaizma 1. stoljeća. „Danas je dominantan stav [među stručnjacima] da prilično dobro znamo ono što je Isus trebao ostvariti, dosta znamo o onome što je govorio i da je to dvoje smisleno u okvirima judaizma prvog stoljeća.“

Profesor Martin Hengel primjećuje: „Helenističke misteriozne religije… nisu mogle imati gotovo nikakav utjecaj [u židovskoj Palestini].“

6. Novozavjetni kanon je povijest za razliku od mnogih poganskih misterija.

Evanđelja i druge knjige Novog zavjeta su najpouzdaniji izvori informacija koje imamo o Isusu. Na primjer, evanđelja su klasificirana kao grčko-rimska biografija. Graham Stanton sa Sveučilišta Cambridge piše: „Mislim da sada nije moguće poricati da su Evanđelja podskup širokog drevnog književnog žanra ‘života’, odnosno životopisa.“

Također, istaknuti učitelj Novog zavjeta Charles Talbert u svojoj knjizi Što su Evanđelja govori o jednoj drugoj utjecajnoj knjizi koja je utjecala na znanstvenike istinskog žanra evanđelja. „Ovaj bi svezak trebao zaustaviti poricanja biografskog karaktera kanonskog Evanđelja“. Isto tako, David Aune, istaknuti stručnjak u drevnoj književnosti, kaže:

„Iako su [pisci evanđelja] očito imali važan teološki plan, sama činjenica da su izabrali prilagoditi grčko-rimske biografske konvencije da ispričaju priču o Isusu pokazuje da su značajno zainteresirani za ono što se doista dogodilo.“

Ono što dodatno potvrđuje činjenicu da su evanđeoski tekstovi biografska književnost jest arheologija. Urban von Wahlde, član Društva biblijske književnosti, zaključio je da arheologija „pokazuje punu količinu točnog i detaljnog znanja evanđelista…Topografske reference… posve su povijesne… neki [dijelovi evanđelja] vrlo su točni, detaljni i povijesni.“

Profesor Ehrman također primjećuje: „Ako povjesničari žele znati što je Isus rekao i učinio, manje ili više su ograničeni na korištenje evanđelja Novog zavjeta kao glavnih izvora. Dopustite da naglasim da to nije zbog vjerskih ili teoloških razloga – primjerice, da se samo tome može vjerovati. To je iz povijesnih razloga, čisto i jednostavno.“

To pokazuje da su evanđelja ukorijenjena u povijesti i da ih inspirira stvarna osoba iz povijesti: Isus iz Nazareta.

7. Za razliku od poganskih mističnih religija, Isus je drevna figura koju zapravo možemo upoznati kroz ono što je učio o sebi i što je učinio kao povijesna osoba.

Bez obzira smatra li netko da je Isus doista Sin Čovječji, a time i sam Bog, ili samo vjerski genije iz 1. stoljeća, možemo sakupiti činjenice o njegovom životu i službi – prema mišljenju znanstvenika. Profesor Craig Evans nas obavještava o znanstvenom konsenzusu:

„…Isus je postojao, bio je Židov, nije htio prekršiti zakon. Želio ga je ispuniti. Isus je smatrao sebe kao Gospodina pomazanika, kao Mesiju.“

Profesor Sanders navodi: „Povijesna rekonstrukcija nikada nije apsolutno sigurna, a u slučaju Isusa ponekad je vrlo nesigurna. Unatoč tome, imamo dobru ideju o glavnim crtama njegove službe i njegove poruke. Znamo tko je on, što je radio, što je poučavao i zašto je umro.“

Sanders nastavlja objašnjavati kako su čudesna iscjeljenja i egzorcizmi dio onoga što možemo znati o Isusu: „Mislim da možemo biti prilično sigurni da je Isusova slava počela kao posljedica ozdravljenja, pogotovo egzorcizma.“

Stanton, nekadašnji istaknuti i nadasve cijenjeni učenjak Novog zavjeta, jednom je rekao: „Malo je onih koji sumnjaju da je Isus posjedovao neobične darove kao iscjelitelj, iako se naravno nude različita objašnjenja.“ Tomson, predavač na Novozavjetnim studijama tvrdi: „Iako se očito smatrao nebeskim „Sinom Čovječjim“ i Božjim „ljubljenim sinom“ te gajio dalekosežne mesijanske ambicije, Isus je bio jednako rezerviran u vezi tih uvjerenja. Čak i činjenica da su ga njegovi učenici, nakon njegove smrti i uskrsnuća, proglasili Mesijom, može se shvatiti kao izravni razvoj njegovog učenja.“

Profesor Robert Grant objašnjava da je „Isus predstavio vrlo jedinstvenu inovaciju. Jer je također tvrdio da bi i sam mogao opraštati grijehe.“ Grant nastavlja: „Isus je proživio posljednje dane i umro vjerujući da je njegova smrt predodređena da spasi ljudsku rasu.“

Pokojni Maurice Casey je napisao: „Vjerovao je da će njegova smrt ispuniti Božju volju za otkupljenje naroda Izraela.“

Profesor Sanders vjeruje da možemo znati da su Isusova post-mortem ukazanja zaista uvjerila njegove prve sljedbenike o njegovom uskrsnuću: „Da su Isusovi sljedbenici (i kasnije Pavao) imali iskustva o uskrsnuću, po mom je sudu – činjenica. Kakva je stvarnost prouzročila ta iskustva, ne znam.“

To pokazuje da prema vodećim stručnjacima možemo znati dosta o povijesnom Isusu. Drugim riječima, većinski konsenzus povjesničara kaže da je Isus zapravo postojao, da ustvari možemo znati što je kanio učiniti i što je učio o sebi. To je suprotno od površnih tradicija koje nalazimo u mističnim religijama. Ponekad su znanstvenici vrlo nesigurni u vezi postojanja nekih od povijesnih figura iza nekih poganskih religija.

8. Povijesni Isus ne odgovara profilu nekoga tko bi bio mit.

U mnogim je aspektima Isusov život bio jedinstven. To je očigledno bilo toliko uvjerljivo za njegove sljedbenike da su ga slijedili, pa čak i u vlastitu smrt i patnju. Danas su znanstvenici i dalje iznenađeni Isusom, kao što povjesničar Edwin Judge bilježi:

„Drevni povjesničar nema problema gledati na Isusov fenomen kao povijesni. Njegovi mnogi iznenađujući aspekti samo pomažu da ga usidre u povijesti. Mit i legenda stvorili bi više predvidljivu figuru. Spisi koji su se pojavljivali o Isusu također nam otkrivaju pokret učenja i iskustva neobičnog života, za što je potrebno više od mašte da bi se objasnilo.“

C. S. Lewis, najpoznatiji po svojim esejima o kršćanstvu i seriji fantazije Kronike iz Narnije, u vezi s evanđeljima, kaže: „Sve što sam u privatnom životu jest književni kritičar i povjesničar, to je moj posao. I spreman sam po toj osnovi reći da ako netko misli da su evanđelja legenda ili roman, tada jednostavno pokazuje svoje neznanje kao književni kritičar. Pročitao sam velik broj romana i poznajem veliku količinu legendi koje su se širile među ranim ljudima, i dobro znam da evanđelja nisu dio toga.“

Ipak, u središtu našeg evanđelja imamo djelovanje, život, službu i osobu Isusa. Velik dio onoga što se bilježi u evanđeljima konkretno se temelji na povijesnom zapisu.

9. Većina tih mističnih poganskih religija ima malo veze s konkretnom poviješću.

Edwin Yamauchi, poznati profesor povijesti primjećuje da su „svi ti mitovi simbolički, ponavljajući prikazi smrti i ponovnog rađanja vegetacije. To nisu povijesne osobe…“

Slično tome, profesor i biblijski stručnjak William Lane Craig piše: „Zapravo, većina je znanstvenika došla do dvojbe je li u pravilnom smislu uistinu bilo mitova o umirućim i uskrslim bogovima.“

Time bi bilo teško povući paralele između Isusa i poganskih mitova koji su imali malo veze s poviješću.

10. Dokazi o nečasnom pseudo-znanstvenom radu – Dorothy Murdock:

Još jedna poznata zagovornica teorije mita o Isusu je Dorothy Murdock; osoba s kojom sam stupio u kontakt putem njezine Facebook stranice i YouTube kanala. A i konzultirao se s nekim njezinim člancima na njezinoj osobnoj web stranici. Kad sam joj pokušao ukazati na pogreške u njezinim argumentima, optužila me da sam seksist i šovinist; potom me blokirala.

Međutim, to što me blokirala nije izgovor za loš rad. Primjerice, postoji jedna dugotrajna rasprava između nje i istaknutog povjesničara Mikea Licone. Licona doista radi solidan posao kritiziranja Murdockinog rada. Ustvari, neki od dolje navedenih citata potječu od Licone u toj interakciji, dok mnogi drugi dolaze od znanstvenika koji su konzultirani u određenim, relevantnim stručnim područjima. Prvo, agnostički profesor Bart Ehrman (protivnik kršćanstva) na temelju pregleda Murdockine knjige (The Conspiracy Christ) opisuje: „Djelo je puno činjeničnih pogrešaka i neobičnih tvrdnji da je teško povjerovati u ozbiljnost autora.“

Piše da su „sve glavne točke Acharye zapravo pogrešne“ i da se „mitolozi iz ove branše ne bi trebali iznenaditi da njihovi pogledi nisu ozbiljno shvaćeni ili uopće pročitani od strane pravih znanstvenika, spomenutih stručnjaka na tom području.“ (op. Acharye, naziv za hinduističkog duhovnog vođu)

Ateistički povjesničar Robert Price (kolega mitolog) naziva Murdockinu knjigu „drugorazrednom“. Također je komentirao da je njezina knjiga „slučajna vreća (uglavnom reciklirana) ekscentričnosti, od kojih je ponešto vrijedno razmatranja, no većinom opasno nestabilno, uvelike potpuno suludo.“

U svojoj knjizi Murdock tvrdi da je Isus kopija jednog hinduističkog boga, Krišne. Zapravo, Murdock je čak spremna ići dalje u svojoj knjizi Božja Sunca: Krišna, Buda i Krist otkriveni. Međutim, vezano za tvrdnju da je Krišna razapet prije Krista, Edwin Bryant, profesor hinduizma i prevoditelj Bhagavata-Purane (Krišnin život), odgovara ovim riječima: „To je apsolutna i potpuna glupost. Apsolutno nigdje ne aludira na raspeće.“ Bryant potom piše: „Ona ne zna o čemu priča! Vithoba je bio poput Krišne, a obožavao se u državi Maharashtra. Apsolutno se nigdje indijski bogovi ne opisuju da su bili razapeti.“

A s obzirom na navodne paralele koje Murdock pokušava povući između hinduizma i kršćanstva, Benjamin Walker u svojoj knjizi Hinduistički svijet: Enciklopedijski pregled hinduizma kaže da „nema sumnje da su hindusi posudili priče [od kršćanstva], ali ne i ime.“

Murdock nadalje tvrdi da kršćanstvo nije uspjelo u Indiji jer su „brahmani prepoznali kršćanstvo kao relativno nedavnu imitaciju svojih mnogo starijih tradicija.“ Na to je Bryant samo komentirao: „Glupav komentar.“

U svojoj kritici Licona nastavlja: „Murdockina tvrdnja da je kršćanstvo uvelike posudilo elemente iz hinduizma nema vrijednosti. Njezine tvrdnje su lažne, nepodržane i pokazuju nedostatak razumijevanja hinduističke vjere.“

Osim Krišne, Murdock navodi sličnosti između Bude i Isusa kao primjer kako je kršćanstvo posudilo elemente iz budizma. Profesor Chun-fang Yu, stručnjak za budističke studije, komentira: „[Žena o kojoj govorite] pokazuje potpuno neznanje o budizmu. Vrlo je opasno širiti pogrešne informacije poput ove. Ne biste gđi. Murdock trebali priuštiti raspravu. Molim vas, zamolite je da krene na osnovni tečaj iz svjetske religije ili budizma, prije nego što izgovori još nešto o onome što ne zna.“

Nakon toga, u sličnom pokušaju mnogih mitologa, Murdock pokušava ignorirati jednu od dvije reference na Isusa u djelu povjesničara Josipa Flavija iz 1. stoljeća (odlomak o Ivanu Krstitelju i Isusovom bratu Jakovu). „Iako je mnogo važnosti dano ovim referencama, znanstvenici i kršćanski apologeti odbacili su ih kao krivotvorine, kao što su oni koji se odnose na Ivana Krstitelja i Jakova, Isusovog brata.“

Zauzvrat Mike Licona komentira: „Murdockina tvrdnja uvelike je naivna i lažna. Josipov odlomak o Ivanu Krstitelju smatra se vjerodostojnim i teško da ga znanstvenici osporavaju. Edwin Yamauchi, profesor povijesti na Sveučilištu u Miamiju, piše: „Nijedan znanstvenik ne dovodi u pitanje autentičnost ovog odlomka, iako postoje neke razlike između Josipovog i onog u evanđeljima…“ Novozavjetni stručnjak, Robert Van Voorst iz Western Theological Seminary također ističe da se odlomak Josipa o Ivanu Krstitelju „nedvojbeno smatra originalnim po mnogim tumačima“ i da „znanstvenici također smatraju da je neovisan o Novom zavjetu.“

Profesor John Meier također kaže da je Josipovo spominjanje Ivana Krstitelja i Jakova „prihvaćeno kao autentično od većine znanstvenika“ i da je „jednostavno nezamislivo kao djelo kršćanina bilo kojeg razdoblja.“ Židovski stručnjak, Louis Feldman sa Sveučilišta Yeshive, možda i najistaknutiji stručnjak za Josipa Flavija, komentira ovaj odlomak: „Nema sumnje o autentičnosti Josipovog odlomka o Ivanu Krstitelju. Stoga je Murdockin komentar da je ovaj odlomak ‘odbačen od strane znanstvenika i kršćanskih apologeta kao krivotvorina’ očito lažna.

U svom radu, Murdock tvrdi da je mit obavijao rano kršćanstvo zbog „znakova ili zviježđa zodijaka.“ Kao odgovor na ovaj komentar, Noel Swerdlow, profesor astronomije i astrofizike na Sveučilištu u Chicagu odgovara:

„…ona govori nešto što nitko ne bi pomislio u antici, jer nije uopće bilo važno u kojem je zviježđu fiksnih zvijezda bila proljetna ekvinocija; to je ideja moderne astrologije dvadesetog stoljeća.“

Mike Licona kao odgovor Murdock koja tvrdi da Isus nikada nije postojao u povijesti, nudi izazov: „Izazivam  gospođicu Murdock da imenuje nekoga izuzev Isusa tko je živio u prvom stoljeću (npr. Augustusa, Tiberiusa, Nerona itd.), a koga spominje 17 pisaca koji ne dijele njegova uvjerenja i koji pišu u razdoblju od 150 godina od njegovog života. Nijedna osoba u prvom stoljeću nije tako dobro dokazana kao Isus.“

Sve je postalo još gore za Murdock kada je Mike zapravo istražio izvore koje je navela iza svog rada: „Praktički su svi njezini izvori sekundarni, a ne primarni izvori. Primjerice, citira Adolfa Hitlera koji kaže da su ga njegova kršćanska uvjerenja vodila da pokuša istrijebiti Židove. Gdje je Hitler to rekao? Ne možemo znati iz čitanja njezine knjige, jer je njezin izvor Ženska enciklopedija mitova i tajni! Na drugom mjestu, citira Otta Schmiedela. Međutim, kada pogledate fusnotu, vidjet ćete da je njezin izvor Rudolf Steiner, mistik.“

Licona zatim analizira Murdockino djelo: „To je kao da netko tvrdi da je terorizam opravdan i navodi deset terorista koji tvrde da je terorizam pravedan. Međutim, to ne podupire njihov stav da je terorizam opravdan; samo pokazuje da neki vjeruju da je tako. Također pokazuje da nije provjerila tvrdnje svojih izvora, već nekritički prihvaća ono što kažu.“ Licona zaključuje: „Ova je knjiga kao odgovorni izvještaj o porijeklu kršćanstva nedopustiva.“

11. Nitko od zagovornika mitologije nije pravi znanstvenik u odgovarajućim područjima struke.

Znajući to, treba nas potaknuti na razmišljanje. Smatramo da niti jedan znanstvenik ni u jednom od relevantnih polja (neovisno o njihovim osobnim uvjerenjima i svjetonazoru) ne smatra točnima ove radikalne stavove. Profesor Novozavjetnih studija, Ben Witherington, objašnjava: „Nijedan od tih autora i izvora nije stručnjak za Bibliju, Biblijsku povijest, drevni Bliski istok, egiptologiju ili bilo koje srodno polje… To nisu pouzdani izvori informacija o porijeklu kršćanstva, judaizma ili bilo čega drugog što je važno za ovu raspravu.“

Povjesničar ranog kršćanstva i judaizma, John Dickson također ističe: „Tko god istražuje na tisuće svjetovnih monografija i časopisa o povijesnom Isusu, brzo će otkriti da se mitolozi smatraju od strane 99,9% znanstvene zajednice kao potpuni marginalci.“

Michael Bird nastavlja objašnjavati da su mitolozi marginalni ateisti koje nitko ne shvaća ozbiljno. „Postoji razlog zašto je ovo izdvojeno gledište energične hrpe ateista i nikada nije bilo ozbiljno prihvaćeno kao mogućnost iskusnih i cijenjenih znanstvenika koji rade na području porijekla kršćanstva.“

Mnogi od tih mitologa poznati su kao ateisti, i to iz ateističke gomile koja je vokalno anti-religijska/anti-kršćanska. Pretpostavljam da su zbog toga mnogi od njih zagovornici teorije mita. To bi imalo smisla, jer koji je bolji način da pokušamo diskreditirati vjeru nego da napadnemo osobu iza toga, u ovom slučaju Isusa? Profesor Mettinger piše: „Od 1930-tih se razvio konsenzus do zaključka da su ‘umirući i uskrsli bogovi’ umrli, ali se nisu vratili niti uspjeli ponovno oživjeti. One koji još uvijek misle drugačije promatra se kao ostatak gotovo izumrle vrste.“

12. Isusovo djevičansko rođenje je jedinstveno.

Jedan od događaja kojeg mnogi kršćani širom svijeta slave 25. prosinca jest Isusovo rođenje. Naravno, biblijski zapis nigdje ne aludira da se na taj određeni datum Isus rodio; jednostavno ne znamo kada se Isus rodio. Na datumu 25. prosinca također se množe navodne paralele zagovornika mitologije. Tako u kontekstu jedinstvenosti Marijinog djevičanskog začeća, istaknuti bibličar Raymond Brown zaključuje: „Nijedna potraga za paralelama nam ne daje pravo zadovoljavajuće objašnjenje kako su se rani kršćani dosjetili ideje o djevičanskom začeću…“

A za one koji tvrde da je poganski bog Mitra, rođen od djevice na isti način kao i Isus, profesor drevne povijesti Manfred Clauss objašnjava. „Slijed slika iz mitskog izvješća Mitrinog života, koliko god možemo vidjeti, počinje s božanskim rođenjem. Literarni izvori ovdje su rijetki, ali nepogrešivi: Mitra je bio poznat kao bog rođen iz kamena.“ Ako se stijene ne računaju kao djevice, ovdje nemamo paralelu.

A prateći vlastito kritičko ispitivanje ove tvrdnje, Louis Sweet piše: „Nakon pažljivog, napornog, a ponekad i mukotrpnog proučavanja dokaza koji se nude, uvjeren sam da poganizam ne poznaje djevice. Nadnaravnog rođenja ima bezbroj, ali nikada od djevice u smislu novozavjetnog opisa i nikada bez fizičke prisutnosti, osim u nekoliko izoliranih slučajeva magičnih poroda žena koje se nikako nisu mogle nazvati djevicama. U svim zabilježenim slučajevima koje sam uspio ispitati, ako je majka bila djevica prije nego što je došlo do začeća, kasnije to nije mogla potvrditi.“

U svojoj knjizi Djevičansko rođenje, Thomas Boslooper primjećuje: „Svjetovna literatura je puna priča neobičnih rođenja, ali ne sadrži preciznu analogiju djevičanskog rođenja iz Mateja i Luke. Isusovo djevičansko rođenje nije pogansko.“

I opet, William Craig obavještava svoje čitatelje da „evanđeoske priče o djevičanskom začeću Isusa zapravo nemaju paralelu u drevnom Bliskom istoku.“

Ako išta, Isusovo radikalno djevičansko rođenje izričito je jedinstveno.

13. Isusova smrt imala je radikalan utjecaj na njegove učenike; podvig kojim se ne može pohvaliti ni jedan poganski bog.

U članku za New York Times, Peter Steinfels, američki novinar i pedagog, najpoznatiji po člancima o vjerskim temama, preispituje što je moglo drastično promijeniti živote tolikih ljudi nakon Isusove smrti. „Ubrzo nakon što je Isus pogubljen, njegovi sljedbenici odjednom su osnaženi te su od zbunjene i uplašene skupine počeli propovijedati poruku o živom Isusu i budućem kraljevstvu po rizik vlastitih života, koja je na kraju promijenila carstvo. Nešto se dogodilo… Ali što točno?“

Čak i skeptični proučavatelj Novog zavjeta, Bart Ehrman, primjećuje: „S punom sigurnošću možemo reći da su neki njegovi učenici nešto kasnije inzistirali na tome da… im se ubrzo ukazao, uvjeravajući ih da je ustao iz mrtvih.“

E. P. Sanders piše: „Da su Isusovi sljedbenici (i kasnije Pavao) imali iskustvo uskrsnuća, po mom je sudu činjenica. Što je stvarno iza tih iskustava, ne znam.“

Rudolph Bultmann, poznat kao jedan od najutjecajnijih znanstvenika Novoga zavjeta piše: „Sve što povijesna kritika može utvrditi jest da su prvi učenici počeli vjerovati u uskrsnuće.“

Luke Johnson, proučavatelj Novog zavjeta na Sveučilištu Emory, kaže: „Potrebna je neka vrsta snažnog, transformirajućeg iskustva za stvaranje pokreta kakvo je bilo rano kršćanstvo.“

Dale Allision, još jedan istaknuti proučavatelj Novog zavjeta i drevni povjesničar primjećuje: „Siguran sam da su učenici vidjeli Isusa nakon njegove smrti.“

Ovaj slučaj čini još uvjerljivijim to što su ti isti sljedbenici, kao i skeptici Pavao i Jakov, podvrgnuti progonu zbog ovih tvrdnji. Neki su čak otišli u smrt. Ne vjerujem da bi mitološko biće tako drastično promijenilo živote tolikih ljudi.

14. Isusovo uskrsnuće od mrtvih je jedinstveno.

Kao povijesni događaj, osobito u kontekstu judaizma 1. stoljeća, Isusovo uskrsnuće bilo je jedinstveni događaj koji se jednom dogodio. Znajući to, navodne paralele koje mitolozi povlače između Isusa i poganskih bogova su lažne. Profesor Bart Ehrman vjeruje da „ništa u vezi njih [Herkula i Ozirisa] ne umire niti opet uskrsava.“ I „istina je da se Oziris vraća na zemlju… Ali to nije uskrsnuće tijela. Tijelo mu je još uvijek mrtvo. On je dolje u Hadu i može se povremeno vraćati i pojaviti na zemlji.“

Isto tako, profesor Mettinger zaključuje: „Nijedna ideja o uskrsnuću ne povezuje se s Dumuzi/Tamuzom“, a „kategorija umirućih i uskrslih božanstava koje propagira Frazer više ne može biti prihvaćena.“

Prema profesoru Edwinu Yamauchiju, „nema uskrsnuća Marduka ili Dioniza… nije bilo pravih uskrsnuća Tamuza.“

Jonathan Smith se slaže: „U povijesti religija umirućih i uskrslih božanstava ne postoji nedvosmisleniji primjer.“

Profesor Mettinger još kaže: „Promatrajući pozadinu židovskog vjerovanja u uskrsnuće, vjeru u Isusovu smrt i uskrsnuće zadržava jedinstveni karakter u povijesti religija. Ostaje zagonetka.“

Profesor Ronald Nash ilustrira svoje stajalište o navodnoj usporedbi Isusa s Mitrom. „Navodi o ranokršćanskoj povezanosti s mitraizmom odbačeni su po mnogim osnovama. Mitraizam nema pojam smrti i uskrsnuća svoga boga i nema mjesta za bilo kakav koncept ponovnog rođenja – barem tijekom ranih faza.“

Teolog Norman Geisler pokazuje jasne razlike između Isusa i drugih poganskih bogova, kao u slučaju Ozirisa. „Jedini poznati prikaz boga koji je preživio smrt, a koji prethodi kršćanstvu jest egipatski kultni bog Oziris. U ovom mitu, Oziris je izrezan na četrnaest komada, razasut diljem Egipta, a zatim ga je božica Izida ponovno sastavila i dovela u život. Međutim, Oziris se zapravo ne vraća u tjelesni život, već postaje član sjenovitog podzemlja… To je daleko drukčije od Isusova uskrsnuća.“

Ovo nam govori da znanstvenici ove navodne paralele odbacuju.

15. Znanstvenici odbacuju ideju da je Isus kopija Mitre.

Neki tvrde da je Isus kopija Mitre:

  1. Mitra se žrtvovao.
  2. Uskrsnuo.
  3. Imao je učenike.
  4. Rođen od djevice 25. prosinca.
  5. Zvali su ga Mesija.
  6. Rođen od djevice.

Prvo, sve je upitno budući da se vrlo malo zna o mitraizmu, jer niti jedan tekst nije pronađen niti postoji. Ono što znamo dolazi iz arheologije u obliku stotina otkrivenih mitraističkih artefakata, kao i spisa kršćana i drugih pogana iz 2. i 3. stoljeća.

Drugo, znanstvenici nisu pronašli jasne dokaze mitraizma do sredine i kraja 1. stoljeća, nakon što je kršćanstvo osnovano. Stoga, rani kršćani nisu mogli kopirati ništa, jer u njihovo vrijeme nije se imalo što kopirati.

Treće, usporedbe su pogrešne na svim razinama. Kao prvo, Mitra se uopće nije žrtvovao, a nitko zapravo ne zna je li ili kako je umro. Znanstvenici misle da je Mitru ubio bik. To je izvor mitraističkog rituala, poznatog kao taurobolium – ubija se bik i krv poprska štovatelja. Možda postoji paralela između ovog rituala i židovskog žrtvovanja životinja ili kršćanske euharistije, ali najranija referenca na ritual javlja se sredinom 2. stoljeća. Ove su usporedbe, čak i da su točne, fiktivne i postkršćanske. Kao što Ronald Nash napominje: „Doista, postoje pisani dokazi iz 4. stoljeća daleko od utjecaja kršćanstva, da su oni koji su koristili taurobolium bili pod utjecajem kršćanstva.“

Budući da nemamo dokaza da Mitra umire, nema ni zapisa o tome da je uskrsnuo, pogotovo ne na način kao Isus. A tvrdnja da je Mitra imao učenike nije točna, nema dokaza da je postojao kao povijesna figura i nema dokaza da je imao nekog učenika. Predstavljen je kao bog, a ne kao čovjek.

Četvrto, Mitra nije rođen od djevice, osim ako ne računamo stijene kao djevice. Clauss, profesor antičke povijesti na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, iznosi stav u svojoj knjizi Rimski kult Mitre. „Redoslijed slika iz mitskog prikaza Mitrinog života započinje, koliko možemo znati, božanskim rođenjem. Literarni izvori ovdje su skromni, ali nepogrešivi: Mitra je bio poznat kao bog rođen iz stijene.“

Peto, potičem svakoga da pokaže primarni dokaz da je Mitra proglašen „Mesijom“, jer nema dokaza za to. Profesor Gary Lease ističe: „Nakon skoro 100 godina neprekidnog rada, neizbježan je zaključak da ni mitraizam niti kršćanstvo nisu pokazali jasan i izravan međusobni utjecaj.“

Profesor Edwin Yamauchi zaključuje: „Ne znamo ništa o smrti Mitre… Imamo puno spomenika, ali nemamo gotovo nikakve tekstualne dokaze, jer je to bila mistična religija. No znam da ništa ne upućuje na navodnu smrt i ponovno uskrsnuće.“

16. Znanstvenici odbacuju tvrdnju da je Isus kopija Horusa.

Neki tvrde da je Isus kopija Horusa:

  1. Rođen 25. prosinca.
  2. Marija, Isusova majka, kopija je Horusova izvještaja.
  3. Rođen od djevice.
  4. Tri kralja došli su se pokloniti novorođenom „spasitelju“.
  5. Bio je spasitelj.
  6. U dobi od 12 godina postao je dijete učitelj.
  7. Poput Isusa, Horus je bio „kršten“.
  8. Imao je „službu“.
  9. Imao je dvanaest „učenika“.
  10. Bio je razapet, pokopan tri dana i uskrsnuo nakon tri dana.

Horus je rođen tijekom mjeseca Khoiaka; to bi bio listopad ili studeni, a sigurno ne 25. prosinca kao što tvrde mitolozi. Također moramo zapaziti da ne znamo kada je točno Isus rođen, a najvjerojatnije nije 25. prosinca. Tu navodnu paralelu treba odbaciti.

Drugo, Horusa je rodila Izida, a nigdje se u povijesti ne spominje da je njeno ime bilo „Marija“ u bilo kojem trenutku, mjestu ili od bilo koga. Još gore za one koji koriste ovu navodnu paralelu jest činjenica da je „Marija“ anglicizirani oblik njezina pravog imena, koje je Miryam ili Miriam. Stoga se ime „Marija“ uopće nije koristilo u izvornim biblijskim rukopisima! Netko jasno izmišlja gluposti.

Treće, Izida nije bila djevica. Izida je zapravo bila Ozirisova udovica i začela je Horusa s Ozirisom. Ustvari čitamo: „[Izida] je uspravila bespomoćni ud [penis] onoga čije je srce počivalo, iz njega izvukla njegovu srž [spermu] i od nje izradila nasljednika [Horusa].“ (Enciklopedija mitologija)

Četvrto, ne postoji zapis o tri kralja koji su posjetili Horusa po njegovu rođenju. To postaje još veća zagonetka kad ustanovimo da evanđeoski zapisi niti ne navode stvarni broj mudraca koji su došli vidjeti Isusa po njegovu rođenju.

Peto, Horus ni u kojem slučaju nije bio spasitelj; nije umro ni za koga kao što je to učinio Isus.

Šesto, izazivam svakoga da izloži samo jedan primarni dokaz koji nam govori da je Horus bio učitelj u dobi od 12 godina. Znanstvenici nikada nisu pronašli nikakav dokaz.

Sedmo, Horus također nije bio „kršten“, barem ne kao što je Isusa krstio Ivan Krstitelj na rijeci Jordan. Jedini spomen Horusa koji uključuje vodu je priča u kojoj je Horus rastrgan, a Izida je zatražila od krokodilskog boga da ga izvuče iz vode. To baš zvuči kao krštenje, zar ne?

Nema nigdje spomena da je Horus ikada imao „službu“, osobito ne onu poput Isusa.

Horus također nije imao 12 učenika. Prema podacima, Horus je imao četiri polubogova koji su ga slijedili, a postoje i neki pokazatelji o 16 ljudskih sljedbenika i nepoznatom broju kovača koji su ušli s njim u bitku.

Posljedično, postoje različiti prikazi o tome kako je Horus zapravo umro, ali niti jedan od njih nikada ne uključuje raspeće.

Konačno, nemamo nikakvih izvještaja da je Horus bio pokopan tri dana. Nemamo nikakvih zapisa o uskrsnuću Horusa, a osobito ne u tjelesnom obliku kao Isus. Nema izvještaja o Horusu koji izlazi iz groba s tijelom s kojim je ušao. Neki izvještaji spominju da je Horusa/Ozirisa vratila u život Izida, a zatim da je postao gospodar podzemlja.

Sve ove navodne paralele u najboljem slučaju su špekulacija.

17. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Dioniza.

Neki tvrde da je Isus kopija Dioniza:

  1. Rođen od djevice.
  2. Rođen 25. prosinca.
  3. Pretvorio vodu u vino.

Kao što je već rečeno, 2. točka se može odbaciti jer ne znamo kada se točno Isus rodio.

Drugo, postoje dvije uobičajene priče o Dionizovom rođenju. Jedna priča uključuje boga Zeusa, čiji je otac oplodio ili smrtnu ženu Semelu ili Perzefonu (grčku kraljicu podzemlja). Ovo nema nikakve veze s djevičanskim rođenjem. U drugoj priči također nema djevice. Međutim, druga je priča kopija biblijske priče iz Postanka jer opisuje ono što knjiga Postanka navodi tisućama godina ranije. U ovoj priči o Dionizovom rođenju opisuju se pali anđeli, a potom oplodnja ljudskih žena. U svakom slučaju, ovdje nema ničega što bi trebalo biti paralela s Isusom.

Svi smo vjerojatno upoznati sa čudesnom pričom o Isusu koji pretvara vodu u vino. No, je li to kopija poganskoga boga Dioniza kako neki navode? Prvo, Dioniz je dao kralju Midasu moć da ono što dotakne pretvori u zlato. Također je kćeri kralja Aniusa dao moć da pretvore ono što dotaknu u vino, kukuruz ili ulje. No, ovo ne bi trebalo iznenaditi jer je Dioniz bio bog vina. Međutim, postoje priče u kojima Dioniz nadnaravno ispunjava prazne posude s vinom, ali stvarni čin pretvaranja vode u vino se ne događa. Ni ovdje nema usporedbe.

18. Znanstvenici odbacuju tvrdnju da je Isus kopija Krišne.

Neki tvrde da je Isus kopija Krišne:

  1. Rođen od djevice.
  2. Da se dogodio pokolj dojenčadi.
  3. Da je na istoku bila zvijezda koja je mudrace vodila do njegova rođenja.
  4. Bio razapet.
  5. Uskrsnuo.
  6. Krišnin otac bio je stolar, kao i Isusov otac.

Prvo, djevičansko rođenje se nikad nije pripisalo Krišni. Zapravo, njegovi su roditelji imali sedmero djece. Neki mitolozi tvrde da je Krišna rođen od djevice Maia, no nalazimo da je to pogrešno, budući da je prema našim hinduističkim tekstovima Krišna osmi sin princeze Devaki i njezinog muža Vasudeva.

U evanđeljima čitamo da je kralj Herod ugrožen Isusovim rođenjem i da je naredio ubojstvo dojenčadi u Betlehemu. Ipak, je li to kopija pripovijetke o Kršni?

Ne, nije. Umjesto toga, nalazimo da je šestoro djece Devaki ubio njezin rođak, kralj Kamša, zbog proroštva koje predviđa njegovu smrt od ruke nekoga od njezine djece. Ova priča nam govori da je Kamša ciljao na Devakijine sinove i nikada nije izdao naredbu da se ubiju sva muška dojenčad, za razliku od evanđelja. Čitamo u Bhagavati, Bk 4, XXII:7: „Tako su šest sinova rođena od Devaki, a Kamša je ubio šestero sinova redom kako su rođeni.“

Treće, što je sa zvijezdom i mudracima? To je upitna usporedba jer se Krišna rodio u zatvoru, a ne u staji. Nadalje, roditelji su ga dobili u tajnosti.

Neki čak tvrde da je Krišna razapet kao Isus, ali raspeće se nikada ne spominje niti u jednom hinduističkom tekstu, iako nam je rečeno kako Krišna umire. Čitamo da je meditirao u šumi kada je slučajno ustrijeljen u nogu strijelom lovca. Možda zato što je strelica koja je probila nogu bila drvena, slično kao Isusov križ, pretpostavljaju da je Krišna razapet?

Što je s uskrsnućem? Prvo, imamo nula dokaza da se Krišna spustio u grob na tri dana i ukazao mnogim svjedocima kao Isus, kako tvrdi mitolozi. Umjesto toga, stvarni izvještaj kaže da se Krišna odmah vratio u život i obratio samo lovcu kojem je oprostio njegove postupke.

Ipak, postoje očite razlike između Isusovog uskrsnuća i Krišninog ukazanja lovcu koji ga je ubio:

  • Isusovo uskrsnuće porazilo je silu grijeha i smrti. Krišnino uskrsnuće nije imalo značajan utjecaj na čovječanstvo.
  • Isus se ukazao oko 500 svjedoka u Novom zavjetu. Krišna se ukazao samo lovcu.
  • Isus je uskrsnuo od mrtvih tri dana kasnije. Krišna se odmah vratio u život.
  • Isus nije uzašao na nebo sve do Velikog poslanja. Krišna je odmah „uzašao“ u zagrobni život.
  • Isus je znao što će se dogoditi. Krišna nije imao predznanje o svojoj smrti.
  • Isus je uzašao u fizičko područje (Nebo). Krišna je prešao u mentalno stanje (ili nezamislivo područje). Koncepti između Neba (kršćanstvo) i Nirvane (hinduizam) uvelike se razlikuju.

Konačno, što je s Krišninim ocem? Je li njegov otac, Vasudeva, stolar kao Isusov zemaljski otac? Istina je da je Krišnin otac također rekao da je tesar, ali to se ne navodi nigdje unutar aktualnih hinduističkih tekstova. Navodi se da je Vasudeva bio plemić na dvorima Mathure dok je bio u braku s princezom Devaki. Međutim, kad je Krišna pobjegao od gnjeva Kamše sa svojim udomiteljskim roditeljima, navodno je njegov udomitelj Nanda bio kravar: „Ti si najdraži od Nande, kravara.“ (Bhagavata, Bk 8, I, pg 743).

Nema paralela.

19. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Atisa.

Neki tvrde da je Isus kopija Atisa:

  1. Rođen od djevice.
  2. Rođen 25. prosinca.
  3. Razapet.
  4. Uskrsnuo.

Prije nego što se sve razmotri, izvještaji koje imamo o Atisu su široki i stoga nisu baš pouzdani.

Najprije možemo vidjeti da Atis nije rođen od djevice. Zapravo, prema ovoj legendi, Agdistis izlazi iz zemlje kao potomak Zeusa. Agdistis rađa rijeku Sangarius koja donosi nimfu, Nanu, koja ili drži badem na svojoj dojki i oplodi se bademom ili sjedi ispod stabla gdje joj badem pada u krilo i oplodi ju. Nana kasnije napušta dijete koje potom odgaja jarac. Preostaje nam pretpostavka da je Atis začet od sjemena badema koji je pao s drveta kao rezultat Zeusovog prolivenog sjemena. To nije djevičansko rođenje.

Kao što je spomenuto ranije, 25. prosinca uopće nema nikakvog značaja, ne znamo kada je točno Isus rođen. Dakle, bilo koja navodna paralela logički ne može biti poganska usporedba.

Treće, što je s raspećem? Opet, to je jasno upitno. Vidimo da se Atis kastrirao ispod drveta bora i umro od krvarenja do smrti. Atis se kastrirao nakon što je poludio prije vjenčanja s Agdistis. Nakon toga, njegova krv teče na tlo iz njegovog prerezanog penisa i zemlja rađa kiticu ljubičica. Kako se ovdje nagoviješta raspeće?

Četvrto, je li Atis uskrsnuo poput Isusa? Postoje različiti izvještaji. U jednoj pripovijesti otkriveno je da je Agdistis nadvladana tugom zbog onoga što je učinila (uzrokovala da se Atis kastrira i zbog toga umre), te zatraži od Zeusa da čuva truplo Atisa tako da se nikad ne raspadne. To nije uskrsnuće.

U drugom izvještaju Agdistis i Velika Majka nose drvo bora natrag u špilju gdje oboje žale zbog smrti Atisa. Bilo kakva uskrsna priča dolazi tek mnogo kasnije, kada se Atis pretvorio u drvo bora. Preobrazba u drvo drastično se razlikuje od Isusa koji je uskrsnuo u tjelesnom obliku iz mrtvih.

20. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Bude.

Neki tvrde da je Isus kopija Bude:

  1. Rođen od djevice.
  2. Mudraci na Budinom rođenju.
  3. Darovano mu zlato, tamjan i smirna.
  4. Rođen 25. prosinca.
  5. Dolazi iz kraljevske loze, kao i Isus.
  6. Razapet.

Prvo, Gautama nije rođen od djevice, rođen je od Suddhodane i njegove žene Maye, dvadesetogodišnjakinje. Drugi razlog za odbacivanje da je Maya bila djevica jest taj što je bila kraljeva omiljena supruga. Djela Bude pokazuju da su Maya i njezin muž Suddhodana imali seksualne odnose (na primjer, „dvoje su okusili ljubav…“).

Drugo, u budističkim tekstovima nema nikakve priče o mudracima. Također nema zapisa o specifičnim darovima zlata, tamjana i smirne. Međutim, u tekstovima koji datiraju nakon pojave kršćanstva spominje se da bogovi (ne mudraci) daju Gautami sandalovinu, kišu, ljiljane i lotosovo cvijeće kao darove. To su budistički simboli i nemaju nikakve veze s kršćanstvom. To također ne čudi budući da se kraljevska rođenja u budističkoj kulturi često slave festivalima i darovima.

Opet, nije poznat Isusov datum rođenja, tako da to ne može biti paralela.

Za razliku od Isusa, Gautama je bio neposredni kraljevski potomak rođen u bogatstvu. Isus je bio daleki potomak kralja Davida rođen u siromaštvu. To je u osnovi suprotno.

Nema spomena raspeća ni u kojem budističkom izvoru. Zapravo, Gautama umire od prirodnog uzroka u dobi od 80 godina. Njegovi ga sljedbenici prate u rijeku i pružaju mu kauč. „Budite tako dobri i raširite mi kauč… Umoran sam i želim leći… „Zatim je [Buda] pao u duboku meditaciju i prošao kroz četiri „jane“, ušavši u Nirvanu.“ (orig. Jhanas)

22. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Zaratustre.

Neki tvrde da je Isus kopija Zaratustre:

  1. Rođen od djevice.
  2. Iskušan u pustinji.
  3. Počeo služiti u dobi od 30 godina poput Isusa.
  4. Žrtvovan za grijehe čovječanstva.

Ni u jednom tekstu zoroastrizma se ne spominje djevičansko rođenje, niti događaji Zaratustrovog rođenja imaju bilo kakvu vezu s Isusom. Zapravo, postoje dva različita izvješća o njegovu rođenju. U jednoj priči o Zaratustrovim roditeljima, Dukdaub i Pourushasp su normalan bračni par koji je začeo sina prirodnim putem. Zaratustra se opisuje kao nasmijan kada se rodio, te je imao vidljivu, sjajnu auru oko sebe.

„[Zaratustra] je došao kao potomak… pri čemu su njegov otac Pourushasp i njegova majka Dukdaub. A kad se rodio i tijekom života širio je blistavost, sjaj i svjetlost od mjesta svog prebivališta…“ (Denkard, Bk 5,2:1-2)

U drugoj kasnijoj pripovijesti, Zaratustrovi sljedbenici dodaju uljepšavanja. U ovoj priči Ahura Mazda (glavno božanstvo zoroastrizma) implantira dušu Zaratustre u svetu biljku Haoma i kroz biljno mlijeko rodio se Zaratustra. Ništa ovdje nije poput djevičanskog rođenja.

No, je li zli duh kušao Zaratustru da se odrekne svoje vjere uz obećanje da će primiti moć nad narodima, kao i Isusa? Ova se priča vidi u Vendidadu, tekstu zoroastrizma koji navodi zakone u vezi demona. Međutim, ovo je napisano podosta nakon Isusovog života, negdje između 250. i 650. godine. Zbog tog kasnog datuma rani kršćanski pismoznanci nisu mogli kopirati ništa iz tog teksta. Ono što čitamo zvuči jako slično onome kada je Isus proveo 40 dana u pustinji. Prema Vendidadu Fargadu 19,6: „Opet mu je Stvoritelj zlog svijeta, Angra Mainyu, rekao: ‘Nemoj uništiti moja stvorenja, sveti Zaratustra… Odbaci dobru religiju sljedbenika Mazda i dobit ćeš blagodati kao… vladar naroda.’“

Poput Isusa, vjerovalo se da je Zaratustra počeo svoje naučavanje u dobi od 30 godina. Iako je Zaratustra tehnički izašao iz izolacije u dobi od 30 godina da bi započeo poučavanje, bio je odbačen i zanemaren 12 godina sve dok njegovu religiju nije prihvatio kralj Vištaspa. No, priča o Isusu uvelike se razlikuje. Isus je odmah privukao sljedbenike. I vjeruje se da je Zaratustra ubijen oko svoje 77. godine, dok je Isus ubijen u dobi od 33 godine. Svaka paralela dovodi se u pitanje s obzirom da se Zaratustra ne spominje u tekstovima do oko 225. godine; to je gotovo 200 godina nakon što je kršćanstvo već bilo u opticaju.

Konačno, je li Zaratustrova smrt bila duhovno značajna? Vjeruje se da je Zaratustra ubijen u dobi od 77 godina, nakon što su ga turanski osvajači zaklali na jednom od njegovih hramskih oltara, iako o ovom aspektu njegova života znanstvenici još uvijek raspravljaju. U svakom slučaju, nikad se nije vjerovalo da je njegova smrt iskupljenje za grijehe ili da služi u bilo kakve druge duhovne svrhe.

23. Isusovo raspeće u usporedbi s drugim navodnim božanstvima je jedinstveno.

Kersey Graves u svojoj knjizi Šesnaest svjetskih raspetih Spasitelja, navodi razapeta božanstva, čime je razapinjanje Isusa poganska kopija. Stoga, analizirajmo ova „raspeća“. Ako su stvarna raspeća, onda ih trebamo usporediti s Isusovim raspećem i vidjeti jesu li ista:

  • Mitra – Mitra je bio ponesen u nebo na kočiji, živ. To nije raspeće.
  • Bali – Postoje razni izvještaji o Balijevoj smrti. Jedan kaže da je bio prisiljen (tjelesno) otići dolje u podzemni svijet nakon što ga je prevario Vamana, avatar od Višne. U drugim izvještajima navodi se kako je Bali oslobođen i dopušteno mu je kraljevanje. Ni u jednoj priči nema raspeća.
  • Romulus – Romulus nije bio razapet, već je bio uzet u nebo dok je još bio živ.
  • Quirinus – Nema izvještaja kako je umro.
  • Iao i Wittoba – Nema podataka o smrti ove dvije figure ni u jednom izvoru.
  • Orfej – Nije bio razapet, ali su ga navodno ubili Dionizove bijesne menade (nimfe) nakon što je odbio štovati drugog boga osim Apolona.
  • Bel – Često ga se povezuje sa Zeusom, ali nijedan izvještaj ne ukazuje na njegovu smrt.
  • Prometej – Bio je lancima vezan za planinu na kojoj je orao svakodnevno jeo njegovu jetru, što je bila kazna od Zeusa. Herkul će ga kasnije osloboditi. Nema raspeća.
  • Indra – Postoje različiti izvještaji Indrine smrti. U jednoj pripovijesti živoga ga proguta zmija Vritra. Vritra ga zatim ispljune na zapovijed nekih drugih bogova. Budući da su bogovi spasili Indru, nema smrti niti raspeća.
  • Dioniz – Nema raspeća, već su ga Titani živog pojeli tijekom djetinjstva.
  • Esus/Hesus – Njegovi su sljedbenici sudjelovali u ljudskom žrtvovanju vješanjem na drvetu nakon vađenja utrobe. Nema spomena raspeća.
  • Atis – Atis je iskrvario do smrti nakon što je samog sebe kastrirao ispod stabla.
  • Alcestis – Alcestis pristaje umrijeti za svog muža nakon dogovara s bogovima. Kada je došlo vrijeme, opisuje se da je Alcestis u krevetu. Bogovi su ganuti njezinom odanošću, sažale se nad njom i ponovno ju spajaju s mužem. Ovdje se ne navodi raspeće.
  • Tamuz – Navodno su ga ubili demoni koje je poslala Ištar nakon što ga je našla na njezinom prijestolju. Nema raspeća.
  • Krišna – Krišna nikada nije razapet, jer je ustrijeljen u nogu sa strelicom dok je meditirao u šumi.
  • Oziris – Ozirisa je prevario Set, zatim ga zapečatio u kovčeg i bacio u Nil. Metoda raspeća nije ni bila izmišljena u to doba.
  • Questzalcoatl – Quetzalcoatl nikada uopće nije razapet. U jednoj pripovijesti sam sebe je zapalio iz krivnje što je spavao sa svećenicom u celibatu. U drugoj pripovijesti je spaljen vatrom koju su poslali bogovi.

Autor: James Bishop; Izvor: Jamesbishopblog.com

Komentari

komentari