Treba li država financirati vjerske zajednice?

503
pregleda
financiranje zajednice financirati

Nedavno je Vlada RH objavila podatke o financiranju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Iz državnog proračuna se u zadnje tri godine u Rimokatoličku crkvu slilo više od milijardu kuna, plus 100 milijuna kuna na ostale zajednice.

financiranje crkve

Vatikanski ugovori

Na osnovu Vatikanskih ugovora sklopljenih s Rimokatoličkom crkvom još 1996. godine Republika Hrvatska je obavezna iz svog proračuna, to jest proračuna svih građana RH, godišnje isplaćivati više stotina milijuna u Vatikansku blagajnu. S time da iako raspolažu tuđim novcem, sami nisu obvezni plaćati poreze nigdje.

Prema ugovoru o gospodarskim pitanjima godišnje se u prosjeku za naknade, odnosno plaće klera, za karitativnu djelatnost i obrazovanje svećenika, izdvaja oko 280 milijuna kuna.

Iz jednog odgovora koji je Vlada RH dostavila 2013. godine vidljivo je da su deklarirana državna izdvajanja za Rimokatoličku crkvu oko 600 milijuna kuna godišnje, što je, primjerice, nešto više nego za socijalnu pomoć siromašnima u Hrvatskoj, prenosi Novilist.hr.

Vlada RH ima sklopljene ugovore s ukupno 19 vjerskih zajednica, za djelovanje na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području. Ali i za uzdržavanje svećenika i drugih službenika, pastoralno djelovanje i dušobrižničku skrb, troškove izgradnje i održavanja crkava, crkvenih zgrada i vjerskih centara, te za karitativnu djelatnost. Tako je u tri godine, od 2014. do 2016., navodno isplaćeno ukupno 1.123 milijarde kuna. No, naknadno se otkrilo da nedostaje još 900 milijuna kuna, namijenjenih za plaće vjeroučitelja, pa je konačni iznos 2 milijarde kuna, prenosi Index.hr.

No, da se ne razbacujemo olako milijardama, očito je da se ovi podaci skrivaju kao „zmija noge“. Nije moguće lako doći do preciznih podataka koliko država godišnje izdvaja novca za Rimokatoličku crkvu, no nas ovdje zanima nešto drugo. A to je stav nas kršćana da ih se financira iz državnog proračuna kojeg pune svi porezni obveznici, i katolici i nekatolici, i kršćani i nekršćani, i vjernici i nevjernici.

Postavlja se pitanje trebaju li kršćani uopće primati financijsku pomoć od države? Treba li država iz proračuna, kojeg pune svi porezni obveznici, odnosno građani Hrvatske, financirati vjerske zajednice? Je li pravedno da ateisti financiraju vjerske zajednice? I što je najvažnije, nalazimo li u Bibliji da su Isusa ili apostole financirale državne vlasti?

Ne budite nikome ništa dužni

S druge strane, kršćani su dužni plaćati državi poreze. Sam Isus u odgovoru farizejima kaže:

„Reci nam dakle što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije? A Isus im, znajući njihovu opakost, reče: ‘Što me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!’ A oni mu donesoše denar. I reče im: ‘Čiji je ovo lik i natpis?’ Rekoše mu: ‘Carev.’ Tada im reče: ‘Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje’“ (Matej 22,17-21).

„Podajte dakle svakomu što ste dužni: komu porez — porez, komu carina — carina, komu strah — strah, komu čast — čast. Nikomu ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni druge. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon“ (Rimljanima 13,7-8).

Isto tako, sam Isus se čudesno brine da ne ostanemo državi dužni.

„A kad stigoše u Kapernaum, pristupe Petru oni što ubiru hramarinu pa reknu: ‘Zar vaš učitelj ne plaća hramarine?’ ‘Da’, reče. A kad uđe u kuću, pretekne ga Isus govoreći: ‘Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?’ Reče mu Petar: ‘Od tuđih.’ Isus mu kaza: ‘Sinovi su dakle slobodni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi na more, baci udicu i prvu ribu koja se uhvati uzmi. Otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im podaj za mene i za sebe“ (Matej 17,24-27).

Kako su se Isus i učenici financirali?

U Bibliji čitamo da se Pavao pobrinuo sam za sebe, nije tražio ni od koga ništa, a ponajmanje od države. Isto tako i prvi učenici. I svi su na neki način bili obrtnici, radili za sebe. Isus je bio drvodjelja; Šimun Petar i Andrija su bili ribari; Jakov i Ivan Zebedejev isto ribari; Filip isto ribar; Luka je bio liječnik; Pavao je izrađivao šatore. Jedino je Matej bio poreznik.

Vjerni si međusobno trebaju pomagati. I one koje je Bog blagoslovio većom sposobnošću da zarade više novaca trebaju pomoći siromašnijima. Ali tražiti humanitarnu pomoć od države vjernici ne trebaju.

„Ako drugi imaju udio u vlasti nad vama, zar većma nemamo mi? Ali nismo se poslužili tom vlašću, nego sve podnosimo da ne postavimo kakve zapreke evanđelju Kristovu. Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu od hramskih prinosa hrane, i koji kod žrtvenika služe sa žrtvenikom dijele? Tako i Gospodin odredi da oni koji navješćuju evanđelje od evanđelja žive. No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah to da bi se tako postupilo sa mnom. Jer radije mi je umrijeti nego da me tko hvale moje liši“ (1. Korinćanima 9,12-15).

„Ako naime navješćujem evanđelje, to mi nije na hvalu — jer potreba me pritišće. No jao meni ako evanđelje ne navješćujem! Jer ako to činim svojevoljno, plaću imam; ako li nevoljko, služba mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da navješćujući evanđelje besplatno predadnem evanđelje Kristovo ne posluživši se svojim pravom u evanđelju“ (1. Korinćanima 9,16-18).

„Znam i živjeti skromno, znam i obilovati. U svemu sam se i na sve navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati… A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad odoh iz Makedonije, nijedna mi se crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, osim vas jedinih“ (Filipljanima 4,12-15).

„Ili počinih grijeh što vam, ponizujući sebe da se vi uzvisite, besplatno navijestih Božje evanđelje? Druge sam crkve oplijenio, primajući od njih plaću da bih vama služio. I dok bijah kod vas, dospjevši i u oskudicu nikomu nisam bio na teret, jer su moju oskudicu namirila braća koja dođoše iz Makedonije. I u svemu sam se čuvao da vas ne opterećujem, i čuvat ću se“ (2. Korinćanima 11,7-9).

„Ta sami znate kako nas treba nasljedovati: nismo među vama živjeli neuredno, niti smo čiji kruh besplatno jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali vlast, nego kako bismo vam sebe dali kao uzor da nas nasljedujete“ (2. Solunjanima 3,7-9).

Služimo Isusu, a ne bogatstvu

Kao kršćani se ne trebamo brinuti niti skupljati sebi blago za sutra. Bog se brine za naše osnovne potrebe i s time trebamo biti zadovoljni.

„Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zbog toga vam kažem: Ne brinite se za svoj život, što ćete jesti i što ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od ruha? Pogledajte ptice nebeske: ne siju niti žanju, niti sabiru u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Niste li vi mnogo vrjedniji od njih?“ (Matej 6,24-26).

„Ne brinite se dakle govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Čime ćemo se zaogrnuti?’ Jer sve to traže pogani. Ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Već tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a ovo će vam se sve nadodati“ (Matej 6,31-33).

„Ta ništa nismo donijeli na svijet, jasno je da ništa ni iznijeti ne možemo. I kad imamo hranu i odjeću, time budimo zadovoljni“ (1. Timoteju 6,7-8).

„Naime, korijen svih zala jest srebroljublje; za njim se sežući, neki odlutaše od vjere te sami sebe isprobadaše mukama mnogim. A ti, o čovječe Božji, bježi od toga! I teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću“ (1. Timoteju 6,10-11).

„Tko ljubi srebro, srebra se neće nasititi; i tko ljubi obilje, nikad mu dosta prihoda. I to je ispraznost“ (Propovjednik 5,10).

„Neka srebroljublje ne bude vaše življenje, budite zadovoljni onim što imate. Ta sȃm je rekao: Neću te zapustiti niti ću te ostaviti“ (Hebrejima 13,5).

„Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje tati potkapaju i kradu. Već zgrćite sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje tati ne potkapaju niti kradu. Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce“ (Matej 6,19-21).

„Bogataš vlada nad siromasima; i tko uzajmljuje, sluga je zajmodavcu“ (Izreke 22,7).

„Idi k mravu, lijenčino, razmotri njegove putove i budi mudar: on nema vođe, nadglednika ni vladara; pripravlja ljeti hranu svoju, o žetvi pribire sebi jelo“ (Izreke 6,6-8).

Pozvani podnositi nepravdu

Istina, svašta se financira iz državnog proračuna protiv naše volje, poput LGBT udruga ili obrazovnog sustava koji uči i indoktrinira djecu lažima da su puka i besmislena slučajnost nastala putem evolucije. No, ako se nepravda vrši nad kršćanima, to nije razlog da se i mi kršćani ponašamo nepravedno. Kao kršćani smo dužni podnositi nepravdu.

„To je naime milost, ako tko radi savjesti pred Bogom podnosi žalosti trpeći nepravedno. Jer kakve li slave ako ste za grijehe udarani pa strpljivo podnosite? Ali ako, čineći dobro, trpite pa strpljivo podnosite, to je milost od Boga. Ta na to ste pozvani, jer je i Krist pretrpio za nas i ostavio nam primjer da pođete za njegovim stopama“ (1. Petrova 2,19-21).

„Ali ako i trpite zbog pravednosti, blaženi ste! No nemojte se uplašiti njihova zastrašivanja i ne dajte se uznemiriti!“ (1. Petrova 3,14).

„Nikomu ne vraćajte zlim za zlo. Starajte se za dobro pred svim ljudima… Ne daj zlu da te svlada, nego pobjeđuj zlo dobrim“ (Rimljanima 12,17.21).

Besplatno ste primili, besplatno dajte

Kad nas Isus šalje da propovijedamo evanđelje, kaže: „Besplatno ste primili, besplatno dajte. Ne pribavljajte zlato, ni srebro, ni mjed u svoje pojase, ni torbu za svoj put, ni dvije halje, ni obuću, ni štapove: jer vrijedan je radnik hrane svoje“ (Matej 10,8-10).

„Kad vas poslah bez novčarke i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo? Oni rekoše: Ništa“ (Luka 22,35).

Isus nas šalje u svijet propovijedati evanđelje bez ičega – bez novca, bez prtljage, bez odjeće. Sve što trebamo je u potpunosti se pouzdati u Njega kojem služimo i koji će se pobrinuti da nam ništa ne nedostaje.

Motivi su važni

Radi se o tome da novac koji ove crkve dobivaju od države uglavnom koriste za vlastite i političke interese, za prosperitetne živote i izgradnje velebnih crkvenih zdanja; a ne za preraspodjelu sredstva na vjerne u potrebi ili financiranje dijeljenja Evanđelja.

Zbog Vatikanskih ugovora s RH Rimokatolička crkva ima snažan politički upliv, što uključuje i širenje mržnje na nacionalnoj osnovi, ovisno kako im zatreba.

Dakle, interes je pohlepa i držanje ljudi pod kontrolom, a ne pomoć drugima.

Sve dođe na naplatu

A što će se dogoditi kad država počne ucjenjivati vjerske zajednice i cenzurirati propovijedi? Hoće li se možda odreći pomoći kad im država zabrani propovijedanje protiv homoseksualnosti ili abortusa? Ili će nam možda ipak transrodne i homoseksualne osobe propovijedati za oltarima, a abortus više ne bude tako strašan grijeh?

Država će kad-tad naplatiti svoje; jer s pravima uvijek dolaze i obaveze. Ništa nije besplatno, pa tako ni državna pomoć. Samo je Kristova žrtva na križu besplatna za svakoga tko ju želi prihvatiti. Krist, koji je umro za naše grijehe kako mi ne bismo morali odgovarati pred Bogom i kako bismo primili vječni život.

Izađite iz nje…

Državne rimske vlasti su proganjale prve kršćane u dosluhu s lažnom religioznom crkvom, a očito se do danas ništa nije promijenilo. Stoga, izađite iz lažnog crkvenog sistema koji bludniči s državnim vlastima. Takvi najviše proganjaju prave i iskrene Kristove sljedbenike.

„Dođi, pokazat ću ti sud nad velikom bludnicom što sjedi na vodama mnogim. S njom su počinili blud kraljevi zemaljski i opili se vinom bluda njezina stanovnici zemaljski. I odnese me u duhu u pustinju. I vidjeh ženu što sjedi na purpurnoj Zvijeri punoj bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. I žena bijaše odjevena u grimiz i purpur, i nakićena zlatom i dragim kamenjem i biserjem. U ruci joj bijaše zlatna čaša puna gnusoba i nečistoće bluda njezina. I na čelu joj napisano ime: Tajna, Veliki Babilon, Mati bludnicā i gnusobā zemaljskih. I vidjeh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I kad je vidjeh, začudih se čudom velikim“ (Otkrivenje 17,1-6).

„Jer su se svi narodi opili vinom gnjeva njezina bluda, i kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski su se obogatili od njezine silne raskoši… Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionicima njezinih grijeha i da ne primite od njezinih pošasti“ (Otk 18,3-4).

Zaključak

Dakle, kao što smo već rekli, državni proračun pune porezni obveznici, svi građani ove zemlje, stoga je nepravedno da kršćani uzimaju taj novac za crkvene potrebe, zgrade, službe i plaće.

Prvenstveno upozoravamo da ljudi trebaju izaći iz nezdravih crkvi gdje ne dobivaju zdravu hranu – Božju Riječ; također i gdje sredstva ne služe za vjerne u potrebi ili širenje Evanđelja, odnosno gdje se cijede komarci, a gutaju deve.

Umjesto da se zalažu za razvrgavanje Vatikanskih ugovora, navedene protestantske zajednice su željele svoj udio u državnom proračunu, na što realno imaju pravo po diskriminatornoj osnovi u odnosu na financiranje Rimokatoličke crkve. To pravo su i ostvarile. No umjesto borbe za pravdu, ovako su upale u zamku obaveze prema državi kad država počne naplaćivati svoja davanja. I što je još važnije upale su u zamku odgovornosti pred Bogom jer su poduprle lažni religiozni sustav koji ne dijeli ljudima zdravi nauk Božje Riječi, već ljude vodi u propast.

Naglašavamo da nismo protiv međusobnog financiranja zdravih zajednica koje propovijedaju Evanđelje. Kršćani su pozvani pomagati svakome u potrebi, ponajprije vjernima. Protiv smo zloupotrebe novca za osobne i političke interese, a sve u Božje ime. I protiv smo nepravde koja se vrši nad nevjernicima koji su prisiljeni plaćati financiranje tih interesa protiv svoje volje. Vjernici trebaju pomagati vjernima, ali nevjernici nisu dužni pomagati vjernicima.

Autor: Biblija i znanost

Komentari

komentari