Ta smrtonosna slava…

801
pregleda
slava glazba

Umro jedan od najpoznatijih i najplaćenijih svjetskih DJ-a elektronske glazbe, Avicii i za sobom ostavio popularnost i glazbenu karijeru. Bio je mlad, bogat i slavan. Činilo se da ima sve. Nažalost, mladi glazbenik je imao sve (ili nije) osim zdravlja. Bolovao je od opasne upale gušterače, i to zbog prekomjernog uživanja u alkoholu. Naposljetku ga je konzumacija alkohola najvjerojatnije i koštala života. Umro je dok je bio na putovanju u Omanu.

Avicii slava

Glazba – smisao života ili idol?

Slavni glazbenik prošle godine je izjavio:

„Svi dođemo do određene točke u životu i karijeri u kojoj shvatimo do čega nam je najviše stalo. Za mene je to stvaranje glazbe. Zbog nje živim i vjerujem da sam zbog nje i rođen. Prošle godine odustao sam od nastupa uživo i mnogi su pomislili da se više neću baviti glazbom, no to nije bio kraj za Aviciija. Umjesto toga, vratio sam se na mjesto gdje je sve imalo smisla – u studio. Sljedeća faza karijere vrtjet će se oko moje ljubavi prema glazbi. To je početak nečega sasvim novog. Nadam se da ćete uživati u mojoj glazbi poput mene.“

Glazba je bila njegov život. Njegov smisao. Njegova ljubav. Njegovo sve.

Kakav apsolutni promašaj…

Istina je da ništa ne može nadomjestiti istinsku ljudsku potrebu i čežnju, pa tako ni glazba. Nismo stvoreni da živimo za glazbu, niti smo rođeni za glazbu. Stvoreni smo za Boga. Glazba je stvorena da slavi Boga. Sve u kreaciji je stvoreno da slavi Boga.

Kad zamijenimo kreaciju za božanstvo, ona postaje naš idol. Tako je danas glazba mnogima idol, a da toga nisu ni svjesni. Zapravo, svi glazbenici koje poznajete, a koji svojom glazbom ne proslavljaju Boga, su idolopoklonici. Ako nam Bog nije smisao života, onda smo idolopoklonici.

Ta smrtonosna slava…

Ovog mladog čovjeka slava je odvela u destrukciju. Jer da nije konzumirao ogromne količine alkohola, ne bi obolio od smrtonosne upale i umro u tako mladoj dobi.

Već je ustaljeni obrazac da su slavne osobe sklone autodestruktivnom ponašanju. Zato što slava nije predviđena za čovjeka. Čovjek je stvoren da slavi Boga, a ne sebe, ne glazbu, ne uspjeh, ne bogatstvo.

Nije nikakvo čudo da se takav „proslavljeni“ čovjek teško nosi s posljedicama slave, te predaje raznim požudama i ovisnostima o sedativima, alkoholu, drogi… A nerijetko si u teškoj depresiji i očaju oduzme i život. Svaka ljudska slava u konačnici vodi u propast i smrt.

Božja mudrost vrednija od sveg bogatstva

Ipak, jednom prilikom ovaj mladi bogataš je izjavio: „Kada vam je novac toliko dostupan, zapravo ga i ne trebate.“

I bio je u pravu. Potvrdio je Salomonovu mudrost koji je imao sve bogatstvo, slavu, imetak – sve što su mu oči poželjele, a opet je razumio da nema ništa. Sve je isprazno ako ne poznaješ Boga. Sve je isprazno ako nisi spoznao svoju svrhu postojanja, a ona nije materijalno bogatstvo, prosperitet i ljudska slava.

„Ja tada razmotrih sva svoja djela što ih načiniše ruke moje i trud što ga uložih da to načinim: i gle, sve je to ispraznost i hvatanje vjetra, i nema od toga koristi pod suncem“ (Propovjednik 2,11).

„Ima jedno zlo koje vidjeh pod suncem i često je među ljudima: čovjeku kome Bog dade bogatstvo, obilje i čast, tako da njegovoj duši ne nedostaje ništa od onoga što poželi, Bog ipak ne daje snagu da od toga jede, nego to jede netko tuđi. To je ispraznost i zlo oboljenje“ (Propovjednik 6,1-2).

Salomon nije tražio bogatstvo ili dug život, već pronicljivost u razlučivanju dobra i zla; tražio je Božju pravednost da može prosuđivati pravedno.

„Stoga podaj svom sluzi pronicljivo srce da može suditi puku tvojemu i razlučivati između dobra i zla. Jer tko bi mogao suditi tvojemu tako velikomu puku?“ (1. Kraljevima 3,9).

„Zato mu reče Bog: ‘Budući da si to zaiskao, a nisi za se iskao duga života i nisi za se iskao bogatstva niti si iskao život svojih neprijatelja, nego si za se iskao razboritost u pronicanju pravde, ja ću, evo, učiniti po riječima tvojim: evo, dajem ti srce mudro i razborito da nikoga prije tebe ne bje kao što si ti niti će poslije tebe ustati itko poput tebe“ (1. Kraljevima 3,11-12).

„Za dvoje te molim, ne uskrati mi prije no što umrem: Udalji od mene ispraznost i lažnu riječ; ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva; hrani me kruhom koji me dopada; da se ne bih nasitio, pa zatajio tebe i rekao: ‘Tko je GOSPOD?’ Ili da ne bih osiromašio, pa počeo krasti te oskvrnuo ime Boga svojega“ (Izreke 30,7-9).

„Nauči nas stoga dane naše brojiti, da steknemo mudro srce!“ (Psalam 90,12).

„Blaženi gladni i žedni [Božje] pravednosti, jer oni će se nasititi!“ (Matej 5,6).

Božja poruka bogatašima

Bog ima poruku za sve bogataše i slavne koji skupljaju sebi blago na zemlji:

„‘Bezumniče! Još ove će se noći duša tvoja tražiti od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu“ (Luka 12,20-21).

„Ali jao vama bogataši, jer već ste primili utjehu svoju! Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati! Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!“ (Luka 6,24-25).

„Neka se bogataš ponosi svojim poniženjem; jer proći će kao cvijet travni. Jer ogranu sunce sa svojom žegom pa usahnu trava i cvijet njezin otpade te propade ljepota lica njegova. Tako će i bogataš uvenuti na putima svojim“ (Jakovljeva 1,10-11).

„Ne koristi bogatstvo u dan srdžbe, nego [Božja] pravednost izbavlja od smrti“ (Izreke 11,4).

„Ne muči se da bi se obogatio; zbog vlastita razbora, prestani s tim! Oči svoje usmjeriš u nj, a njega više nema; jer bogatstvo sebi načini krila te kao orao odleti u nebo“ (Izreke 23,4-5).

„Bolji je siromah koji hodi u nedužnosti svojoj od onoga koji je izopačen na svojim putovima, makar on bio bogat“ (Izreke 28,6).

„Ako tko i obiluje, život mu nije u onome što posjeduje“ (Luka 12,15).

Štogod posjedovali na ovom svijetu, bez Boga nemamo ništa.

Zaključak

Bili bogati ili siromašni, poznati ili nepoznati, slavni ili neslavni, mladi ili stari, zdravi ili bolesni – svi ćemo jednoga dana stati pred Božje lice i položiti račun za sve ono što radili i na što smo potratili svoje živote. Na smrtonosnu ili Božju slavu? Ulažemo li naše vrijeme i trud u ovozemaljske prolaznosti ili vječno blago na nebu? Odgovor na to pitanje određuje našu vječnu destinaciju.

A već sljedeća sekunda nikome od nas nije obećana.

„Nema čovjeka koji bi imao vlast nad duhom da ustavi duha i nema vlasti nad danom smrtnim; i nema odstupa u tom boju niti će opačina izbaviti one koji je čine“ (Propovjednik 8,8).

Ovaj život je previše kratak da bismo ga potrošili na prolazne vrijednosti. Ovo nam je jedina prilika da ispravimo ono što je Adam zeznuo na početku – kada je pao u neposlušnost i odmetnuo se od Boga. Vratimo se Bogu. Naša duša čezne za Njime. U očajničkoj smo potrebi za izbavljenjem.

Svrha ovoga života nije stjecanje bogatstva, slava, karijera, glazba, zabava, putovanja i lagodan život. Naša jedina svrha je da spoznamo i proslavimo Boga, Onoga koji se radi nas odrekao samoga sebe i svoje slave.

Svrha ovoga života nije naša slava, već Božja slava – Isus Krist na križu za naše grijehe.

„I našavši se u obličju poput čovjeka, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega i preuzvisi, i darova mu ime koje je iznad svakoga imena, da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, i da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin!’ — na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2,8-11).

Komentari

komentari