Znanstvena studija: Boja kože potvrđuje biblijski izvještaj

3001
pregleda
boja kože rasa

Ljudi su godinama stavljali veliki naglasak na boju kože i rasu. Eugenička mišljenja darvinista koriste ih kao osnovu za smišljanje mnogih zla.[1] Čak je i sam Darwin smatrao da su ljudske populacije čija je boja kože tamnija primitivnije. Međutim, sada znamo da sve skupine ljudi dijele isti osnovni genom sastavljen od izvorno dokumentiranog skupa zajedničkih genetičkih varijanti.

Darwin je pogriješio – nijedna skupina ljudi nije primitivnija od druge.

Osim toga, rijetke genetičke varijante nastale slučajnom mutacijom i uglavnom povezane s ljudskim oboljenjima i degeneracijom, pokazuju da trenutno stanje ljudskog genoma ne može biti starije od oko 5.000 godina. Ovo vremensko razdoblje podudara se sa svijetom koji obnavlja populaciju nakon globalnog potopa u vrijeme Noe, njegovih sinova i njihovih žena.[2-5]

Unatoč našem sve većem znanju o ljudskom genomu, malo toga se zna o genetičkoj bazi kože. Do sada, većina onoga što su znanstvenici shvatili o genetici boje kože potječe iz istraživanja koja su koristila Europljane kao skupinu ljudi. Istraživači su izvorno otkrili da varijacije gena nazvanog SLC24A5 utječu na stanice kože kako bi proizvele manje pigmenta. Izgleda da to pruža osnovu za blijedu kožu.[6] Međutim, taj je određeni gen samo mali dio puno složenijih svojstava.

Kako bi se bolje objasnila genetička osnova za varijacije boja kože, skupina znanstvenika nedavno je otišla u Afriku – genetski najrazličitiji kontinent na Zemlji.[7] Suprotno uobičajenom mišljenju, Afrika sadrži ogromnu varijaciju boja kože u različitim skupinama ljudi. Da bi znanstveno izmjerili varijaciju boje kože, istraživači su izmjerili svjetlosnu refleksiju kože na unutarnjoj strani ručnog zgloba na 2.092 ljudi u zemljama Etiopije, Tanzanije i Botsvane. Koža na ovom području uglavnom je zaštićena od sunčeve svjetlosti, i te su studije dale dobru neizravnu procjenu pigmentacijskih razina (boja kože). Potom su istraživači analizirali DNK od 1.570 tih osoba za genetsku varijaciju u njihovim genomima povezanim s bojom kože.

Znanstvenici su identificirali četiri glavna područja ljudskog genoma koji sadržavaju šest različitih gena. Zajedno, ovi geni čine oko 30% promatrane varijacije boje kože. Studija je izvijestila o varijantama DNK povezanih sa svjetlom kožom i varijantama koje su uzrokovale tamnu kožu, od kojih obje obiluju u afričkim populacijama. Genetska varijanta koja uzrokuje svijetlu kožu obično je prisutna u istočnim Afrikancima, ali to ne znači nužno da će imati svjetlu kožu, jer su višestruki geni u međusobnoj interakciji kako bi odredili boju kože.

Ti rezultati usprotivili su se dugoročnom evolucionističkom uvjerenju da su izvorni preci u Africi nekoć bili tamnoputi.

Ovo istraživanje ima još šire globalne implikacije. Na primjer, pokazuje da drugi tamnoputi ljudi u južnoj Indiji, Australiji i Novoj Gvineji nisu nekako zasebno razvili svoju boju kože, jer su im pogodovale mistične evolucionističke sile. Jednostavno su naslijedili već postojeće tamne varijante predaka kako su se skupine ljudi raspršivale diljem svijeta. I dok evolucionisti neprestano raspravljaju o tome gdje i kako su se ljudi zapravo raspršili nakon što su navodno evoluirali, Biblija ukazuje na to da se globalna ljudska migracija dogodila nedugo nakon globalnog potopa na Babilonskoj kuli kad im je Bog pomiješao jezike i natjerao ih da se rasprše.

Još jednom, ljudska genetika potvrđuje povijesni biblijski izvještaj i zbunjuje zamišljene evolucionističke špekulacije o porijeklu čovječanstva.

Autor: Jeffrey P. Tomkins, direktor Znanosti o životu (Life Sciences) na Institutu za istraživanje stvaranja (ICR); doktor genetike, Sveučilište Clemson.; Izvor: Icr.org

Više na temu ljudskih rasa možete pročitati OVDJE.

Reference:

1. Bergman, J. 2014. The Darwin Effect. Green Forest, AR: Master Books.
2. Tomkins, J. P. Human DNA Variation Linked to Biblical Event Timeline. Creation Science Update. Objavljeno na ICR.org 23. srpnja 2012., pristup 13. listopada 2017. godine.
3. Tomkins, J. P. Genetics Research Confirms Biblical Timeline. Creation Science Update. Objavljeno na ICR.org 9. siječnja 2013., pristupilo 13. listopada 2017. godine.
4. Tomkins, J.P., 2014. Genetic Entropy Points to a Young Creation. Acts & Facts. 43 (11): 16.
5. Tomkins, J.P. 2015. Genetic Clocks Verify Recent Creation. Acts & Facts. 44 (12): 9-11.
6. Sturm, R. A. 2009. Molecular genetics of human pigmentation diversity. Human Molecular Genetics. 18 (R1): R9–R17.
7. Crawford, N. G. et al. 2017. Loci associated with skin pigmentation identified in African populations. Science. DOI: 10.1126/science.aan8433.

Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.