Sport – „najveći među nama“

Sport, natjecanje, ponos – o čemu se zapravo radi? Što leži u pozadini profesionalnog sporta? Kako se kršćani trebaju odnositi prema sportu?

Od malena nas uče natjecateljskoj naravi, počevši od roditeljskog odgoja, škole, slobodnih aktivnosti, hvaleći one koji su najbolji među nama, sve do odrasle dobi i poslovnog okruženja u utrci za karijerom, isticanjem i nadmetanjem iznad drugih. Sav naš život, škola, posao, karijera, odgoj djece svodi se na to da budemo bolji od drugih. Težimo tome da imamo bolji posao, bolji auto, bolje uređene kuće, bolje okućnice, bolji ugled među ljudima, steknemo bolji dojam i budemo veličina u očima drugih ljudi. Čitav život je svojevrsna kompeticija. Cjeloživotno natjecanje tko je najveći među nama, najpopularniji među nama, najljepši među nama, najpametniji među nama, najsposobniji među nama. Natječemo se kako na osobnoj razini tako i na društvenoj, među kulturama, državama, nacijama. A ako nas igdje uče nadmetanju tko je bolji, to je onda u profesionalnom sportu.

NATJECANJE I NATJECATELJSKI (SOTONSKI) DUH

Nažalost, ovaj pogubni natjecateljski (sotonski) duh prisutan je uvelike i među kršćanima, među pastorima, među vođama, među propovjednicima, među službenicima. Gleda se tko je najbolji, tko ima najbolju propovijed, tko se najbolje izražava, tko piše najbolje knjige, tko svira najbolju glazbu za Boga. Jednostavno, tko bolje služi, kao da nam je više stalo do slave ljudske nego Božje, te tako olako propuštamo Isusove riječi da se ne povodimo za taštom slavom.

• Nemojmo žudjeti za ispraznom slavom izazivajući jedni druge, zavideći jedni drugima. /Galaćanima 5,26
• Nego, najveći među vama neka vam bude poslužiteljem. Tko god se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen. /Matej 23,11-12
• Ali Isus ih dozva k sebi i reče: “Znate da vladari pogana gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima. No među vama neće biti tako; nego, tko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj; i tko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga; /Matej 20,25-27

Pazimo da ne bude upravo Krist taj koji će nas razmjestiti kada zauzimamo prva mjesta u kršćanskim službama; kada se častimo i tražimo slavu jedni od drugih – da ne bismo bili posramljeni kad dođe netko časniji u Božjim (ne ljudskim) očima na naše mjesto.

• I ispripovijeda usporedbu onima koji bijahu pozvani [kršćani], kada ih je vidio kako biraju prva mjesta… /Luka 14,7-9
• Nego, kada si pozvan, idi i sjedni na najniže mjesto; tako da ti onaj koji te pozvao, kada dođe, veli: ‘Prijatelju, pomakni se naviše.’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima. Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.” /Luka 14,10-11

Natjecateljski duh potječe još od Kaina i Abela, kad su prinijeli različite žrtve Bogu nastojeći mu ugoditi. Želeći da bude bolji od Abela, Kain je zamrzio i ubio Abela.

Ne događa li se danas potpuno identičan obrazac u kršćanskim krugovima?, gdje se mnoga braća i sestre duhovno „ubijaju“ i gledaju kao konkurencija, umjesto kao jedinstveno tijelo sa različitim službama, funkcijama i ulogama, u kojem svatko sa svojim raznovrsnim talentima i darovima može poslužiti Bogu na najbolji mogući način. Nismo ovdje da se impresioniramo, kopiramo i natječemo, inače bi nam Bog udijelio svima iste talente i darove da je to htio. Tu smo da se nadopunjujemo i jedinstveno poslužimo jedni drugima, onako kako nitko drugi ne može umjesto nas.

• Raznovrsni su darovi, ali isti Duh, i raznovrsne su službe, ali isti Gospodin. Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na zajedničku korist. /1. Korinćanima 12,4-7
• I ne može oko reći ruci: “Ne trebam te” ili, opet, glava nogama: “Niste mi potrebne.” Ne, mnogo su nužniji udovi tijela koji izgledaju slabiji,… /1. Korinćanima 12,21-22
• Onako kako je svatko primio dar, tako poslužujte jedan drugome kao dobri upravitelji raznovrsne milosti Božje. /1. Petrova 4,10

Osim u lažnom bogoštovlju, natjecanje je sastavni dio i ateističkih (znanstvenih) krugova. Sam Charles Darwin je gurao natjecateljsku propagandu s teorijom prirodne selekcije – preživljavanje najjačih. Natjecanje vrsta da bi jedna mogla preživjeti i evoluirati dalje.

Kršćani ne bi smjeli podržavati ovaj sotonski duh ni u kojem smislu, ni na kojoj osnovi i ni na kojoj razini.

GRIJEH PRISTRANOSTI U SPORTU

Za nogomet se opravdano kaže da je najvažnija sporedna stvar na svijetu, često udarna vijest na televiziji i medijima. Kad god igra domaća reprezentacija, sve ostalo stavlja se u drugi plan i svijet kao da stane. Koliko god bila važna informacija, kad je nogomet u pitanju, ništa nije važnije od toga da se isprati određena utakmica i naravno pobijedi. Za mnoge kršćane u trenutku kada su oči sveg svijeta uperene u stadion, Krist postaje jednako najvažnija sporedna stvar.

Zapazite samo reakcije profesionalnih sportaša, ispada, gnjeva, kletvi, psovanja, čak i agresije, na terenu. Na neki način sudjelujemo u grijesima tih ljudi podržavajući, navijajući i promovirajući ih. Kada nacija gubi, kolektivna je odgovornost za grijehe. Jednako i kršćana koji prate sportska natjecanja, i tim gore, ako navijaju. Ako tvrdimo da slijedimo Krista, moramo biti dosljedni i dokazati koliku smo narav preuzeli od Njega. Jesmo li uistinu pristrani ljubeći svakog čovjeka jednako bez obzira na rasu, nacionalnost, kulturu, uspjehe, nagrade, titule, pozicije, lige?

• Tada Petar otvori usta i reče: “Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakome narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini ono što je pravedno. /Djela 10,34-35

Ako se s respektom više odnosimo prema uglednima, uspješnima, bogatima, renomiranima u odnosu na prezrene, odbačene, siromahe, nepoznate, nismo li pristrani i ne kršimo li Božji zakon ljubavi?

• niste li onda pristrani u sebi te postali suci opakih rasuđivanja? /Jakovljeva 2,4
• Ako ispunjavate kraljevski zakon u skladu s odjeljkom Pisma: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, dobro činite; ali ako ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. /Jakovljeva 2,8-9

ODAKLE ŽELJA DA BUDEMO PRVI?

Profesionalni sport ima demonsku moć da vas učini superiornijima, boljima, ponosnima, osvetoljubivima. No, nije li ponos i samouzvišenje prvi Luciferov grijeh?

• Srce ti se bilo uzoholilo zbog tvoje krasote, svoju si mudrost zbog svoga sjaja izopačio: na zemlju ću te baciti, pred kraljeve ću te položiti da te gledaju. /Ezekiel 28,17
• Jer u svome si srcu rekao: “Uzaći ću u nebo, podići ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: zasjest ću i na gori zbornoj, na sjevernim obroncima: ja ću uzaći nad visine oblačne, ja ću biti kao Svevišnji.” No u pakao ćeš biti oboren, na obronke jame. /Izaija 14,13-15

Uviđate li gdje vas vodi uzvisivanje? Direktno u propast.

• Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Ponizite se, stoga, pod moćnom rukom Božjom, da vas on uzvisi u pravo vrijeme: /1. Petrova 5,5-6

Božji standard uzvišenoga uvijek je suprotan od svjetovnih mjerila i sistemskih vrijednosti. Koliko ste ponizni, toliko ćete biti uzvišeni u Božjim očima. A koliko ste ponosni, toliko ćete biti uniženi u Božjim očima.

Razlog zašto se nalazimo u ovom palom grešnom stanju lišeni Božje slave je upravo zbog duha razmišljanja: Tko je najveći?

Ista stara Zmija koristi taktiku u sportskim natjecanjima suptilno zavodeći vaš um i govoreći vam da morate biti najbolji, najveći, najpopularniji, najpriznatiji, najpoznatiji – jednom riječju, na tronu. To čini sustavno od malih nogu. Tko bi vam drugi usadio takav mentalitet da morate biti ispred sviju, prvi, ako ne Sotona osobno? A to je direktno u opoziciji s Božjom zapovijedi: „Tko hoće biti prvi, neka bude posljednji.“

Profesionalni sport nije samo igra. Profesionalni sport nije rekreativni sport. Profesionalni sport nosi isprazno bogatstvo, popularnost, slavu. Istu slavu koju vam Sotona nudi, kao što je ponudio Isusu na gori.

• Ponovno ga povede đavao, na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu; i reče mu: “Sve ću ti to dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.” Tada mu Isus reče: “Odlazi, Sotono; jer je pisano: ‘Gospodinu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.’” /Matej 4,8-10

Pogledajte dobro. Slavu dobivate od Sotone, nikada od Boga. Jedinu slavu od Boga dobit ćemo kada se Krist vrati po svoje ljubljene i dobijemo proslavljena tijela.

Ako pobjeđujete, bit ćete na vrhu. Đavao je taj koji će vas odvesti visoko. Ako gubite, bit ćete na dnu. U svakom smislu. Ljudi su vas spremni jedan dan uzvisiti, drugi razapeti. Ne igrate samo za sebe, nego u ime čitave nacije. Ako pobjeđujete, svi su pobijedili s vama. Ako gubite, izgubili ste sami jer će svi okriviti vas. To je zli čovjek. Uvijek i u svemu traži krivca, a taj krivac nikada nije on sam.

Ako izgubite, proklinjat će vas. Bijesna gomila izlijevat će na vas nemilosrdni gnjev. Je li to vrijedno za malo ljudske slave? Je li to igra kakvu želimo naučiti svoju djecu? Da proklinju i mrze sebe ili druge zato što ne postižu željene rezultate? Čija očekivanja nastojimo ispuniti? Ima li to uopće više ikakve veze s igrom i zabavom? Proklet čovjek koji se pouzda u čovjeka, kaže Biblija. Jednako tome, prokleta nacija koja se pouzda u naciju.

• Ovako govori GOSPODIN: “Proklet bio čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, i koji tijelo čini svojom mišicom, i čije srce odlazi od GOSPODINA. /Jeremija 17,5

U istom kontekstu, čovjek koji se pouzda u čovjeka, njegovo srce odlazi od Boga.

Toliko se emotivno navežemo na naš tim i pobjedu nad drugim timom da se suočavamo s intenzivnim osjećajem razočarenja kada naš tim gubi. Taj osjećaj superiornosti i važnosti kojeg dobivamo kada naš tim osvaja jest ono što hrani naš ego. Poistovjećivanje s timom vodi ka uzvišenju samih sebe, naših djela i postignuća, i nimalo ne doprinosi razvoju kršćanskog karaktera.

• Ima naraštaj koji je čist u vlastitim očima, a nije još opran od svoje prljavštine. /Izreke 30,12
• Ima naraštaj, o kako su uznosite oči njihove i kapci im podignuti! /Izreke 30,13

PROFESIONALNI SPORT I ILUMINATI

Sport je postao kao svojevrsna religija, igrači bogovi koje mase slijede i štuju, a stadion crkva. Veličanje sportaša, sportskog tima, reprezentacije = idolopoklonstvo. Natjecateljski sportovi su ništa drugo doli tjelesna požuda. Ovaj navijački duh se širi sa igrača na igrača, na fanove, stadion, gradove, čitave nacije. Skandiranja, izljevi mržnje, psovke, kletve, alkoholizam, agresija, nasilje, neredi, demoliranje, pa čak i ubojstva, sve dolazi u paketu ovog demonskog štovanja. Mentalitet „ti protiv mene“ koji se razvija, jednom kada se začne, rađa smrću.

• svakoga napastuje njegova požuda koja ga zavodi i mami. Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijeh; a grijeh, kada je počinjen, donosi smrt. Ne zavaravajte se, braćo moja ljubljena. /Jakovljeva 1,14-16

Sport se vrlo često vezuje uz okultizam i sotonizam. Što jedino nedostaje u ovoj religijskoj ceremoniji koja u Božjim očima predstavlja besmisleno traćenje vremena, poučava lošim osobinama i nanosi štetu tijelu koje je hram Duha Svetoga? Ono što je prisutno na svakoj crkvenoj službi. Glazba! Glazba vam treba za štovanje, ili Boga ili čovjeka. Sport i glazba usko su vezani, kao što su crkva i glazba usko vezani. Dok mnogi sportaši izvode osobne rituale, mantre, praznovjerne običaje prije svake utakmice, glazbenici održavaju svoje okultističke performanse.

Valjda ne postoji praćeniji događaj u Americi od Super Bowla. Super Bowl je završnica doigravanja NFL-lige američkog nogometa. To je razlog zašto 30 sekundi reklame košta vrtoglavih 5 milijuna dolara.

Madonna je Super Bowl nazvala Svetinju nad svetinjama. Opisala je svoj nastup kao dolazak u crkvu gdje će održati propovijed. Nakon toga smo imali priliku vidjeti Madonninu ceremoniju kao otvoreno okultističku i sotonističku performansu. Nastupila je kao rimska božica na bini prepunoj egipatske, sumerske i babilonske simbolike podsjećajući na sumersko-babilonsku božicu Ištar. Iluminati glazbene dive, kao što su Madonna, Beyonce, Rihanna, Katy Perry, Lady Gaga, Taylor Swift i druge, svake se godine natječu koja će izvesti mračniju, okultniju i sablasniju točku.

@biblijaiznanost

Sport – religija u kojoj su igrači bogovi, a stadion štovatelji! #Bible #Biblija #Biblijaiznanost #sport #religija #superbowl #stadion #nogomet #nogomet⚽ #crkva #christiantiktok #church #worship #idolworship #idolatry #illuminati #beyonce #katypery #ladygaga #madonna

♬ original sound – Biblija i znanost

PROFESIONALNI SPORT I CRKVA

Zanimljivo, mnoge moderne crkve ne vide nikakav problem da sudjeluju u ovoj sportskoj religiji i navijaju za svoje omiljene timove i igrače. Subotom navečer prate utakmice/reprezentacije i navijaju, nedjeljom ujutro sjede u crkvama. Ako se više suobličavate sa svijetom umjesto s Kristom, ako vas ne sablažnjava silno skandiranje, navijanje, štovanje čovjeka u okviru profesionalnog sporta, onda je pitanje kakvog ste duha. Ali i veća odgovornost na vama jer se istovremeno pozivate na Krista.

• Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama! /Matej 6,23

Iako Biblija daje komparaciju sa trkalištem u smislu duhovnog natjecanja – sliku kršćanina koji sve više treba nalikovati Kristu i istrčati trku za Krista ukoliko ne želi biti diskvalificiran, to nema veze s odobravanjem profesionalnog sporta. Naprotiv, za razliku od vječne nagrade, sportska nagrada je prolazna, kratkotrajna i raspadljiva. Toliko vrijedi.

• Ne znate li da oni koji u trci trče, svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Trčite tako da dobijete. A svaki koji nastoji pobijediti, suzdržava se u svemu. Oni to čine da prime raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. /1. Korinćanima 9,24-25

Mnogi sportovi su brutalni i agresivni, promovirajući nasilje, razbijanje, lomove, trajne ozljede, čak i povrede mozga. I što je najžalosnije od svega, to je ono u čemu većina ljudi uživa trajno otupljujući svoju savjest i postajući indiferentni (ravnodušni), bezdušni, bezosjećajni.

Više na temu profesionalnog sporta nađite na tagu: Profesionalni sport – negativni aspekti.

ZAKLJUČAK

Duh rivalstva definitivno nije ono što ćete naučiti od Krista, upravo suprotno, ako Božja Riječ ne mijenja vaše stavove, sklonosti, čežnje, ambicije, onda je vrlo vjerojatno da ste od duha ovoga svijeta koji sa svojom požudom prolazi. Prijatelji svijeta, a neprijatelji Božji.

• Nemojte ljubiti svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nije u njemu ljubav Očeva. Jer sve što je u svijetu, požuda tijela, požuda očiju i oholost života, nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj tko čini volju Božju, ostaje zauvijek. /1. Ivanova 2,15-17

Oholost života = hvalisavost, ponos života. U ovu kategoriju spada natjecateljski sport, i općenito sve što ima veze s natjecanjem i mentalitetom da budete prvi.

Ako smo nova stvorenja u Kristu, onda nam primarna želja neće biti da u svemu budemo prvi, najveći, najbolji, nego ćemo gledati kako da ugodimo Bogu, da On u nama raste dok se mi umanjujemo. Ego, taština, hvalisanje ne prevladavaju u naravi istinskog kršćanina, nego poniznost, skromnost, ljubav. Nepristranost prema svakom ljudskom biću, grupaciji, naciji, kulturi. Jednom kada ste predali život Kristu, ne gledate na čovjeka kao konkurenciju, nego sa dubokom žalošću kako da ga pridobijete za Krista, bez obzira radi li se o vašem prvom susjedu, sportskom ili navijačkom timu, ili čovjeku druge nacije, rase, boje kože.

Navijačke strasti spadaju u kategoriju idolopoklonstva.

• Umrtvite, stoga, svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, STRASTI, zlu požudu i pohlepu, ŠTO JE IDOLOPOKLONSTVO, zbog čega dolazi gnjev Božji na djecu neposlušnosti, u čemu ste i vi hodili nekoć kada ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve ovo: gnjev, srdžba, opakost, huljenje, prostota van iz vaših usta. /Kološanima 3,5-8

Rekreativni sport igrate kako biste održali kondiciju i zdravlje. Profesionalni sport igrate da biste zaradili, nizali trofeje i bili na vrhu. Po uzoru na Sotonu, nikad na Krista!

• Kako pade s neba, Svjetlonošo, sine jutra! Kako li si oboren na zemlju, ti koji si slabio narode? Jer u svome si srcu rekao: “Uzaći ću u nebo, podići ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: zasjest ću i na gori zbornoj, na sjevernim obroncima: ja ću uzaći nad visine oblačne, ja ću biti kao Svevišnji.” No u pakao ćeš biti oboren, na obronke jame. /Izaija 14,12-15

Moto svakog kršćanina treba biti sljedeći, a uvelike se razlikuje od duha kojeg gura ovaj svijet:

• [Krist] mora rasti, a ja [ego, taština, sebeljublje] se moram umanjivati. /Ivan 3,30

Želja za pukom ljudskom slavom, popularnošću, priznatošću nije nešto što ćete vidjeti kod ozbiljnog kršćanina. Fokus mu je kako ugoditi Bogu i poslužiti drugima; kako se što više umanjiti i poniziti, a ne uzvisiti i hvaliti. Božja slava, a ne ljudska!

Pogledajte zanimljivi dokumentarac.