Slučaj majke koja želi abortirati bolesno dijete

Zaslužuje li bolesno dijete život ili smrt? Treba li abortirati bolesnu djecu? Tko se usuđuje odlučivati o bilo čijem životu?

U zadnjih nekoliko tjedana svjetska se javnost posebno uznemirila činjenicom da bi američki Vrhovni sud mogao poništiti presudu Roe protiv Wadea iz 1973. kojom je legaliziran pobačaj u cijeloj zemlji. Na to se dodao slučaj Mirele Čavajde u Hrvatskoj koja u poodmakloj dobi, točnije 6. mjesecu trudnoće želi abortirati vlastito dijete zato što je oboljelo od karcinoma. Nakon peripetija u zdravstvenom sustavu te uloženih žalbi da joj sustav ne želi izaći u susret da likvidira vlastito dijete, komisija je donijela konačnu odluku da u hrvatskim bolnicama može ostvariti inducirani (prijevremeni) porod, to jest roditi dijete živo i predati ga na skrb; ili otići u susjednu Sloveniju i abortirati na zahtjev bez previše propitkivanja, dokazivanja, administriranja, filozofije i slično.

Brojne liberalno-feministički nastrojene udruge zauzele su se za njezino „pravo“ abortiranja i prikupljale prljavi novac, točnije u dva dana skupilo se preko 200 tisuća kuna, budući da mnogi smatraju da sa svojim tijelima žene imaju pravo raditi što god žele i da im zdravstveni sustav to pravo bezuvjetno mora omogućiti. Dakle, ove ekstremističke udruge idu na apsolutno pravo majke da ubije svoje dijete u svim okolnostima i do kraja iznošenja trudnoće, to jest rođenja djeteta.

GRIJEH U OKVIRU ZAKONA

Prema sadašnjem zakonu u Hrvatskoj koji je na snazi još od 1978. godine i nije se mijenjao, pobačaj se može obaviti na zahtjev do 10 tjedana nakon začeća, a nakon toga „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća“.

Dakle, u Hrvatskoj je legalan abortus do 10. tjedna trudnoće, što je 2,5 mjeseca, a sad pogledajte dijete od dva mjeseca na slikama. Liči li vam na nakupinu nasumičnih stanica?

Dijete je potpuno formirano do prepoznatljivosti ljudskog bića. Mnogi su samo indoktrinirani činjenicom da žena ima prava na vlastito tijelo, no uopće nemaju svijest o realnosti abortusa i koliko je to krvavi čin, kao da se radi o uklanjanju karcinoma, a ne živom biću.

„Jest, sinove svoje i svoje kćeri žrtvovahu zlodusima. I prolijevahu krv nevinu, i to krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kanaanskim idolima: i bijaše zemlja krvlju onečišćena. Tako bijahu okaljani vlastitim djelima, i stadoše bludničiti s vlastitim izmišljotinama.“ /Psalam 106,37-39

Odakle nam pravo obespraviti i lišiti nekoga života zbog naše navodne „samilosti“ nad nečijom mukom i patnjom? Hoćemo li se sažaliti nad generacijom treće dobi podjednako? Zašto bi se ljudi uopće mučili? Zašto bi bilo tko umirao u bolovima i agoniji? Zašto ne bismo podjednako skratili i takve živote? Razumijete li gdje ovakvi zakoni vode? Zašto sustav ne bi ostvario jednako pravo da se legalno riješi svih bolesnih, tjelesnih invalida, mentalno retardiranih, onih s genetskim poremećajima, starih, nemoćnih, slabih, traumatiziranih i svih ostalih nepodobnih za život? Kad je nešto neproduktivno, treba ga se riješiti – to je sistem vrijednosti kojem se u konačnici teži. Sotonski sistem kojem je samo jedan cilj: što prije oduzeti život.

„Kradljivac [Sotona, Đavao, Lucifer, Otac laži, Protivnik, Optužitelj] dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja [Isus] sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.“ /Ivan 10,10

Bolesno dijete je i dalje živo dijete. Abortus zdravog ili bolesnog djeteta u majčinoj utrobi i dalje je ubojstvo. Nitko nema pravo oduzeti tuđi život, nismo gospodari ničijih života, ni tuđih ni vlastitih. Jedini koji ima sva prava polaganja na život jest Onaj koji je udahnuo život.

„I oblikova GOSPODIN Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu mu u nosnice dah života; i postade čovjek živa duša.“ /Postanak 2,7

U okviru zakona, slično se gleda i na fetus silovanih žena. Može li netko pojasniti razliku između djeteta začetog iz ljubavi, požude ili zločina? Kako ga to definira manje živim bićem? Odakle nam pravo odlučivati u ime takvog djeteta ima li pravo na život? Odakle nam pravo ne dozvoliti život nekome zbog vlastite procjene o tuđim osjećajima i „suosjećanja“ nad nečijom mogućom traumatiziranošću ili odbačenošću? Tko ste vi da odlučujete o tome da je bolje oduzeti život, nego biti bez biološkog oca/majke? Od kad je to ubojstvo ili samoubojstvo rješenje nad nečijom traumom?

„Kada me otac moj i majka napuste, GOSPODIN će me prihvatiti.“ /Psalam 27,10

Nemojte se zgražati, na slici je „samo“ abortirano dijete u 10. tjednu života. Ono isto koje mase gnjevnih bezbožnika zagovaraju upravo u ovom obliku.

Moderno društvo osjetljivo na majčinu neodgovornost prema životu ili bludničko ponašanje, ili pravo da začne i oduzme život, a potpuno neosjetljivo na novi život u utrobi – stvarnoga živoga bića (žive duše) koje nikada neće ugledati svjetlo dana samo zato što je to netko iz sebičnosti, egocentrizma, hedonizma i/ili pukog iživljavanja odlučio umjesto njega.

Izopačeni svijet. Dobro je Bog uopće još uvijek milostiv prema čovječanstvu. Ponekad je zaista teško razumjeti Božju milost i strpljenje.

„Jer ruke su vaše krvlju okaljane i vaši prsti opačinom, usne su vam laži govorile, jezik vaš nastranost je mrmljao. Nitko ne poziva na pravdu niti se itko za istinu zauzima: uzdaju se u ništavilo i laži govore, začinju zloćom i rađaju opačinom.“ /Izaija 59,3-4

Kako izgleda abortus od 8 tjedana trudnoće možete vidjeti na linku: https://www.cbruk.org/abortionreality.

PROSVJED PROTIV ŽIVOTA – PROTIV ISUSA!

U Zagrebu i diljem Hrvatske održan je i prosvjed pod sloganom „Dosta je! Uništavanja javnog zdravstva i zanemarivanja zdravlja žena!“ u obranu ove majke koja želi ubiti svoje dijete samo zato što je bolesno. Javnost percipira da bolesno dijete ne zaslužuje živjeti. Tko je taj tko se usuđuje odlučivati tko i koliko dugo treba živjeti?

Bog jedini ima sva prava kako dati čovjeku život, tako ga i oduzeti, sve između je stavljanje na mjesto Boga.

„Ako vidiš gdje se ugnjetava uboga i nasilno izvrće pravo i pravednost u nekom kraju, nemoj se tome čuditi: jer onaj tko je viši od najvišega, promatra; i postoji viši od njih.“ /Propovjednik 5,8

„Pravo se odvratilo i pravda stoji daleko, jer je ISTINA PALA NA ULICI i pravičnost ne može ući. Jest, istina se izjalovila, a onaj tko odstupa od zla, sâm sebe čini plijenom: GOSPODIN je to vidio, i nije mu se svidjelo to što nije bilo pravice.“ /Izaija 59,14-15

Mediji uporno nastoje prikazati stvar goru nego što realno jest, pa se služe konstrukcijama rečenica tipa: „Dijete ima veliki tumor na mozgu zbog kojeg će VJEROJATNO umrijeti ili živjeti kao biljka.“ Ili: „Beba u njezinoj maternici ima golemi maligni tumor na mozgu zbog kojega su joj ŠANSE DA ĆE PREŽIVJETI MALE.“

Od kad je to „vjerojatno“ sigurno? Od kad je to „mala šansa“ nikakva šansa? Odakle pravo ikojem čovjeku prognozirati nečiju smrt? Kakve su šanse za vas da vas sutra udari auto na cesti i na mjestu poginete, ili dobijete srčani ili moždani udar, i živite ostatak života kao biljka?

Nije baš jasno kako se to u ovom slučaju zanemaruje zdravlje Mirele Čavajde koju se potiče da vlastito dijete osudi na smrt. Da podsjetimo, majka je dobila priliku od strane hrvatskog sustava roditi živo dijete i predati ga na skrb, no odbila je tu opciju i prihvatila otići u Sloveniju gdje joj omogućavaju „prekid trudnoće“, odnosno usmrćivanje djeteta. Inače, radi se o instruktorici joge, a s obzirom na demonsku aktivnost, to jest kanaliziranje za pristup demonima, unutar ove hinduističke prakse, ovakvo ponašanje i odnos, ili bolje rečeno mržnja, prema vlastitom djetetu, uopće ne čudi.

Na njezinom Facebook profilu mogu se naći statusi tipa: „Ovaj petak se družimo uz zvukove Gonga… Bit će puni mjesec, a Kelti su za punog mjeseca u studenom imali ritual koji se zove Samhain (opraštanje od ljeta). Tada se ritualno povlače u tišinu kako bi komunicirali sa svojim korijenima, sa mrtvima i sa svojim tamnim bratom blizancem! Još samo par mjesta… Vidimo se…“

Ovdje je više nego jasno o kakvim se okultnim praksama zazivanja mrtvih (čitaj: demona) radi. Samhain je moderna proslava Noći vještica. Nažalost, sama o sebi svjedoči da je unutar sebe podijeljena ličnost, te njome upravlja i tamna strana „brata blizanca“. Kao takva, predana otvorenom štovanju drevnih božanstava kroz sotonističke rituale, otvorena je za svako demonsko djelovanje, i ne može se očekivati racionalno razmišljanje i postupci.

Majka je morbidno nazvala dijete Grga za koje tvrdi da joj se obratio u snu i da čini pravu stvar.

„Čekanje da Grga umre unutar moje utrobe, rađanje i gledanje ga kako tada umire, za mene kao majku bio bi čisti sadizam. Mučenje. Što bi od mene ostalo da i dalje čekam, gledam i iščekujem kako umire?

Ti, moj sine, moj Grga… mi smo se dogovorili već nakon prve dijagnoze; šapnuo si mi u snu: „Mama, radimo pravu stvar“. Nitko me neće uvjeriti u suprotno. Jer ti i ja znamo.“ Pismo u cijelosti OVDJE.

Dakle, mučenje je provesti zadnje trenutke sa svojim djetetom, koliko god da traju, ali sadizam nije iskomadati vlastito dijete? Majčina utroba nije klaonica, nego mjesto pod majčinim srcem gdje bi trebalo biti najzaštićenije. Svaka bi zdravorazumska majka željela provesti sa svojim djetetom, makar bilo o sekundama riječ. Ne bi sebe stavljala na prvo mjesto, nego se nadala najboljem mogućem ishodu da njezino dijete poživi i ozdravi. Ovdje se ne ostavlja nikakva mogućnost, nego se brže bolje nastoji riješiti djeteta koje predstavlja teret majci, obitelji, sustavu, društvu. Svima. Masovno žrtvovanje djeteta – poput sotonističkog rituala u kojem sudjeluje čitava nacija.

Prosvjednu akciju u korist Mirele organizirale su liberalno-feminističke (LGBT) udruge. Okupili su se mnogi gnjevni ateisti, sotonisti, puni hule i psovanja, gnjusnih uvreda, agresivnih istupa, eksplicitnih transparenata…

Eksplicitne slike možete vidjeti OVDJE.

Nažalost, i ovaj skup ima konotaciju politiziranosti, to jest borbe ljevičara protiv desničara, liberala (LGBTIQ) protiv klera, sekularizma protiv crkve, socijaldemokrata protiv nacionalista. Kao što ga ima i „Hod za život“ u organizaciji katoličkih udruga za život, koji se održao danas pod geslom „Život je zakon!“. Više o tome OVDJE. Kako je izgledao Hod za život prošle godine kada je narod nosio ogroman kip Marije, možete naći na tagu: Hod za život i prosvjed protiv istoga – Zagreb 2021.

Jedan od kontroverznih transparenata glasi: „Abortus sprječava patnju!“

Kako to grijeh sprječava patnju? Naprotiv, ovaj grijeh protiv Boga, kao i svaki drugi grijeh, donosi u vaš život patnju i prokletstvo. Upravo se zato mnoge majke nose s krivicom i grižnjom savjesti čitav život, jer su itekako svjesne da su oduzele jedan život. No takvu informaciju u masmedijima nećete čuti. Plaća svakog grijeha je smrt, ali milost je u Isusu Kristu ako se pokajemo i vjerujemo.

„I onoga tko bilo koga ubije, svakako treba ubiti.“ /Levitski zakonik 24,17

„Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave, a opravdani su besplatno njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu.“ /Rimljanima 3,23-24

Neka se Bog smiluje ljudima koji zagovaraju zlo u bilo kojem obliku. Pokajanje i vjera u Isusa Krista je ono što čini razliku da biste hodali u svjetlu i razlučivali pravedno od nepravednog.

Pravo žena na zdravstvenu skrb i pravo žena na ubojstvo nije isto! Kakve manipulacije bezbožnih medija i udruga, te izvrtanja znanstvenih činjenica, onda kad im to ide u korist. Znanstvena struka jasno tvrdi da život nastaje začećem. To nije pitanje politike, vjere ili opredjeljenja, nego jednostavnih činjenica. Možete zakonski uokviriti grijeh koliko god hoćete, ono i dalje po Božjem standardu ostaje grijeh. Zdravstvena skrb bi trebala pružati upravo ono što govori; u suprotnom, nije zdravstvena institucija, niti institucija za reproduktivno zdravlje, nego institucija za legalno usmrćivanje. Bližimo li se vremenu kada zdravstvena ustanova postaje potpuno zakonita za rješavanje ljudi putem eutanazije i abortusa?

Iste udruge koje se inače bore protiv nasilja u obitelji, nasilja nad ženama i djecom, sada se zalažu za nasilje nad djetetom u utrobi. Dvostruka mjerila – koja samo dokazuju koliko smo nepravedni. Koliko je pravda nekakva ideja u našim vlastitim umovima bez ikakvog apsolutnog standarda. Standarda pravednosti po Božjoj Riječi. Uzimamo samo ono što nam odgovara, kad nam odgovara i kako nam odgovara. Krojači vlastite pravde i mjerila, „što vrijedi za Boga, ne vrijedi za mene“ prava.

„Nemoj u svojoj torbi držati dvojake utege, velike i male. Nemoj u svojoj kući imati dvojaka mjerila, velika i mala. Neka ti uteg bude savršen i ispravan, savršena i ispravna neka ti bude mjera: da ti se produlje dani u zemlji koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj. Jer svi oni koji čine takvo što, i svi oni koji postupaju nepravedno, odvratni su GOSPODINU, Bogu tvome.“ /Ponovljeni zakon 25,13-16

„Lažna tezulja gadost je GOSPODINU, a ispravan uteg mu je zadovoljstvo.“ /Izreke 11,1

MOJE TIJELO, MOJ IZBOR?

Da, vaše tijelo, vaš izbor. Djetetovo tijelo, NE VIŠE vaš izbor! Logika.

Prosvjedu su prisustvovala i naša hrabra braća u Kristu u obranu istine i djeteta koje nema nikakva prava ni mogućnosti se samo braniti želi li uopće život.

– Ovaj svijet je u teškoj tami i ovo je pokazatelj u kakvom vremenu živimo. Živimo u krajnjem vremenu, u posljednjim vremenima. Ovo su znakovi da ovaj svijet neće još dugo potrajati jer se sve izvrnute vrijednosti promoviraju – govorio je na megafon jedan antiprosvjednik.

– Vidite kako se ponašaju poborci života, koji tvrde da im je stalo do života i da su za slobodu izbora. Je li to sloboda izbora? Jedini imaju pravo reći, drugi nemaju. Dvostruka mjerila i licemjerje – govorio je muškarac na megafonu. Više evangelizacije i konfrontacije s feministkinjama prenio je Večernji list: https://www.vecernji.hr/zagreb/u-zagrebu-su-bili-i-antiprosvjednici-ovo-su-znakovi-da-ovaj-svijet-nece-jos-dugo-potrajati-1586145.

Bijes, mržnja, vrijeđanje, pokazivanje srednjeg prsa… sve pod krinkom liberalne tolerancije. Liberali (naprednjaci) se inače po definiciji zalažu za slobodoumlje i toleranciju prema svakom uvjerenju, no u praksi to izgleda potpuno suprotno, kao što imamo priliku vidjeti. Ne toleriraju apsolutno ništa što izlazi iz njihovog okvira (ne)razumijevanja. Iako se zalažu za prava na drugačije, paradoksalno uopće ne dozvole pravo na drugačije od sebe, ili argumentiranu raspravu, ili prihvaćanje znanstvenih činjenica, kao u slučaju djeteta u utrobi kao zasebne jedinke s novom DNK već u prvoj stanici, tzv. zigoti ili oplođenoj jajnoj stanici. Ne, za njih je pravo na njihovo tijelo, pravo na njihov izbor. I nema dalje.

Bez tolerancije, bez ljubavi, bez samokontrole, bez mira… Zato što su bez Isusa Krista!

Oni nisu „za“ majku koja želi likvidirati vlastito dijete, nego protiv Boga. To nema veze ni sa crkvom, ni ideologijom, ni politikom, ni znanošću, jednostavno mrze ono što Božja Riječ govori. Eto, oni napredni, mi zaostali.

Toliko se zalažu za „ljudska prava“ da su vas u stanju razapeti nasred trga kad bi imali podršku vlasti. Kao što je gnjevna masa pred Pilatom vikala: „Razapni!“, tako sad ova gomila zaziva ritualno žrtvovanje djeteta u majčinoj utrobi, nazivajući ga nedostojnim života.

Kako je izgledalo na prosvjedu i kakve su bile reakcije na evanđelje možete pogledati OVDJE.

ZAKLJUČNO

Ako je logika ovih pobornika da bolesno dijete ne zaslužuje živjeti, makar na kratko, što nije na nama da o tome odlučujemo, onda bi se ista izvrnuta logika trebala primjenjivati na sve podjednako. Zašto bi se itko na svijetu mučio od gladnih, siromašnih, bolesnih, starih?

Radi se o tome da ovi ljudi ne razumiju da su zlo, patnja, bolesti na svijetu rezultat pada čovječanstva u grijeh. Zato što ne vjeruju Bogu i Božjoj Riječi. Bog dopušta zlo jer je milostiv i želi da mu se čovjek vrati. Činjenica da zlo još uvijek postoji govori o neizmjernoj Božjoj milosti i strpljivosti prema čovjeku koji mrzi Boga. Prorečeno nam je da zlo mora poprimiti puni oblik prije konačnog uništenja kad se Krist vrati.

Kad čujete ljude kako govore i zagovaraju isto što su i mnogi kroz povijest, onda znate da je isti duh u pitanju. Kao što su poganski narodi žrtvovali svoju djecu bogu Moleku poradi vlastitih interesa i samoostvarenja; kao što je egipatski faraon zahtijevao legalni pokolj muške izraelske djece čim izađu iz utrobe; kao što je kralj Herod provodio egzekuciju djece ispod dvije godine nastojeći ubiti Isusa, isto je moderno nazvano „abortus“.

Svi su oni bili vođeni istim duhom sve do danas, duhom u gnjevnoj rulji željnoj prolijevanja nevine krvi. Sotonski nadahnuti pogani i vlasti kroz povijest, isti su koji djeluju danas kroz ateističko-feminističke udruge: „Ubijte djecu!“

Najžalosnija činjenica je da mnogi koji su indoktrinirani ovom propagandom uopće nisu svjesni što zagovaraju i zastupaju vezano za abortus, naročito mladi. Kao da se radi o nekoj neživoj materiji u majčinoj utrobi, a ne stvarnom živom biću. Kad bi isti ljudi vidjeli kako krvavo abortusi zapravo izgledaju – kad se djetetu doslovno trgaju ruke, noge, glava, trup, organi, mnogi bi brzinski promijenili mišljenje.

Isključite politiku i crkvu iz ovoga, ovo je grijeh protiv samoga Boga kao kreatora života i svega. Nije crkva izumila Božju Riječ koja tvrdi da život svakog ljudskog bića započinje začećem. Abortus nije prekid trudnoće, feticid ili operacijski zahvat, kako ga popularno nazivaju u medijskim i znanstvenim krugovima ovih dana. Možete izumiti bezbroj novih termina da biste zamaglili i ublažili stvar, ali istina se ne može sakriti.

Abortus zdravog ili bolesnog djeteta je ubojstvo! Nitko nema pravo oduzeti ljudski život osim Onoga koji ga je dao.

„Jer ti si bubrege moje u vlasti imao; ti si me prekrivao u utrobi majčinoj. Hvalit ću te, jer sam načinjen zastrašujuće i zadivljujuće: čudesna su djela tvoja, i duša moja to dobro zna. Tvar moja nije ti bila skrivena dok sam nastajao u tajnosti, dok sam brižno pravljen u najnižim dijelovima zemlje. Tvoje oči već tada vidješe moj zametak [embrij, fetus, plod], još nedovršen, a u tvojoj knjizi bijahu popisani svi moji udovi, koji su iz dana u dan oblikovani, kada još nije bilo ni jednoga od njih… Doista ćeš ti, Bože, pobiti opake. Zato idite od mene, krvoloci!“ /Psalam 139,13-16.19

„Kao što ne znaš koji je put duhu, ni kako rastu kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve čini.“ /Propovjednik 11,5

„Ovako govori GOSPODIN, tvoj otkupitelj, on koji te oblikovao od utrobe: Ja sam GOSPODIN koji sve čini, koji sam sâm razapeo nebesa, koji sâm zemlju rasprostirem,…“ /Izaija 44,24

„Čujte me, otoci, i slušajte, vi daleki narode: GOSPODIN me pozvao od maternice; od utrobe moje majke spomenuo je ime moje.“ /Izaija 49,1

„Prije negoli sam te oblikovao u utrobi, znadoh te; i prije negoli si izišao iz maternice posvetio sam te i odredio te za proroka narodima.“ /Jeremija 1,5

Činjenica koju nitko od znanstvenika ne može objasniti: kako život nastaje. Zato što nas sâm Bog kroji u majčinoj utrobi. Prva stanica nosi zapis/informaciju o čovjekovom identitetu (DNK). Izgled, spol, boju očiju, boju kose, visinu, građu, inteligenciju, genetiku, čak i životni vijek.

„Budući da su mu dani određeni, kod tebe je broj njegovih mjeseci; odredio si mu međe njegove koje ne može prijeći.“ /Job 14,5

Isus nam kaže: „Ja sam Put, Istina i ŽIVOT.“ Dakle, ovi ljudi nisu samo protiv života, nego direktno protiv Isusa. Neka im se smiluje! U njihovoj tami, sljepilu, grijesima.

Iskreno se nadamo i molimo da će se Mirela Čavajda osvijestiti i odustati od paklenog nauma da ubije vlastito dijete, kao i da će se udruge za „ženska“ prava i svi njihovi slijepi pobornici pokajati za ovaj zločin protiv života, kao i sve ostale vlastite grijehe, kako bi zadobili ispravno razumijevanje, pravedno razlučivanje, iscjeljenje, i ono najvažnije, oprost od Boga.

Čovjek u tami ne zna što radi, ne zna kuda ide, ne zna koga slijedi, ne zna gdje mu je svršetak. Ne zna gdje je počeo i ne zna gdje će završiti. Ali kada hodamo u svjetlu, znamo sve.

„Tada im Isus reče: ‘Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama: jer onaj tko hoda u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da možete biti djeca svjetla.“ /Ivan 12,35-36

Više na vezane teme na tagu: ABORTUS.