Skrivena povijest Božića: Biblijski i poganski korijeni. Zavirit ćemo u povijest Božića i njegove poganske korijene. Kakva je povezanost s pričom o Isusovom rođenju?
Iako Božić izgleda kao čisti kršćanski blagdan, do nedavno to nije bio slučaj. Zapravo je bilo upravo suprotno. Razotkrivamo kako utjecaj poganske kulture i dalje postoji u svijetu. Kako bismo razumjeli korijene Božića, moramo se vratiti unazad u vrijeme prije Kristovog rođenja. Vrijeme hladnih, mračnih i oštrih zima drevne Europe. Usred borbe teških vremena postojala je nada da će se sunce, izvor njihova života i topline vratiti još jače. Ta nada je iznjedrila tradiciju koju imamo danas.
PORIJEKLO, DEKORACIJE I OBIČAJI
U sjevernim (nordijskim) predjelima Europe, proslava Badnjaka obilježila je zimski solsticij. Na najmračniju noć u godini, palili bi ogromne lomače u čast Suncu. Obitelji bi unosile u domove ogromne cjepanice, poznate Božićne trupce i održavali bi vatru kao simbol svjetla koje nadvladava tamu. Zvuči poznato? To je porijeklo tradicionalnog Badnjaka kojeg imamo danas.
U međuvremenu, u južnoj Europi, Rimljani su slavili njihov vlastiti zimski festival, Saturnalije. To je bio veliki događaj posvećen Saturnu, bogu agrikulture. Obilježavao je kraj žetve i početak zimskog odmora. No Saturnalije nije bila tiha religiozna proslava, nego bučni karneval. Tijekom Saturnalija društvene norme su bile izokrenute, gospodari i sluge bi zamijenili mjesta, a ulice su bile prepune smijeha, pjevanja i veselja. Domovi su bili ukrašeni zelenilom, ljudi su se gostili do iznemoglosti. I da, čak su se darivali, baš kao što se čini danas.
Mnoge dekoracije koje vezujemo s Božićem – vijenci, imele, božikovina dolaze od tih drevnih običaja. Simbolizirali su život i plodnost tijekom najtmurnijeg doba godine. No postoji još nešto. Obje svetkovine, sjeverni Badnjak i rimske Saturnalije, nisu bile samo u znak preživljavanja, već oslobođenja od pravila svakodnevnog života. A ponekad bi ta sloboda prelazila granicu. Proslave bi izmakle kontroli u prepuštanju hrani, piću i ostalom neprikladnom ponašanju. Obrazac koji se ponavlja do danas. Jeste li kad čuli za ljubljenje pod imelom? To je odraz tih drevnih običaja plodnosti.
Kako se kršćanstvo širilo te proslave nisu nestale, samo su se transformirale. Crkva je imala izbor. Odbaciti te voljene tradicije ili im dati novo značenje.
Dekoracije koje danas koristimo također imaju korijene u tim poganskim festivalima. Zimzeleno bilje kao božikovina i imela bile su simboli života i plodnosti. Imela je posebno imala posvećeno značenje. Navodno je imala magične moći donoseći zdravlje, zaštitu i blagoslove. Vremenom je postala simbol ljubavi i romantike. Drugi puta kada vidite imelu kao Božićni ukras sjetite se da je više od izgovora da se dobije poljubac. To je tradicija koja se prati unazad do drevnih festivala kada su plodnost i obnova bili srž proslave. Uslijedila je gozba, ljudi su jeli i pili više nego tokom cijele godine. Zamislite stol pun pečenja, svježih peciva i šalica začinjenog vina. Uživalo se u hrani, piću i veselju kao da sutra ne postoji. Zvuči poznato?
Isto vidimo danas u božićnim gozbama – purica, mlinci, kolači. Ljudima je trebalo da vjeruju da je obilje moguće čak i u mračno doba. Nažalost, često se prelazila granica u prejedanju, oduzimanju alkoholom, kockanju itd. Hedonizam i uživanje bez samokontrole. Ne viđamo li danas isto na domjencima, potrebi za prekomjernom potrošnjom tijekom Božićne sezone? Ovaj duh Badnjaka i Saturnalija svuda je oko nas.
Jedan specifičan običaj bio je izbor Gospodara nereda, osobe koja bi predvodila kaos potičući druge da ostave svoje inhibicije idućih 12 dana. Gospodar nereda mogao je raditi što hoće. Ova ideja svijeta izokrenutog naopačke je srž 12 dana Božića.
STAPANJE CRKVE SA SVIJETOM
No za rane kršćane te divlje proslave bile su ozbiljan problem. Kako mogu proslavljati Krista? Kako slaviti Boga kad su ljudi oko njih upleteni u takve poganske običaje? Imali su izbor – odbaciti te tradicije ili naći način da ne sudjeluju.
U prvim stoljećima većina kršćana odbila bi slaviti te svetkovine smatrajući ih poganim, hedonističkim i u potpunoj suprotnosti Kristovim učenjima. Uostalom, kako proslava puna pijančevanja, kockanja i divljeg ponašanja može častiti Boga?
S pojavom pape Grgura iz 4. stoljeća nastala je ideja: „Ako ih ne možeš pokoriti, pridruži im se.“ Umjesto da se nastoje spriječiti ti festivali, Grgur je predložio da ih se transformira. Umjesto proslave rođenja Sunca, predložio je proslavu rođenja Sina Božjega. Tako je dan 25. prosinac izabran kao službeni datum za proslavu Isusovog rođenja. Sada su preobraćeni pogani imali razlog da nastave s tradicijom.
Crkva je omogućila razlog za slavljenje blagdana kako bi zadržala svoje članove. Postepeno zamijenila stare običaje novima fokusiranim na Krista.
No iznova se postavljalo pitanje: Je li Isus zapravo rođen na dan 25. prosinca? Biblija nam govori drugačije.
Primjerice Evanđelje po Luki nam kaže da su pastiri bili vani noću dok su čuvali stado. U Izraelu je to malo vjerojatno u to doba godine kada je prehladno i ima snijega na obroncima. Većina bibličara se slaže da se Isus rodio u proljeće kada je vrijeme bilo toplije. Zašto onda 25. prosinac? Datum nije izabran zbog povijesne točnosti, nego kao prilagodba crkve u svojim nastojanjima zadobivanja članova. Iako praktično za crkvu, kontroverzno sve do danas.
Badnjak sada predstavlja Krista kao Svjetlo svijeta. Zimzeleno bilje predstavlja vječni život po Isusu. Crkva je prilagodila poganu simboliku. Sada je priča o Isusovom rođenju postala primarni fokus u crkvama na Božić. Himne i Božićne pjesme zamijenile su poganske pjesme. Božić je do danas ostao mješavina poganskih i kršćanskih elemenata.
U 4. stoljeću papa Julije je službeno proglasio dan 25.prosinca kao datum Kristovog rođenja. To nije temeljeno na biblijskim dokazima, nego podilaženju crkvenim članovima i usklađivanju razloga da opoganjeni kršćani nastave sa svojim omiljenim tradicijama. Zašto bi crkva zabranila svjetovno slavljenje kada se može suobličiti s istim? Dan 25. prosinca odgovarao je Rimljanima koliko i nordijskim zemljama. Lažnim vjernicima koliko i nevjernicima.
ŠTO TO ZNAČI ZA NAS DANAS?
Možemo li slaviti Božić s poganskim korijenima? Kako možemo častiti Kristovo rođenje u vrijeme tolikih distrakcija?
Što Božić ima s Kristom!? Što kršćani imaju s poganizmom?
Rani kršćani su vjerovali da je pogrešno miješati poganske običaje sa štovanjem Krista. Znali su da bi to razvodnilo poruku evanđelja. Do danas pravi kršćani dijele isto mišljenje. No za crkvene lidere tog doba, kao i moderne, cilj je jasan: zadržati članove opoganjenim kršćanstvom.
- Nemojte biti neprimjereno ujarmljeni s nevjernicima: jer što zajedničkoga ima pravednost s bezakonjem? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? A kakvu slogu ima Krist s Belijalom? ili kakav udio ima vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum ima hram Božji s idolima? Jer vi ste hram Boga živoga; kao što reče Bog: “Prebivat ću u njima i u njima hoditi; i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.” /2. Korinćanima 6,14-16
Crkva nije samo odredila datum, nego se konsolidirala sa svim što ide uz to – kićenjem, lampicama, jelkama, darivanjem, pjesmom. Do danas postoji ogroman jaz i razdor među ovim crkvenim članovima koji slave Božić i iskrenim biblijskim kršćanima koji ne trampe Krista ni za što i trude se ostati neokaljani od svijeta. Odlučite se za pravu stranu – Krista ili poganstvo. Svetost ili svjetovnost.
Izbor je na vama – uski (Kristov) ili široki (svjetovni) put.
Više na vezane teme na tagu: BOŽIĆ.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.