Sjećanje na Vukovar: Prava žrtva vrijedna spomena

Sjećanje na Vukovar i prava žrtva vrijedna spomena.

Na današnji Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje diljem Hrvatske pale se svijeće, polažu vijenci i odaje počast preminulim žrtvama. Kolona sjećanja prolazi gradom Vukovarom u spomen na pad Vukovara 18. studenog 1991. nakon 87 dana otpora, kada su snage velikosrpske agresije (četnici) masakrirale nekoliko stotina vojnika i civila, a najmanje 20.000 stanovnika je protjerano. Ukupno je tijekom bitke poginulo oko 3.000 ljudi.

Prije rata, grad je bio etnički raznolik sa značajnim dijelom stanovništva koji su činili Hrvati i Srbi. Hrvati su činili oko 47%, a Srbi oko 32% stanovnika grada.

Neosporno je da se rat u Hrvatskoj početkom 90-tih dogodio, da su stradali mnogi civili, da su protjerani mnogi iz svojih domova, da su spaljena i uništena mnoga sela, kuće i gospodarstva, kao i da je ono što se dogodilo na području Vukovara i Škabrnje ratni zločin svoje vrste – do te mjere da su ranjeni, osakaćeni, bolesni, stari, onemoćali ljudi iz Vukovarske bolnice likvidirani i odvedeni u smrt na najbrutalniji način, a brojni ljudski ostaci nestalih do dan danas nisu nađeni. Da stvar bude gora, za zločine nitko nije odgovarao. Na području Vukovara i dalje se traga za 328 nestalih osoba iz Domovinskog rata. U cijeloj Hrvatskoj je oko 1.740 nestalih, od kojih je velik broj s područja Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije.

Vukovar je bio žrtveni grad na samom početku rata prije nego što su prozapadne snage odobrile financijsku i oružanu potporu Hrvatskoj za obranu protiv vojne agresije Jugoslavenske narodne armije (JNA), odnosno političke ideologije tadašnjeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića o širenju „Velike Srbije“.

Ipak, ovdje ćemo se više pozabaviti žrtvama na jedan drugi način. Puno važniji.

KOLIKO JOŠ VREMENA?

Pravo je pitanje koliko još godina ili desetljeća treba proći da bismo prestali živjeti u gorčini, neopraštanju i zakopani u prošlosti? Liječi li vrijeme sve rane ili nešto/netko drugi? Tko su veći grešnici – Hrvati ili Srbi? Ni više od 30 godina nakon rata naš narod ne može ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto, pateći od sindroma vječne žrtve. Tako slušamo ovih dana poruke poput „Da se nikad ne zaboravi“, ili „Heroji nikad ne umiru“, ili krajnje poruke o vječnom narodu i vječnom gradu kao na slici ispod. Narod koji se predstavlja većinski kršćanski (zapravo, katolički) niti zaboravlja, niti oprašta, niti ljubi ikoga – osim samog sebe. Paradoks kršćanstva. Ili posrnuće.

Kad ćemo se konačno početi baviti pitanjima koji se tiču naše vječnosti, a ne prošlosti? Krist uskoro dolazi pravedno presuditi svakom narodu i svakom čovjeku ponaosob. Što ćemo mu reći kad stanemo pred Njega? Da smo bolji od Srba, Bošnjaka, Roma, Albanaca, Kineza, Židova, crnaca…? Da nismo krivi, da smo dobri ljudi, pošteni, da nikome nismo učinili ništa nažao, da smo činili dobra djela? Kakvo samozavaravanje. Ništa od toga ne prolazi kod Boga. Prolazi samo podmirena kazna i zadovoljena pravda Božjeg gnjeva – ona na križu. Bog vas neće pitati koliko ste žrtvi podnijeli, hodočastili ili osobno patili, već: „Dao sam vam svoga Sina, što ste učinili s Njim?“

Pa vjerovali smo u Njega. A jesmo li ga slijedili? Činili ono što nas uči? Ne kaže li isti Isus da opraštamo, inače nama neće biti oprošteno? Da ljubimo svoje neprijatelje, inače kakva nam je plaća? Da se ne osvećujemo, nego hranimo one koji nas mrze i okrećemo drugi obraz?

TKO SU VEĆI GREŠNICI?

• I odgovori Isus i reče im: ‘Mislite li da su ti Galilejci [Hrvati], zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca [Srba]? Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, SVI ĆETE SLIČNO PROPASTI. /Luka 13,2-3

Svi smo jednaki grešnici i zaslužujemo pravednu osudu, prije ili kasnije. Pa čak i sam rat je svojevrsni Božji sud nad narodima koji su već dobrano ogrezli u grijehu, idolopoklonstvu, nevjeri.

TKO SU VEĆI DUŽNICI?

• Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jeruzalemu? Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, SVI ĆETE JEDNAKO PROPASTI. /Luka 13,4-5

Svi smo jednaki dužnici pred svetim Bogom. I svi ćemo jednako propasti. U grijehu smo svi isti. Naš grijeh zaslužuje pravednu kaznu. Nema te žrtve koja može platiti našu krivnju pred Bogom osim Onoga koji je to već učinio – Sina Božjega.

Bavimo se tuđim grijesima, nepravdama, prošlošću koju ne možemo promijeniti, umjesto da se pozabavimo našim sadašnjim stanjem pred Bogom, a koje ne ide u našu korist – ako se ne pokajemo i ne vršimo Božju volju. Sami smo hodajuće nepravde, a bavimo se tuđim nepravdama.

Kako sudite drugima, tako će se suditi vama. Jeste li sigurni u svoj sud? Jeste li vi pravedni ili nepravedni sudac? Pa recite onda – je li Isus pravedno ili nepravedno visio na križu?

TKO JE VJEČAN NAROD?

• Jer GOSPODIN ljubi pravdu i ne napušta svoje svete; oni su očuvani zauvijek: ali sjeme opakih bit će istrijebljeno. Pravednici će baštiniti zemlju i zauvijek u njoj prebivati. /Psalam 37,28-29
• Jer vi ste hram Boga živoga; kao što reče Bog: “Prebivat ću u njima i u njima hoditi; i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.” /2. Korinćanima 6,16
• Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj tko čini volju Božju, ostaje zauvijek. /1. Ivanova 2,17

Vječan narod je Božji narod koji sluša Božji glas – glas svog Pastira. Ne crkvu, ne denominaciju, ne tradiciju, ne modernu kulturu, ne filozofiju svijeta.

• nego im zapovjedih ovo: ‘Pokoravajte se mome glasu i ja ću vama biti Bog, a vi ćete biti moj narod: hodite svim putovima koje sam vam zapovjedio, da vam bude dobro.’ /Jeremija 7,23

Vukovar nije vječni grad; sve će pasti na još gori način u dan Božjeg suda.

• jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. /Hebrejima 13,14
• grad s temeljima, kojemu je tvorac i graditelj Bog. /Hebrejima 11,10
• I odnese me u duhu na goru veliku i visoku i pokaza mi taj veliki grad, sveti Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga, sav u Božjoj slavi. /Otkrivenje 21,10-11

PRAVEDNI SUD – ŽANJEMO ONO ŠTO SIJEMO

Ako vjerujete u svemogućeg Boga, onda vam je jasno da je Bog u kontroli svega i da je itekako mogao spriječiti rat i razaranje Hrvatske, kao i svaki drugi rat u svijetu. Nismo mi nikakva nevina žrtva u Božjim očima, nego tvrdokorni, idolopoklonički i nevjerni narod protiv Boga. Božja milost je da uopće postojimo kao narod.

Zašto je Bog dopustio da dođe do rata, uništenja, ubijanja, istrebljenja, ratnog profiterstva, poslijeratne rasprodaje državne imovine u bescjenje, namještanja lažnih braniteljskih mirovina koje desetljećima isisavaju državni proračun, korumpiranih vlasti koje zadužuju Hrvatsku itd. – ako nije Njegov gnjev nad nama? A sve se čini da taj gnjev Božji ne posustaje dok svjedočimo kolektivnom zaduživanju, obespravljenostima, nepravdama, sustavnom kriminalu, korupciji, pohlepi, krađi, siromaštvu, niskom gospodarskom rastu (BDP-u), padu nataliteta, masovnom iseljavanju ljudi, kao i masovnom doseljavanju stranaca (Azijata) itd.

Kad drugi narodi naseljavaju vašu zemlju, to je također svojevrsni Božji sud za neposlušnost Božjoj Riječi – kada se narod prepusti svojim bezbožnim i idolopokloničkim putevima koji ljute Boga, umjesto jedinog ispravnog i uskog Puta – Isusa Krista.

• Tuđinac koji je u tvojoj sredini visoko će se nad tebe uzdignuti, a ti ćeš se vrlo nisko spustiti. On će tebi pozajmljivati, a nećeš ti pozajmljivati njemu: on će biti glava, a ti ćeš biti rep. “Štoviše, sva će ta prokletstva doći na tebe, i pratiti te, i sustizati te, sve dok ne budeš uništen; zato što nisi slušao glas GOSPODINA, Boga svojega, kako bi držao njegove zapovijedi i njegove propise koje ti je odredio. /Ponovljeni zakon 28,43-45

BUDITE SLOBODNI OD SVEZA PROŠLOSTI!

Prihvatite Isusa Krista koji je nepravedno osuđen za vašu nepravdu, i budite jednom zauvijek iscijeljeni i izbavljeni od progona duhova prošlosti. Sveze prošlosti, traumatizirana iskustva, iznova gledanje unazad, evociranje uspomena, prisjećanje na bol i patnju, obnova bolnih sjećanja, prebacivanje krivnje, optuživanje – nestaju jednom kad počnete gledati na Krista i slijediti Krista ispunjavajući Božju svrhu za vas. Vaša sreća, radost, mir ne ovise o tuđem priznanju, nego vašem vlastitom pred Bogom.

• Ne spominjite se onoga od prije i nemojte se obazirati na ono od starine [prošlosti]. /Izaija 43,18

Bog nam jasno kaže da zaboravimo ono što je iza nas. Nemamo apsolutno nikakve koristi od prebivanja u mislima u našoj prošlosti osim hraneći vlastite demone. Kao što i Pavao kaže:

• Jedno samo: ono što je za mnom, zaboravljam, za onime što je preda mnom sežem; prema cilju težim, k nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu. /Filipljanima 3,13-14

KOJI JE NAŠ CILJ – TO JE PRAVO PITANJE?

Koji je naš cilj ili smo besciljni? Prisjećanje na žrtve i obnavljanje trauma iz rata nikada neće donijeti iscjeljenje. Duhovi prošlosti će vas progoniti dok god nemate mir s Bogom. Nema iscjeljenja bez pokajanja pred Bogom. Nema iscjeljenja bez opraštanja. Ne možete upirati u tuđe grijehe dok ne uvidite svoje. Pokajte se za vlastite grijehe, a pravdu i osvetu prepustite Bogu.

• Ali Gospodin ostaje zauvijek; za sud je on pripravio svoje prijestolje. On će suditi svijetu u pravednosti, pošteno će presuditi narodima. /Psalam 9,7-8

Narodi misle da su bolji od drugih, čovjek misli da je bolji od drugih. Kako krivo! Svi smo najgori pred Bogom. Svi smo puni grijeha i nepravde i laži, a mislimo da imamo na nešto pravo – ili makar veće pravo od drugih. Činimo zlo, a želimo dobro. Činimo nepravdu, a želimo pravdu. Svi jednako trebamo milost Božju, pokajanje, iscjeljenje i pomirenje s Bogom.

• Ima naraštaj koji je čist u vlastitim očima, a nije još opran od svoje prljavštine. Ima naraštaj, o kako su uznosite oči njihove i kapci im podignuti! /Izreke 30,12-13

ZAMIJENITE PROŠLOST ZA VJEČNOST!

Dokle ćemo prebivati u prošlosti? Možemo li u prošlosti išta promijeniti? Dođite Kristu i živite SADA. U Kristu je iscjeljenje i oslobođenje od duha vječne žrtve i vječnog samosažaljenja.

• Jer on veli: “U doba prihvaćanja sam te uslišao i pomogao ti u dan spasenja: evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, sada je dan spasenja.” /2. Korinćanima 6,2

Prošlost ne možemo promijeniti, živote ne možemo povratiti, pravdu ne možemo istjerati, ali možemo preusmjeriti naš fokus na ono najvažnije – naše odredište u vječnosti prepuštajući svu pravdu u Božje ruke.

• Ljubljeni, ne osvećujte se sami, nego radije dajte mjesta gnjevu; jer je pisano: “Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin.” Stoga, ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, daj mu piti: jer, čineći tako, žeravicu mu ognjenu zgrćeš na glavu. Ne daj se nadvladati zlom, nego dobrim nadvladavaj zlo. /Rimljanima 12,19-21

Bog zna, Bog razumije, Bog suosjeća za svakog sina ili kćer, oca ili majku, djeda ili baku, rođaka ili strica, izgubljenog u ratu. Ne postoji nitko tko bi mogao bolje suosjećati. On sam je dao SVE SVOJE – svog jedinorođenca, ni krivog ni dužnog. Dužnici smo Bogu za neuzvraćenu ljubav. Jer dok smo još bili neprijatelji Božji, On nas je ljubio, a mi Njega nismo.

Netko vam mora reći istinu. Življenje u prošlosti je grijeh, neopraštanje je grijeh, klanjanje mrtvima je grijeh, pravljenje idolskih žrtava je grijeh, klečanje pred spomenicima je grijeh, proslava običnih dana je grijeh. Grijeh smo sami po sebi. Puni bezakonja i nepravde. A tražimo pravdu? Idemo prvo tražiti Boga!

Više na vezane teme na tagu: DOMOVINSKI RAT.