Kalvinizam, tzv. nauka o predodređenju, ljudska je nauka nazvana po reformatoru Jean Calvinu iz 16. stoljeća, a u suštini govori da se nismo sposobni odlučiti za Boga. Sam Bog izabire one koje će spasiti. Ljudi su ili predodređeni za vječnost ili za propast. Spasenje se ne temelji na čovjekovom odgovoru, već isključivo na Božjem izabranju. Drugim riječima, kalvinizam uči da ne možemo povjerovati evanđelje dok se prvo nanovo ne rodimo (Ivan 3,1-8). Nemamo slobodnu volju povjerovati u Krista. Dakle, prema kalvinizmu vjera nije nužna za naše spasenje.
Temeljni stihovi na kojima je nastao ovaj nauk, koji su ujedno izvučeni iz konteksta cijele Božje Riječi, jesu sljedeći:
„Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje predodredi, te i pozva; i koje pozva, te i opravda; a koje opravda, te i proslavi.“ /Rimljanima 8,29-30
„Jer u njemu nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi, predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu, za sebe, po dobrohotnosti svoje volje, na hvalu slave milosti njegove kojom nas pomilova u Ljubljenome.“ /Efežanima 1,4-6
Uzmimo u obzir da nam Biblija govori o predodređenju i izabranju u Kristu, a ne izvan Krista.
Pet točaka kalvinizma su: potpuna izopačenost, bezuvjetno izabranje, ograničeno pomirenje, milost kojoj se ne može oduprijeti, i očuvanje svetih. Svaka od ovih točaka tzv. T.U.L.I.P.-a može se opovrgnuti biblijskim stihovima. O tome više pročitajte na sljedećoj poveznici: Kalvinizam (predestinacija) ili slobodna volja?.
Napomena: Toliko dokaza u Bibliji ima koji pobijaju kalvinističku nauku da ih ne možemo sve obuhvatiti u jednom članku. No izdvojili smo neke.
SLOBODNA VOLJA ILI PROGRAMIRANI ZA DOBRO I ZLO?
Kalvinizam tvrdi da imamo palu slobodnu volju, odnosno da smo imali slobodnu volju do pada u grijeh, a nakon pada je više nemamo, te nismo u stanju odlučiti se za Boga ili činiti išta osim zla. No, to je suprotno od činjenice da i ateisti ponekad čine dobra djela, čak i iznenađujuće više od mnogih koji se nazivaju kršćanima. Prema Postanku 3, nakon što smo pali u grijeh i neposlušnost prema Bogu, otvorile su nam se oči na duhovnu realnost i spoznali smo dobro i zlo. Iako nemaju Duha Svetoga, nevjerni znaju za moralne vrijednosti, i itekako mogu biti moralni. No moralne vrijednosti nikoga ne mogu spasiti.
Ovakvo stajalište da ne možemo uopće vjerovati u Boga zbog svoje pale naravi je u suprotnosti s Biblijom, primjerice poslanicom Rimljanima, koja kaže da nitko nema opravdanja, jer nam Bog svjedoči o sebi kroz: 1) svoju kreaciju, to jest sve što je stvorio (Rimljanima 1); te 2) savjest po kojoj razlučujemo dobro i zlo (Rimljanima 2).
Dakako, samo vjerovanje u Boga ili čista savjest nikoga ne opravdava pred Bogom. Savjest nam služi za rasuđivanje dobra i zla, ali nas i osuđuje, jer nam je svima nečista i pokazuje da smo svi krivi pred Bogom. Zato nam je Bog i poslao svoga Sina da mu povjerujemo, i kroz Njega imamo opravdanje i pomirenje s Bogom. Vjera u Sina Božjega je naš prolaz u vječnost.
Po slobodnoj volji ne možemo se opravdati svojim dobrim djelima, ali možemo povjerovati u Kristovo djelo. Kroz cijelu Bibliju vjera je oduvijek bila uvjet spasenja (Hebrejima 11), a ne izabranje. A vjera dolazi od Boga, odnosno slušanja Riječi Božje.
„Pisma su ta koja posvjedočiše za mene. I NE ŽELITE DOĆI K MENI, da život imate.“ /Ivan 5,39-40
„Jer: Svaki koji zazove ime Gospodnje, bit će spašen. Kako dakle da zazovu onoga u koga ne uzvjerovaše? A kako da vjeruju u onoga za koga nisu čuli? A kako da čuju bez propovjednika? A kako da propovijedaju ako nisu poslani? Kao što je pisano: Kako su krasne noge onih koji evanđeljem navješćuju mir, onih koji evanđeljem navješćuju dobro! Ali NE POSLUŠAŠE SVI EVANĐELJA. Jer Izaija kaže: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? Dakle, vjera dolazi od poruke, a poruka po riječi Božjoj.“ /Rimljanima 10,13-17
KONCEPT BOŽJEG DARA, LJUBAVI I PRAVDE
Bog je uvijek inicijator našeg spasenja, spasenje je od Njega, ne od nas. Bog poziva, mi se odazivamo. Mnogi su zvani, ali malo izabranih, kaže Isus (Matej 22,14). Izabrani smo u smislu da se odazovemo na poziv, a ne da nismo sposobni odazvati se.
I apostoli su bili izabrani, ali su potvrdno odgovorili na poziv.
„I reče im Isus: ‘Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ A oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.“ /Matej 4,19-20
A zanimljiva je činjenica da je i Juda koji je izdao Isusa, isto bio izabran.
„Odgovori im Isus: ‘Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao.’“ /Ivan 6,70
Spašeni smo BOŽJOM milošću po NAŠOJ vjeri – to je Božji dar kojeg trebamo prihvatiti. Nismo spašeni po svojim djelima, već po vjeri. /Efežanima 2,8-9
Božja milost je savršeno dostupna svima. Na križu je sve dovršeno. A kalvinizam je dodatak križu. Evanđelje plus. Bog je svoj potez napravio, iako nam ništa nije dužan, dao nam vječni dar spasenja po Isusu Kristu – koji je položio svoj život umjesto nas, podnio cijenu naših grijeha da nam može biti oprošteno. To je evanđelje. Preostaje samo odaziv čovjeka na Božji poziv. Na nama je da primimo taj dar. Bog daje, mi primamo. Bog poziva, mi se odazivamo.
Ako je nešto dar, onda ga druga strana može primiti ili odbaciti. Vrlo jednostavno.
Ukoliko nas je Bog izabrao ZA VJERU u Isusa Krista, a ne PO VJERI u Isusa Krista, čemu onda uopće Njegova žrtva na križu? Kristova žrtva nije potrebna, niti je potrebno vjerovati u nju – ako svemogući Bog nasumice izabire pojedince za vječnost.
Kakva je to uopće Božja ljubav koja ne omogućuje spasenje apsolutno svima?
Ipak, Božja definicija ljubavi prema Ivanu 3,16 glasi:
„Jer Bog je tako ljubio SVIJET da je dao svoga jedinorođenoga Sina da TKO GOD u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.“
S druge strane, kalvinističko evanđelje bi glasilo ovako:
„Jer Bog je tako ljubio IZABRANE da je dao svoga jedinorođenoga Sina da SAMO IZABRANI koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.“
Naravno, to je neko drugo evanđelje, a ne Kristovo, ne ono koje smo primili.
Isto tako, ako nemamo slobodnu volju povjerovati u Krista, po kojem će onda mjerilu Bog suditi ovaj svijet? Kako uopće možemo definirati Božju pravdu, ako Bog nema nikakav standard za pravedni sud?
„I kad dođe [Duh Sveti], on će ukoriti SVIJET zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda: zbog grijeha — jer ne vjeruju u mene; a zbog pravednosti — jer idem k Ocu svojemu i više me nećete vidjeti; a zbog suda — jer je vladar ovoga svijeta osuđen.“ /Ivan 16,8-11
Dakle, Duh Sveti osvjedočuje cijeli svijet da je nevjera u Krista – grijeh. Po kalvinističkoj logici, za taj grijeh je odgovoran sâm Bog.
Isus nam jasno kaže:
„Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se, a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ /Ivan 3,18
„Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.“ /Ivan 3,36
Hoće li netko vjerovati ili neće – isključivo je čovjekova ODLUKA. I ta osobna odluka određuje njegovu vječnost. Ne može Bog vjerovati umjesto nas. Poslao nam je svoga Sina da umre na križu za nas i svijet po sebi spasi. Bog je učinio apsolutno sve, mi smo ti koji smo dužni Bogu – odgovoriti na Njegovu žrtvu.
„Ili prezireš bogatstvo njegove dobrostivosti i uzdržljivosti i strpljivosti ne znajući da te dobrostivost Božja vodi k pokajanju? Nego TVRDOKORNOŠĆU SVOJOM I NERASKAJANOŠĆU SRCA zgrćeš na se gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega.“ /Rimljanima 2,4-5
BOŽJA MILOST DOSTUPNA SVIMA
Isus je umro za svakoga tko se pokaje i povjeruje, a ne onoga koga izabire nasumice. Isusova je žrtva dovoljna da pokrije grijehe čitavog čovječanstva. Milost je uvijek veća od grijeha, matematički i logički. Ali svaki čovjek ne želi tu milost.
Isus kaže da je put uzak i da je malo onih koji PRONALAZE vječni život. Ako je Bog odgovoran za našu odluku vjere ili nevjere, onda je to vrlo nemilosrdan i agresivan Bog. Bog stvoren na sliku kalvinista. Kalvinističko poimanje Boga = čovjek ne vjeruje jer ne može vjerovati, ali svejedno će biti kažnjen. Kalvinistički pogled na Boga u suštini je manipulativni. Bog koji manipulira proizlazi samo od čovjeka koji manipulira. Možda su kalvinisti zapravo ti koji sadistički uživaju u kažnjavanju nekoga nizašto. Bog nije stvorio ljude da bi se bez ikakve empatije iživljavao i većinu ljudi nemilosrdno bacao u pakao i tako se proslavio.
To je vrlo opasan nauk koji razdvaja mnoge kršćane, kao i velika sablazan za nevjernike. Nasilna teologija koja tvrdi da se Duh Sveti na silu useljava u osobu, nakon čega osoba povjeruje u Krista. Duh Sveti je silan, a ne nasilan. Ne useljava se prisilno u čovjeka protiv njegove volje. Bog nikoga ne prisiljava da prihvati Isusa Krista. Bog poziva, ali ne prisiljava i nije čarobnjak na oblaku sa čarobnim štapićem koji se igra s ljudima kao marionetama na zemlji.
S druge strane, naravno da Bog zna koji će ljudi povjerovati. Bog je sveznajući, ali nikoga nije predodredio za pakao. Predodredio je čovjeka za vječni život u Isusu Kristu. A čovjek sam bira svoje vječno odredište.
KONCEPT VJEČNOSTI
Pitanje predodređenja zapravo je usko vezano za vječnost. Bog je izvan našeg vremena, stoga za njega je sve završena radnja, sve se već odigralo. Kao da gledate reprizu utakmice kojoj znate ishod. Bog je imao rješenje prije vremena. Zato nam i kaže da je Isus predviđen prije postanka svijeta. /1. Petrova 1,20
Bog je stvorio vrijeme, ali sam Bog je transcendentan, to jest izvan vremena. Čovjek koji poznaje vremensku ograničenost ne može razumjeti vremensku neograničenost. Ograničeni čovjek ne može u potpunosti razumjeti neograničenog Boga. Gledano iz perspektive vječnosti, predodređenje nije jedan trenutak u prošlosti, već DANAS. Vječnost jest danas, sada. Kao što nam i kaže u Hebrejima 4,7:
„On ponovno određuje jedan dan govoreći u Davidu Danas, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.“
To su koncepti koji su nam teže razumljivi jer mi kao stvorena bića poznajemo početak i kraj. Ali ono što savršeno razumijemo jest da je Bog uzeo obličje čovjeka i ušao u naše vrijeme i prostor. Kao i ono na što smo pozvani – da vjerujemo i slijedimo Krista. I druge učinimo Njegovim učenicima.
JEDNOM SPAŠEN – ZAUVIJEK SPAŠEN?
Uz kalvinizam se vezuje i nauk da jednom kad se Božji Duh naseli u vas, nije moguće otpasti, tzv. nauk „jednom spašen – zauvijek spašen“. Postoje stihovi koji idu u korist ovome, ali opet, ne možemo negirati stihove koji jasno govore o otpadanju, primjerice Hebrejima 6,4-6.
Dobar argument protiv nauka da je izabrana osoba ujedno i zauvijek spašena jest Izrael, koji je bio izabran, otkupljen, izbavljen od ropstva, ali kasnije otpao zbog neposlušnosti i nevjere. Nismo spašeni da stojimo na mjestu, već da duhovno rastemo, donosimo plod dostojan našeg pokajanja, plod koji raste ako ostajemo u Kristu. /Ivan 15,4-6
KALVINISTI UČE OD KALVINISTA
Kalvinisti uče od kalvinista, a kršćani su pozvani učiti od Duha Svetoga. Duh Sveti nije proizašao od Calvina. Duh Sveti nije proizašao od reformatora iz 16. stoljeća. Duh Sveti nije proizašao ni od Johna MacArthura, kao ni od jednog učitelja našeg doba. Radi se o tome da su se mnogi kvalitetni učitelji zarazili ovim kvascem, jer moraju proći kalvinistički dril i obuku da bi završili svoje teološke škole i bili titulirani. Tako zaraženi ovu zarazu šire dalje kroz crkve, te stvaraju kalvinističke sljedbenike umjesto Kristove sljedbenike. Nemaju nikakve koristi od ovakvog propovijedanja osim škakljanja uši.
Kršćani, ne zaboravite tko je vaš vrhovni Učitelj, od kojeg je proizašao Duh Sveti, koji vas poučava o svemu i uvodi u svu istinu. Sve provjeravajte kroz Božju Riječ, ispitujte duhove, jer je mnogo lažnih nauka koji nastoje zavesti kršćane i koji dijele kršćane. A svaka nauka koja razdvaja i dijeli kršćane jest lažna. Ako vas neka doktrina ne potiče na duhovni rast i izgradnju, onda sigurno nije od Boga.
ZAKLJUČAK
Kalvinizam je vrlo opasna teologija koja blokira propovijedanje evanđelja, kao i posvećenje, daljnji rast vjernika. Ono što kalvinizam duhovno implicira jest da nije potrebno propovijedati evanđelje, jer je ionako Bog već unaprijed sve inscenirao i programirao. Nije do vas da povjerujete u evanđelje, već isključivo do Božje volje koga će od nas izabrati za vječni život. Također vam nije potrebno ni posvećenje, jer ukoliko ne možete otpasti od vjere, tada ne morate ni ustrajati u vjeri i biti postojani i čvrsti u vašem hodu s Kristom. A to je daleko od istine Božje Riječi.
Istina je da Bog nikoga nije stvorio za vječnu propast. Bog nas je stvorio za vječni život u Isusu Kristu. U Njegovom domu ima mnogo stanova. No ljudi svojom voljom odbacuju taj Božji dar.
Čuvajte se svih koji vam kompliciraju evanđelje. Ne postoji neko drugo evanđelje, osim onog po kojem ste povjerovali za spas svojih duša; postoje samo oni koji vam propovijedaju neko drugo evanđelje.
„Obznanjujem vam, braćo, evanđelje koje vam navijestih, KOJE I PRIMISTE, u kojem i stojite, po kojem se i spasavate — ako držite riječ koju sam vam evanđeljem navijestio, osim ako uzalud uzvjerovaste.“ /1. Korinćanima 15,1-3
Objektivno i istinito naučavanje o Božjem predodređenju poslušajte u propovijedi na linku.
Više na ovu temu na tagu: KALVINIZAM.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.