Poznajemo li istinitog Krista ili vjerujemo u nekog lažnog?

240
pregleda
poznajemo Krista Jahve Bog

Kakav je biblijski Krist? Jeste li zaista upoznali pravog biblijskog Krista ili vjerujete u neku lažnu verziju krista? Donosimo vam ukratko pravi identitet Isusa Krista.

„Ustat će, doista, lažni kristi [lažne verzije Krista] i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane“ (Matej 24,24).

Sveto pismo nam prorokuje da će u posljednjim danima doći do velikog priljeva demonske infiltracije unutar crkvi te da će ustati razni lažni proroci koji će propovijedati lažnog krista. Danas možete čuti za krista koji nikoga neće osuditi, za krista koji dozvoljava život u grijehu, za krista koji je samo ljubav, ali nije svet i pravedan. Danas možete čuti za krista koji je običan prorok i mesija, ali nije Bog. Možete čuti za krista koji je umro na križu kako bi nas učinio bogatima i podario vam lagodan život. Možete čuti za krista koji od vas ne očekuje da se podređujete Njegovoj volji, već je on podređen vašoj volji i vašim željama. Možete čuti za krista koji nikoga neće baciti u pakao, već će svima podariti univerzalno spasenje bez obzira prihvatili Ga ili ne.

1. BIBLIJSKI KRIST JE SVEMOGUĆI BOG.

Odmah na početku Markovog evanđelja, Duh Sveti nam kroz evanđelista Marka otkriva pravi identitet Isusa Krista. Čitajući proroka Izaiju (Izaija 40,3) evanđelist Marko Isusa Krista vidi kao Jahvu kojem treba pripremiti put u pustinji (Marko 1,1-3).

„Glas viče: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu“ (Izaija 40,3).

„Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Marko 1,1-3).

Ovi stihovi jasno ukazuju da je evanđelist Marko Isusa smatrao starozavjetnim Jahvom kojem treba pripraviti put i poravnati mu staze. Duh Sveti nam kroz Marka već na početku evanđelja direktno i bez imalo dvojbe pokazuje identitet Isusa Krista – Isus je Jahve o kojem je prorokovao Izaija 40,3.

Apostol Ivan nam također odmah na početku svog evanđelja otkriva pravi identitet Isusa Krista. Apostol Ivan Isusa vidi kao suučesnika u stvaranju zajedno s Bogom Ocem.

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama“ (Ivan 1,1 / Ivan 1,14).

Ovdje vidimo da je Riječ, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist. Dakle, Biblija Krista zove – Bog.

U 6. poglavlju knjige proroka Izaije, Izaija opisuje viđenje koje je imao. Kaže da je vidio Gospodina Jahvu nad Vojskama govoreći sljedeće:

„Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!“ (Izaija 6,5).

Dalje kaže da je čuo glas Gospodnji;

„Tad čuh glas Gospodnji: Koga da pošaljem? I tko će nam poći? Ja rekoh: Evo me, mene pošalji!“ (Izaija 6,8).

Ovo je tekst iz Starog zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostol Ivan. U Ivanu 12,37-43 govori da je Krist činio mnoga čudesa pred narodom, ali mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije kojeg smo naveli iznad. Ivan ga tumači na sljedeći način:

„To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio“ (Ivan 12,41).

Svima nam je jasno da Ivan ovdje govori o Kristu, dakle Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad Vojskama. Iz ovoga vidimo da je evanđelist Ivan Isusa smatrao Jahvom nad vojskama kojeg je gledao prorok Izaija.

Isus Krist posjeduje 4 karakteristike koje posjeduje samo Bog. Božanske karakteristike su:
  • sveprisutnost
  • sveznanje
  • mogućnost ispunjavanja molitvi
  • vječnost
Prema Bibliji Isus savršeno posjeduje sve 4 iznad navedene karakteristike:
  • Isus je sveprisutan (Matej 18,20),
  • Isus ima mogućnost ispunjavati molitve (Ivan 14,14),
  • Isus je sveznajući (Otkrivenje 2,23),
  • Isus je vječan (Mihej 5,1 / Izaija 9,6).

Mogli bismo dati još puno primjera koji jasno ukazuju na božansku prirodu Isusa Krista, ali o tome ćemo detaljnije pisati u jednom od narednih tekstova. Apostoli i evanđelisti su vrlo jasno znali pravi božanski identitet Isusa Krista, stoga ne treba čuditi što nam Sveto pismo odmah na početku Markovog i Ivanovog evanđelja Isusa prikazuje kao starozavjetnog Boga Jahvu. Trebamo shvatiti da Isus nije Otac, niti je Otac Sin. To su dvije božanske ličnosti koje su u potpunosti ujedinjene u božanskoj prirodi (Ivan 10,30), volji (Ivan 5,19) i djelovanju (Ivan 5,19 / Ivan 5,17), a zajedno s Duhom Svetim čine jednog Boga Jahvu. Ljudi koji negiraju božansku prirodu Isusa Krista ne propovijedaju biblijskog Krista i nemaju Duha Svetog. Jer Duh Sveti je Duh istine i On otkriva svu istinu (Ivan 16,13). Krist koji nije Bog je lažni krist kojeg apostoli nisu propovijedali.

2. ISUS JE UMRO KAKO BI NAS SPASIO OD PROKLETSTVA ZAKONA I PAKLA.

U današnjoj kršćanskoj generaciji popularno je učenje koje kaže da je Isus umro za nas na križu kako bi nas učinio bogatima i podario nam lagodan život u prosperitetu. Takvo učenje nema nikakvih biblijskih temelja i zapravo se protivi onome što su apostoli propovijedali.

Biblijska istina je da smo svi sagriješili i da smo lišeni Božje slave (Rimljanima 3,23), te da zaslužujemo Božji gnjev i osudu na pakao (Propovjednik 7,20, Rimljanima 3,10-23). Kako bi nas spasio od Svog pravednog gnjeva, Bog je poslao svoga Sina Isusa Krista da sav Božji gnjev ponese na svojim leđima umjesto nas, kako bi opravdao sve one koji povjeruju u Njega i Njegovo djelo na križu (Ivan 3,16). Isus nije umro na križu kako mi ne bismo trebali patiti, već kako bismo imali model kako patiti i nositi se s patnjama (1. Petrova 2,21). Zapravo, Gospodin nam direktno kaže da ćemo imati patnje u ovome svijetu (Ivan 16,2, Ivan 16,33, Djela 14,22, 2. Korinćanima 11,19-28, Djela 9,16), ali nam također obećava dati mir koji nadilazi svaki razum kako bi nas čuvao u Isusu Kristu (Ivan 16,33, Filipljanima 4,7).

3. ISUSOVA MILOST NA KRIŽU IZISKUJE POSVEĆENJE.

Prije svega trebamo biti svjesni da nismo spašeni Zakonom, već vjerom i milošću Božjom (Rimljanima 4,3-8, Efežanima 2,8-9, Galaćanima 2,16). Spašeni smo vjerom – i samo vjerom. Tko se želi opravdati zakonom, ispao je iz milosti Božje (Galaćanima 5,4). Tvrditi da moramo strogo držati Božje zapovijedi kako bismo bili spašeni isto je kao i tvrditi da Kristova smrt na križu nije bila dovoljna za spasenje. Nemoguće je da strogo držimo Božje zapovijedi jer smo u grešnom tijelu te nam je zbog toga potrebna Božja milost.

No Božja milost nije dozvola za grijeh!

Iako nismo spašeni vršenjem Zakona i dobrim djelima, Bog nam strogo zabranjuje da iskorištavamo Božju milost! Unutar Božje ljubavi postoje određeni moralni principi po kojima žive svi nanovo rođeni kršćani po Duhu Svetom iz ljubavi prema Gospodinu:

„Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške“ (1. Ivanova 5,2-3).

„I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: ‘Poznajem ga’, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio“ (1. Ivanova 2,3-6).

Nije problem ako se nekad okliznemo u grijeh jer će takvih situacija biti dokle god smo u našem grešnom tijelu. Zato imamo Isusa Krista koji nas čisti od grijeha. Ali problem nastaje kada padnemo u grijeh te svjesno ostajemo ustrajati u dotičnom grijehu. Ako je Duh Sveti zaista u nama tada nećemo uživati u grijehu pod izgovorom Božje milosti, već ćemo se pokajati i nastaviti boriti protiv grijeha. Ne možete biti u Isusu Kristu, a u isto vrijeme živjeti u grijehu. Tko je u Kristu, čak i ako padne u grijeh, ne ostaje u grijehu:

„Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao“ (1. Ivanova 3,6).

Ako svjesno ostajemo u grijehu pod izgovorom milosti odvajamo se od Isusa Krista i naš bog postaje Sotona. Opravdavanje života u grijehu pod izgovorom milosti je gaženje po Kristovoj krvi i pljuska Bogu u lice koji se žrtvovao za nas i dao nam svoju milost.

„Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?“ (Rimljanima 6,1-2).

4. ISUS ĆE OSUDITI SOTONU I ONE KOJI NISU OPRAVDANI U NJEMU.

Isus je pun ljubavi, ali je također pun pravde i svetosti. Kada Gospodin ne bi osudio grijeh i one koji se nisu opravdali Njegovom krvlju i žrtvom na križu, tada bi išao protiv svog vječnog i nepromjenjivog karaktera pravde i svetosti. Isus se više ne vraća kao pastir koji dolazi spasiti svijet, već kao Lav iz Judina plemena koji dolazi osuditi svijet, koji će satrti sve one koji nisu opravdani u Njemu (Otkrivenje 19,15), te koji će sve one koji se nisu pokorili Božjoj volji, već su služili Sotoni, baciti u vječni pakao zajedno s njihovim gospodarom – Sotonom.

„A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova“ (Otkrivenje 20,10).

„Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno“ (Otkrivenje 20,15).

„I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka…“ (Otkrivenje 14,10-11).

_______________________________________

U kakvog Isusa vi vjerujete? Vjerujete li u biblijskog Isusa ili u nekog lažnog Isusa? Preispitajte svoju vjeru!

 

Više na temu Kristovog božanstva i osobnosti možete naći na tagu: Apologetika – ISUS.

Komentari

komentari