Posljednje riječi pape Franje: ‘Nema Boga u životu poslije smrti’

Posljednje riječi pape Franje: ‘Nema Boga u životu poslije smrti’.

Papa Franjo je cijeli svoj život pomicao granice bogohuljenja. Dao je Svjetskom ekonomskom forumu dopuštenje da sastavi „provjerenu“ verziju Biblije. Izjavio je da su ateizam i sotonizam valjani putovi do Boga. Rekao je da pedofili mogu pronaći mjesto u raju. I inzistirao je na tome da se kršćanstvo mora spojiti s islamom kako bi se formirala jedna svjetska religija.

Zatim je uslijedila objava koja je zapanjila čak i dugogodišnje kritičare: njegov bliski prijatelj Klaus Schwab – arhitekt Velikog reseta – važniji je od Isusa u ovim posljednjim vremenima.

Ipak, Franjini branitelji su ga nastavili podržavati. Iskrivljavati istinu zbog odanosti. Braniti neobranjivo. Zatim, hvatajući dah na samrtnoj postelji, na najsvetiji dan u katoličkom kalendaru… papa se spustio još dublje u luciferski ponor.

Franjo je ranije ove godine otvoreno govorio o svojoj borbi s upalom pluća. Tvrdio je da je bio klinički mrtav 21 minutu. I u tom vremenu – tako je rekao – napustio je svoje tijelo, prešao na drugu stranu i nije pronašao Boga u životu poslije smrti. Ni Isusa. Ni ljubavi. Samo tamu. I demone.

Papa Novog svjetskog poretka, čija je duboko simbolična smrt potaknula Klausa Schwaba da naglo podnese ostavku – umro je kako je i živio, šireći obmanu i promičući sotonizam.

Sretno u njegovoj obrani ovaj put.

Dok Franjo umire, a Schwab bježi s pozornice, vrijedi se prisjetiti:

Straža se mijenja… ali agenda se nikad ne mijenja. Moć se mijenja. Lutke padaju. Ali ruka koja vuče konce ostaje ista. Zlo se ne povlači. Zlo ne spava. Ono samo stavlja novu masku.

Na uskrsnu nedjelju je papa Franjo pogurnut u invalidskim kolicima kako bi pozdravio gomilu, slabiji nego inače, mršav od nedavne hospitalizacije. Ali nije njegov izgled ostavio prisutne zapanjenima, niti je to bila standardna uskrsna propovijed – već ono što je rekao nakon govora.

Kasnije te noći, na samrtnoj postelji, papa je otkrio da je umro u bolnici – bio klinički mrtav – 21 minutu tijekom borbe s upalom pluća. Za to je vrijeme njegova duša navodno napustila tijelo. Prešao je na drugu stranu. Ali nije pronašao raj.

Nije bilo Božjeg prijestolja. Nije bilo Krista. Nije bilo svjetla. Samo tama. I demoni.

Bog je mrtav, rekao je papa onima koji su slušali. Nisam sreo Isusa. Nije bilo svjetla. A onda, najjezivije od svega – izjavio je da je došlo vrijeme da se odmaknemo od starih religija. Kršćanstvo. Islam. Judaizam. Budizam. Kaže da se moraju spojiti. Ne iz jedinstva – već iz nužde. Dolazi nova religija, kaže. Ona koja nadilazi Sveto pismo i tradiciju. Ona koja obožava globalno upravljanje, klimatsko spasenje i ljudsko unapređenje. Ne vjera u božansko… Već povratak primatu prirode.

I pitanje koje nitko, čini se, ne postavlja jest: Zašto? Zašto sada? Zašto ova poruka?

Zašto bi navodni Kristov namjesnik – duhovni vođa preko milijardu katolika – izjavio da je Bog mrtav i da se Isus nikada nije pojavio u životu poslije smrti?

Zašto bi otvorio svoja lažljiva usta na najsvetiji dan kršćanstva i demontirao sam temelj vjere koju je trebao podržavati?

Odgovor bi mogao biti mračniji nego što se većina usuđuje zamisliti.

Papa Franjo nije samo dovodio u pitanje tradiciju. Aktivno je prkosio biblijskim spisima. I to je radio na očigled. Godinama su postojala upozorenja – šaputanja o dolasku jedne svjetske religije, Novog svjetskog poretka, najavljenog proročanstvima, kojeg su se teolozi bojali.

A Franjo? Nije ga sprječavao. Kao suradnik Agende na Svjetskom ekonomskom forumu, on ga je gradio. Možda je prvi nepogrešiv signal došao kada je Franjo šokirao kršćanski svijet otvaranjem Vatikana – ne samo kao mjesta hodočašća za katolike, već kao platforme za islamske i židovske molitve. Ovo nije bio međuvjerski dijalog. Ovo je bila prva cigla u novoj duhovnoj kuli Babilona. Tada je, točno na znak, Franjo rekao kršćanima da su osobni i izravni odnosi s Isusom štetni i da ih se mora izbjegavati pod svaku cijenu.

Jer kada uklonite Isusa… kada izbrišete križ… što ostaje? Vjera bez Boga. Crkva bez središta. I svijet koji traži nešto – bilo što – da ispuni prazninu.

Umjesto traženja odnosa s Isusom, kršćani diljem svijeta trebali bi posjećivati ​​džamije i slaviti Alaha, rekao je Franjo, i predvodio je primjer ulaskom u Plavu džamiju u Istanbulu, skidanjem cipela, okrenut prema Meki i hvaleći muslimanskog boga.

Zatim, kako bi naglasio svoju poantu, Franjo se molio s raspjevanim budistima, kršeći svaki drevni kanon i čineći ono što Mortalium Animos identificira kao otpadništvo.

Kao da njegov stav već nije bio kristalno jasan… Kao da nijekanje Krista i prihvaćanje molitvi drugih vjera nije bilo dovoljno… Zatim je uslijedila poganska ceremonija. Trenutak toliko drzak, toliko duhovno potresan, uzdrmao je čak i najotvorenije kutke kršćanskog svijeta.

Na vatikanskom tlu – svetom tlu gdje su pokopani sveci i gdje su nekoć stajali mučenici – papa Franjo predsjedavao je ceremonijom idolopoklonstva. Ne metaforički, ne simbolično. Doslovno. Kad je riječ o životu pape Franje, oni koji ne mogu razumjeti značaj simbola… slijepi su za istine skrivene na očigled.

Jer se ovdje ne radi samo o govorima. Ne radi se samo o politici ili teologiji. Radi se o ritualima. Slikama. Signalima. Jezik elite oduvijek je bio simboličan. A Franjo – više od bilo kojeg pape prije njega – govori znakovima. Savijeno raspelo. Crni prsten. Štap iskrivljen poput zmijske kralježnice. Čak i vrijeme njegove smrti… prelazak preko kada je sat otkucao ponoć na najsvetiji dan kršćanskog kalendara. Ovo nisu slučajnosti. To su namjerni događaji – za one koji imaju oči da vide i uši da čuju.

Netko je trebao podsjetiti papu Franju na Božju riječ: „Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ Doslovno je uklesano u kamenu. Pokušajte s Izlaskom 20,3, Matejem 4,10 ili Lukom 4,8. Poruka je jasna – štujte samo Boga!

Ali Franjo nije bio zainteresiran. Bio je previše zauzet poništavanjem Svetog pisma, proglašavanjem Boga mrtvim i zamjenom kršćanstva globalističkom vjerom koju je nazvao Chrislam – mješavinom kršćanstva, islama i kontrole.

Dakle, sada se postavlja pitanje, ako Bog nije u središtu crkve, tko ili što jest? I što dolazi sljedeće?

Ovo su mračna vremena za svijet. Novi svjetski poredak ne dolazi – već je pripremljen. Čeka. A sada, duhovni vođa Katoličke crkve više ne brani vjeru… On otvoreno propovijeda herezu. On ne upozorava na posljednja vremena. Pomagao je u njihovom dolasku. Pitanje nije je li Crkva napadnuta. Pitanje je – je li već pala iznutra?

Oni koji su najbolje poznavali Jorgea Bergoglia kažu da je odgovor odlučno da. Što postavlja pitanje, je li Franjo bio Lažni prorok ili Antikrist prorečen u Bibliji? Kršćanski teolozi sve se više slažu s odgovorom koji bi vas mogao iznenaditi. Od trenutka kada je kardinal Jorge Bergoglio postao papa 2013. godine, stručnjaci za proročanstva izrazili su svoju zabrinutost, tvrdeći da bi novi papa „Petar Rimljanin“, mogao ispuniti izvanredno točno drevno proročanstvo.

Prema proročanstvu koje je točno predvidjelo svakog papu posljednjih godina, Franjo bi trebao biti posljednji papa i kraj svijeta jer je antikrist. Tu stvari postaju zaista uznemirujuće. Prije nego što je postao papa, bio je izbacivač u noćnom klubu i domar u Argentini.

No ipak, kao što vidimo, to se „proročanstvo“ nije ispunilo.

Nakon što je postao svećenik, postao je nadbiskup Buenos Airesa od 1998. do 2013. i predsjednik Argentinske biskupske konferencije od 2005. do 2011., a nije učinio ništa, apsolutno ništa, u borbi protiv seksualnog zlostavljanja.

Zato nadbiskup Vigano uporno tvrdi da je Franjo bio lažni prorok. I Vigano nije jedini. Unutar crkve raste pokret onih koji su uvjereni da je Franjo bio demon koji vreba hodnicima Vatikana čiji su globalistički ideali uzrokovali ogromnu štetu diljem svijeta i prijetili budućnosti samog čovječanstva.

Dakle, koji je krajnji cilj? Za što je Franjo pripremao svijet? Neka oni koji su najbolje poznavali isusovačkog papu govore sami za sebe.

Papina tvrdnja na samrti da nije vidio svjetlo u zagrobnom životu, da je Bog mrtav i da ga Isus nije čekao, daje naznaku gdje se Franjo točno nalazi upravo sada. U demonskim područjima nižeg astrala, vrišteći s drugim demonima koji manipuliraju ljudskim društvom eonima.

Pogledajte VIDEO ovdje: https://rumble.com/v6sfsjt-pope-francis-final-words-there-is-no-god-in-the-afterlife.html.

Više na vezane teme na tagu: PAPA FRANJO.