Ponos nacija – kad nepravedni traže pravdu

238
pregleda
ponos nacija nacionalizam

Brojni kršćani nasjedaju na zamku proslave grešnih nacija. Konzumirani nacionalističkim idolopoklonstvom i štovanjem grešne nacije – vezani za zemaljsko kao da ne postoji nebeska domovina. Kao da je Krist umro samo za njihove nacije i idole.

Pojedine se nacije ponašaju kao da im je dana sva vlast odozgor od Boga da izvršavaju Božju pravdu i sud nad drugim nacijama. A ljudi tu idolatriju masovno podržavaju i slave. Slave ljude koji su poslani da ginu za tuđe interese i odluke uvjereni da je to nužno za njihovu osobnu, nacionalnu, državnu slobodu. Je li moguće da kršćani toliko nasjedaju na ovu zamku?

„Pitahu ga i vojnici, rekavši: ‘A što da mi činimo?’ I reče im: ‘Nemojte nikome činiti nasilje niti ikoga lažno optuživati; i budite zadovoljni svojom plaćom.’“ /Luka 3,14

Kršćani su tako lakovjerni i povodljivi u mnogočemu, pa tako i da se bezrezervno i bezuvjetno moraju pokoravati vladinim odlukama zloupotrebljavajući Rimljanima 13.

Biblija nam jasno govori da nikoga ne optužujemo lažno i ne napadamo, a koliko smo samo ratova i nasilja podržali na vlastitim ili tuđim teritorijima uvjereni da je posve ispravno donositi sud o nekome, lišavati druge narode njihovih prava i sloboda, plijeniti tuđa nacionalna dobra, uništavati tuđu imovinu, traumatizirati narode, ubijati druge i polagati živote za one koji vas šalju da to činite. A onda ih proglašavamo psihički bolesnima i proslavljamo kao najveće heroje.

Svijet radi ono što mora, jer pod sotonskom obmanom drugačije ne zna, nesposobni za svako razlučivanje dobro od zla, ali kad kršćani ne razumiju ono na što su pozvani, onda je to tragično i žalosno. Kao kršćani smo pozvani hraniti svoje neprijatelje, a ne ih ubijati. Koliko ste puta nahranili one koji vas mrze i žele vam zlo? Pozvani smo tvoriti mir i dobro, a ne sijati i potencirati mržnju i gnjev.

„Ljubljeni, ne osvećujte se sami, nego radije dajte mjesta gnjevu; jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin.’ Stoga, ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, daj mu piti: jer, čineći tako, žeravicu mu ognjenu zgrćeš na glavu. Ne daj se nadvladati zlom, nego dobrim nadvladavaj zlo.“ /Rimljanima 12,19-21

Što je to u nacijama da misle da su bolje, snažnije, moćnije od drugih? Ponos i oholost.

„Nemojte više govoriti pretjerano uznosito; neka drskost ne izlazi iz vaših usta: jer GOSPODIN je Bog znanja i on djela prosuđuje.“ /1. Samuelova 2,3

„Ima naraštaj koji je čist u vlastitim očima, a nije još opran od svoje prljavštine.“ /Izreke 30,12

Ostavimo sud Bogu umjesto da uzimamo pravdu u svoje ruke, uzdižemo se i hvalimo sami sobom. Nemamo se čime pohvaliti osim posramiti vlastitom grešnošću. Uzdizanje bilo koje nacije pokazuje ponos čovjeka.

„Bog će suditi svijetu u pravednosti, pošteno će presuditi narodima.“ /Psalam 9,8

„Pravednost uzdiže narod, a grijeh je poniženje svakom narodu.“ /Izreke 14,34

„On će suditi između narodâ, i mnoge će narode ukoriti: oni će prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač protiv naroda, niti će se više učiti ratovanju.“ /Izaija 2,4

Nacionalizam je snažna utvrda u mnogim kršćanima. Slavimo ljude koji su polagali živote za interese moćnika i elite uvjereni da je to za našu osobnu slobodu. Dođite Kristu i budite slobodni od lažnih utvrda, ispolitiziranih stavova i indoktriniranih mišljenja. Sloboda je samo u Isusu Kristu. Robovi smo samih sebe i svojih grijeha, a ako nas Krist ne oslobodi, nikad nećemo biti slobodni.

Kršćani, trebate biti slomljeni za vaše nacije da dođu Kristu, a ne slaviti njihove smrti za ljudske ideologije i ideale. Bog ne želi da narodi propadaju, nego da se spase. Kršćani su pozvani ne hvaliti se ničim drugim OSIM križem raspetim. Boga ne zanima naša nacionalnost, nego naša svetost.

„No daleko od mene da bih se ponosio, osim u križu našega Gospodina Isusa Krista po kojemu je meni razapet svijet i ja svijetu.“ /Galaćanima 6,14

Bog ljubi svaki narod i nije pristran prema našim nacionalnostima ili rasama, već traži onoga kome je srce usmjereno na Njega. Traži duše koje traže Njega da im pruži oproštenje i život vječni.

„Blagoslovljen je onaj narod kojemu je Bog GOSPODIN, narod koji je on izabrao za svoju vlastitu baštinu. GOSPODIN gleda s neba; on motri sve sinove ljudske. Iz svog prebivališta gleda sve stanovnike zemlje. On isto oblikuje srca njihova; on i RAZMATRA SVA DJELA NJIHOVA. Nema kralja koji bi se spasio vojskom mnogobrojnom; moćnik se ne izbavlja snagom velikom. Isprazno je od konja zaštitu očekivati, niti će on ikoga izbaviti svojom velikom snagom. Gle, oko GOSPODINOVO je na onima koji se njega boje, na onima koji se nadaju njegovoj milosti; Da im dušu od smrti izbavi i da ih održi živima u gladi.“ /Psalam 33,12-19

„Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakome narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini ono što je pravedno.“ /Djela 10,34-35

„Nakon toga pogledah, i gle, veliko mnoštvo što ga nitko ne može izbrojiti, od svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika, stajahu pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele halje, i palme im u rukama.“ /Otkrivenje 7,9

Da ne bi bilo zabune, ovdje se ne radi u ujedinjenju nacija koje vode u Novi svjetski poredak s Antikristom na čelu. Kad su se planirale ujediniti, Bog je raspršio nacije po cijelome svijetu počevši od Babilonske kule.

„I od jedne je krvi izveo svaki ljudski narod da prebiva po svemu licu zemlje te odredio unaprijed određena razdoblja i međe njihova prebivanja da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, jer nije daleko ni od jednoga od nas.“ /Djela 17,26-27

Upravo zato što smo svi od jedne krvi, ne bi trebalo biti ponosa, mržnje i netrpeljivosti između nacija, rasa, kultura. Kršćani bi trebali raspoznavati samo izgubljene i spašene, i razumjeti da su na ovoj zemlji stranci, pridošlice, prolaznici, kao što nam Biblija govori, a doma tek idemo.

Izvan Krista su brojne grešne nacije. U Isusu Kristu je samo JEDNA nacija – posvećena, sveta, oprana, opravdana, pravedna, pobjednička, uzdignuta iznad svih nacija, svjetlo svim nacijama na zemlji koje vas poziva da dođete na istinsko Svjetlo.

„Jer kraljevstvo je GOSPODINOVO: on je vladar među narodima.“ /Psalam 22,28

„Jer strašan je GOSPODIN Svevišnji; Kralj veliki je on nad zemljom svom. On će nam pûk podložiti, i narode pod noge naše.“ /Psalam 47,2-3

Neka vas Bog uzvisi, a ne sami sebe!

„Čekaj na GOSPODINA i drži se njegova puta, i on će te podignuti da baštiniš zemlju: kada opaki propadnu, ti ćeš to vidjeti.“ /Psalam 37,34

„Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ /Luka 18,14

„Ponizite se, stoga, pod moćnom rukom Božjom, da vas on uzvisi u pravo vrijeme.“ /1. Petrova 5,6

Kome odajemo počast? Ljudima koji nisu više na ovoj zemlji, kamenim spomenicima, kostima u grobovima koji ne znaju što se na zemlji događa. Ovakvi memorijalni dani su samo još jedni u nizu dana zazivanja mrtvaca – koje Bog najstrože osuđuje. Mnogi od ovih ljudi su na putu za pakao jer su služili zemaljskim idolima i ljudskim mišljenjima. Svi ovi ljudi koji su poginuli u ratovima jednoga dana će uskrsnuti na vječni život ili vječnu osudu, ovisno kome su služili, čovjeku, tradiciji, ideologiji, naciji – ili Bogu.

To je pravo pitanje koje trebamo postaviti sami sebi, sada i ovdje – kome mi služimo? Jer nakon naše smrti više nema povratka i ispravnih odluka. Kad dođemo pred Božji tron položiti račun, neće stajati nacionalna zastava između nas i Boga, nego Krist ukoliko smo mu se predali za ovoga života.

 

Više na vezane teme na tagu: NACIONALIZAM.

Komentari

komentari