Pastor mega crkve počinio samoubojstvo

Poznati autor, pastor i osnivač savjetodavne organizacije „Himna nade“ koja se bavi depresijom, tjeskobama, ovisnostima i suicidalnim mislima, Jarrid Wilson počinio samoubojstvo. Kršćanski savjetnik koji je preporučivao kako da se ljudi bore sa svojim mentalnim stanjima na kraju podbaci i oduzme si život. Da stvar bude gora, iza sebe nije ostavio samo mega zajednicu, već i ženu i dvoje malodobne djece.

Kako objasniti ovaj čin? Kakvo je to svjedočanstvo nevjernom svijetu? Kakav je to naš Isus koji ne izbavlja iz svake nevolje? Kakav je to praktični savjet svima onima koje je savjetovao kako da se nose s depresijom ili anksioznošću? Kolike propovijedi samo o tome kako vam Isus može pomoći da bi na kraju skončao tako da nam Isus ipak ne može pomoći?

Neka vas nitko ne prevari. Samoubojstvo nije mentalna bolest, već demonska opsjednutost i demonska vođenost. Samoubojice nisu psihički bolesnici, nego nepokajani grešnici koji slušaju vladara ovoga svijeta. Samoubojstvo je problem duhovne naravi, demonske potlačenosti, a ne kemijskih procesa u mozgu. Samo Đavao dolazi da oduzme, zakolje i uništi; Isus dolazi da nam pruži život u izobilju. Ovo je samo dokaz kojem bogu je ovaj pastor uistinu služio. Dokaz podvojenog kršćanstva.

Njegove zadnje riječi na mrežama su bile da voljeti Isusa nije uvijek lijek. Nevjera.

„Voljeti Isusa ne liječi uvijek samoubilačke misli. Voljeti Isusa ne liječi uvijek depresiju. Voljeti Isusa ne liječi uvijek PTSP. Voljeti Isusa ne liječi uvijek anksioznost. Ali to ne znači da nam Isus ne nudi društvo i utjehu. Uvijek to čini.“

Ovakva izjava je tako pogrešna, proturječna i pogubna za slušateljstvo. Voljeti Isusa znači hodati u poslušnosti Isusu iz dana u dan, a ne u svojoj tjelesnosti i predavanju suicidalnim mislima.

Njegove knjige su paradoksalno sljedećih naziva: „Ljubav je zrak: Kako vam Bog može dati život i promijeniti vaš svijet“; „Čudesna potraga: Svakodnevni susreti sa svemogućim Bogom“; „Cool Isus: Odmorite se od prijetvornog kršćanstva“.

Učiniti vlastitu ženu udovicom i lišiti vlastitu djecu očeve uloge u životu je ništa drugo nego ponos i sebičnost. Možete to nazivati mentalnom bolešću koliko god želite, ali u stvarnosti to nije ljubav prema Bogu ni prema bližnjima. Ljubav je žrtva za druge. Pavao je rekao da bi volio biti s Kristom istog trenutka, ali poradi vjernih je bolje da ostane u tijelu. Iako to nije bila njegova volja, bila je Božja volja kojoj se podredio.

„Ako li se tko za svoje, a poglavito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.“ /1. Timoteju 5,8

Činjenica da je bio vođa jedne mega crkve od 15.000 ljudi isto govori puno. Kad ste radikalni u naviještanju Božje Riječi, ne možete imati veliko stado. Božje stado je uvijek bilo malo, jer malo je onih koji ulaze na uska vrata i hodaju uskim putem.

Svjedoci smo velikog otpada na snazi, svako malo slušamo o pastorima i vođama koji podbacuju; ili postaju ateisti, ili počine preljube, ili počnu podržavati homoseksualnost i sl. vrstu seksualnih nemorala, do toga da počine samoubojstvo.

„Grijesi nekih ljudi očiti su i pred njima idu na sud, a neki i dolaze za njima. Isto su tako i dobra djela očita, a i ona koja su drukčija ne mogu se sakriti.“ /1. Timoteju 5,24-25

Današnje otpalo kršćanstvo podbacuje jer se svodi na „mene, meni, ja“. Kako ugoditi sebi, kako zadovoljiti sebe, kako da meni bude dobro, kako da se osjećam dobro na ovom životu. S takvim lažnim teologijama samopomoći koje ugađaju čovjeku nije nikakvo čudo da crkve danas masovno otpadaju. Što više lažnih nauka, to veći otpad. Dok kršćani ne shvate da nisu ovdje radi sebe i da nisu spašeni da bi imali zemaljske blagoslove i dobro se osjećali, ne mogu biti Kristovi sljedbenici. Ako želiš slijediti Krista, moraš biti lišen samoga sebe, negirati samoga sebe iz dana u dan. Krist od nas traži da se odreknemo svog lažnog osjećaja ugode i potrebe kako udovoljiti sebi.

Ovakvi slučajevi su velike tragedije za kršćanstvo, loša svjedočanstva svijetu i dokaz da kršćani imaju preveliki fokus na sebi, a ne na Kristu. Dokaz koliko su sami sebi važni, egocentrični, a ne kristocentrični.

Nije li nam Bog rekao da nam neće dati kušnju koja nas može nadvladati i iz koje nas ne može izbaviti? Ili je Bog najveći lažljivac ili smo mi najveći nevjernici.

„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. No vjeran je Bog, on NEĆE DOPUSTITI da budete kušani preko onoga što možete, nego će s kušnjom dati i ishod da je možete podnijeti.“ /1. Korinćanima 10,13

Ne dajte se zbuniti, to su podvojene ličnosti na kršćanskoj sceni, nepostojani na svim svojim putovima, ispovijedaju Krista, ali u praktičnom životu nemaju Krista. Osoba vođena Duhom Svetim nikad ne može biti vođena demonima da počini takav čin protiv Života, to jest samoga Isusa Krista. Osoba koja je predala svoj život Kristu ne živi više svoj život, ne živi samo sebi, već Kristu.

„S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene.“ /Galaćanima 2,20

Njegov kolega pastor iste popularne crkve Greg Laurie izjavio je sljedeće da bi opravdao njegov samoubilački čin:

„Jedan mračni trenutak u kršćanskom životu ne može poništiti ono što je Krist učinio za nas na križu. Poslanica Rimljanima nas podsjeća da ‘nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu’ (Rim 8,39). U ovakvim se trenucima moramo sjetiti da kao kršćani ne živimo od objašnjenja, nego od obećanja. Padamo na onome što znamo, a ne na onome što ne znamo. Znamo da je Jarrid vjerovao u Isusa Krista, a znamo i da je sada na Nebu. Stojimo na obećanju iz Otkrivenja 21,4 koje nas podsjeća da na Nebu nema više tuge, patnje ni smrti.“

Drugim riječima, ovakva izjava kaže da možeš počiniti samoubojstvo i biti spašen za čitavu vječnost. Jedna od kalvinističkih točaka koja kaže da ako si jednom u svom životu priznao Isusa Krista, ne možeš izgubiti spasenje. Ovakve izjave su jako opasne i pogubne jer su poticaj kršćanima da ako se ne mogu nositi s okolnostima i pritiscima u životu, dopušteno je počiniti samoubojstvo, ali svejedno baštine siguran ulazak u Božje kraljevstvo.

Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije koji su počinili samoubojstvo i razloge njihova samoubojstva.

1. ABIMELEK

„A on brzo pozva svog momka štitonošu i reče mu: ‘Izvuci svoj mač i ubij me da ne reknu za me: ‘Žena ga je ubila.’’ I njegov ga momak probode te on umrije… Tako je Bog uzvratio Abimeleku za zlo što ga je on učinio ocu svojemu pobivši svoje sedamdesetero braće. I sve zlo ljudi iz Šekema povratio je Bog na glave njihove. Tako ih je stigla kletva Jotama, sina Jerubaalova.“ /Suci 9,54-57

Abimelek je bio zli izraelski kralj, jedan od najvećih ubojica, pobio je čak 70-ero vlastite braće. Samoubojstvo je bilo samo rezultat njegovih zlodjela koje je nakupio tijekom života. To nije bila preko noćna odluka, nego trajni proces hodanja u zlu koji ga je u konačnici doveo do toga da ne vidi ništa pogrešno u tome da si oduzme život. Čovjek koji oduzima ljudski život, bilo tuđi ili svoj, je ubojica, a ubojice ne idu u Božje kraljevstvo.

2. ŠAUL

„Tada Šaul reče svojem štitonoši: ‘Izvuci svoj mač i probodi me njime, da ne dođu ovi neobrezanici pa me probodu i stanu me zlostavljati.’ Ali njegov štitonoša ne htjede jer se silno prestrašio. Stoga Šaul uze mač i baci se na nj.“ /1. Samuelova 31,4

Prvi izraelski kralj Šaul je također bio zao i neposlušan Bogu. Iako je krenuo dobro kad je postavljen za kralja, iako je isprva tražio Božju volju i služio Bogu, ubrzo se odvratio od Boga te ga je Bog odbacio. Kasnije je progonio Božjeg slugu Davida. A pred kraj života, koliko god je Bog prema njemu bio milostiv i imao se priliku pokajati, nije tražio Boga, već savjet od vračare i spiritistice, čime je potvrdio svoju nevjeru – da bi skončao svoj život samoubojstvom.

3. ŠAULOV ŠTITONOŠA

„Pa kad njegov štitonoša vidje da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač te umrije s njim.“ /1. Samuelova 31,5

Šaulov štitonoša je bio Šaulov podanik i idolopoklonik; služio je Šaulu, a ne Bogu, stoga kad se Šaul ubio, ni njegov život više nije imao smisla.

4. AHITOFEL

„A kad Ahitofel vidje da se njegov savjet nije izvršio, on osamari magarca pa ustade i ode svojoj kući u svoj grad. Zatim se pobrinu za svoj dom pa se objesi i umrije. I bȋ sahranjen u grobu oca svojega.“ /2. Samuelova 17,23

Ahitofel je bio prvo savjetnik kralja Davida, ali nakon pobune Davidovog sina Abšaloma, postao je Abšalomov savjetnik; huškao je i savjetovao da se Davida ubije, no njegov savjet je doživio neuspjeh i stoga je počinio samoubojstvo. Slično kao kad danas nekome propadne firma i ne može se nositi s tom situacijom, ili izgubi ugled i utjecaj u društvu. Znači, osoba ne ovisi o milosti Božjoj, nego o vlastitim snagama, a kad doživi poraz, ne može to podnijeti.

5. ZIMRI

„I dogodi se, kad je Zimri vidio da je grad osvojen, da uđe u tvrđavu kraljeva dvora i ognjem zapali kraljev dvor nad sobom te pogibe. Bilo je to zbog njegovih grijeha što ih je počinio čineći što je zlo u očima Gospodnjim i hodeći putem Jeroboamovim i u grijehu njegovu što ga je on počinio navodeći Izraela na grijeh.“ /1. Kraljevima 16,18

Zimrijeva urota i ubojstvo prethodnog kralja kojemu je bio sluga ga je dovelo na prijestolje, ali za kratko. Zimri je bio izraelski kralj svega sedam dana. Nadvladali su ga neprijatelji i ubio se, što je zapravo bila Božja kazna zbog interne pobune i sva zla koja je činio navodeći narod na grijeh i idolopoklonstvo.

6. JUDA IŠKARIOTSKI

„Tada Juda, izdajnik njegov, vidjevši da je Isus osuđen, zažali i vrati trideset srebrenjaka velesvećenicima i starješinama govoreći: ‘Sagriješih predavši krv nevinu!’ A oni rekoše: ‘Što mi imamo s time? Ti gledaj što ćeš!’ I bacivši srebrenjake u Hramu, povuče se. Ode pa se objesi.“ /Matej 27,3-5

Juda je bio Isusov izdajica koji se pokajao pred ljudima, ali ne i pred Bogom.

7. TAMNIČAR – POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA

„A kad se tamničar probudi i vidje otvorena vrata tamnice, trgnu mač te se namjeravao ubiti, misleći da su uznici pobjegli. No Pavao povika snažnim glasom govoreći: ‘Ne učini sebi nikakva zla! Ta svi smo ovdje! A tamničar zaiska svjetlo, uleti i dršćući pade pred Pavla i Silu.“ /Djela 16,27-29

Tamničar se htio ubiti jer je mislio da nije ispunio svoju službu tamničara, ali kad je zatražio Isusa, njegove suicidalne misli su se promijenile. Više nije bio čovjek koji je pomišljao na samoubojstvo jer njegov život više nije bio u njegovim rukama. Strah Božji i poslušnost Božjoj volji mijenja naš način razmišljanja.

Dakle, svi slučajevi samoubojstava u Bibliji pokazuju da se radilo o ljudima koji su bili protiv Boga, nevjernicima koji su činili zla djela i krajnjim činom samoubojstva navršili svoju mjeru zla. Ljudi koji su bili u neposlušnosti Bogu i nisu imali namjeru pokajati se. Samoubojstvo je posljedica nevjere i neposlušnosti. Nikad u Bibliji ne čitamo da je neki Božji čovjek počinio samoubojstvo.

Stoga opravdanja za samoubojstvo prema Bibliji NEMA. Koliko god teško bilo nekima prihvatiti, ubojice i samoubojice ne idu u Božje kraljevstvo.

„Blaženi oni koji vrše zapovijedi njegove: imat će pravo na stablo života i na vrata će ući u grad. A vani ostaju psi, i vračari, i bludnici, i UBOJICE, i idolopoklonici, i svatko tko voli i čini laž.“ /Otkrivenje 22,14-15

Čovjek koji hoda s Bogom nastoji ugoditi Bogu. A bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Zar ne vjerujemo da Bog izvodi sve na dobro onima koji ga ljube, pa i onima koji se bore s mentalnim bolestima? Isus može trajno iscijeliti i ukloniti vaše stanje, ono nije za vječnost. Ne radi se o tome da Isus nešto ne može, već o našoj nevjeri.

Mnogi se pozivaju na Isusa, mnogi propovijedaju Isusa, ali u stvarnosti jako malo vremena provode s Isusom.

Koliko trošite na tablete koje vam ne mogu pomoći? Koliko ste puta obilazili liječnike? Tablete ne mogu obnoviti vaše stanice u mozgu i ispraviti kemijske procese; one samo umrtvljuju i gase vaše moždane stanice. Ova žena se obratila Isusu. Sve je moguće onome koji vjeruje.

„A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od istjecanja krvi, koja je na liječnike potrošila sve svoje imanje a nijedan je nije mogao izliječiti, primače se straga i dotače se skuta haljine njegove. I odmah prestade istjecanje krvi njezine… A žena, vidjevši da se ne može kriti, dršćući dođe i pade preda nj pa mu pred svim pukom ispripovjedi s kojeg ga se razloga dotakla i kako je odmah bila iscijeljena. A on joj reče: ‘Hrabro, kćeri, VJERA TE TVOJA SPASILA! Idi u miru!’“ /Luka 8,43.47-48

Ako ste spašeni u jednom trenutku u prošlosti, ne znači da se možete prepustiti svojim tjelesnim željama i strastima. Nastavite hodati u poslušnosti Bogu, oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas. Nikakve suicidalne misli vas ne mogu savladati ako hodate u vjeri i Duhu. Slaba vam je vjera? Molite za jaču vjeru, obnavljajte svoje misli Božjom Riječju, a ne svjetovnim ispraznostima. Ono čime se duhovno hranite oblikuje vaš um.

„Ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu, odložiti vam je po prijašnjem ponašanju staroga čovjeka, iskvarena zavodljivim požudama, a obnavljati se duhom pameti svoje i odjenuti novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ /Efežanima 4,21-24

Ne možemo hodati vođeni Duhom Svetim i vođeni demonima u isto vrijeme.

Samoubojstvo nije jedan nepromišljeni trenutak neposlušnosti, već rezultat trajnog i kontinuiranog stanja čovjeka kojeg vode demoni. Suicidalne misli preuzimaju čovjeka postepeno dok hoda u tijelu i neposlušnosti, a ne u Duhu.

„A velim: hodite u Duhu, pa nećete ugađati požudi tijela. Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela; i to se jedno drugom protivi, tako da ne činite ono što hoćete. Ako li vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: preljub, bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomore, srdžbe, spletkarenja, razdori, krivovjerja, zavisti, UBOJSTVA, pijanstva, pijanke i tome slično, za koja vam unaprijed kažem, kao što već i rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ /Galaćanima 5,16-21

„A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih nema zakona. A koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo.“ /Galaćanima 5,22-25

Ako živimo i hodamo u Duhu, plod Duha u nama sve više će rasti. Ne možemo imati trajni nemir kad je plod Duha mir. Nemir nestaje ako ostajete u Isusu Kristu. Isus slama naše poremećeno stanje u umu, iscjeljuje i obnavlja naše misli, one nikako ne mogu ostati suicidalne.

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi MNOGO PLODA. Jer bez mene ne možete činiti ništa.“ /Ivan 15,5

Samoubojstvo je udovoljavanje prohtjevima našeg uma, ali oživljeni u Kristu ne udovoljavamo više požudama našeg tijela i uma, već nastojimo ugoditi Bogu.

„I vas je oživio, koji bijaste mrtvi u prijestupima i grijesima, u kojima ste nekoć hodili na način ovoga svijeta, po knezu vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u djeci neposlušnosti, među kojima smo i svi mi nekoć živjeli u požudama svoga tijela, udovoljavajući prohtjevima tijela i uma te po naravi bili djeca gnjeva, kao i ostali.“ /Efežanima 2,1-3

Božja volja nikad nije samoubojstvo!

Samoubojstvo nikad nije u redu i ono je protiv Isusa Krista. Samoubojstvo nema nikakvog opravdanja za one koji slijede Isusa Krista. Ako ste predali svoj život Kristu, onda je vaš život samo u Božjim rukama, a ne u vašim. Nemate apsolutno nikakvo pravo oduzeti život koji vam je Bog dao. Samo Bog odlučuje kada vaš život na ovoj zemlji prestaje. Ako ste predali svoj život Kristu, morate se lišiti sami sebe, svojih života i svoje volje, i slijediti Božju volju. Božja volja nikad nije ubojstvo ni samoubojstvo.

„Blažen čovjek koji podnosi kušnju; jer kad bude prokušan, primit će vijenac života što ga Gospodin obeća onima koji ga ljube. Neka nitko, kad je kušan, ne kaže: ‘Bog me iskušava.’ Jer Bog ne može biti iskušavan zlom niti pak sȃm ikoga iskušava. Nego svakoga iskušava njegova požuda koja ga privlači i mami. Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrt. Ne varajte se, braćo moja ljubljena!“ /Jakovljeva 1,12-16

Na sličnu temu pročitajte: Naš jedini heroj – Isus Krist.