Nogomet: Sva slava čovjeku ili Bogu?

1879
pregleda
nogomet slava prvenstvo

Svjedoci smo masovne euforije i histerije koja je na sceni ovih dana u svijetu. U Rusiji se održava svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. No, koja je uopće svrha sportskih natjecanja? Proizlazi li iz njih nešto dobro ili zlo? Donose li štetu ili korist pojedincu i kolektivu? Kako se kršćani prema tome trebaju odnositi? I u konačnici, koga nogomet i općenito sportska natjecanja proslavljaju?

Kroz sportska natjecanja slavi se čovjek, kolektivna identifikacija, priznanje, nacionalni identitet, osjećaj pripadnosti, i naposljetku, slavi se ime. Isto ono ime za koje su se zajedničkim snagama borili ljudi iz knjige Postanka, poglavlja 11, kada su gradeći Babilonsku kulu htjeli proslaviti sami sebe, svoj napor, svoj identitet, i ono najvažnije, ostati u zajedništvu i jedinstvu, sve dok im Bog nije pobrkao planove. To se događa kada čovjek uzdiže svoje ime, kad štuje svog boga titula i priznanja, kad ulaže u zemaljsko i gradi idole od zemlje. Bog svoje slave ne daje nikome i ničemu. Onaj koji se ponizi, taj će biti uzvišen pred Bogom, a ne onaj koji traži vlastitu slavu.

Svaki čovjek želi imati osjećaj pripadnosti, sigurnost u ovom svijetu, znati da negdje pripada, identificirati se u skupinama, jer je snažniji u kolektivu nego kao pojedinac. Ako ne pripadamo Kristu, onda ćemo neminovno tu pripadnost tražiti u svijetu, kako kroz osobni tako i kroz kolektivni uspjeh. Tražit ćemo svoje mjesto i svoje ime pod suncem. I nikako ne želimo biti omraženi ili osramoćeni. Želimo biti prihvaćeni i priznati. Želimo pobijediti. Želimo priznanje i nagradu. Želimo ovozemaljsku slavu.

To je isti onaj sotonski glas koji je kušao Isusa u pustinji: „Sve ću ti ove stvari [ovozemaljsku slavu] dati padneš li te mi se pokloniš. Tada mu reče Isus: ‘Odlazi, Sotono! Jer pisano je: Klanjaj se Gospodu, Bogu svojemu, i njemu jedinomu služi“ (Matej 4,9-10).

Lažna nada i pouzdanje

Ako nemamo identitet u Kristu, pronalazit ćemo ga u nečemu ili nekome drugome. Zato se mnogi danas identificiraju kroz svoje nacionalne reprezentacije, one koje ih predstavljaju pred cijelim svijetom. Na njih polažu velika očekivanja i pouzdanje. Sve oči su uprte na reflektorima osvijetljen sportski teren, ne bi li silna borba i trud donijeli neki plod. Sve oči diljem svijeta uperene u jednu LOPTU. Koji apsurd!

Svi narodi se nadaju nagradi. Da se makar na tren mogu veseliti, zaboraviti na surovu realnost i pobjeći od svih problema. To je ta LAŽNA NADA. Odvlačenje pažnje od onoga što je ključno – spasenja po Isusu Kristu za vječni život. Jesmo li prevareni? Tko nas vara?

Nada koja je položena u čovjeka iščezava i prolazi, a i uvijek razočarava. Zar da u nepravednom svijetu očekujemo pravdu? Ili da u nepoštenom svijetu očekujemo poštenu igru?

„Ovako veli GOSPOD: PROKLET ČOVJEK KOJI SE UZDAJE U ČOVJEKA i tijelo postavlja sebi za mišicu, a srce se njegovo odvraća od GOSPODA. Jer takav je kao žbun u pustari i neće vidjeti kad blagodat dođe, nego će prebivati na sušnim mjestima u pustinji, zemlji slanoj i nenastanjenoj“ (Jeremija 17,5-6).

Sportske igre – žrtvovanje i opijum za mase

Poznato je da su se u antičko doba sportske igre posvećivale bogu Zeusu, kojem su podignuli veličanstveni kip u Olimpiji. Olimpija je bilo svetište u drevnoj Grčkoj i središte svih onih koji su htjeli častiti svog vrhovnog boga. Olimpijske igre koje su se tamo održavale datiraju čak iz razdoblja prije 776. godine prije Krista. A postojao je i Zeusov oltar napravljen od pepela, od ostataka žrtvovanih životinja.

Priznali mi ili ne, ali današnje sportske igre i natjecanja su ista vrsta boga, idola kojim su mnogi opsjednuti i kojeg štuju.

Slično su bili poznati gladijatori u starom Rimu, koji su radi zabave gledatelja izvodili borbe s mačevima, kopljima, koristeći tadašnje vojne i borilačke vještine. Borbe su trajale sve do krvi, a kod kasnijih rimskih careva ova se igra degradirala do te mjere da je cilj gladijatorskih igara bila SMRT.

Gladijatorske igre su postale obred žrtvovanja ljudskih života, a kršćani koji su se bacali lavovima osobito su bili poslastica za mase žedne krvi. I to se u ondašnje doba smatralo sportom, a arene su bile jednako pune kao i današnji stadioni. Takve su krvoločne igre proslavljale poganska božanstva i bile ostaci poganskih obreda, a s razvojem kršćanstva su ukinute.

Ako su se tadašnja sportska natjecanja smatrala poganskim slavljenjem, po čemu se onda ona razlikuju danas? I danas se slične žrtve ostavljaju na terenu, ostavlja se krv i znoj, iz istog razloga kao i onda: da bi se stekla pobjeda i zadobila slava od ljudi. Žrtvuju se ljudi, jer da bi netko pobijedio, drugi mora izgubiti. Da bi se netko veselio, drugi mora tugovati. Kada omiljena momčad izgubi, ljudi padaju u očaj.

Sport kao sport nije grešan, dapače, preporuča se u svrhu rekreacije i odražavanja ljudskog zdravlja. Ono što je grešno u sportu jest natjecateljski duh i slava koja se daje igraču. Slava se oduzima Bogu i daje čovjeku. Time je sport samo još jedna religija u nizu na koju se troše milijarde kako bi se zabavljale gladne mase.

Velika se cijena plaća za nečiju pobjedu, jer nešto što bi trebala biti bezazlena zabava iza scene je puna kriminala, korupcije, nepoštenja, klađenja, namještanja, ovisnosti o kladionicama, politike, mafije, pa i ubojstava. To je cijena koju zanemarujemo kada čeznemo za zemaljskom nagradom i priznanjem od ljudi.

Nagrada od Boga – to se računa

Sva sportska natjecanja su lažne nade, lažni identiteti, lažne identifikacije, lažna pouzdanja, lažne nagrade. Raspadljivi svijet traži raspadljivu slavu. A što kršćanin traži u raspadljivom svijetu? Kako se kršćanin treba odnositi prema masovnoj histeriji?

„Tjelovježba je naime od male koristi, a pobožnost je svemu korisna — ima obećanje života: ovog sadašnjeg i onog budućeg. Vjerodostojna je ova riječ i svakog priznanja vrijedna. Ta za to se i trudimo i podnosimo sramotu, jer smo NADU POLOŽILI U BOGA ŽIVOGA koji je Spasitelj svih ljudi, poglavito vjernikā. Zapovijedaj to i naučavaj!“ (1. Timoteju 4,8-11).

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom svojem milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za NADU ŽIVU, za baštinu neraspadljivu i neokaljanu i neuvelu, sačuvanu za vas na nebesima, vas koji ste silom Božjom po vjeri čuvani za spasenje spremno da se objavi u posljednjemu vremenu. Tome se radujte“ (1. Petrova 1,3-6).

Kršćani ne trebaju tražiti nikakve nagrade u svijetu niti od svijeta, već od Boga.

Nagrada koju ovaj svijet nudi je prolazna i raspadljiva. Nagrada koju nam Bog nudi je vječna, neraspadljiva baština koja je pripremljena za nas u Isusu Kristu. Naša borba je za nebesku nagradu – život vječni.

„BORITE SE da uđete na uske dveri, jer mnogi će, kažem vam, tražiti da uđu, a neće moći“ (Luka 13,24).

„Ne znate li da u trkalištu svi trkači, doduše, trče, ali jedan prima nagradu? TAKO TRČITE DA DOBIJETE. Svaki pak koji se natječe u svemu se suzdržava; oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim — ne kao neizvjesno; tako udaram šakom — ne kao da mlatim zrak. Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sȃm ne budem odbačen“ (1. Korinćanima 9,24-27).

Razumijete li ovo? Naše jedino natjecanje treba biti da ugodimo Bogu, da obuzdavamo svoje tjelesne strasti i požude. Da se odričemo ovozemaljskih stvari i ulažemo za neraspadljivu nagradu koju je Bog pripremio za nas. To treba okupirati naše misli i prožimati naše cijelo biće.

„Nijedan koji vojuje ne zapleće se u poslove životne svakodnevice, kako bi ugodio onomu koji ga je izabrao za vojnika. Ako li se tko i natječe, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe“ (2. Timoteju 2,4-5).

Trčimo poput Pavla i istrčimo trku do kraja i primit ćemo vijenac pravednosti od pravednog Suca.

„Boj sam dobar bio, trku završio, vjeru sačuvao. Nadalje, pripravljen mi je VIJENAC PRAVEDNOSTI koji će mi u onaj dan predati Gospodin, pravedan sudac. I ne samo meni nego i svima koji ljube njegov pojavak“ (2. Timoteju 4,7-8).

Naravno da nema ništa loše u tome da kršćanin odgleda utakmicu. Nije nam ništa zabranjeno jer smo spašeni milošću po vjeri, a ne po našim djelima. Nikakva ljudska djela ne mogu zadovoljiti Božju pravdu. Ali kršćani ne smiju dozvoliti da postanu robovi bilo kojeg grijeha ili idola. Biblija nas opetovano upozorava da bježimo od idola i da se ne stapamo sa svijetom.

„Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi; Sve mi je dopušteno, ali NEĆU DA MNOME IŠTA VLADA“ (1. Korinćanima 6,12).

„Sve mi je dopušteno — ali sve ne koristi. Sve mi je dopušteno — ali SVE NE IZGRAĐUJE“ (1. Korinćanima 10,23).

Sve nam je dopušteno, ali nam nije sve na korist i sve nas ne izgrađuje; a nešto od toga i šteti. Onog trenutka kada nogomet ili bilo koji sport počne vladati čovjekom, konzumirati nečije misli, kad postane nečija nada i glavna preokupacija, postaje idol kojem se služi. Nažalost, mnogi su kršćani zahvaćeni u ovu masovnu histeriju.

Sport i nacionalizam

Sportska su natjecanja često usko vezana uz nacionalizam. Uzdizanje i veličanje jedne nacije iznad druge je PONOS. Brojni ratovi su kroz povijest do danas nastajali upravo iz razloga jer lideri određenih nacija smatraju sebe i vlastitu naciju boljima i superiornijima od drugih nacija.

Natječimo se za nebesku domovinu, a ne zemaljsku. Sasvim je nebitno koja je nacija bolja i u čemu, kad smo pred Bogom svi jednako krivi. Zaodjenimo se Kristovim pravednim plaštem, a ne nacionalnim identitetom i zemaljskom zastavom.

„Kao po danu PRISTOJNO HODIMO, NE U PIJANKAMA I PIJANČEVANJIMA, ne u razbludnostima i razvratnostima, ne u svađi i zavisti, nego se zaodjenite Gospodinom Isusom Kristom; i ne skrbite za tijelo DA UDOVOLJITE POŽUDAMA“ (Rimljanima 13,14).

„Ako ste dakle suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. ZA ONIM GORE TEŽITE, ne za onim što je na zemlji!“ (Kološanima 3,1-2).

„Umrtvite dakle svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, strast, zlu požudu i lakomstvo, to jest IDOLOPOKLONSTVO“ (Kološanima 3,5).

Neprijatelji križa navezani su na zemaljsko.

„Jer mnogi o kojima sam vam često govorio, a sada i plačući govorim, žive kao NEPRIJATELJI KRIŽA Kristova. Njihov je svršetak propast, njihov bog trbuh, a slava u sramoti njihovoj — oni MISLE NA ZEMALJSKO. Jer naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista“ (Filipljanima 3,18-20).

„…PRIZNALI DA SU TUĐINCI I DOŠLJACI NA ZEMLJI. Jer oni koji tako govore jasno očituju da domovinu traže. A da su imali na umu onu iz koje izađoše, imali bi prigode da se u nju vrate. No sežu se sada za boljom, to jest NEBESKOM. Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati Bogom njihovim: ta pripravio im je grad“ (Hebrejima 11,13-16)

Koji god smo Kristovi, naša domovina nije na ovoj zemlji, ovdje smo samo stranci u prolazu. Uzdizanje bilo kojeg naroda iznad drugih naroda je idolopoklonstvo, a Bog nije pristran, „nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj koji se njega boji i čini pravdu“ (Djela 10,35).

Zaključak

Nijedan sport u rekreativne svrhe nije loš; loša je zloupotreba sporta u svrhu bogaćenja, kriminala i štovanja. Nogomet je zabava za mase, lažna nada koja se baca ljudima i odvlači ih od istine i traženja Boga.

Negativni učinci sportskih natjecanja su adrenalin, ljutnja, agresija, mržnja, neredi, alkoholizam, psovanje, proklinjanje, frustracija, okrivljavanje, pa i krajnji ekstremizam, kao što je uništavanje i ugrožavanje tuđih života. A ništa od toga ne slavi Boga.

Kao kršćani se ne bismo trebali stapati sa svjetovnim požudama i strastima. Umjesto da pratimo, navijamo, stavljamo prigodne navijačke profilne, slavimo reprezentacije, zastave, golove, igrače; naoružajmo se pravom, Božjom opremom i oduprimo se sotonskim lukavstvima (Efežanima 6,11-17).

„Ne ljubite svijeta ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova; a tko vrši volju Božju, ostaje dovijeka“ (1. Ivanova 2,15-17).

Pitanje koje si svi trebamo postaviti jest čije ime slavimo –  čovječje ili Božje?

Želimo li da se Krist proslavi u svijetu, ili čovjek, nacija, sport, glazba, umjetnost i sl.? Želimo li slaviti Stvoritelja ili stvorenje? Ne možemo služiti dvojici gospodara. Ne možemo se istovremeno suobličavati s ovim svijetom i Kristom. Ne možemo istovremeno biti omraženi radi Krista i prihvaćeni od svijeta.

Stoga, neka se ponosimo samo Kristom, koji se za nas žrtvovao i svojom krvlju skupo platio naše živote na križu. Dužnici smo. Neka naša jedina nada i pouzdanje u ovom svijetu bude Isus Krist. Umjesto da slavimo jedni druge, proslavimo Njega koji slavu nije tražio i koji JEDINI zaslužuje svu slavu.

„Slavu od ljudi ne primam, ali vas upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Kako vi možete vjerovati kad PRIMATE SLAVU JEDNI OD DRUGIH, a slavu koja dolazi od jedinoga Boga ne tražite?“ (Ivan 5,41-44).

„Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prikažite tijela svoja kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoslužje. I NE SUOBLIČUJTE SE S OVIM SVIJETOM, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno“ (Rimljanima 12,1-2).

„A meni se NIČIM NIJE HVALITI OSIM KRIŽEM Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je svijet meni razapet i ja svijetu“ (Galaćanima 6,14).

Za više na temu pročitajte:
Nogomet, euforija i krunica: https://biblijaiznanost.net/nogomet-euforija-i-krunica/
Nogomet – euforija i idolopoklonstvo: https://www.facebook.com/budni.krscanin/photos/a.1698592850154206.1073741828.1697749890238502/2140346935978793/?type=3
Pretjerujemo u vezi nogometnog ludila?: https://www.facebook.com/biblijaznanost/photos/a.551448231670322.1073741827.551398011675344/1059335577548249/?type=3
Crkva i svjetsko nogometno prvenstvo: https://www.facebook.com/biblijaznanost/photos/a.551448231670322.1073741827.551398011675344/1068656899949450/?type=3
Božja pobjeda – na križu ili svjetskom prvenstvu?: https://biblijaiznanost.net/bozja-pobjeda-na-krizu-ili-prvenstvu/
Parodija na nogometnu idolatriju i poznate izjave igrača: https://biblijaiznanost.net/parodija-i-poznate-izjave-igraca/

Komentari

komentari