Ljubi li Bog dijete začeto silovanjem?

405
pregleda
dijete začeto silovanjem abortus

Zašto dijete začeto silovanjem nema pravo živjeti? Tko to ima pravo odlučivati o tome? U kojim se to okolnostima dijete treba lišiti prava na život?

Posljednjih dana se ozbiljno digla prašina u vezi samostalne odluke majke da abortira vlastito dijete, osobito nakon izjave Miroslava Škore, kandidata za predstojeće parlamentarne izbore, kako se žena nakon silovanja mora konzultirati s obitelji hoće li abortirati takvo dijete. Stav čak nije niti izričito protiv abortusa, ali svejedno je izazvao teški bunt svih samostalnih i neovisnih žena koje smatraju da sa svojim tijelom mogu raditi što god žele.

U ovoj liberalno-feminističkoj borbi pridružile su se brojne poznate ličnosti i počele pokazivati srednji prst u znak solidarnosti prema svim ženama kojima se treba dati apsolutno pravo da sa svojim djetetom u utrobi rade što god hoće. Tim iskazuju neslaganje s izjavama Miroslave Škore, odnosno da bilo tko drugi, a pogotovo muškarac, ima pravo odlučivati kako će majka u situaciji začeća nakon silovanja postupiti izuzev nje same.

TREBA LI NAM ‘BAJA’ REĆI DA JE ABORTUS UBOJSTVO?

Ovom nepriličnom buntu pridružila se i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pokazavši srednji prst u javnosti i time podržavši svaku silovanu ženu da ima apsolutno pravo na samostalnu odluku da ubije svoje dijete. Zapravo, gestom nije pokazala koga podržava, nego koga negira. Postavlja li itko pitanje, ima li to dijete pravo na život unatoč okolnostima u kojima je začeto? Ubojstvo djeteta začeto putem silovanja nije jedina opcija.

Njezina izjava u cijelosti glasi:

„Pridružujem se svim ženama koje ovim ‘nepristojnim’ činom pokazuju svoj stav i dižu glas protiv onih koji nas pokušavaju vratiti stoljećima unazad. Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku i čekala što će ‘baja’ reći. Uvijek sam bila za život, ali i za život koji ima pravo na izbor. Bez pritiska, bez stigmatizacije i uvjetovanja, posebno u najosjetljivijim životnim situacijama poput silovanja. Stoga i ja u znak potpore dižem srednji prst za nas žene i naša prava, ali i za muškarce koji nas podržavaju“, izjavila je bivša predsjednica.

PITAMO bivšu predsjednicu koji to život ima pravo na izbor? Život majke ili život djeteta? Je li majka jedina koja se u tom slučaju pita? Je li ona kreator života ako nosi život u sebi? Ima li to dijete pravo na izbor želi li živjeti kao plod nastao putem silovanja ili mu se po defaultu oduzima taj izbor? Zašto dijete mora odgovarati za grijeh svojih roditelja? Zašto nedužno dijete mora biti tako nemilosrdno kažnjeno?

Bog mrzi svaki grijeh, ali grijeh abortusa, to jest oduzimanja djetetovog života je specifično naveden među šestero koje Bog mrzi, i sedmero kojih su mu gadost.

„Ovih šest stvari MRZI Gospodin; jest, njih sedam su njemu GADOST: oholi pogled, lažljivi jezik, i RUKE KOJE PROLIJEVAJU KRV NEVINU, srce koje smišlja zle misli, noga koja je hitra na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj tko sije neslogu među braćom.“ /Izreke 6,16-19

Osim što je neukusno za bivšu predsjednicu da se izražava u javnosti pokazujući srednji prst, nije ga pokazala samo svima onima koji se zalažu protiv pobačaja, bilo stranački, aktivistički ili ponaosob, već ga je pokazala direktno Bogu koji mrzi prolijevanje krvi nedužnih bića. Pokazala je ne koga podržava, nego protiv koga je u izravnoj pobuni, a to je Jedini koji daje život i ima ga pravo oduzeti, Kreator života. Pokazala je i licemjerje jer dok se borila za glasački narod podržavala je život u majčinoj utrobi.

Iste te neovisne i utjecajne žene koje kreiraju javno mnijenje smatraju da žena kao dio zapadno-demokratskog društva ima svu slobodu i prava ophoditi se s vlastitim tijelom kako god želi. Ali to nitko ne osporava. Za zdravo razumno razmišljanje nam ne treba demokracija. Nitko ženama ne oduzima njihova prava na vlastiti život; u pitanju su tuđi životi čija se prava oduzimaju.

Drage žene i majke, shvatite već jednom da je začeto dijete u vama drugo tijelo, zasebna jedinka, nova DNK, nova osoba; vi ste u tom slučaju samo posuda u kojoj se kreira novi život. A nitko nema pravo oduzimati tuđi život. Lišiti vlastito dijete života nije legalno pravo, nego sotonsko pravo. Država može kreirati zakone kakve god želi, i društvo ih jednako može odobravati, ali Božja zapovijed stoji vječno: „Ne ubij!“

Jednoga dana ćemo morati položiti račun pred Bogom za sve što smo činili protiv Boga. A onda će biti kasno za kajanje.

„Blaženi oni koji vrše zapovijedi njegove: imat će pravo na stablo života i na vrata će ući u grad. A vani ostaju psi, i vračari, i bludnici, i UBOJICE, i idolopoklonici, i svatko tko voli i čini laž.“ /Otkrivenje 22,14-15

Ukoliko imaju sva prava da žive nemoralnim životima i upražnjavaju svoje požude, ne snoseći odgovornost za vlastite postupke, ne znači da imaju pravo kažnjavati druge, u ovom slučaju, vlastito dijete. Budimo realni, istraživanja kažu da je šansa da će žena zatrudnjeti zbog silovanja 3-5%. Najveći razlog abortusa je nemoralni život.

Iznimke kao što su začeća prilikom silovanja, moguće komplikacije u trudnoći ili ugroze majčinog ili djetetovog života ne mogu biti mjerilo za sve druge okolnosti začeća i rješavanja djeteta. Pa čak i da znamo da ćemo na svijet donijeti teško bolesno dijete, ubojstvo nikad nije opravdani razlog.

LJUBI LI BOG DIJETE ZAČETO SILOVANJEM?

Izgovor da silovane žene trebaju pobaciti samo je jako loš izgovor za ubojstvo i loša politička propaganda. Propaganda protiv ljudskog života i prava svakog djeteta na život. Dijete nije krivo za grijehe vlastitih roditelja!

Život nikad nije slučajnost. Svaki ljudski život ima svrhu. Tko smo onda mi da oduzimamo tu svrhu? Tko nam daje to pravo? Odakle nam pravo da si uzimamo to pravo? Grijeh se ne izbija grijehom, nego se čini još veća šteta protiv vlastite duše i čitavog čovječanstva.

Mi kršćani znamo čije je to djelo – tko je neprijatelj svakog čovjeka, čovjekoubojica od početka i tko jedini želi oduzeti život. Pravo na monstruoznu odluku ubijanja onih najmanjih među nama u majčinoj utrobi nije ljudsko pravo, nego sotonsko pravo.

Zašto se ne pitaju djeca nastala putem silovanja jesu li trebala biti rođena ili ubijena? Ljubi li Bog dijete začeto silovanjem?

„Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za sina svoje utrobe? Jest, one bi mogle zaboraviti, ali ja tebe neću zaboraviti.“ /Izaija 49,15

Žene koje mrze plod svoje utrobe ili svoje dijete, nažalost ne poznaju Božju milost. Isus je platio cijenu abortusa na križu. Tim je ženama potrebna ljubav Božja, spoznaja koliko je toga njima oprošteno. Jer samo onaj kome je oprošteno, može i sam opraštati drugima. Isus je platio i cijenu silovanja i cijenu abortusa na križu.

Pogledajte svjedočanstvo silovane žene koja je odlučila zadržati dijete.

ČINITI I ODOBRAVATI ZLO – JEDNO TE ISTO!

Živimo u doba kada se zlo naziva dobrim i kada se pogoduje onima koji čine zlo. Ne samo što čine zlo i nepravdu nego i odobravaju onima koji čine. Živimo u žalosno doba kada se ubijanje djeteta u utrobi naziva ljudskim ili majčinim pravom. Živimo u doba kada plod životinje ima veća zaštićena prava nego čovjek.

„I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu da čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, bludnosti, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlobnosti; došaptavači, ogovarači, bogomrsci, nasilnici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nepouzdani, bešćutni, nepomirljivi, nemilosrdni. Spoznavši odredbu Božju da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, oni NE SAMO ŠTO TO ČINE NEGO I ODOBRAVAJU onima koji čine.“ /Rimljanima 1,28-32

Koji je grijeh veći, silovanje ili ubojstvo? Odakle to pogrešno mišljenje da se jednim grijehom poništava drugi? Ubojstvo nedužnog djeteta ne rješava traumu ili patnju. Samo Isus može ukloniti našu patnju, ili bolje rečeno uzrok naše patnje, a svi patimo na ovaj ili onaj način zbog posljedice našeg grijeha. Svima nam treba milost i oprost od Boga, jer smo svi grešni.

Ovo nije rat protiv Škore, već protiv Boga. Ovo nije rat za majčinska prava, već protiv dječjih prava. Bezbožnost u najgorem smislu. Ubojstvo nevinih među nama je gadost u Božjim očima. Ljudi koji to podržavaju neće ostati bez kazne. Ako se imalo bojite Boga, ne zagovarajte ovo sotonsko pravo. Odvratite se od izopačenog i grešnog naraštaja i vjerujte evanđelje.

Više na temu abortusa možete naći na tagu: ABORTUS.

Komentari

komentari