Kako sam iscijeljena od raka jajnika

266
pregleda
iscijeljena od raka

Ime mi je Tamara, imam 32 godine. Želim vam ispričati svjedočanstvo Božje dobrote u mome životu i podijeliti s vama svoju radost zbog Isusa Krista. Bila sam bolesna od teške i neizlječive bolesti. Dijagnoza je bila rak jajnika, ali Bog je uslišao moju molitvu i ozdravio me bez intervencije liječnika.

Bila sam dobro i potpuno zdrava, no nakon petnaestodnevnog obilnog krvarenja morala sam na liječničku kontrolu. Nakon pregleda stigao je nalaz koji je pokazao da imam „čokoladne ciste“ maksimalne veličine. To je inače vrsta cista koje nikako ne mogu nestati bez operacije. Nakon par dana stigao je i drugi nalaz „markera“, koji je ukazivao na rak s preporukom hitne operacije. Druga dva liječnika, specijalista u ovom području potvrdili su dijagnozu i prvotno mišljenje. Prognoze su bile crne, rekli su mi da je dobro što imam dijete, jer su se ciste rascvjetale i uništile jajnike i maternicu, te da više neću moći imati djece. Vidite, slava Bogu što Ga poznajem… Kako je ta vijest djelovala na mene, možda će vam biti čudno… ali bila sam presretna, obuzela me zaista nadnaravna radost – radost Gospodnja. Jednostavno sam bila opuštena, jedva sam čekala da vidim što će Bog učiniti, kako će se proslaviti.

Mislila sam pa čak i da umrem, Gospodin će nešto čudesno napraviti (npr. spasit će sve pacijente u bolnici). Znala sam i znala da će se Gospodin proslaviti u toj situaciji.

U Bibliji, u novozavjetnoj Jakovljevoj poslanici 5,13-15 piše da, ako tko boluje, neka sebi pozove crkvene starješine, a oni neka mole nad njim i pomažu ga uljem, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika. Tako sam i učinila. Starješine su tada molili za mene, pomazali me uljem i dok su molili osjetila sam kako se nešto miče u trbuhu, na mjestu gdje je bio rak. Poslije, taj cijeli dan bila sam ispunjena snagom, mogla se kretati, raditi po kući. Par dana poslije bila sam na pregledu i nije se pokazala nikakva promjena prijašnjeg stanja. Iako je operacija bila određena i sigurna, govorila sam drugima: „Ako trebam na operaciju…“. Nisam govorila: „Moram na operaciju.“ To je posebno ljutilo moje bližnje (one koji nisu poznavali Boga kao Onoga koji daje zdravlje – Jahvu Rafa). A ja bih im govorila: „Molila sam da ozdravim, neću sada govorom nevjere poništavati molitvu.“ Muževljeva sestra odmah mi je spakirala ruksak i to s njenom pidžamom, čarapama itd.

Tih dana sam se borila svojom vjerom protiv njihove nevjere. I drugi pregled je najavljivao operaciju, bila sam kod anesteziologa, operacija je trebala biti u utorak.

Došao je ponedjeljak, dan kada sam trebala biti primljena u bolnicu. Rekla sam: „Bože, ne želim biti na operaciji u utorak jer čeznem da tog dana budem na molitvi koja se održava u mojoj crkvenoj zajednici.“ Stigli smo tako u bolnicu. Dopratili su me moj muž i njegova sestra, a kod prijema doktor je rekao da sam ujutro prva na redu za operaciju. Sestra moga muža radi u bolnici kao medicinska sestra i htjela me je odmah upisati u bolnicu. Liječnik je rekao neka pričeka da se prvo napravi svježi pregled prije operacije. Dok me je liječnik pripremao za pregled, opisivao mi je tijek operacije, ali kada je počeo kontrolirati moje stanje na ultrazvuku, ostao je bez riječi. Zbunio se i rekao da su ciste nestale i da su se osušile u korijenu (upravo su to starješine i molili). Sve što se moglo vidjeti bila je jedna mala sitna vodena cista koja će sama puknuti i nestati. Rekao je kako ne razumije da su mi jajnici i maternica potpuno zdravi, normalne veličine i položaja, te da mi ne treba operacija. Potvrdio je da s ovakvim stanjem mogu imati djece i da sada mogu poći kući.

Nije znao što reći i proslijedio je da dođem na kontrolu nakon mjesec dana. Slava Bogu, ljudi nisu mogli vjerovati.

Odmah sam nazvala starješine i ispričala im o iscjeljenju, slavili su Boga zajedno sa mnom. I znate što? U utorak sam bila na molitvi! Slava Bogu! Nakon toga su stigli i nalazi „markera“ koji su potvrdili potpuno zdravlje ranije bolesnih organa i cijelog tog područja. Poslije par dana, na zahtjev rodbine otišla sam kod privatnoga specijalista koji je potvrdio potpuno zdravlje, čak nije bilo ni one male vodene ciste! Slava Isusu!

I još nešto… dok sam imala ciste, sestra u Kristu upoznala je jednu djevojku koja je također trebala na operaciju radi slične dijagnoze. Rekla joj da su molili za mene i da vjerujemo Gospodinu za najbolje, ali ona nije htjela molitvu. Ispalo je da je to bila moja susjeda, a oni nisu znali da se nas dvije poznajemo. Mjesec dana poslije, ta je susjeda bila operirana. Znala je da sam i ja imala istu dijagnozu kao i ona, i kada smo se srele, pitala me kako se oporavljam nakon operacije. Rekla sam joj: „Znaš, ja ti uopće nisam operirana, Isus me je iscijelio!“ Poslije sam joj o tome još govorila i svjedočila o ljubavi Božjoj za sve ljude. Od tada su prošle tri godine i ja sam zdrava. I bit ću zdrava – Amen!

Hvala Bogu na Njegovoj milosti i ljubavi. Hvala Bogu što me ozdravio i što sve okreće na dobro onima koji ga ljube, što ima naume mira, a ne nesreće za moj život. Znam da me nikada neće ostaviti niti zapustiti. Želim vam Božji Blagoslov!

Komentari

komentari