Kako je Cvjetnica ubila Isusa

401
pregleda
Cvjetnica rimokatolicizam

Rimokatolici danas obilježavaju Cvjetnicu – Isusov slavni ulazak u Jeruzalem. Cvjetnica označava još i početak tzv. Velikog tjedna – tjedna prije Uskrsa u kojem je Isus izdan, uhićen i razapet. Od slavnog ulaska do neslavnog izlaska. Prvo su ga primili, a potom odbacili. Prvo su ga slavili, a potom ubili.

Rimokatolički kler se obično šali da postoje dvije mise koje rimokatolici ne propuštaju – a to nisu Božić i Uskrs, već Pepelnica i Cvjetnica. Zašto je tome tako? Zato što primaju nešto. Pepeo na čelu označava početak korizme, a palme od maslinovih grančica označavaju kraj.

Mnogi kršćani ne znaju da zapravo slave razapinjanje Krista. Jer isti ti ljudi koji su ga slavno primili, neslavno su ga odbacili i razapeli.

U židovskoj tradiciji postojale su dvije situacije kada je mahanje palminim grančicama bilo uobičajeno – Blagdan sjenica (koji se obilježava na jesen), te tzv. Dolazak (Parousia) – trijumfalni povratak kralja ili vojskovođe. Budući da evanđelja tvrde da je Isusov ulazak u Jeruzalem bio u vrijeme blagdana Pashe u proljeće, mahanje palminim grančicama značio je upravo ovaj trijumfalni Dolazak. Motivi za proslavljanje nečijeg Dolaska (Parousia) u Bibliji:

  • pristup kralja
  • javno klicanje/proslava (nekad uz pjesmu)
  • ulazak u grad

Vidite 1. Kraljevima 1,32-40; Zaharija 9,9.

Isus ispunjava sve motive. U evanđeljima se za magarca pojavljuju dvije riječi na grčkom, jedna se može prevesti i kao mladunče konja. Ovo je nešto što skeptici i ateisti koriste u pokušaju opovrgavanja istinitosti Biblije. Zato je ključno pogledati sva četiri evanđelja na neku temu, jer kad se usklade sva evanđelja, dobiva se cjelovita slika i mozaik. Logično je da kad je Isus poslao učenike da mu odriješe i dovedu privezanu magaricu i mladunče, nije bilo ždrijebe s magaricom, već magare.

„Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine svoje, pa ga posjednu na njih.“ /Matej 21,7

„A Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je pisano: Ne boj se, Kćeri sionska! Evo, dolazi kralj tvoj, sjedeć’ na magaretu, mladuncu magaričinu.“ /Ivan 12,14-15

Konj je bio ratna životinja, simbol snage i sile. Magarac je služio za tegljenje. Proročanstvo iz Zaharije 9,9 također pobija mogućnost da je Isus ujahao na ždrjebetu; jer govori o kralju koji ulazi u Jeruzalem krotak i ponizan. A to nije uobičajeno za status kralja.

„Silno se raduj, kćeri sionska! Kliči, kćeri jeruzalemska! Evo, dolazi ti kralj tvoj; pravedan on je i spasenjem opremljen, krotak je i jaši na magarcu i na magaretu, mladuncu magaričinu.“ /Zaharija 9,9

Ulazak Isusa na magaretu samo je još jedan simbol kako je Isus izbjegao konvencionalne stavove o snazi i slabosti. Pravi kraljevi jašu na magarcu! Pravi kraljevi su ponizni i skromni, ne obiluju bogatstvom i skupocjenim stvarima ovoga svijeta. Isus je pravi Kralj! Kralj nad kraljevima!

„A ogromno je mnoštvo prostrlo svoje haljine po putu. Drugi pak rezahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu. A mnoštvo koje mu je prethodilo i koje ga je slijedilo vikalo je govoreći: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ /Matej 21,8-9

Prostiranje haljina na putu prilikom Isusovog ulaska označava crveni tepih. Poštovanje prema onome koji dolazi u ime Gospodnje! Ovaj je naslov drugo ime za Sina Davidova – davno predviđenog Mesiju. Mesija na hebrejskom znači Pomazanik, Kralj. Aramejska riječ „Hosana“ koju je uzvikivala masa znači „Spasi nas!“ ili „Izbavi nas!“

Dakle, masa je vikala: „Kralju, spasi nas!“ A nisu mislili… od grijeha.

Ovo je bila prava alarmantna scena i za rimske vlasti i židovske glavare jer je Judeja bila pod rimskom okupacijom. Drugim riječima, narod je bio pod vlašću rimskog cara, a svaki pokušaj da uspostave svog kralja značilo bi prijetnju i izdaju. Uz to, Židovi iz Judeje nisu bili skloni nekome izvana, a Isusa se identificiralo kao nekog iz Galileje. Saduceji, dužnosnici hrama, također su imali savez s rimskim vlastima da, dok god imaju mase pod kontrolom, moći će uživati svoje bogatstvo i status. Nije li isto i danas? Upravo Rimokatolička crkva ima kontrolu nad narodom koju im omogućavaju vlasti, jer su zajedno u sporazumu i dogovoru.

„Stoga velesvećenici i farizeji sazovu Vijeće pa govorahu: ‘Što da činimo? Ta ovaj čovjek čini mnoge znake. Ako ga pustimo tako, svi će uzvjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam i ovo mjesto i narod.’ A jedan im od njih — Kaifa, koji bijaše velesvećenik one godine — reče: ‘Vi ne znate ništa! I ne mislite kako je za nas bolje da jedan čovjek umre za puk nego da sav narod propadne.’“ /Ivan 11,47-50

U strahu za svoje pozicije i obilje, njihova je izjava (parafrazirano): „Bolje da umre Isus, nego da umru oni.“ Ako propadne narod, propali su i oni. Bez naroda nemaju više vlast i kontrolu.

Ono što ih je najviše uznemirilo bilo je vrijeme ove parade – tjedan pashe, to jest židovski blagdan kojim se obilježava oslobođenje od ropstva pod stranom (egipatskom) vlašću. Tijekom ovog tjedna vojnici su bili pripravni u slučaju bilo kakvih nemira.

Činjenica da je Isus došao na magaretu nije pomoglo smiriti tenzije. Pobune zelota (židovskih rodoljuba) bile su posve uobičajene tijekom 1. stoljeća, a jedan od apostola bio je poznati zelot, Šimun Revnitelj. Zeloti su bili ljudi koji su željeli srušiti rimsku vlast nad svojom zemljom. Kao da parada nije uzrokovala već dovoljno političkih tenzija, ono što Isus čini sljedeće pojačava nemire.

Prvo, proklinje lijepu smokvu bez roda. A potom, iz hrama istjeruje one koji su zarađivali u ime Boga. To je dodatno uznemirilo javnost i crkvene profitere, osobito tijekom tjedna kada na tisuće ljudi hodočasti u Jeruzalem. Nakon ovoga, Isus govori o tome kako će srušiti ovaj hram, kako će završiti svoj život ovdje, kako će završiti svijet itd. U očima židovskih dužnosnika, Isus je sada već velika prijetnja, stoga traže kako da ga se makne od javnosti i uhiti. No ne mogu to učiniti u javnosti koja ga je slavno dočekala, pa smišljaju plan da im ga preda Juda. Isusa uhićuju u Getsemanskom vrtu, a sljedećeg ga dana na rimskom sudu osuđuju na smrt raspećem; ne Židovi, već Rimljani, unatoč činjenici da su židovski vođe imali legalno pravo suditi svoje ljude na smrt ako bi prekršili Toru (Mojsijev Zakon).

„Reče im nato Pilat: ‘Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.’ Rekoše mu tada Židovi: ‘Nama nije dopušteno nikoga pogubiti.’“ /Ivan 18,31

Raspeće su vršili isključivo Rimljani nad zatvorenicima rimskog državljanstva, osuđenicima koji su počinili zločin protiv vlasti. Kakav je zločin Isus učinio?

Protiv rimskih vlasti nikakav. Na križu su mu stavili: „Isus Nazarećanin, kralj židovski“, što je simbol Pilatovog pranja ruku i prebacivanja odgovornosti; znak izrugivanja, ali ujedno upozorenje narodu što se dogodi onima koji sebe proglase kraljem. A narod mu je odao tu počast kada ga je slavno primio kao kralja na dan kojeg danas slave kao Cvjetnicu.

Uostalom, Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja uopće nije bila u nedjelju, već ponedjeljak.

„Isus dakle šest dana prije Pashe dođe u Betaniju, gdje bijaše Lazar, pokojnik kojega je Isus uskrisio od mrtvih.“ /Ivan 12,1

„Sutradan veliko mnoštvo što je došlo na blagdan, čuvši da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grane i izađe mu u susret.“ /Ivan 12,12-13

Isus je razapet u petak („dan uoči subote“ /Mk 15,42). Šest dana prije Pashe (petak) bio je u Betaniji, dan poslije je bio u Jeruzalemu, znači pet dana prije Pashe, a to je jasno ponedjeljak.

Ljudi su ga dočekali i primili kao kralja. No očekivali su političkog izbavitelja, nekoga tko će ih osloboditi od rimskog tlačenja i ropstva ovoga zemaljskog života. Nije li isto i danas? Ne teže li upravo svi ljudi boljem zemaljskom i financijskom životu? Uvjereni su da njihova sreća ovisi o materijalnom, jer ne razumiju da je njihov problem duhovne naravi, a ne materijalne. Ljudi očekuju političkog vođu, premijera ili predsjednika, koji će riješiti sve njihove zemaljske probleme, i dati im pravo zemaljsko blagostanje. I dočekat će jednog takvog izbavitelja – Antikrista. Jer su odbacili pravog Izbavitelja – Krista.

Možda je narod očekivao da Isus dođe na konju kao ratnik. Isus se svakako vraća na konju kao ratnik koji će pogubiti sve koji su pogubili Njega i pogazili Njegovu prolivenu krv za naše grijehe. Prvi puta je došao ponizno na magaretu, drugi puta dolazi u sili kao sudac i osvetnik.

„Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti. Ta znamo Onoga koji je rekao: Moja je osveta, ja ću uzvratiti — govori Gospodin, i opet: Gospod će suditi puku svojemu. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.“ /Hebrejima 10,29-31

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle: konj bijelac, i Onaj koji sjedi na njemu, zvan Vjerni i Istiniti, i po pravednosti sudi i ratuje.“ /Otkrivenje 19,11

Stoga, nemojte slaviti Njegov dolazak ako ga ne primate kao Spasitelja od vaših grijeha, umjesto spasitelja od zemaljskih problema.

„Nakon toga pogledah, i gle: mnoštvo veliko, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svih naroda i plemena i pukova i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine, a u rukama im palme. I viču snažnim glasom govoreći: ‘Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!’“ /Otkrivenje 7,9-10

NAPOMENA: Pepelnica, Korizma, Veliki tjedan, Cvjetnica, Uskrs – sve su rimokatolički ili poganski blagdani koji nemaju veze s istinskim kršćanstvom i vršenjem Božje volje koja nam je dana u Božjoj Riječi. Ništa od religioznih praksi ne može izbaviti vašu dušu od Božjeg gnjeva. To može samo uskrsli Krist kad primite njegove riječi za ozbiljno i vršite ono što nam zapovijeda.

Na temu pepelnice i korizme možete pročitati na sljedećim poveznicama:

Komentari

komentari