John Calvin – ne samo heretik, nego i ubojica!?

990
pregleda
John Calvin Miguel Serveto

John Calvin, poznat po utemeljenju kalvinizma, spalio Michaela Servetusa (Miguela Serveta) na lomači. Kakva teologija, takvi i sljedbenici.

Jeste li ikada čuli za Miguela Serveta? Ako ste kao većina, onda niste. Zašto? Zbog zataškavanja Miguela Serveta! Dopustite nam da otkrijemo važan dio crkvene povijesti iz razdoblja reformacije koji je u naše vrijeme toliko sakriven da vrlo malo ljudi poznaje činjenice. Pripremite se za šok.

Dana 27. listopada 1553. John Calvin, utemeljitelj kalvinizma, spalio je španjolskog liječnika Miguela Serveta na lomači neposredno izvan Ženeve zbog njegovih doktrinarnih uvjerenja!(1) Dakle, začetnik popularne kalvinističke doktrine „jednom spašenom, zauvijek spašen“ (poznate u određenim krugovima kao „očuvanje svetih“) prekršio je poklič reformacije – „Sola Scriptura“ – ubojstvom doktrinarnog heretika bez biblijskog opravdanja.

Ovaj događaj je John Calvin razmatrao mnogo prije nego što je Miguel Serveto uopće zarobljen, budući da je John Calvin napisao svom prijatelju, Farelu, 13. veljače 1546. (sedam godina prije uhićenja Miguela Serveta) sljedeće:

„Ako on [Serveto] dođe [u Ženevu], nikada ga neću pustiti da izađe živ ako moj autoritet ima težinu.“(2)

Očito je u to doba autoritet Johna Calvina u Ženevi u Švicarskoj imao konačnu „težinu“. Zbog toga su neki Ženevu nazivali „Rimom protestantizma“(3), a Johna Calvina „protestantskim ‘papom’ Ženeve“.(4)

Tijekom suđenja Servetu, John Calvin je napisao:

„Nadam se da će presuda zahtijevati smrtnu kaznu.“(5)

Sve to otkriva stranu Johna Calvina koja nije poznata ili, u najmanju ruku, uopće privlačna! Očito je imao dugotrajnu, ubilačku mržnju u svom srcu i bio spreman prekršiti Sveto pismo kako bi drugog ubio i to na najokrutniji način. Iako je John Calvin pristao na zahtjev Miguela Serveta da mu se odrubi glava, prešutno se složio s uobičajenim načinom pogubljenja (lomačom). Ali zašto je John Calvin poželio smrt Miguela Serveta?

„Kako bi spasio Serveta od njegovih hereza, Calvin je odgovorio najnovijim izdanjem ‘Instituta kršćanske religije’, na što je Serveto odmah uzvratio s uvredljivim marginalnim komentarima. Usprkos Servetovim molbama, Calvin, koji je razvio intenzivnu nesklonost Servetu tijekom njihove prepiske, odbio je vratiti bilo koji od inkriminiranog materijala.“(6)

„Osuđen za herezu od strane rimokatoličkih vlasti, Serveto je izbjegao smrtnu kaznu bijegom iz zatvora. Krećući se prema Italiji, Serveto se nerazumno zaustavio u Ženevi, gdje su ga Calvin i reformatori osudili. Uhvaćen je dan nakon dolaska, osuđen kao heretik kad je odbio poreći uvjerenja i spaljen 1553. uz očito prešutno Calvinovo odobrenje.“(7)

Tijekom svog bijega iz Viennea, Serveto se zaustavio u Ženevi i pogriješio što je prisustvovao Calvinovoj propovijedi. Nakon službe je prepoznat i uhićen.(8)

„Calvin je [Serveta] dao uhititi kao heretika. Osuditi i spaliti na smrt.“(9)

Od trenutka kada ga je John Calvin uhitio 14. kolovoza do njegove osude, Miguel Serveto proveo je preostale dane:

„…u groznoj tamnici bez svjetla i topline, s malo hrane i bez sanitarnih čvorova.“(10)

Treba napomenuti da su kalvinisti iz Ženeve oko nogu Miguela Serveta stavili poluzeleno drvo, a na glavu vijenac posut sumporom. Bilo je potrebno više od trideset minuta da u takvoj vatri postane beživotan, dok su stanovnici Ženeve stajali uokolo i gledali kako Miguel Serveto pati i polako umire! Neposredno prije nego što se to dogodilo, zapis pokazuje:

„Farel je hodao pored osuđenog čovjeka i neprestano izgovarao niz riječi, potpuno neosjetljiv na ono što bi Serveto mogao osjećati. Sve što je imao na umu bilo je iznuditi od zatvorenika priznanje njegove teološke pogreške – šokantan primjer bezdušnog ozdravljenja duša. Nakon nekoliko minuta, Serveto je prestao s bilo kakvim odgovorom i tiho se molio u sebi. Kad su stigli na mjesto pogubljenja, Farel je publici koja je promatrala objavio: ‘Evo vidite kakvu moć posjeduje Sotona kada ima čovjeka u svojoj vlasti. Ovaj je čovjek izuzetan poznavatelj Biblije i možda je vjerovao da je ispravno postupao. Ali sada ga Sotona potpuno posjeduje, kao što bi mogao posjedovati i vas, ako upadnete u njegove zamke.’

Servetova agonija umiranja

Kad je krvnik započeo svoj posao, Serveto je drhtavim glasom šapnuo: ‘O Bože, O Bože!’ Spriječeni Farel mu je odbrusio: ‘Nemaš ništa drugo za reći?’ Ovaj put mu je Serveto odgovorio: ‘Što bih drugo mogao, nego govoriti o Bogu!’ Potom je podignut na lomaču i okovan za kolac. Na glavu mu je stavljen vijenac posut sumporom. Kad su ga zapalili, iz njega se prolomio prodoran krik užasa. ‘Milost, milost!’ vikao je. Više od pola sata trajala je užasna agonija, jer je lomača bila napravljena od napola mokrog drveta, koje je polako gorjelo. ‘Isuse, Sine Boga vječnoga, smiluj mi se’, vapio je izmučeni čovjek iz plamena…“(11)

Iako u suštini nalazimo isto u obraćenju pokajanog razbojnika (Lk 23,42-43 usp. Lk 18,13) i drugim mjestima Biblije: „Tko god zazove ime Gospodinovo, bit će spašen“ (Dj 2,21; Rim 10,13), Farel je i dalje smatrao Miguela Serveta nespašenim čovjekom na kraju svog života:

„Farel je primijetio da je Serveto mogao biti spašen pomicanjem položaja pridjeva i priznanjem Krista kao Vječnog Sina, a ne kao Sina Vječnog Boga.“(12)

„Calvin je na taj način ubio svog neprijatelja i ništa ne ukazuje na to da se ikada pokajao za svoj zločin. Sljedeće je godine objavio obranu u kojoj nastavlja vrijeđati svog bivšeg protivnika na najosvetoljubiviji i najneumjereniji način.“(13)

Kako su rimokatolici 1415. spalili Ivana Husa(14) na lomači zbog doktrine, John Calvin je također dao spaliti Miguela Serveta na lomači. No, je li doktrina bio jedini problem? Je li mogao postojati drugi razlog, politički?

„Kao ‘tvrdoglavom krivovjercu’ bez daljnjeg mu je oduzeta sva imovina. U zatvoru se s njim loše postupalo. Stoga je razumljivo da je Serveto bio grub i uvredljiv u svom sukobu sa Calvinom. Nažalost, u ovom trenutku Calvin se borio da održi svoju oslabljenu moć u Ženevi. Calvinovi protivnici koristili su Serveta kao izgovor za napad na ženevsku reformatorsku teokratsku vladu. Za Calvina je postalo pitanje prestiža – uvijek bolna točka za svaki diktatorski režim – da potvrdi svoju moć u tom pogledu. Bio je prisiljen pogurati osudu Serveta svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju.“(15)

„Ironično, pogubljenje Serveta nije stvarno ojačalo snagu Ženevske reformacije. Naprotiv, kao što je Fritz Barth naznačio, ono je ‘teško kompromitiralo kalvinizam i stavilo u ruke katolika, kojima je Calvin htio pokazati svoje kršćansko pravovjerje, najbolje oružje za progon hugenota, koji su u njihovim očima bili samo heretici.’ Postupak protiv Serveta poslužio je kao model protestantskog heretičkog suđenja… nije se ni po čemu razlikovao od metoda srednjovjekovne inkvizicije… Pobjednička reformacija također nije bila u stanju odoljeti iskušenjima moći.“(16)

JOHN CALVIN NIJE MOGAO BITI VELIKI TEOLOG

Je li moguće da je čovjek kao što je bio John Calvin „veliki teolog“ i da se u isto vrijeme ponašao na ovaj sramotan način, i nakon toga nije pokazao nikakvo kajanje? Dragi čitatelju, imate li srce koje bi moglo, poput Johna Calvina, spaliti drugu osobu na lomači?

Ilustrirajmo to na drugi način. Pretpostavimo da je čovjek iz vaše zajednice s reputacijom duhovnog vođe zarobio psa vašeg susjeda, zavezao ga za kolac, a zatim upotrijebio malu količinu zelenog ložišta da polako spali psa do smrti. Što biste mislili o takvoj osobi, pogotovo ako se nakon toga ne kaje? Biste li htjeli da vam takav protumači Bibliju? Da stvar bude još gora za Johna Calvina, za razliku od psa, osoba je stvorena na sliku Božju! Htjeli mi to ili ne, iz ovih dokaza možemo samo zaključiti da je srce Johna Calvina bilo pomračeno, a ne prosvijetljeno, kao rezultat njegove ubilačke mržnje prema Miguelu Servetu. John Calvin je bio duhovno zaslijepljen mržnjom i stoga duhovno spriječen da ispravno razlaže riječ istine.(17)

Prema Svetom pismu, John Calvin nije bio spašen:

A strašljivima, i nevjernima, i okaljanima, i ubojicama, i bludnicima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svim lažljivcima, udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom: to je druga smrt.“ /Otkrivenje 21,8

A po ovome znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove držimo. Onaj tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne drži njegove zapovijedi, lažljivac je i u njemu nema istine.“ /1. Ivanova 2,3-4

Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema vječan život koji u njemu ostaje.“ /1. Ivanova 3,15

Grčki prijevodi dodaju važnu riječ 1. Ivanovoj 3,15 koja se ponekad izostavlja u suvremenim prijevodima. Ta riječ je „koji u njemu ostaje“ (NKJV) i kaže da ubojice nemaju vječni život koji se u njima nastavlja.

Dragi čitatelju, budući da ubojice nisu spašeni, a John Calvin je bio ubojica, onda John Calvin nije bio spašen! Štoviše, budući da su nespašeni pomračenog razuma (Efežanima 4,18), a John Calvin nije bio spašen na temelju Svetog pisma, tada je John Calvin bio pomračen u svom duhovnom razumijevanju.

Isus je rekao da možemo „prepoznati“ ljude po njihovim plodovima (Matej 12,33) – bio to John Calvin ili bilo tko drugi! Slično je napisao apostol Ivan:

U ovome se očituju djeca Božja i djeca đavlova: tko god ne čini pravdu, nije od Boga, kao ni onaj tko ne ljubi svoga brata.“ /1. Ivanova 3,10

Možete li reći da je John Calvin postupio „pravedno“ i ispravno u vezi s Miguelom Servetom? Ne čini li ga to „đavoljim djetetom“, prema tom stihu i drugim već navedenim? Iako će se neki buniti i bjesnjeti nad ovim zaključkom, možemo li biblijski doći do nekog drugog?

Nisu potrebni nikakvi drugi dokazi za objektivnu procjenu duhovnog statusa Johna Calvina. Međutim, treba ukratko spomenuti još dva čovjeka:

„Dvije druge poznate epizode ticale su se Jacquesa Grueta i Jeromea Bolseca. Gruet, kojeg je Calvin smatrao libertancem, pisao je kritička pisma prema Konzistoriji, i što je ozbiljnije, molio je katoličkog kralja Francuske da se umiješa u politička i vjerska pitanja Ženeve. Uz Calvinov pristanak bila mu je odrubljena glava zbog izdaje. Bolsec je javno osporio Calvinovo učenje o predestinaciji (predodređenju), doktrinu koju je Bolsec, s mnogim drugima, smatrao moralno odbojnom. Protjeran iz grada 1551., osvetio se 1577. objavljivanjem Calvinove biografije kojom ga je teretio za pohlepu, loše postupanje s financijama i seksualnu aberaciju (zastranjenost).“(18)

KAKO TREBA POSTUPATI S KRIVOVJERCEM?

Kako treba postupati s krivovjercem ili bilo kojim lažnim učiteljem (uključujući Serveta), ukoliko se netko želi pridržavati biblijskih smjernica? Pavao je pisao Titu i dotaknuo se upravo ovog pitanja, koje prvo počinje kao kvalifikacija za starješinstvo u crkvi:

„On [starješina] mora biti priljubljen uz vjerodostojnu riječ kako je bio poučen, da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati one koji proturječe. Jer su mnogi nepokorni i praznorječivi i zavodnici, osobito oni iz obrezanja, kojima treba začepiti usta, koji zbog prljava dobitka razaraju cijele domove naučavajući ono što ne bi smjeli.“ /Titu 1,9-11

Jasno je, dakle, da lažnog učitelja treba „ušutkati“, ne tako što će ga se ubiti, kao što je to učinio utemeljitelj kalvinizma, nego ga opovrgnuti Svetim pismom. To je prava kršćanska metoda.

Ako je primjer Johna Calvina standard, sljedeći put kad nam na vrata dođu Jehovini svjedoci ili mormonski misionari, trebali bismo ih fizički nadvladati, svezati za kolac i od njih napraviti ljudske svijeće. Možete li zamisliti kršćanina kako to čini, a još manje uglednog teologa? Ako bi to učinio, možete li se prisiliti vjerovati da je takva osoba uistinu spašena i pridržavati se njegovih jedinstvenih, doktrinarnih razmatranja?

Također, lažne učitelje treba otvoreno imenovati kao što je Pavao otvoreno imenovao Himeneja i Fileta koji su uništavali vjeru nekih kršćana koje je Pavao poznavao:

…riječ njihova će kao rak-rana izjedati: od njih su Himenej i Filet, koji su zastranili u pogledu istine tvrdeći da se uskrsnuće već zbilo pa nekima ruše vjeru.“ /2. Timoteju 2,17-18

Ovo je također važna preventiva protiv duhovnog otrova lažnog učitelja.

Zašto je John Calvin grubo prekršio ove biblijske upute? Budući da su Pavlove direktive (i primjer) nadahnute Duhom Svetim o tome kako postupati s heretikom dijametralno suprotne onima Johna Calvina, nije li lako pretpostaviti da je Johnom Calvinom upravljao drugačiji duh od Pavlovog? Štoviše, zašto se ove činjenice o životu Johna Calvina rijetko spominju u današnje vrijeme? Odgovor na ovo posljednje pitanje je očigledan. One su ujedno sramota i pobijanje kalvinista koji se ponosno nazivaju njegovim imenom! Budući da se radi o protestantskoj većini i da kao takvi imaju najveću moć i utjecaj na ono što se širi po crkvama diljem svijeta, ova informacija o njihovom utemeljitelju se rijetko, ako uopće, čuje. Mnogi će tek sada saznati šokantne činjenice o utemeljitelju kalvinizma dok ih prvi put čitaju!

„Nijedan događaj nije više utjecao na povijesnu prosudbu Calvina od uloge koju je imao u zarobljavanju i pogubljenju španjolskog liječnika i teološkog amatera Miguela Serveta 1553. Ovaj događaj je zasjenio sve ostalo što je Calvin postigao i nastavlja sramotiti njegove moderne obožavatelje.“( 19)

KLJUČNA PITANJA U VEZI S MIGUELOM SERVETOM

Ostaju tri važna pitanja: (1) Može li se John Calvin biblijski opravdati za ubojstvo Miguela Serveta? (2) Ne čini li ubilačka mržnja, prema Svetom pismu, osobu duhovno nesposobnom da točno tumači Sveto pismo? (3) Može li ubojica biti spašen prema Otkrivenju 21,8?

Svi ovi odgovori, između ostalog, imaju utjecaja na vjerodostojnost popularne doktrine o „očuvanju svetih“ Johna Calvina. Nažalost, Calvinova verzija kršćanstva prevladava na našim prostorima, od Amerike do Europe, ali je li njegovo gledište biblijsko? Potvrdno odgovoriti znači reći da je dvostruko predodređenje Johna Calvina istinito, to jest da su jedni predodređeni za nebo, a drugi su predodređeni za pakao bez njihovog slobodnog izbora!(20) To krši mnoge stihove, posebno 2. Petrovu 3,9:

Nije Gospodin spor u pogledu svog obećanja, kako ga neki sporim smatraju; nego je strpljiv prema nama, ne želeći da itko propadne, nego da svi dođu k pokajanju.“

Nadalje, učenja Johna Calvina proglašavaju da Isusovo djelo na križu NIJE dovoljno, jer prema tom učenju, On nije prolio svoju krv za svakog čovjeka, već samo za izabrane – one koji su predodređeni da budu spašeni. To jasno demantira 1. Ivanova 2,2:

On je pomirbena žrtva za naše grijehe; i ne samo za naše, nego i za grijehe svega svijeta.“

Također, njegova doktrina o „očuvanju svetih“ tvrdi da će Božja moć sačuvati istinski spašenu osobu, usprkos teškim grijesima počinjenim nakon regeneracije i/ili bilo kakvih doktrinarnih hereza koje bi bile prihvaćene, što je u suprotnosti s mnogim biblijskim primjerima i upozorenjima koja dokazuju suprotno!

Trebalo bi biti očito da je, od utemeljitelja do nas danas, doktrina „očuvanja svetih“ (najčešće poznata kao „jednom spašen, zauvijek spašen“) najčešće „licenca za nemoral“ koja se poučava pod zastavom milosti. Vidi Judina 1,3-4. Budući da je vlastita teologija Johna Calvina dopustila njegove postupke protiv Serveta, mnogi su u današnje vrijeme seksualno nemoralni, lažljivci, ovisnici o opijatima, ispunjeni pohlepom itd., dok ispovijedaju da su spašeni. Ovo je razgranati rezultat izopačene poruke milosti Johna Calvina – učenja koje se „proširilo poput gangrene“ od čovjeka koji je mogao otvoreno spaliti drugoga do smrti i za preostalih 10 godina i sedam mjeseci svog života nikada se javno ne pokajati za svoj zločin.

„Servetov pepeo vapit će protiv njega sve dok su u svijetu poznata imena ove dvojice ljudi.“ (21)

John Calvin Servetus
Reference povijesnih izvora koji potvrđuju činjenice iznesene u tekstu:
1. „Samo po dvije značajne točke Servet je osuđen – naime, zbog anti-trinitarizma (protiv Trojstva) i anti-pedobaptizma (protiv krštenja beba).“ Roland H. Bainton, Progonjeni heretik (The Beacon Press, 1953.), 207. str. [Komentar: Iako je Serveto bio u krivu u vezi s Trojstvom, u pogledu odbijanja krštenja dojenčadi, Serveto je rekao: „To je đavolov izum, paklena laž za uništenje cijelog kršćanstva“ (Isto, 186. str.) Mnogi kršćani naših dana mogu jedino od srca reći „Amen“ na ovu izjavu o krštenju dojenčadi. Međutim, to je dijelom razlog zašto su Serveta kalvinisti osudili na smrt!]
2. Schaff-Herzog, Enciklopedija religijskog znanja (Baker Book House, 1950.), 371. str.
3. Wycliffeov biografski rječnik crkve (Moody Press, 1982.), 73. str.
4. Stephen Hole Fritchman, Ljudi slobode (ponovno izdanje, Kennikat Press, Inc., 1968.), 8. str.
5. Walter Nigg, Heretici (Alfred A. Knopf, Inc., 1962.), 328. str.
6. Steven Ozment, Doba reformacije 1250-1550. (New Haven i London Yale University Press, 1980), 370. str.
7. Tko je tko u crkvenoj povijesti (Fleming H. Revell Company, 1969.), 252. str.
8. Heretici, 326. str.
9. Wycliffeov biografski rječnik crkve, 366. str.
10. John F. Fulton, Michael Servetus, Humanist i mučenik (Herbert Reichner, 1953.), 35. str.
11. Heretici, 327. str.
12. Progonjeni heretik, 214. str. [Komentar: Nigdje u Bibliji ne vidimo ovakav naglasak na nečijem spasenju. Lopov na križu, filipljanski tamničar i Kornelije su svi bili spašeni najosnovnijom vjerom u Isusa i podložnošću Isusu.]
13. Mihael Servet, Humanist i mučenik, 36. str.
14. Ivan Hus napadao je razne rimokatoličke hereze kao što su transsupstancijacija, poslušnost papi, vjera u svece, djelotvornost odrješenja grijeha kroz svećeništvo, bezuvjetna poslušnost zemaljskim vladarima i simonija. Hus je također postavio Sveto pismo jedinim pravilom po pitanjima religije i vjere. Vidi Wycliffeov biografski rječnik crkve, 201. str.
15. Heretici, 326. str.
16. Isto, 328., 329. str.
17. Na primjer, u jasnoj suprotnosti sa značenjem koje je Isus dao u prispodobi o kukolju na njivi (Matej 13,24-43) kad nam je Gospodin rekao „njiva je svijet“ (s. 38), John Calvin je učio „njiva je crkva“. Pogledajte Calvinov komentar za svaki stih Matejevog evanđelja.
18. Doba reformacije 1250-1550., 368., 369. str. Bolsecova knjiga u kojoj optužuje Calvina kao inače citira se kao Histoire de la vie, moeurs, actes, doctrine, constance et mort de Jean Calvin… pub. a Lyon en 1577., ur. M. Louis-Francois Chastel (Lyon, 1875.).
19. Isto, 369. str.
20. Augustin od Hipona, katolički teolog, bio je raniji zagovornik predestinacije od kojeg je John Calvin crpio ideje.
21. Heretici, 328. str.

Sada znate o Johnu Calvinu i njegovom bezbožnom postupanju prema Miguelu Servetu više nego mnogi vjernici i moderni sljedbenici kalvinizma.

Izvor: Evangelicaloutreach.org

ZAKLJUČAK

Čiji su to kalvinisti sljedbenici? Kad se već Calvin nije pokajao jer očito nije ni bio spašen, niti je bio nadahnut Duhom Svetim, kao što njegov plod pokazuje, a proširio je pogubno krivovjerje kroz crkvenu povijest, možda bi se trebali pokajati njegovi suvremeni zagovornici i najveći krivci za duhovnu gangrenu u modernom kršćanstvu, primjerice John MacArthur prvi, koji je izjavio da mu je Calvin idol. A onda i svi MacArthurovi sljedbenici. Audio snimku MacArthurovog idoliziranja Calvina možete čuti ovdje: https://www.evangelicaloutreach.org/audio/John-MacArthur.mp3.

Dok se dive i veličaju svoje duhovne očeve, sami svjedoče protiv sebe da su djeca ubojica.

„Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima, i govorite: ‘Da smo mi bili u dane svojih otaca, mi ne bismo s njima bili sudionici u krvi prorokâ.’ Tako sami o sebi svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.“ /Matej 23,29-31

Više o lažnim učenjima i praksama Johna MacArthura na tagu: John MacArthur: Kristovi i Antikristovi u isto vrijeme!?.

Da je utemeljitelj kalvinizma ubojica, nimalo ne čudi, budući da iza kalvinističke teologije upravo stoji agresivni duh koji prikazuje nemilosrdnog Boga koji ubija većinu ljudi koje je stvorio ne pružajući im nikakvu nadu za spasenje.

Ono što se može povezati uz duh kalvinizma jest sljedeće: latentna (prikrivena) ili doslovna (otvorena) agresija, nasilje, manipulacija, narcizam. Ako pomno promotrite ljude koji zagovaraju kalvinizam, sigurno ćete pronaći neke, ako ne sve ove karakterne crte. Treba znati da je svaka lažna teologija – to jest spoznaja o Bogu – projekcija boga kojeg stvaramo na vlastitu sliku. Tako i pristalice kalvinizma – krivom predodžbom o Bogu zapravo odražavaju sliku o sebi. Boga se ne može predstaviti onim što nije, ali oni s pogrešnim uvjerenjima itekako mogu sebe predstaviti onim što jesu. Nije Bog nemilosrdan, nego su oni. Nije Bog agresivan, nego su oni. Nije Bog taj koji je hladan, bezosjećajan, krut prema čovjeku, nego su oni. Nije Bog taj koji mrzi svijet, nego oni. Upravo zbog sljedbeništva teologije koja potječe od takvog čovjeka, a u kojoj su se karakterno pronašli. Kad slijedite krivu teologiju, poprimate duh te teologije i duh krivovjerca od kojeg je proizašla.

Bog je ljubav i želi da se svatko spasi. Kalvinisti su očito lišeni ljubavi kad ne žele da se svatko spasi.

Bog ne može učiniti nešto što je logički nemoguće. Ne može natjerati slobodna bića da mu iskažu ljubav. Štoviše, kalvinizmu nedostaje logike, odnosno razuma, stoga je upitno kakvog su duha kalvinisti primili kad nam je Bog dao duha ljubavi i razuma.

„Jer nije nam Bog dao duha strašljivosti, nego snage, ljubavi i RAZBORITOSTI.“ /2. Timoteju 1,7

Zašto kalvinisti ne mogu razumjeti da bez slobodne volje nema ljubavi? Možda zato što ni sami ne poznaju Božju ljubav, što opet govori o njima jer Božja Riječ kaže da je ljubav po Duhu Svetome izlivena u naša srca – nas koji smo povjerovali.

„A nada ne postiđuje; jer je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetome, koji nam je dân. Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je pravodobno umro za bezbožne. Jer teško da bi tko za pravednoga umro: možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas.“ /Rimljanima 5,5-8

U suštini, kalvinizam je stvar logike i razumijevanja definicije ljubavi.

Bio Miguel Serveto heretik ili ne, posve je nebitno u čitavoj priči, odnosno ovom povijesnom izvještaju. Ostaje činjenica da je čovjek koji se predstavlja sljedbenikom Isusa Krista ubio drugog čovjeka, dok je po Bibliji i Isusovim riječima više nego jasno da ubojice ne samo da ne idu u Božje kraljevstvo, nego da neprijateljima moramo okrenuti drugi obraz, na zlo uzvratiti dobrim, te hraniti, blagoslivljati i moliti za svoje neprijatelje.

Također je zastrašujuća spoznaja koliki su suvremeni učitelji i vjernici danas po crkvama sljedbenici istog duha. Nemojte iznenaditi ako vas takvi omraze i odbace bez trunke savjesti, milosrđa i kajanja, jednostavno su pod utjecajem istog ubilačkog i nasilničkog duha. Duha koji proizlazi još od Kaina kada je ubio svog vlastitog brata Abela, umjesto da je očuvao brata. Ubojice braće, i pravih i krivih. Plod krivovjerja. Lančana reakcija krivovjerja. Ne trpe nas „heretike“ koji razotkrivaju njihovu kalvinističku ideologiju. Prije će vas „ubiti“ zato što govorite istinu, nego preispitati svoja uvjerenja kroz svjetlo Božje Riječi, jer su idolopoklonički navezani na svoje učitelje krivih uvjerenja, ili jednostavno obični plaćeni crkveni službenici da podilaze jedni drugima i propovijedaju laži.

Više na vezane teme na tagu: KALVINIZAM.

Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.