Je li dozvoljeno kršćanima koristiti oružje?

471
pregleda
oružje rat kršćani
Je li Isus zapovjedio korištenje oružja? Trebaju li kršćani nositi i upotrebljavati oružje?

Na Zapadu, posebice u SAD-u gdje postoji široka tradicija „ljubavi“ prema oružju, mnogi kršćani smatraju da imaju pravo nositi oružje i tvrde kako im ovo odobrava sam Isus. Novozavjetni stih koji se u ovu svrhu bespoštedno rabi je iz Luke 22,36, gdje Isus kaže:

„Ali sada, tko ima novčarku, neka je uzme! Isto tako i torbu! I tko nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač.“ [1]

Čini se jasnim: Isus ne samo da odobrava nošenje oružja, već ga svojim učenicima zapovijeda! Ovako to barem čitaju oni kršćani koji smatraju da im je posjedovanje pištolja i puški Bogom dano pravo. Ide se dotle da se daju „moderne adaptacije“ ovog stiha i kaže se kako bi u naše vrijeme Isus umjesto mačeva zapovjedio kupovinu polu-automatskih pušaka! Iako je, kako smo rekli, ovo prvenstveno fenomen specifično vezan za kršćanstvo u Americi, zanimljivo ga je ispitati. Jer ako su u pravu, onda bi se kršćani diljem planeta morali naoružati kako bi ispunili ovu zapovijed. No, kako ćemo vidjeti, ova interpretacija zapravo predstavlja školski primjer vađenja jednog stiha van konteksta i potpunog izopačenja Kristovog i apostolskog nauka i prakse.

Pogledajmo uži kontekst u kojem je ovo rečeno:

[35] I reče im: »Kad sam vas poslao bez novčarke i torbe i obuće, jeste li čime oskudijevali?« A oni rekoše: »Ničim.« [36] Reče im nato: »Ali sada, tko ima novčarku, neka je uzme! Isto tako i torbu! I tko nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač. [37] Jer, kažem vam, na meni se još treba dovršiti to što je pisano: I bȋ ubrojen među bezakonike. Jer sve što je o meni pisano ima svoj svršetak.« [38] A oni rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« A on im reče: »Dosta je!«

Ovaj razgovor Isusa i apostola dio je događaja koji su se odigrali neposredno prije Isusovog raspeća. Isusovo djelo se u tom trenutku kreće se ka svom vrhuncu. Veoma važan aspekt njegove misije je to da se u njemu moraju ispuniti brojna starozavjetna proročanstva, što služi kao dokaz da je on zaista prorečeni Mesija. U pasusu iznad, u 37. stihu, vidimo da Isus svoju zapovijed učenicima da kupe mačeve vezuje za ispunjenje specifičnog proročanstva o tome da će Isus biti ubrojen među bezakonike. U pitanju je proročanstvo iz Izaije 53,12. Na ovu Isusovu naredbu, učenici su odgovorili time da imaju dva mača, a Isus na to kaže: „Dosta je“.

Razmislimo o ovome. U ovom trenutku, Isus je sa svojih dvanaest učenika, dakle skupa ih je trinaest, ili ako ne računamo Judu koji će ga izdati, njih dvanaest. Jesu li dva mača uistinu dosta kako bi se njima fizički branili? Naravno, ne. Za što su onda dovoljna?

Ako opet pogledamo stih 37, vidimo da je svrha mačeva samo to da se Isus ubroji među bezakonike. Isus je znao da će ga vlasti uhititi, i da će se grupa u kojoj je pri uhićenju legalno smatrati bezakonicima ako pri sebi imaju mačeve. No, Isus nije htio da se ovi mačevi koriste za bilo kakvu nasilnu svrhu, čak ni za samoobranu. Ovo je više nego jasno, jer kad kasnije Petar brzopleto krene da Isusa brani mačem, Isus ga kori i kaže mu:

„Vrati svoj mač na njegovo mjesto! Jer svi koji se mača laćaju od mača će poginuti“ (Matej 25,52).

A potom iscjeljuje čovjeka kojeg je Petar ranio (vidi Ivan 18,10-11; Luka 22,49-52; Matej 26,52-54).

Ako Luku 22,36 gledamo u izolaciji kao zapovijed svim vjernicima da posjeduju oružje, Isus je onda sam sebi kontradiktoran. Jer prvo zapovijeda da se mačevi kupe, a zatim zabranjuje njihovu upotrebu. No, kontradikcije zapravo nema. Ako sagledamo cijeli kontekst Luke 22,35-38, shvaćamo da je posjedovanje mačeva imalo samo jednu specifičnu svrhu. A ta svrha nije bila njihovo aktivno korištenje. Isus je samo radio na ispunjenju specifičnog proroštva.

Na neki način, ovo bismo mogli usporediti s time da je Isus u Jeruzalem ušao na magaretu, i prije toga poslao svoje učenike da mu ga dovedu. Je li mu magare bilo nužno radi transporta? Naravno da ne. I ovdje je svrha bila ispunjenje specifičnog proroštva, ne namjera da svi učenici svuda besplatno uzimaju magarce (ili prema današnjem ekvivalentu – automobile) kad im se prohtje.

No, interpretacija Luke 22,36 kao zapovijedi da kršćani nose oružje ne samo da se kosi s užim kontekstom danog stiha, već ide nasuprot svemu drugom što su Isus i apostoli učili i činili.

oružje Biblija

Isus je svoje učenike naučavao da se ne suprotstavljaju zlu:

Matej 5,38-41: Čuli ste da je rečeno: Oko za oko i zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlomu! Naprotiv, udari li te tko po tvojemu desnom obrazu, okreni mu i drugi. I onomu koji bi se htio suditi s tobom i uzeti tvoju donju haljinu, prepusti i gornju. I ako te tko prisili ići jednu milju, pođi s njim i dvije!

Matej 5,43-44: Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone […].

Čak i kad im je rekao da će ih progoniti, nije im rekao da se brane mačevima, već je rekao: A kad vas budu progonili u ovome gradu, bježite u drugi.Matej 10,23a

Ostatak Novog zavjeta nam pokazuje da se Isusovi sljedbenici nikad nisu fizički branili, već su uvijek ili bježali od progonstva, ili bivali uhićeni, ili pak ubijani. Neki od sljedbenika su umrli mučeničkom smrću. Djela apostolska o ovome obilno svjedoče, a iz Pavlovih poslanica znamo da je i on sam puno vremena proveo u zatvoru.

Ako je Isus doista zapovjedio da se nose mačevi radi samoobrane, jesu li Pavao, Petar, Ivan, Jakov, Stjepan i drugi bili jednostavno glupi da sa sobom ne nose mačeve i nikad se ne brane? Zašto su dopustili da ih se stavi u zatvor, pa čak i ubije? Ako su mačevi za obranu bili zapovijed, kako to da drugi vjernici nisu sa svojim mačevima došli u pomoć braći koja su bila u tamnici, poput Petra ili Pavla? Također, što reći o brojnim vjernicima koji su kasnije bili ubijani od strane Rimljana? Jesu li njihove nasilne smrti kazna za to što su riješili ne poslušati zapovijed da kupe mačeve, već su svoje neprijatelje voljeli i nikad im nisu naudili?

Odgovor je naravno da nisu bili ni glupi ni ludi, već su dosljedno činili ono što je Isus zapovijedao. A kad je to bila Božja volja, mučenički su umirali znajući da čine pravu stvar.

Isus je dosljedno naučavao protiv nasilja, jer njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ako bismo Isusovu zapovijed iz Luke 22,36 trebali uzeti kao zapovijed svim vjernicima svugdje, imali bismo nedvosmislenu doktrinarnu kontradikciju sa stihovima koje smo gore naveli. A kao što smo vidjeli cjelokupna praksa nakon spuštanja Svetog Duha na učenike pokazuje da kršćani mačeve nikada nisu koristili, čak ni u samoobrani.

Jasno je da je razumijevanje Luke 22,36 kao zapovijedi za korištenje oružja u potpunosti izvađeno iz konteksta Kristovog nauka i kosi se sa svim drugim zapovijedima koje je dao.

Autor: Aleksandar Jovanović

[1] Svi citati iz Varaždinske Biblije, naglasak moj.

Komentari

komentari