Denominacije – Božja volja ili djelitelji Kristove Crkve?

Denominacije imaju dugu povijest sustavnog cjepkanja i podjele, kao što vidimo na slici ispod. Je li to jedinstvena Kristova Crkva u Duhu ili rascjepkana Bludnica sa svojim kćerima u zloduhu?

Denominacije su kroz povijest podijelile Kristovu Crkvu kao nikada ništa. Njihovi članovi su aktivni ili pasivni podupiratelji razdora među kršćanima i pokrovitelji ostalih teoloških denominacijskih (ljudskih) zabluda.

Članovi denominacija su pod duhovnim teološkim utjecajem te denominacije. Potpuno se suobličavaju s naucima i praksama te denominacije, nesposobni objektivno razlučivati ono što je krivo, lažno i pogrešno unutar njihove denominacije. Zato i odbacuju sve koji se ne slažu s njihovom denominacijom jer su indoktrinirani i regrutirani da brane crkveni dogmatizam, a ne istiniti nauk Božje Riječi.

Vođe denominacija su najviše krivi za podijeljenu Kristovu Crkvu. Unose razdor svojim herezama, sebičnim ambicijama i osobnim interesima.

„Zaklinjem vas, braćo, uočite one koji POTIČU RAZDORE I SABLAZNI protivno nauku koji ste naučili, i klonite ih se. Jer takvi ne služe našemu Gospodinu Isusu Kristu, nego svom vlastitom trbuhu te lijepim riječima i laskanjem zavode srca bezazlenih.“ /Rimljanima 16,17-18

Radi se o tome da kad djelujete u ime neke denominacije, bili učitelj ili učenik, ne možete više biti nepristrani i objektivni. Ne kaže se uzalud, s kim si, takav si. Ili biblijski, loše društvo kvari dobre navike. Poprimate duh iste teologije, obrasce ponašanja, mentalitet, čak i stil života. Spuštate kriterije na ono što ne valja, grešne navike, tradicije, hereze, ili vas čak malo pomalo obrade/indoktriniraju da na kraju i sami vjerujete isto. Još ako vam plaćaju za to, a vi šutite, ne razotkrivate, ne korite, ne ograđujete se, ne odvajate se, onda ste se prodali.

„I ja vama, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, i to kao maloj djeci u Kristu. Mlijekom sam vas nahranio, a ne jelom: jer ga još niste mogli podnijeti; a ni sada ne možete, jer ste tjelesni. Jer odakle među vama zavist, i prepiranje, i razdori? Niste li tjelesni i ne hodite li ljudski? Jer kad jedan govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja sam Apolonov’, niste li tjelesni? Tko je, onda, Pavao, i tko je Apolon? Samo poslužitelji po kojima ste povjerovali, kako je već kome Gospodin dao.“ /1. Korinćanima 3,1-5

Denominacije su sljedbenici poslužitelja. Crkveni sljedbenici umjesto Kristovi. Zašto se nazivate baptistom, katolikom, pravoslavcem, adventistom, metodistom, pentekostalcem, karizmatikom, prezbiterijancem, protestantom…?

Jednostavno, zato što ste tjelesni.

„Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega, Isusa Krista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorâ; nego budite posve ujedinjeni u istoj misli i u istome uvjerenju. Jer rekoše mi za vas, braćo, oni iz Klojine kuće, da među vama ima prepiranjâ. Velim to da svaki od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, ‘Ja Apolonov’, ‘Ja Kefin’, ‘Ja Kristov’. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao bio razapet za vas? Ili bijaste u Pavlovo ime kršteni?“ /1. Korinćanima 1,10-13

Isti govor, isto mišljenje, isto uvjerenje? Isti nauk, ista vjera, isti duh? Toga među denominacijama nema. Denominacije su tjelesni produkt sa ciljem sakaćenja Kristovog Tijela.

„Čuvajte se ‘pasa’, čuvajte se ‘opakih radnika’, čuvajte se ‘osakaćenosti’. Jer mi smo ‘obrezanje’; mi koji se u duhu Bogu klanjamo i dičimo se Kristom Isusom i ne uzdamo se u tijelo.“ /Filipljanima 3,2-3

„Jer znam to da će se nakon moga odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado. I od vas samih ustat će neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom.“ /Djela 20,29-30

Razlikujete li infiltrirane vukove u crkvenim redovima? Najviše lažnih nauka dolazi upravo iz denominacija, a ne od pojedinaca. Učitelja koji ne razumiju što poučavaju i govore, ali su svoj pogrešan nauk prenijeli na čitavu zajednicu. Kao što malo kvasca ukvasa sve tijesto, tako malo lažnog nauka kontaminira cijelu crkvu. Zato je važno dobro poznavati Božju Riječ, sve testirati po Duhu kojeg ste primili kad ste povjerovali evanđelje i ne dozvoliti denominacijske utvrde u umu.

Poniznost, krotkost, strpljivost potrebni su da podnosimo jedni druge u ljubavi u nastojanju da sačuvamo jedinstvo Duha. Kao što smo pozvani na jedno tijelo, jedan Duh, jednu nadu, jednog Gospodina, jednu vjeru, jedno krštenje, jednog Boga i Oca sviju. A denominacije su sve, samo to nisu. /prema Efežanima 4,1-6

Do jedinstva vjere ne dolazimo putem onih koji sustavno vode do zablude. Kristovo tijelo, skladno povezano i čvrsto spojeno, ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi. /prema Efežanima 4,11-16

Istina je u Isusu Kristu, a ne religiji ili denominaciji. Istina je u jedinstvu Duha, a ne razjedinjenosti u teologiji, naucima, praksama.

Suobličavate li se s Kristom ili vašom denominacijom? Slijedite li crkvene učitelje ili Krista? Dozvoljavate li crkvenu indoktrinaciju? Odobravate li sva njihova lažna učenja i prakse, ili se suprotstavljate?

Službeno registrirane zajednice u sprezi s državom vode vas u ekumenistički savez – jednu svjetsku religiju, duhovni Babilon. Ili ćete se ograditi i izaći iz lažnog sistema ili ćete se slijevati niz istu padinu.

„Kaznit ću Bela u Babilonu i iznijeti iz njegovih usta ono što je progutao: narodi se više neće stjecati k njemu; jest, zidine Babilona će pasti. Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od GOSPODINOVE žestoke srdžbe.“ /Jeremija 51,44-45

„I začuh drugi glas s neba gdje govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete dionicima njezinih grijeha i da ne primite od njezinih pošasti. Jer grijesi njezini do neba su doprli i spomenuo se Bog njezinih opačina.“ /Otkrivenje 18,4-5

Isus vas nije pozvao da budete katolik, pentekostalac, baptist ili član/zagovaratelj bilo koje druge denominacije. Isus vas poziva da se nanovorodite i ne stavljate pod jaram denominacijskog ropstva.

Inače, latinska riječ ‘denominatio’ znači imenovanje. To jest, oni koji sebi grade ime, kao što su to činili u Babilonsko doba.

„I rekoše: ‘Sagradimo si grad i toranj, čiji bi vrh sezao do neba; i STEKNIMO SEBI IME [ugled, reputaciju, renome, popularnost]: da se ne raspršimo po svoj zemlji.’“ /Postanak 11,4

Denominacijska navezanost je idolopoklonstvo. Zato su toliko osjetljivi i vrijeđaju se kad im ukažete na nešto što je evidentno pogrešno, odnosno taknete u to „ime“ od kojeg su stvorili idola. Oni nemaju zajedništvo s kršćanima, nego baptisti s baptistima, adventisti s adventistima, metodisti s metodistima, katolici s katolicima. Zatočeni u svoje organizacije, kultove, sekte. Ne razlikuju istinsko zajedništvo i ljubav koja polaže život na koju nas Krist poziva.

Više na vezane teme na tagu: DENOMINACIJE.