Carinik i farizej – jedna (ne)obična životna priča

Carinik i farizej – jedna (ne)obična životna priča.

Često smo skloni bez razmišljanja osuditi nekoga na prvi pogled, o čemu svjedoči i sljedeći primjer iz naše svakodnevnice.

Istrčao jedan farizej iz lifta. U glavi mu još uvijek odzvanjaju riječi operaterke taksi udruženja: „Trenutno nemamo slobodnih vozila. Pokušajte ponovo kasnije.“

Kad kasnije?! Ionako kasnim.

Trebalo je da već budem na bogosluženju. A sad, nema taksija…

Kako će i biti kad spavaju, umjesto da rade?! Sve su to lopovi koji samo razmišljaju kako da ti naplate više, taksiraju samo zato jer ne znaju ništa drugo raditi, vozila su im neuredna, unište te nekom glupavom muzikom, pričama koje te uopće ne interesiraju… A sad još i „nemamo slobodnih vozila, pokušajte kasnije…“

Nevjerojatno!

Farizej izlazi na ulicu, i dok razmišlja što da radi, prilazi auto, staje, vozač (carinik) otvara prozor i pita: „Treba li vam taksi?“

Sigurno je primijetio da mi se žuri i koristi priliku da mi dobro naplati. Pomislih da kažem da mi ne treba, ali umjesto toga otvorih vrata, uđoh i procijedih kroz zube ulicu.

Krenuli smo. Čuje se neka tiha duhovna muzika. U ruci mu Novi zavjet. Pomislih „još jedan od onih klasičnih foliranata koji izigravaju velike vjernike, a na svakom semaforu i pješačkom prijelazu psuju i galame.“

Jedan nas auto pretječe i ubacuje se ispred. Taksista uspijeva prikočiti.

„Koji divljak“, komentiram.

„Ma tko zna što ga muči i gdje žuri? Svi mi tako ponekad…“, kaže taksista i lagano kreće.

„Gdje točno želiš u toj ulici da zaustavim auto?“, pita me. „Do crkve“, kažem. „Do crkve ili u crkvu? U kafanu ili na bogosluženje?“, šaljivo će on.

„U crkvu“, odgovaram, „hoćemo li stići na vrijeme?“… „Moguće. Ne znam. Vjerujem da hoćemo. To zna samo Bog.“

„Lijepo je što ideš u crkvu, brate… Svaka čast!

I ona je, dok je mogla, stalno išla. Sad više ne može, bolesna je. U bolnici je, odoh sad da je vidim, da vidim treba li joj što. Kažu doktori da joj nije ostalo puno. Izgleda da nije. Bog zna. Žao mi djece. Još su mali, teško da mogu shvatiti da će njihovoj mami gore s Njim biti bolje nego ovdje sa mnom.

Znaš, brate, ona je baš voljela ići u molitveni dom.

A ja?! Nisam ti ja baš neki veliki vjernik. Pročitam po nešto iz Riječi Božje, poneka molitva, neko dobro djelo u imenu Isusa Krista… I to je to… Ne stižem… Obaveze…

Al’ eto, dok ima takvih kao što ste ona i ti, dobro je.“

„Evo nas, brate… Stigosmo…“

„Koliko sam dužan?“, upita farizej.

„Ništa, brate!“, odgovori carinik. „Vožnju na bogosluženju ne naplaćujem. Dolazak u crkvu ne smije imati cijenu.“

„Ali…“, pokuša farizej još jednom.

„Pomoli se i za mene… I za nju… To je cijena…“, reče carinik.

„Kako se zoveš, reci mi bar ime?!

„Samo taksista… Znat će On…“

Farizej krenu prema crkvi uplakan. Stigao je na vrijeme.

Nikada više nije imao priliku vidjeti tog taksistu (carinika). Ne zna gdje je ni što se dešava s njim. Samo ponekad pomisli da ga je to jutro na bogosluženju dovezao Krist… Lično.

Izvor: Ivan Zlatanović

P. S. Puno toga se može iščitati iz ovog teksta. Primjerice, farizej sve osuđuje, pridikuje, kritizira, ima zlo oko, gleda s visoka. Fokus mu je bogosluženje, a ne Krist osobno. Gleda samo korist, zašto bi netko činio dobra djela ako nema skrivene interese. Tako on percipira. Na druge vjernike gleda kao gore od sebe, pogotovo na one koji ne idu u crkvu kao on. Nema razumijevanja ni suosjećanja ni za koga.

Nadalje, crkva je bolesna, barem ono što farizeji vide kao crkvu. Carinik ne ide u crkvu, ali ide ka crkvi u posjetu, u bolnicu. Crkva je nekad bila molitveni dom, sada je sve, a najmanje mjesto u kojem se vjerni okupljaju na molitvu.

Carinik, s druge strane, ne traži nikakvu korist, pomaže gdje i koliko stigne. Ponizan, skroman, smatra da se daje manje kao vjernik, nego što bi mogao. Nije religiozan, ima osobni odnos s Kristom. Živi Krista praktično. Njegova je svakodnevnica usko vezana za pobožnost… duhovna glazba, Novi zavjet, milosrđe, praktično pomaganje. Nije mu do samopromocije, niti gradi sebi ime. Običan čovjek koji želi da se Krist u njemu proslavlja. Odražava osobno Isusa Krista.

Koji su vaši uvidi?