Kršćani – simpatični, pozitivni, popularni!?

Objavio

26/09/2025

443

pregleda

Jesu li kršćani pozvani biti simpatični, pozitivni, popularni!? Ili biblijski?

Kršćani nisu pozvani biti „simpatični“, „pozitivni“ ili „popularni“. To su etikete koje svijet lijepi ljudima koje voli – jer takvi ljudi nikoga ne remete, ne talasaju, ne bude ničiju savjest. Oni su bezopasni, ugodni i beskorisni. Ali Isus Krist nije došao da bi bio ugodan, nego da bi donio mač (Matej 10:34). Pravi kršćani nikada nisu pozvani uljepšavati stvarnost, već je razotkrivati. Naš je poziv biti biblijski – stajati u istini Božje Riječi, koliko god ona bila neugodna, razorna, osuđujuća. „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrav nauk, nego će po vlastitim požudama sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši“ (2. Timoteju 4:3). Upravo u tom vremenu živimo.

SIMPATIČNI KRŠĆANI

„Simpatičan“ znači sladak, ugodan, pristojan do te mjere da nikome ne smetate. Ali Krist nije došao da nikome ne smeta. On je istjerao trgovce iz hrama, prevrtao stolove, rušio idoliziranu religijsku sliku i nazvao farizeje „okrečenim grobovima“ (Matej 23:27). Herodu je rekao da je „lisica“ (Luka 13:32). Ljude je suočio s istinom koja im nije godila. I nije se ispričavao. Kada je istina presjekla njihovo srce, mnogi su ga napustili (Ivan 6:66). Ako je On uzor, kako se možemo zamišljati kao „simpa kršćani“ čiji je najveći cilj da svi o nama misle dobro? Ako su ga htjeli ubiti jer im je riječ razotkrila tamu, zašto bismo mi očekivali drugačiji tretman? „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas!“ (Ivan 15:18).

POZITIVNI KRŠĆANI

„Pozitivni“ je mantra današnjice. Mislite pozitivno. Govorite pozitivno. Širite dobru energiju. Ali Evanđelje nije terapija samopouzdanja. Isus nije rekao: „Samo vjerujte u sebe, sve će biti u redu.“ Rekao je: „Nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti“ (Luka 13:3). Ivan Krstitelj nije mahao osmijehom i dijelio afirmacije. On je u pustinji vikao: „Pokajte se, jer je kraljevstvo nebesko blizu!“ (Matej 3:2). Apostoli nisu trošili vrijeme na šale i površne parole. Njihove riječi bile su vatra koja guta i malj što razbija stijene. (Jeremija 23:29). Oni su znali da je u pitanju život ili smrt, nebo ili pakao. Zato Pavao piše: „Jer je propovijedanje o križu ludost za one koji propadaju, a za nas koji smo spašeni, ono je snaga Božja“ (1. Korinćanima 1:18).

Prava Božja riječ nije „pozitivna“ u ljudskom smislu, nego smrtonosna za grijeh. Ona ne gladi ego, već ga razbija. Ona ne širi „dobre vibracije“, već udara u srce, siječe dušu, razotkriva tamu. „Jer je živa riječ Božja, i djelotvorna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača; i prodire do razdiobe i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca“ (Hebrejima 4:12). Evanđelje nije „pozitivno“ – ono je spasonosno.

POPULARNI KRŠĆANI

„Popularni“ je idol našeg doba. Danas se sve mjeri brojevima: koliko lajkova, koliko pratitelja, koliko aplauza. Ali Pismo jasno pokazuje: Božji ljudi nikada nisu bili popularni. Jeremija je bio mrzak svima jer je govorio ono što nisu htjeli čuti; bačen je u jamu i optužen za izdaju (Jeremija 38:6). Amos je istjeran iz hrama jer je prozvao bogate (Amos 7:12–13). Ivan Krstitelj je pogubljen jer se usudio prozvati Heroda (Marko 6:18–29). Pavao je doživio bičevanja, kamenovanja i zatvore (2. Korinćanima 11:23–28). A sam Krist? Mnoštvo koje ga je na Cvjetnicu pozdravljalo riječima „Hosana!“ nekoliko dana kasnije, tražilo je njegovu smrt (Matej 21:8–9; 27:22–23). Popularnost je para i dim – nestaje u trenu. Vjernost Bogu ostaje zauvijek.

Povijest Crkve samo potvrđuje isto. Najvjerniji su uvijek bili progonjeni, ismijavani, prezreni. Reformatori, mučenici, misionari – nisu imali pljesak ljudi, ali su imali potvrdu neba. Njihova ostavština nije bila naklonost svijeta, nego vječna nagrada.

VJERNI KRŠĆANI

Najveća tragedija današnjeg kršćanstva je pokušaj da se Evanđelje stopi s imidžom „društveno prihvatljivog“ vjernika. Takvi kršćani su pitomi, tihi, ugodni svijetu – i potpuno beskorisni Bogu. Oni nikome ne smetaju, ne gube prijatelje, ne izazivaju otpor – ali ne spašavaju ni jednu jedinu dušu. Istina koja ne boli – ne liječi. Evanđelje koje ne razotkriva – ne mijenja. Propovijed koja ne udara – ne rađa novo srce.

Biti biblijski znači ne filtrirati istinu da bi bila probavljiva, već reći ono što Bog kaže, pa makar svi otišli. „Propovijedaj Riječ; budi neposredan, u pravo vrijeme i kad nije pravo vrijeme; uvjeravaj, ukori, potiči sa svom postojanošću i naukom“ (2. Timoteju 4:2). Ljubav prema ljudima ne znači reći im ono što žele čuti, nego ono što moraju čuti da bi se spasili. To je prava ljubav: ne utješiti ih na putu u pakao, nego probuditi ih da se obrate Bogu.

Ljudi će vas možda nazvati grubim, negativnim, zatucanim ili fanatičnim. Ali nisu li to isto govorili o prorocima? Nisu li Isusa optuživali da je opsjednut (Ivan 8:48), nazivali ga varalicom koja obmanjuje narod (Matej 27:63), pa čak i huliteljem protiv Boga (Marko 2:7)? Nisu li apostole optuživali da „bune narod” (Djela 17:6)? Ako su to činili s njima, zašto mislite da s vama neće? „Svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni“ (2. Timoteju 3:12).

SVIĐATE LI SE LJUDIMA ILI BOGU?

Pravo pitanje, dakle, nije: „Sviđate li se ljudima?“, nego: „Jeste li vjerni Kristu?“ Publika ovoga svijeta neće suditi vašem životu. Sudit će Gospodin Slave, kojem ljudski aplauz ne znači ništa. A tada će za sve nas biti važno samo: „Izvrsno, slugo dobri i vjerni“ (Matej 25:21), dok će za druge glasiti: „Nikada vas nisam poznavao“ (Matej 7:23).

Zato kršćani nisu pozvani biti „simpatični“. Nisu pozvani biti „pozitivni“. Nisu pozvani biti „popularni“. Pozvani su biti biblijski. To znači stajati u istini, razapeti tijelo na križ, biti prezren, ismijan, ali nepokolebljiv. „Štoviše, bez sumnje, i sve smatram gubitkom zbog te najizvrsnije spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega, radi koga sam sve izgubio i smatram to samo izmetom da bih Krista dobio“ (Filipljanima 3:8) Bolje je izgubiti svijet, nego izgubiti dušu. Bolje je biti prezren među ljudima, nego odbačen od Boga. Bolje je biti progonjen s Kristom, nego proslavljen bez Njega.

I zato se svatko mora zapitati: Tražim li priznanje ljudi ili priznanje Boga? Jer nije pitanje hoće li vas ljudi voljeti. Ni hoćete li biti popularni. Pitanje je jedno jedino: Jeste li vjerni Onome koji vas je kupio svojom krvlju? Jeste li spremni ići protiv struje, protiv svijeta, protiv vlastitog komfora – da biste stajali na Kristovoj strani? Jer On je rekao: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i slijedi me“ (Luka 9:23).

Vi niste pozvani da se uklapate. Vi ste pozvani da budete sol koja peče i svjetlo koje razotkriva (Matej 5:13–14). Pozvani ste da budete Kristovi veleposlanici u svijetu tame: „A vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, narod sveti, narod osobit da objavljujete hvale o njemu koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost“ (1. Petrova 2:9). To je poziv na istinu. To je poziv na hrabrost. To je poziv na križ.