11. rujna – uvod u veliki i strašni Gospodnji dan

244
pregleda
11. rujna

Događaji poput 11. rujna 2001. su tek počeci strahota koje dolaze na ovaj svijet. Ljudi će umirati od straha. Pobune, neredi, ratovi, ubojstva, uništenja sve su Isusova proročanstva. Zlo u svijetu raste dok ne napuni svoju mjeru za potpuno uništenje i izlijevanje Božjeg gnjeva. Ova zemlja brzinom munje ide ka svom kraju, stoga vremena je malo za pokajanje i polaganje naše vjere u jedinog Spasitelja, Onog koji ima ključeve Podzemlja i smrti, Onoga koji može izbaviti vašu dušu od vječnoga gnjeva.

Ne čekajmo sutra koje možda nikad neće doći. Za mnoge nije došlo. Mnogi nisu bili spremni umrijeti, jer se nisu pomirili s Bogom. Ne budite jedni od njih.

„Dolaze iz zemlje daleke, s kraja nebesa — GOSPOD i oruđa gnjeva njegova — da unište svu zemlju. Kukajte, jer blizu je dan GOSPODNJI; dolazi kao zator od Svemogućega. Zato će sve ruke klonuti i svako će se srce čovječje istopiti. I bit će prestravljeni; obuzet će ih trudovi i boli, previjat će se kao rodilja. Čudit će se jedan drugomu, lica će im biti kao lica plamenova. Evo, dan GOSPODNJI dolazi — OKRUTAN, S BIJESOM I GNJEVOM ŽESTOKIM — da zemlju u pustoš pretvori i istrijebi iz nje grješnike“ (Izaija 13,5-9).

„Tako ću SVIJET KAZNITI ZA ZLOĆU, i opake za bezakonje njino; i dokrajčit ću ponos oholih i poniziti obijest silnih… Zato ću potresti nebesa, i zemlja će se pomaknuti s mjesta svojega od bijesa GOSPODA Nad Vojskama i u dan žestine gnjeva njegova“ (Izaija 13,11. 13).

„Jer velik je dan GOSPODNJI i veoma strašan; tko li ga može podnijeti? Al’ i sada — riječ je GOSPODNJA — vratite se k meni svim srcem svojim, i postom i plačom i jadikovkom. I razderite svoja srca, a ne haljine svoje. VRATITE SE DAKLE GOSPODU, Bogu svojemu, jer milostiv je on i milosrdan, spor na gnjev, a bogat milosrđem; ta on se ražali nad zlom“ (Joel 2,11-13).

„I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle: velik potres nasta, i sunce posta crno kao dlakava kostrijet, i mjesec posta kao krv; i zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva stresa svoje nezrele plodove kad je potresa jak vjetar. I nebo se razdvoji kao svitak kad se smota; i svaka gora i svaki otok pomaknuše se sa svojih mjesta. I kraljevi zemaljski, i velikaši, i bogataši, i tisućnici, i mogućnici, i svaki rob i svaki slobodnjak — svi se posakrivaše u špiljama i po stijenama gorskim; i govorili su gorama i stijenama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva. Jer dođe veliki dan gnjeva njegova i TKO MOŽE OPSTATI?“ (Otkrivenje 6,12-17).

Ovakvi događaji nisu samo sjećanja na žrtve i čašćenje heroja, već jasna upozorenja od Boga da ni sami niste daleko od propasti.

„Bdijte dakle jer ne znate u koji čas Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi kućegospodar znao o kojoj straži dolazi tat, bdio bi i ne bi dopustio da mu kuću potkopa. Zbog toga i vi BUDITE PRIPRAVNI, jer u čas u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (Matej 24,42-44).

„Ne kasni Gospodin s obećanjem, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema nama ne želeći da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju. No KAO TAT U NOĆI DOĆI ĆE DAN GOSPODNJI, u koji će nebesa s praskom proći i počela se — spaljena — raspasti, a zemlja i djela na njoj izgorjeti“ (2. Petrova 3,9-10).

„Ili onih osamnaest na koje je pao toranj u Siloamu i pobio ih — mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji stanuju u Jeruzalemu? Nipošto, kažem vam, nego AKO SE NE POKAJETE, SVI ĆETE TAKO PROPASTI“ (Luka 13,4-5).

Pitanje nije zašto se 11. rujna dogodio, već zašto Bog već jednom ne uništi čitavu Zemlju? Ljudi u svijetu svakodnevno umiru od gladi, siromaštva, mržnje, ratova, katastrofi. Činjenica da ste još uvijek živi jest milost Božja i strpljivost da ga zazovete.

Komentari

komentari