Vjera – samo puki osjećaj?

507
pregleda
vjera osjećaj želja

Često čujem ljude kako govore da je vjera samo „puki osjećaj“. To se posebno odnosi na rasprave na temu „znanost nasuprot vjere“. Uobičajeni argument je fraza: „Ja imam svoj razum… Ti imaš svoju vjeru…“. Čujem kako kršćani koriste slične načine izražavanja. Izgleda da u nekim krugovima postoji stav da treba „samo vjerovati“ i ništa ne propitivati.

Ovi pogledi „vjere“ su nesporazum između epistemologije (kako znamo ono što znamo – što razdvaja opravdanu vjeru od običnog mišljenja) s jedne strane i onog što Biblija uči s druge strane. Pretpostavka nevjernika je da vjera nema nikakav temelj. Pretpostavka nekih kršćana je da nas Biblija uči stavu „samo vjeruj“, a da je ispitivanje i jačanje naših uvjerenja neka vrsta grešne sumnje.

Ipak, vjera… bilo religija ili sekularizam, vrlo je slična stvar. Ako se sutra odlučim za let u Chicago, otišao bih do zračne luke i putovao avionom. Ne znam s apsolutnom sigurnošću hoće li gravitacija sutra funkcionirati na isti način i hoće li zrakoplov doći na svoje odredište (izuzimajući druge okolnosti koje bi mogle poći po zlu). Međutim, prilično sam uvjeren u ono što znanost otkriva o prirodi gravitacije i njezinoj dosljednosti. Također sam prilično siguran u podatke o sigurnosti letenja. Moje šanse za siguran let izuzetno su dobre. Ako to ne bi bilo tako, ne bih imao toliko „vjere“ u cijeli proces i išao bih pješice ili se odvezao automobilom.

U ovoj primjeni „vjere“, svatko može vidjeti na što mislim. To je povjerenje ili pouzdanje u ono što znam, čak i ako možda imam strahove, sumnje, i u ovom slučaju, nekakvu nesigurnost. Nema apsolutne garancije ili obećanja da ću sigurno stići tamo; niti to mogu dokazati prije nego što odem! To je „iskorak vjere“.

Vjerovanje – sastavni dio našeg života

Kršćanska vjera je tome u mnogočemu slična. Ne mogu sve to staviti u niz testnih epruveta i laboratorijske posude i testirati. Ne mogu vam to na neki potpuni način dokazati. Ali kada o tome razmišljate, što na kraju možete učiniti s tim? Skup toga je prilično ograničen. Ne mogu dokazati da su moja osjetila 100% točna, iako bi bez njih život bio nevjerojatno neizvjestan. Ne mogu dokazati da me moja žena voli na „naturalističko znanstveni“ način. Ne postoji laboratorijski test za takvo što – svi takvi testovi će ovisiti o onome što već pretpostavljamo da znamo kako funkcionira.

Kršćanska vjera se temelji na pouzdanju u ono što je Bog učinio za nas i ono što će učiniti za nas. Temelji se na našem odnosu s Bogom, Božjoj objavi za nas, povijesti, znanosti (da, znanosti… više o tome u nekom drugom postu) i iskustvu. To može i ne mora biti nešto što vam mogu „dokazati“ (ovisno o tome što dokazi znače za vas), ali to sigurno NIJE samo puki osjećaj ili želja.

Vjera je u biti pouzdanje. Vjerujemo u nešto na temelju mnogobrojnih kriterija. Baš kao i čimbenici uključeni u moj let ili ljubav moje supruge prema meni, neki od tih kriterija se do određene razine mogu „dokazati“, dok su drugi teže mjerljivi. Vjerujemo nekome ili nečemu cijelo vrijeme, svakodnevno u našim životima. Kršćanska vjera se stvarno ni po čemu ne razlikuje. Vjera se razlikuje od vjerovanja tako što smo dovoljno sigurni da ju sprovodimo u djelo. Opravdano mogu vjerovati da će me zrakoplov sigurno dovesti do mog odredišta, ali tek kad se popnem na njega, onda zapravo i postaje vjera. Kršćani vjeruju u Božja obećanja u Kristu, a zatim prakticiraju tu vjeru polažući svoje živote (i duše) u Kristove ruke.

Autor: Steve Wilkinson; Izvor: christianapologeticsalliance.com

Komentari

komentari