Teorija ravne zemlje nije biblijski koncept!

748
pregleda
teorija ravne zemlje

Mnogo se prašine i dalje diže oko teme ravne zemlje i samog biblijskog shvaćanja ove doktrine. Na žalost, oni koji ulaze u rasprave s tzv. ravnozemljašima najčešće su materijalističkog ili ateističkog svjetonazora te ne ulaze u koštac s biblijskim tumačenjem na kojemu počiva teorija ravne zemlje.

Ipak, veći se problem javlja kada određeni crkveni krugovi promiču analogno biblijsko tumačenje kroz ovu temu. Čini se kako čitava jedna kršćanska skupina želi sebi prisvojiti pravo na tumačenje pojma „krug zemaljski“. I to ne bi bilo zabrinjavajuće da zbog toga ne izazivaju pomutnju stada tvrdeći kako crkva pod pojmom „krug zemaljski“ podrazumijeva ravnu zemlju. Stoga možemo reći da opasnost od tumačenja na temelju logičkih pogreški i analognog poznavanja Pisma predstavlja opasnost za svakog vjernika – ali isto i za nevjernika – koji će iz krivih premisa zaključiti neistinitost Riječi Božje. Kome je to u interesu?

Ipak, ravnozemljaši vjeruju da Biblija izvještava da je zemlja ravna. Tako tvrde da vjerovanje u okruglu zemlju predstavlja odbacivanje Pisma i nevjeru. Ovdje se radi isključivo o logičkoj pogrešci petitio principii u kojoj se događa da se za argumente koji se žele dokazati navode razlozi koji pretpostavljaju istinitost te tvrdnje. Da bi se argumenti dalje održali, ovi teoretičari posežu za sve više logičkih pogrešaka i ostaju pri kontra-logičkom zaključivanju samo da bi navukli vodu na „svoj mlin“.

Biblijski stihovi koji po ovoj teoriji potvrđuju ravnu zemlju zapravo se tiču različitih biblijskih postavki o zemlji, a ne o samom njezinom obliku.

Biblija je povijesna knjiga koja nas upućuje na Isusa Krista, Spasitelja. Njezina svrha nije znanstveno-istraživačka, mada se može primijeniti i u tom polju i susljedno tome ne iskazivati lažne pretpostavke. Različite biblijske stihove valja tumačiti sukladno kontekstu u kojemu su pisani. Primjerice, ne možemo Psalme tumačiti jednako kao i povijesne Biblijske knjige (npr. Ljetopise). Valja u obzir uzeti i originalni izvornik te čitati prijevode, a ne iz teksta izabirati ono što nam se sviđa i interpretirati na svoj način.

Mi zbog nedostatka prostora i besmislenosti tog čina ne možemo sve stihove koje ravnozemljaši koriste u prilog svojoj teoriji pojedinačno interpretirati. Ipak, možemo te stihove raščlaniti u dvije temeljne kategorije kako su ih raščlanili različiti autori koji su se bavili problemom biblijske interpretacije ravne zemlje. Prvoj kategoriji pripadaju stihovi koji uopće ne govore o obliku zemlje. U drugoj kategoriji su stihovi koji se zbog dvosmislenosti jezičnog tumačenja i izuzimanja sadržaja iz konteksta mogu primjenjivati kao opisi oblika zemlje.

Jedini način tumačenja ovih stihova je shvaćanje stihova kroz duhovni, povijesni, jezični i pojmovni kontekst u kojemu su pisani te službena tumačenja tih stihova. Napominjem da nas u ovom tekstu ne zanimaju zdravorazumska ili znanstvena objašnjenja o obliku zemlje, već isključivo biblijski kontekst stihova koje teoretičari ravne zemlje uzimaju kao dokaz o obliku zemlje.

Istaknut ćemo neke temeljne probleme koji se tiču biblijskih stihova i njihove interpretacije te prikazati kako se isti obrazac primjenjuje i na druge biblijske stihove.

PRVA KATEGORIJA STIHOVA – STIHOVI KOJI UOPĆE NE GOVORE O OBLIKU ZEMLJE

Ovi se stihovi odnose na izvještaj o stvaranju zemlje (Post 1,1-19) i samu prirodu zemlje u odnosu na stvoreni svemir, odnosno nebeska svjetlila, sunce, mjesec i zvijezde. Dvije najveće ideje koje se ovdje provlače su ideja zemljine statičnosti i nemogućnost spoznaje zemljinih mjera (Izr 25,3; Job 38,4-5. 18; Jr 31,37). Stihovi koji potkrepljuju ideju o zemljinoj statičnosti tiču se uglavnom prirode odnosa nebeskih svjetlila (sunca, mjeseca i zvijezda) s obzirom na zemlju. U stihovima koji su iz Biblije izvučeni a tiču se tog odnosa potvrđuju Božji plan da zemlju učini središnjim „poljem“ na kojemu se sve odvija, odnosno centrom kreacije, a ne centrom svemira. Duhovni aspekt ovih biblijskih opisa nikako ne smije biti zanemaren jer će u suprotnom biti tumačen isključivo materijalistički.

Biblijski stihovi koji se odnose na kretanje sunca govore o Božjoj svemoći kojom On održava izlazak i zalazak sunca i mjeseca te stabilnost čitave svoje kreacije (Job 9,7; Hab 3,11). Teoretičari ravne zemlje, međutim, uzimaju sve biblijske stihove u kojima se spominje izlazak i zalazak sunca kao dokaz da je zapravo sunce to koje se kreće, dok zemlja miruje.

Između 200 biblijskih stihova koji se uzimaju kao dokaz o ravnoj zemlji, više od pedeset njih govori samo o motivu izlaska i zalaska sunca.

Postoji također izvještaj o Jošui na čiju je zapovijed Bog zaustavio sunce na nebu (Jš 10,12-14). Nerealno je očekivati da izvještaj anonimnog autora knjige Jošuine iz tog vremena uz dosljedan prijevod ipak izvještava o tome kako zemlja staje na putu svoje vrtnje kada to nije ono što su vidjeli Jošua i svjedoci. Pisac piše isključivo iz ljudske perspektive. U drugim slučajevima u kojima stihovi govore o zemljinoj statičnosti opisuju Božju snagu koja je čvrsti temelj koji zemlju održava u sigurnosti njezinog postojanja (1Ljet 16,30; Ps 33,9; Ps 93,1; Ps 96,10; Ps 104,5; Ps 119,89-90; Iz 14,7; Iz 45,18; Zah 1,11). Već možemo vidjeti opasnost doslovnog tumačenja Biblije. Tom analogijom možemo zaključiti također da je Bog npr. doslovna „ptica“ ili „ruka“, ili da zemlja doista ima četiri ugla (čak ni to ne ide u prilog ravnoj zemlji).

Ista analogija primjenjuje se u ideji nemogućnosti spoznaje zemljinih mjera. Stihovi iz Jeremije 31,37 i Izreka 25,3 doista govore kako su mjere zemljine nedokučive za čovjeka. No kako to dokazuje ravnu zemlju? Tehnički, u vrijeme pisanja ovih stihova ta je činjenica bila točna, no možemo reći da ni danas zemljine dubine i visine nisu u potpunosti istražene. Ipak, iz stihova Job 38,4-5 vidimo da zemlja ima svoje mjere:

Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako razbora imaš!

Tko je odredio mjere njezine? Znaš li? Ili tko je nad njom uže razapeo?“

DRUGA KATEGORIJA STIHOVA – JEZIČNA DVOSMISLENOST I IZUZIMANJE SADRŽAJA IZ KONTEKSTA

Ravnozemljaši zemlju zamišljaju kao trodimenzionalni disk. Primarni razlog tome je njihova vlastita interpretacija pojma „krug zemaljski“ i zaplitanje u logički pogrešno razmišljanje. Izaija 40,22 kaže:

„To je onaj koji stoluje nad krugom zemaljskim, čiji su pak stanovnici poput skakavaca; ko zastor je razastro nebesa i ko šator ih za stan razapeo.“

Hebrejski pojam chuwg, odnosno „krug“ pojavljuje se i u stihu Job 22,14:

Oblaci mu zaklanjaju pogled pa ne vidi; i hoda on krugom nebeskim.“

Problem nastaje kada se pojam kruga u ovom biblijskom kontekstu uzima kao opis dvodimenzionalnog tijela. I sami ravnozemljaši na kraju svoj disk priznaju kao trodimenzionalan, te potvrđuju nemogućnost da se pojam kruga koristi onako kako bi oni to htjeli – kao kružnice. Možemo reći da znamo da je Bog dosljedan u stvaranju, te da je zemlju stvorio jednakom svim nebeskim tijelima. Iz uspoređenih stihova očito je da pojam „krug“ označava cjelovitost, puninu, nešto što obuhvaća sve, „mjeru“ (Izr 8,27).

Izvorna riječ označava doslovce „okruglost“, „oblost“ koja se ne mora primijeniti samo na fizičko tijelo. U suprotnom, isti se pojam ne bi mogao primjenjivati u stihu koji opisuje krug nebesa.

U prilog tome izvučene su iz konteksta dvije kategorije biblijskih stihova. Oni koji govore o tome da zemlja ima stupove (1Sam 2,8; Job 9,6; Job 26,7; Ps 75,3; 2Pt 3,5) i oni koji govore da zemlja ima krajeve.

Stupove zemlje ravnozemljaši shvaćaju kao doslovnu potporu na kojoj stoji zemaljski disk i to usprkos činjenici da stihovi također naglašavaju kako zemlja nije pričvršćena nizašto. Pojam koji označava stupove više se odnosi na temelje zemljine stabilnosti koju održava sam Bog – baš kako je to i Job poetično opisao (Job 9,6; Job 26,7). Isto možemo iščitati i iz sljedećeg stiha 1. Samuelove 2,8:

„Uboga podiže iz prašine, potrebita iz bunjišta izvlači, da ih posjedne s odličnicima i dadne im u baštinu prijestolje slave. Jer Gospodnji su stupovi zemlje i na njih je postavio svijet.“

„Krajevi zemlje“ koji se spominju u nebrojeno mnogo biblijskih stihova također se ne odnose na fizički zemljin rub (npr. Pnz 28,49; 1Sam 2,10; Job 37,3; Ps 59,13; Ps 65,5; Ps 72,8; Iz 5,26; Iz 43,6; Iz 52,10…). Prema kontekstu možemo vidjeti da se ovi pojmovi odnose na tlo i područja, a ne na oblik ili rub zemlje kao tijela. U svim je stihovima napomenuto da su krajevi zemlje područja, odnosno udaljeni teritoriji na kojima također prebivaju ljudi. Ne radi se dakle o „rubovima“ zemlje kako to shvaćaju ravnozemljaši.

Čak i ako bi tumačili ove stihove čisto materijalistički, možemo reći da pošto je finalna i mjerljiva, zemlja doista ima svoj kraj.

Tema svoda iznad zemlje, odnosno mjesta na kojemu su sunce, mjesec i zvijezde također ne govori o samom obliku zemlje nego je tema koju valja promatrati i obraditi zasebno. Iz opisa kakvoće svoda ne možemo zaključiti je li zemlja okrugla ili disk.

Smatramo da je sve ono što je napisano potrebno još više produbiti, i to u smislu nastojanja da se ovakva krivovjerja ne šire. Na žalost, mnogi su kršćani nasjeli na ovakva tumačenja Biblije. Oni koji svakodnevno nastoje oko promicanja teorije ravne zemlje zaboravljaju da im prijeti klanjanje stvorenju umjesto Stvoritelju kako to opisuje Pavao u svojoj poslanici Rimljanima. Ponavljamo, Biblija ne može poslužiti kao knjiga koju se može doslovno znanstveno shvatiti i interpretirati. Stoga nam kao kršćanima valja paziti na načine kojima se manipulira Riječju Božjom te ne pristajati uz svaku doktrinu samo zato što ispred nje stoji pridjev „biblijsko“.

Autorica: Andrea Fadljević

Više na temu ravne zemlje možete naći na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/ravna-zemlja/.

Komentari

komentari