Psihijatrijski problemi kod bivših članova Riječi Života

Studija iz Švedske: Psihijatrijski problemi kod bivših članova crkve Riječ Života. Obilježja kulta.

Podaci o studiji: Cultic Studies Journal, svezak 9, broj 1, 1992., stranice 78.-88., Gudrun Swartling, O.T.; Akademska bolnica, Uppsala, Švedska; Prema G. Swartlingu, M.D., Bolnica Tierps, Tierp, Švedska

SAŽETAK

Teški i često dugotrajni psihijatrijski problemi prepoznati su kod bivših učenika Biblijske škole Riječ Života. Gotovo polovica od 43 ispitane osobe doživjela je simptome slične psihozi, a jedna od četiri pokušala je samoubojstvo. Anksioznost, osjećaj krivnje i emocionalni poremećaji su česti. Poznavanje ovog kršćanskog pokreta neophodno je za razumijevanje kriza ovih pacijenata.

Ljudi koji napuste vjerske pokrete — koje u Švedskoj predstavlja Riječ Života sa sjedištem u Uppsali — mogu imati ozbiljne i dugotrajne psihijatrijske probleme koji zahtijevaju javljanje liječniku. Švedski psihijatrijski udžbenici ne dotiču se ove teme, ali postoji kratak opis žrtava kulta u udžbeniku opće medicine (Tibblin & Haglund, 1989.).

U Sjedinjenim Državama, Louis West, profesor psihijatrije, UCLA, i Margaret Singer, profesorica psihologije, UC-Berkeley, zajedno su napisali poglavlje o kultovima (West & Singer, 1980.). U ovom opsežnom prikazu različitih kultova i njihovih zajedničkih karakteristika, autori opisuju određeni indoktrinacijski sindrom. Između ostalog, ova indoktrinacija uključuje promjenu osobnosti, emocionalnu desenzibilizaciju i fizičke promjene u držanju i izgledu koje se mogu prepoznati kao prikriveni sretan izraz lica s ponekad odsutnim izbjegavajućim ili zurećim pogledom.

Oni koji napuste kult često su pogođeni jakim osjećajem usamljenosti i depresije, egzistencijalnom prazninom i poteškoćama u donošenju odluka. Ponekad postoje psihopatološke osobine kao što su kompulzivno razmišljanje, deluzije i halucinacije. Singer (1987.) naglašava da je opsežno znanje o djelovanju ovih pokreta ključno u tretmanu bivših članova kulta.

S jedne strane, Riječ Života nalikuje drugim kršćanskim crkvama iz nekih perspektiva. S druge strane, međutim, postoje velike sličnosti s kultovima kao što su Crkva ujedinjenja časnog Sun Myung Moona (“The Moonies”), Hare Krišna i Scijentološka crkva, osobito u njihovim metodama kontrole članova. To postaje očito kada bivši članovi različitih kultova uspoređuju svoja iskustva.

Zajednička karakteristika kultova je intenzivna kontrola uma kojoj su članovi podvrgnuti, a koja se uvodi polako i postupno se povećava.

Postoje četiri karakteristike kontrole uma, kako ih je opisao Hassan (1988.):

1) Stroga pravila života.

Često uključuju određeni stil odijevanja; zabranu ili snažno odvraćanje od filmova, knjiga ili glazbe koje kult ne odobrava; te slabljenje ili prekid prijašnjih odnosa s prijateljima ili obitelji.

2) Kontrola misli.

To se događa u obliku misaono-preventivnih rituala s monotonim ponavljajućim mantrama, govorom u jezicima (što se može činiti i tiho) i dugotrajnim službama uz slavljeničku glazbu. Ove aktivnosti smanjuju vrijeme za privatno razmišljanje, ali ne dovode do kontrole misli same po sebi. Stvarna kontrola misli događa se samo kada se te aktivnosti koriste mehanički s namjerom potiskivanja sumnje i kritičkog mišljenja. Vodstvo smatra da kritičke misli protiv grupe potječu od Sotone i stoga se moraju spriječiti.

3) Emocionalna kontrola.

To se provodi uz, između ostalog, strah od Đavla kao stalne prijetnje; strah od napuštanja kulta i time pobune protiv Boga; te osjećaj krivnje zbog negativnih ili kritičkih misli o pokretu.

4) Kontrola informacija.

Neprimjereno je čitati dnevne novine, slušati radio ili gledati televiziju. Od članova se očekuje da prikupljaju informacije samo iz izvora koje proizvodi kult, kao što su knjige, snimke i tako dalje. Članovi se obeshrabruju i ponekad im se zabranjuje sastajati se s ljudima koji su kritični prema pokretu.

POSEBNA OBILJEŽJA RIJEČI ŽIVOTA

Kako bismo razumjeli skupinu pacijenata koji se ovdje opisuju, bitno je poznavati neke karakteristike doktrina Riječi Života. Ovo ispitivanje također otkriva četiri gore spomenute značajke kontrole uma.

U učenju postoje stalni podsjetnici da je sam Bog izvor svega što se govori ili čini u pokretu. Stoga, svatko tko kritizira Riječ Života, ili njezino vodstvo, ide protiv Boga. Navedeni su primjeri koji pokazuju da se svakome tko kritizira pokret i članovima koji ga napuste može dogoditi nešto loše: mogu doživjeti bolest, nesreću, iznenadnu smrt ili imati deformiranu djecu. Svatko tko ozbiljno shvaća učenje uhvaćen je u samoodržavajuću zamku iz koje se može vrlo teško izvući. Strah od negativnog govora o Riječi Života može ostati još dugo nakon što osoba napusti pokret.

Odgovornost za držanje podalje od Đavla i zlih duhova ili demona leži isključivo na vjerniku, prema Riječi Života. Ovaj se zadatak redovito izvršava grubim obraćanjem izravno demonima. Tu su, na primjer, demoni bolesti, kriticizma i seksualne požude. Ako vjernik ne uspije odvratiti napade demona, pojedinac spremno preuzima krivnju i može očajavati zbog nedostatka bilo kakve pomoći. Uznemireni član može misliti da se Đavao ne može poraziti, a to rezultira tjeskobom.

Druga doktrina kaže da dobivate ono što govorite, što znači da riječi koje izgovorite imaju moć promijeniti stvarnost. Ako kažete da ste bolesni ili da se ne osjećate dobro, osjećat ćete se, prema doktrini, još gore. To otežava traženje pomoći u slučaju depresije sa suicidalnim mislima, na primjer, jer ako govorite o svojim mislima, one se mogu ostvariti.

Kako biste stekli zdravlje, kao što se obećava u nauku, morate se ponašati kao da ste ga već postigli. Ako ste depresivni, trebali biste izgledati sretno i zdravo. Neki ljudi postanu toliko uvježbani u pokazivanju drugačijeg lica i poricanju depresivnih misli da može biti teško procijeniti njihovo stvarno stanje uma tijekom kratkog pregleda kod liječnika.

RAZGOVOR SA 43 UČENIKA BIBLIJSKE ŠKOLE

Od 1986. Gudrun Swartling imala je osobni i, u mnogim slučajevima, opsežan kontakt s oko stotinu bivših sljedbenika vjerskog pokreta diljem Švedske. Sedamdeset ih je pohađalo Biblijsku školu u razdoblju od jedne do dvije godine. Biblijska škola pripadala je pokretu vjere, prvenstveno Riječi Života, s učiteljima iz kulta. Intervjui telefonom ili osobnim posjetom obavljeni su sa 43 od 70 osoba. Šest ih je odbilo sudjelovati ili su se vratili u pokret; do 21 bivših učenika Biblijske škole nije se moglo doći ili nisu bili psihološki spremni za intervju.

Podaci u ovom izvješću rezultat su razgovora sa 43 bivša učenika Biblijske škole. Spolna distribucija je ravnomjerna, ali dominira mlađa dobna skupina, sa 80% ispod 25 godina. Intervjuirana skupina je homogena po tome što su svi dobili istu vrstu sustavne poduke u Biblijskoj školi.

Intervju je bio polustrukturiran, odnosno za sve su korištena ista pitanja; a opet je bilo prostora za širu i dublju analizu. Rezultat je kombinacija odgovora i osobnih zapažanja. (Gudrun Swartling godinama radi sa psihotičnim pacijentima, što je izvor njezine obuke i iskustva u procjeni psihijatrijskih simptoma.)

PREKINUTI DRUŠTVENI KONTAKTI

Pogoršanje odnosa s obitelji i prijateljima nakon pridruživanja pokretu prijavilo je 85% ispitanika. Također, u velikoj su se mjeri mnogi prestali informirati putem radija, televizije ili dnevnih novina i odrekli se svojih prijašnjih interesa. Često se njihov financijski status pogoršavao, ponekad drastično, zbog velikodušnog prinosa koji se uz desetinu očekivao u blagajni Riječi Života.

PSIHIJATRIJSKI SIMPTOMI

Ispitanici su upitani o simptomima koje su iskusili nakon kontakta s pokretom, a koji prije nisu predstavljali problem. Novi simptomi navedeni su u tablici 1.

Tablica 1.

Novi psihijatrijski simptomi kod bivših učenika Biblijske škole (N=43)

U 60% slučajeva drugi, primjerice roditelji, primijetili su promjenu izgleda nakon što se osoba pridružila pokretu. Držanje tijela postalo je napeto, sa zaleđenim izrazom lica i očima koje bi buljile ili imale odsutan ili izbjegavajući pogled. U 35% slučajeva primijećeno je povlačenje.

Simptomi shizoafektivne psihoze uočeni su u 47%. To su gubitak osjećaja za stvarnost, patološko preuzimanje krivnje (uz gotovo obavezni osjećaj krivnje zbog nedjela), te slušne i vidne halucinacije.

Psihosomatski problemi bili su česti tijekom vremena u Biblijskoj školi i u razdoblju neposredno nakon toga. Bolove u trbuhu, lupanje srca, glavobolju i vrtoglavicu, koji prije nisu bili prisutni, prijavilo je 63% ispitanika. Neki su zbog simptoma potražili liječničku pomoć.

PSIHIJATRIJSKA SKRB

Opseg psihijatrijske skrbi prikazan je u tablicama 2. i 3. Prije Biblijske škole sedam učenika (16%) bilo je u kontaktu s psihijatrom; u četiri slučaja ovaj je kontakt bio kratak zbog akutne krize, dok je jedan trajao tri dana.

Nakon napuštanja pokreta, 27 bivših studenata (63%) potražilo je psihijatrijsku pomoć zbog problema koje su pripisivali svom kontaktu s Riječju Života; njih šest je prije uključivanja bilo u potrebi za psihijatrijskom pomoći. U devet slučajeva simptomi su bili umjereni i zahtijevali su samo bolovanje i neke lijekove. Jedanaest bivših učenika dobilo je bolničku psihijatrijsku skrb; šest od njih je, prema švedskom zakonu, upućeno na obveznu psihijatrijsku skrb.

Lijekovi, obično benzodiazepini i antidepresivi, bili su propisani za 28 ispitanih ispitanika. Neuroleptici su korišteni u 10 slučajeva, bez zapaženog učinka, prema mišljenju ispitanika. Maprotilin, propisivan za napade panike, prema navodima pacijenata, u pravilu je imao dobar učinak.

Tablica 2.

Psihijatrijska skrb među bivšim studentima Biblijske škole (N = 43)

Tablica 3.

Duljina boravka bivših učenika Biblijske škole u psihijatrijskoj klinici. (Ukupno 11 od 43 intervjuirana, ili 26%, primilo je psihijatrijsku njegu.)

Bolovanje pripisano uključenosti u pokretu prijavljeno je u 56% slučajeva (vidi Tablicu 4.). U dvije trećine slučajeva bolovanje se produžilo preko dva mjeseca; u pet slučajeva trajalo je više od godinu dana; a za četiri pacijenta trajalo je nekoliko godina.

Tablica 4.

Bolovanje zbog kultnih problema kod bivših učenika Biblijske škole. (Ukupno 24 od 43 intervjuirana, ili 56%, zahtijevalo je bolovanje.)

Mnogi u skupini za intervju koji su napustili Riječ Života pokazali su ozbiljne i ponekad dugotrajne psihijatrijske poremećaje.

Slični problemi prepoznati su i kod bivših članova drugih kultova, kao što su Crkva ujedinjenja, Hare Krišna i Scijentološka crkva. Naša studija ne ilustrira koliko su psihijatrijski poremećaji česti u skupini učenika Biblijske škole u cjelini. Intervjui s aktivnim članovima Riječi Života ne bi bili korisni jer oni prema učenju ne smiju priznati da boluju od depresije ili bilo kojeg drugog simptoma bolesti. Naprotiv, u pokretu se poremećaji, poput tjeskobe ili nedostatka volje za životom, objašnjavaju ili opisuju kao napadi Đavla ili utjecaj demona. Međutim, tijekom službe znatan broj sudionika je dizanjem ruku priznao da pati od simptoma koji se pripisuju tim demonima (Carlsson, J., 1988.). Prema doktrini, psihijatrijski poremećaji se ne smiju promatrati kao signali upozorenja, već radije kao znak da osoba radi za Boga i stoga je podložna napadima.

Važno je zapitati se dovode li česte misli o samoubojstvu kod bivših učenika Biblijske škole do povećanog rizika od samoubojstva. Nije moguće riješiti taj problem u ovom izvješću. Međutim, u našim smo podacima otkrili da je jedan član od četiri ozbiljno pokušao samoubojstvo.

Znamo za 16 slučajeva samoubojstva u Švedskoj gdje obitelj i prijatelji smatraju kontakt preminule osobe s pokretom odlučujućim faktorom u samoubojstvu. Ovaj zaključak podupiru prethodni razgovori ili izostavljena pisma.

Liječnicima bez ikakvog iskustva s kultovima teško je procijeniti pacijente s psihijatrijskim problemima koji su možda povezani s uključenošću u Riječ Života. Snažan utjecaj doktrine i vodstva na članove može rezultirati vrlo teškim poremećajima, ponekad sa simptomima sličnim shizofreniji, ponekad dugotrajnim psihološkim nedostacima. Postoji rizik da će ovim osobama biti potrebno produljeno bolovanje (15 od 43 imalo je bolovanje duže od dva mjeseca). Potrebna im je pomoć rano kako bi se uhvatili u koštac sa svojim problemima.

Poznavanje pokreta i njegovog učenja neophodno je za razumijevanje kriza ovih pacijenata. Osobito bivši članovi zahvaljujući vlastitom iskustvu imaju potrebu u uvide i razotkrivanje dogme i pravila koja osobu vežu za grupu i izazivaju sumnju u vlastitu prosudbu. Prema intervjuiranim osobama, kontakt s bivšim članovima je neprocjenjiv i često se smatra bitnim za povratak u normalan život. Očito su potrebne i medicinske intervencije, poput bolničkog nadzora tijekom krize s rizikom od samoubojstva.

RIZIK OD POVRATKA U KULT

Uobičajeno je da se pojedinci koji su nedavno napustili pokret kreću između pokušaja da se oslobode i iskušenja da se vrate u grupu. Ovaj „fluktuirajući“ fenomen može se usporediti sa žudnjom za narkoticima detoksiciranog ovisnika u određenim situacijama, kao što je pogled na igle, s rizikom od povratka. Na isti način, bivši član riskira povratak u pokret ako sretne stare prijatelje kulta ili sudjeluje u službi. Nije neuobičajeno da članovi pokreta traže pojedince koji su na putu da izađu iz grupe, i kroz tretman pun ljubavi („bombardiranje ljubavlju“) pokušavaju navesti te članove da se vrate u stado.

Može postojati rizik od povratka dugo vremena nakon prestanka povezanosti. Što je osoba odanija poruci pokreta i vođi, izgleda da joj je teže napustiti grupu. To često rezultira krizom identiteta. Ranjivost je velika kada se bivše društvene veze prekinu. Vrijeme neposredno nakon prekida odnosa s grupom nosi rizik socijalne izolacije. Osim toga, postoji tjeskoba da je možda Riječ Života ipak ispravna, a vanjski svijet pogrešan. Iskušenje da se vratite u poznati svijet pokreta je veliko u ovim trenucima.

Često je bivšem članu teško nastaviti obrazovanje koje je prekinuto nekoliko godina prije zbog sudjelovanja u grupi. Samopoštovanje osobe je narušeno; osoba se osjeća prevarenom i manipuliranom. Mogu proći godine prije nego što bivši članovi osjete da su prevladali utjecaj pokreta.

ZAKLJUČAK

Postoje nagađanja vode li određene osobine ličnosti pojedince da budu privučeni kultovima. Prema Margaret Singer (1987.), gotovo svatko se može pridružiti kultu. Međutim, često se to događa tijekom razdoblja ranjivosti u životu osobe.

Dugoročne prognoze bivših članova kulta o kojima se ovdje govori smatramo dobrima. Većina je uspjela nastaviti studirati, zaposliti se i uspostaviti normalne društvene odnose s roditeljima, braćom i sestrama, i drugima. Također se može primijetiti da im se postupno vratilo samopouzdanje i da su povlačenje i ponašanje po uzoru na kult nestali. U nekim slučajevima rehabilitacija je bila vrlo teška i još uvijek nepotpuna nakon nekoliko godina.

Reference:

Carlsson, J. (1988). Elias ande och kraft kontra Isebels ande (Duh i moć Ilije protiv duha Jezabele) (Kazetofon, LF 501). Uppsala: Riječ života.

Hassan, S. (1988). Borba protiv kultne kontrole uma. Rochester, NY: Park Street Press.

Singer, M. (1987). Grupna psihodinamika. U R. Barkow (Ed.), Merckov priručnik za dijagnozu i terapiju (poglavlje 136, str. 1467-1471.). Rahway, NJ: Merck & Co.

Tibblin, G. i Haglund, G. (Eds.). (1989.). Allmanmedicin. Stockholm: Almqvist & Wiksell.

West, L. i Singer, M. (1980.). Kultovi, nadriliječnici i neprofesionalne psihoterapije. U H. Kaplan, A. Freedman i B. Sadock (Eds.), Sveobuhvatni udžbenik psihijatrije, III. (str. 3245-3258.). Baltimore: Williams & Wilkins.

Potvrda

Ovaj je članak izvorno objavljen u Lakartidningen, br. 24, str. 2211-2214., 1991., časopisu koji izdaje Švedska liječnička udruga. Članak je na engleski prevela Gunilla Stenman Gado. Ponovno izdanje uz dopuštenje.

*****************************

Gudrun Swartling, profesionalna terapeutkinja, voditeljica je dnevnog centra za psihijatrijske pacijente u Akademskoj bolnici u Uppsali u Švedskoj.

Per G. Swartling, M.D., voditelj je grupne prakse okružnih liječnika u bolnici Tierps u Tierpu u Švedskoj.

Izvor: Articles2.icsahome.com

Više na vezane teme na tagu: KULT.