Proslava neovisnosti ili proslava ovisnosti?

887
pregleda
dan neovisnosti ovisnost
Povodom obilježavanja današnjeg Dana neovisnosti u Republici Hrvatskoj, donosimo osvrt što uistinu znači istinska neovisnost, odnosno ovisnost. I koliko je neovisnost zapravo jedna iluzija u odnosu na ljudsku potrebnu ovisnost o Bogu.

U ljudskoj psihi postoji neka vrsta opsjednutosti neovisnošću. Zapadni svijet naročito idolizira ovaj pojam i povezuje ga sa slobodom. Veliki broj država obilježava dan neovisnosti. Osobna, individualna neovisnost uzdiže se kao najveća društvena vrijednost. Ljudi se ponose time da imaju slobodu donositi vlastite odluke o svakom aspektu svog života, i gnušaju se svake pomisli da budu pod vlašću nekog drugog, ili da ovise o nekom drugom.

No, svatko tko se malo udubi u ovu problematiku neminovno shvaća ovu istinu – neovisnost je iluzija. Države koje su formalno neovisne, zapravo zavise od drugih država na mnogo načina, ponajviše ekonomski. Stoga se mnogi opravdano pitaju je li politička neovisnost danas uopće realan pojam? Ili što stvarno državna neovisnost znači za one pojedince koji unutar te države ekonomski jedva opstaju i ovisni su od pomoći drugih. Isto se može reći i za osobnu neovisnost. Ne samo da zavisimo od interakcije s drugim ljudima kako bismo normalno funkcionirali, već trebamo biti svjesni da smo toliko krhki kao individue da nas samo jedna prometna nesreća ili jedan moždani udar dijeli od toga da ostatak života provedemo u stanju u kojem nismo u mogućnosti ni samostalno jesti, niti obavljati druge osnovne radnje.

Porijeklo iskonske ovisnosti

Dakle, ako smo kao ljudska bića stvoreni da budemo zavisni, odakle onda ovoliko idoliziranje i stremljenje ka neovisnosti koje u društvu vidimo? Biblija nam na to daje odgovor, i u Postanku 3 čitamo o porijeklu ove sklonosti. Ova priča je svima dobro poznata: Bog je prvom čovjeku i ženi, Adamu i Evi, rekao da smiju jesti sa svakog stabla iz vrta, osim sa jednoga – stabla spoznaje dobra i zla. Međutim, Sotona je kušao Evu, i u vezi stabla joj rekao: „…onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“ (Postanak 3,5 KS).

Što je, dakle, bila srž ovog iskušenja? Ako budu jeli sa tog stabla, ljudi će moći neovisno od Boga razlučivati što je dobro, a što zlo. Više neće biti ovisni o Bogu! Barem su tako pomislili i jeli sa stabla. I uistinu, grijeh koji su počinili učinio je da postanu odvojeni od Boga. No nisu za to bili stvoreni. Bili su stvoreni za zajedništvo s Bogom. Bili su stvoreni da o njemu budu ovisni. Odvojenost od Boga donijela im je potpunu mizeriju. Ovisnost je za ljude zapravo bila stanje savršenstva.

Potomci Adama i Eve nastavili su sa svojim pokušajima da budu neovisni. Ne želeći da ispune Božju naredbu da se rasele po svoj Zemlji, grupa njih u Babelu pokušala je sebi sazidati kulu i time se zaštititi od Božjeg nauma, jer su oni, razumije se, u svojoj neovisnosti znali bolje što im je potrebno od Boga. Naravno, Bog je ovaj poduhvat kaznio, i jedinstven ljudski jezik raspršio se na mnoge kao kazna za ovu pobunu (Postanak 11). U Bibliji nalazimo puno primjera neposlušnosti, tj. pokušaja ljudi da budu neovisni u odnosu na Božju volju, i svi završavaju katastrofalnim neuspjehom.

Istinska sloboda = ovisnost o Bogu

I danas, kao i kroz cijelu ljudsku povijest, nastavlja se isti trend. Zašto? Zbog grešne prirode koju smo naslijedili od naših predaka. Zapravo, svako prakticiranje grijeha pokazuje da ne vjerujemo Božjoj volji za naš život, i predstavlja naš patetični pokušaj da budemo neovisni. Ta neovisnost vodi nas u bol, patnju i na kraju u vječnu smrt. Tako je od Adama pa do danas. Misleći da smo neovisni, zapravo smo automatski postali robovi grijehu, i time postali izvršitelji Sotonine volje.

Kada je Isus došao da nas svojom žrtvom za naše izbavljenje izbavi od ropstva grijehu, nije došao da nas oslobodi od svake ovisne relacije, već da nas učini robovima pravednosti. Apostol Pavao ovo objašnjava: „Oslobođeni pak od grijeha, zarobljeni ste u pravednosti. […] Jer dok bijaste robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti. Pa kakav ste plod imali tada? Takvog se sada stidite, jer je svršetak tomu – smrt. A sada, pošto ste oslobođeni od grijeha i zarobljeni Bogu, imate svoj plod, na posvećenje, a svršetak – život vječni“ (Rimljanima 6,18. 20-22 HNZ).

Iluzija neovisnosti

Dakle, oni koji se za svoje spasenje pouzdaju u Isusa razumiju da je neovisnost zapravo iluzija. Od Boga zavisimo za svaki dah kojeg udišemo. No, pouzdanje u Isusa za spasenje podrazumijeva veću razinu ove svijesti. A to je razumijevanje da za spasenje zavisimo od milosrdnog dara koji nam je dan na križu, kao i da za obnovljenje, posvećenje i nadgradnju zavisimo od onoga što nam otkrije Božji Duh, kroz Njegovu Riječ i u skladu s njom. Zarobljeni smo njegovom ljubavlju, i znamo da nam izvan nje doslovno nema života. Istinska sloboda dobiva se jedino kada se Isusu podčinimo kao Gospodinu (Ivan 8,36; Galaćanima 5,1), dok nam je neovisnost neprijatelj i plod je ponosa.

Kao nanovorođena bića, ne idolizirajmo, dakle, iluziju neovisnosti, već se posvetimo slavljenju ovisnosti. Krist nas je oslobodio od ovisnosti grijehu, i u zamjenu nam dao predivnu ovisnost o Njemu – jedino što je uistinu vrijedno proslave.

Autor: Aleksandar Jovanović; Koautorica: Vesna Lokar

Komentari

komentari