Povorka ponosa pod geslom „Prajd zauvijek“?

Ove je godine u Zagrebu održana LGBTIQ povorka pod geslom „Prajd zauvijek“. Glavna poruka je bila: „Marširat ćemo zauvijek“.

U proglasu, iz udruge Zagreb Pride ističu da su prvom povorkom, koja se u Zagrebu održala 29. lipnja 2002., transrodne, interspolne, nebinarne, rodno varijantne, aseksualne, panseksualne, biseksualne i kvir osobe, gejevi i lezbijke izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi.

Više ne možete pratiti pojavu novih naziva unutar LGBTIQ zajednice. Inače, interspolne osobe su one koje imaju neke genitalne anomalije (hermafrodit). Nebinarne osobe znači da se ne osjećaju ni ženom ni muškarcem, odnosno žele identifikaciju s trećim spolom koji realno ne postoji. Rodno varijantne osobe su varijacije na rod – odnosno ono što mislite o sebi da jeste. Aseksualne – bez seksualne želje. Panseksualne – osjećaju privlačnost bez obzira na spol ili rodno izražavanje osobe (grč. riječ pan = sve).

Biološka i genetička činjenica jest da postoje dva spola – muško i žensko.

Ljudi to mogu izvrtati koliko god žele, odnosno mogu tome pridodati osjećaje, uvjerenja i mišljenja, ali ne mogu promijeniti genetički zapis – DNK osobe.

Nije najvažnije istjerivati kakvi smo u očima ljudi ili natjerati ljude da nas gledaju na način na koji mi želimo. Ljubav se ne služi autoritetom, silom, nametanjem, razmetanjem. Ljubav okreće drugi obraz. Ljubav ne nameće silu da vas se prihvati/voli. Kad ljubav ne bi bila obostrana privola, nikad ne bi bila ljubav.

Nemoguće je nekoga natjerati na ljubav, prihvaćanje i poštovanje. Ali ono što je moguće jest naučiti istinsku definiciju ljubavi – onu koja polaže život za mrzitelje i neprijatelje. Naučiti voljeti one koji nas mrze. A to je tek kad spoznamo koliki smo grešnici u Božjim očima; mrzitelji prvo Boga, a onda i čovjeka. Jer nije moguće ispravno ljubiti bližnjega dok god prvo svim srcem, umom i dušom ne ljubimo Boga.

„Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je pravodobno umro za bezbožne. Jer teško da bi tko za pravednoga umro: možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas.“ /Rimljanima 5,6-8

Poniznost je ono što nam treba, a ne ponos ili hvalisanje ponosom. Bog se ponosnima/oholima protivi, a poniznima daje milost – bez obzira bili gej, queer, trans, pan, bi, strejt itd.

Prajd ZAUVIJEK? Ne… Prajd samo dok vam Bog dopusti.

„Evo, dolazi dan GOSPODINOV, okrutan, s gnjevom i žestokom srdžbom, da zemlju u pustoš pretvori: on će iz nje istrijebiti njezine grešnike. Jer nebeske zvijezde i sazviježđa njegova neće davati svoju svjetlost: sunce će potamnjeti na svome izlasku i mjesec neće svijetliti svojom svjetlošću. I kaznit ću svijet zbog zla njihova, i zlikovce za njihove opačine; i prekinut ću bahatost oholih i oboriti uznositost okrutnih.“ /Izaija 13,9-11

Upravo su Sodoma i Gomora dokaz uništenja – kako završavaju ponosni bezbožnici, oni koji odbacuju milost Božju danu nam u Isusu Kristu.

„Gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvorio, propašću osudio i postavio za primjer onima koji će kasnije živjeti bezbožno.“ /2. Petrova 2,6

E sad, mi se možemo praviti da to nikad neće doći i da ćemo zauvijek paradirati u svojim grijesima; ipak, na nečiju radost, a nečiju žalost, Bog će izvršiti svoju pravdu, ali je još uvijek strpljiv jer nas toliko ljubi i želi da dođemo ka pokajanju. Shvatimo da je ova zemaljska grešna parada ništa u usporedbi s vječnosti koja čeka one koji ljube Boga, a ne grijeh.

„One koji hode u oholosti [paradiraju ponosno], on može poniziti.“ /Daniel 4,37

Možda ste izašli iz ormara, ali niste izašli iz tame. Paradiranje i nametanje da vas se prihvati vas ne može osloboditi. Vaše ropstvo nije u mišljenjima drugih ljudi. Naše je ropstvo u našoj vlastitoj krivici pred Bogom. A tu samo Krist oslobađa.

Zašto imati prajd [ponos] zauvijek kad možete imati slobodu zauvijek?

„A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla. Jer svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne osude njegova djela; ali onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlu.“ /Ivan 3,19-21

Najčešći argument onih koji žele opravdati ovaj grijeh i optužiti nas za mržnju je sljedeći: „Bog je stvorio homoseksualce. Bog ih ljubi.“

Bog nije stvorio homoseksualce, nego muškarce i žene koji su pali u neposlušnost i pobunu protiv Boga. Kao kad biste rekli da je Bog stvorio alkoholičare i prostitutke. Homoseksualnost je grešni stil života, a ne čovjekov identitet. Istinski vjernici u Isusu Kristu ne mogu mrziti jer su upoznali ljubav koja polaže život. Mržnja je za takve nemoguća. Upravo je ljubav Božja ta koja poziva čovjeka na pokajanje od grešnih djela i obraćenje ka Bogu kako bi primili oprost i vječni život.

Ako vas itko ljubi, onda su to oni koji žele provesti vječnost s vama. Oni koji vam govore istinu da vam treba pomirenje s Bogom po Isusu Kristu.

Pogledajte jedan od boljih dokumentaraca na temu transrodnosti i homoseksualnosti. Izravna svjedočanstva ljudi koji su izbavljeni od prijevarne emocije da su nešto što nisu nakon što su spoznali Isusa Krista. Na naše ponašanje u odrasloj dobi uvelike utječe okolina u kakvoj smo odrasli, naročito očeva uloga. Homoseksualne osobe najčešće su žrtve zlostavljanja u djetinjstvu.

Dokumentarac uskoro s prijevodom. Nadamo se da će nekome pomoći.

Više na slične teme možete naći na tagu: HOMOSEKSUALNOST.