Pavlovo prvo misijsko putovanje na Cipar

489
pregleda

Odmaknimo malo misli od koronavirusa i idemo stopama apostola Pavla u prvom misijskom putovanju, negdje oko 47. godine. Pogledajmo modernu rekonstrukciju njegova putovanja u Cipar prema Djelima 13. Ovo je bio prvi misionarski put kršćana uopće.

„Tada Barnaba otiđe u Tarz potražiti Savla. I kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. A dogodi se da su se oni cijelu godinu sastajali s crkvom i poučavali veliko mnoštvo. I najprije u Antiohiji učenici bijahu prozvani kršćanima.“ /Djela11,25-26

Iako se ovo misionarsko putovanje spominje tek ukratko, zanimljivo je da se možemo kretati točnim drevnim putem, kojim se najvjerojatnije kretao i sam Pavao.

„A dok su jednom vršili službu Gospodnju i postili, reče Duh Sveti: ‘Hajde, odvojite mi i Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.’ Tada su ih, pošto postiše i pomoliše se i položiše na njih ruke, otpustili. Tako oni, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Seleuciju, a odande odjedriše na Cipar.“ /Djela 13,2-4

Pavao misija

OSTACI LUKE SALAMINE

Prva Pavlova postaja bio je grčki grad Salamina (Salamis) na istočnoj obali Cipra, čiji se ostaci luke još uvijek mogu vidjeti.

„I kad su bili u Salamini, navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana za poslužitelja.“ /Djela 13,5

„A Pavao usta, dadne znak rukom i reče: ‘Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte!… Od [Davidova] potomstva Bog po obećanju podiže Izraelu spasitelja — Isusa… I mi vam navješćujemo evanđelje što je kao obećanje dano ocima našim: jer ono Bog ispuni djeci njihovoj — nama — uskrisivši Isusa kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si sin moj, ja te danas rodih.“ /Djela 13,16.23.32-33

Arheolozi su pronašli simbol „Alfe“ urezan u kamenim ostacima Salamine. Moguće da su ti ostaci bili mjesto gdje se okupljala rana crkva.

„I premda ne nađoše nikakva razloga za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne. A kad ispuniše sve što je o njemu pisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. No Bog ga uskrisi od mrtvih.“ /Djela 13,28-30

„Kako dakle da zazovu onoga u koga ne uzvjerovaše? A kako da vjeruju u onoga za koga nisu čuli? A kako da čuju bez propovjednika? A kako da propovijedaju ako nisu poslani? Kao što je pisano: Kako su krasne noge onih koji evanđeljem navješćuju mir, onih koji evanđeljem navješćuju dobro! Ali ne poslušaše svi evanđelja. Jer Izaija kaže: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? Dakle, vjera dolazi od poruke, a poruka po riječi Božjoj.“ /Rimljanima 10,14-17

„Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“ /Rimljanima 10,9

Dok hodamo ovim drevnim putem, nevjerojatno je vidjeti kako su još uvijek nakon 2.000 godina netaknuti neki od ovih drevnih gradova i mjesta. Možete zamisliti kako Pavao ulazi u ove kuće i tješi kršćane koji bježe od progonstva u Jeruzalemu nakon što su svjedočili brutalnom pogubljenju Stjepana. Pavao se direktno suočava s onima koje je nekoć progonio, a sada s njima ima zajedništvo i dijeli Gospodnju radost i ljubav.

„I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika milost bijaše nad njima svima.“ /Djela 4,33

APOLONOV HRAM I AFRODITIN HRAM

Pavao nastavlja putovanje u Cipru, vjerojatno hodeći 15-20 milja (30-tak km) u danu. Nećete vjerovati koja je sljedeća postaja do koje Pavao dolazi. Razmislite tko je najveći neprijatelj evanđelja i kršćana od početka? Poganizam. Pavao se suočava s jednim od najvećih poganskih mjesta. Dok Pavao, Marko i Barnaba i dalje putuju preko Cipra do samog juga preko šuma dolaze do dva najveća poganska hrama: Apolonov hram i Afroditin hram. Dva poganska božanstva Apolon i Afrodita, bog i božica. Apolonovo svetište (800.pr.Kr.-300.pos. Kr.) nalazi se usred šume, zato Apolon doslovno znači bog šuma, bog jelena. Ostaci ogromnog kompleksa Apolonovog hrama koji je mogao smjestiti na tisuće ljudi još uvijek vidljivo stoje. Ostaci pokazuju kupalište s podvodnim grijanjem, oltar gdje je Veliki svećenik obavljao svoju službu, štandove na kojima se trgovalo s robom i prinosile žrtve uz glavni put. Zamislite Pavla na takvom izopačenom poganskom mjestu kako propovijeda Radosnu vijest.

Nakon nekoliko milja cestom dolazimo do još jednog poganskog hrama, božice Afrodite. Mnogi hodočasnici su putovali iz raznih dijelova svijeta na ovo mjesto kako bi se poklonili poganskoj božici. Pogani su vjerovali da se ovdje Afrodita rodila iz pjene boga Urana.

Kad vam ateisti predbace da je Biblija seksistička i slično, a onda vidite ovakva nevjernička mjesta koja su u ono vrijeme bila glavna okupljališta za prostituciju, javna mjesta gdje su se žene podvodile i zlostavljale kao seksualni objekti, ateistički argumenti postanu smiješni. Žene su služile Afroditi kao prostitutke zazivajući duh božice. Na takvo mjesto je Pavao došao i propovijedao kako muškarci i žene imaju različite uloge, ali su jednako vrijedni pred Bogom. Prvenstveno smo robovi samih sebe i našeg grijeha, a ne drugih; služimo bogovima i božicama koji po naravi to nisu i koji zarobljavaju ljude da se odnose jedni prema drugima bez ikakvog vrednovanja i poštovanja.

A onda dolazi Pavao i govori da muževi trebaju ljubiti svoje žene kao svoja tijela, više od vlastitog života. Koji to poganski bog propovijeda tako snažnu poruku poštovanja i ljubavi?

Tko zapravo mrzi žene? Oni koji ih podvode i dozvoljavaju takvo odnošenje prema ženama, koji se odnose prema ženama kao seksualnom roblju ili niže vrijednom ljudskom biću, a to sigurno nisu istinski kršćani, već nevjernici najgore vrste.

Postoji nešto više od ovog prljavog načina života, a to je život u čistoći, pravednosti i istini, život u slobodi. Postoji oslobođenje od bluda, pornografije, podvođenja, prostitucije, sponzorstva i sl. Žene su itekako vrijedne, ali moraju naći svoju vrijednost i svrhu u Kristu kako bi ih vrednovali pravi muškarci, jednako oslobođeni laži i prljavštine ovoga svijeta.

U samom centru Afroditinog svetišta nalazi se tzv. „Sveti kamen“, crni, vulkanski kamen kojeg su štovali sljedbenici Afroditinog kulta.

Druga riječ za ovakva svetišta na kojem se zazivaju demoni je vračarstvo.

Na kraju ove prve misije, Pavao konačno dolazi do Pafa, glavnog grada Cipra, te susreće rimskog prokonzula koji je bio zainteresiran za riječ Božju. Pavla u namjeri da podijeli evanđelje nastoji spriječiti poganski vračar.

„No suprotstavljao im se Elim Vračar (tako se naime prevodi njegovo ime), nastojeći prokonzula odvratiti od vjere. No Savao, koji se zvao i Pavao, napunivši se Duha Svetoga, uprije pogled u nj te reče: ‘O sine đavolski, pun svake prijevare i svake prepredenosti, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati iskrivljavati ravne putove Gospodnje? I evo sada ruke Gospodnje na tebe: bit ćeš slijep i na neko vrijeme nećeš vidjeti sunca.“ /Djela 13,8-11

Opasno je stati na put Božjim slugama koji su poslani da izvrše Božje djelo.

Dolazimo do mjesta na kojem je Pavao lako moguće dijelio Radosnu vijest prokonzulu. Inače, u blizini Pafa nađen je natpis koji dokazuje da je Sergije Pavao iz Djela 13 bio prokonzul u 1. stoljeću.

Arheologija i ovoga puta dokazuje Bibliju kao istiniti povijesni izvještaj. Ovo Pavlovo misijsko putovanje završilo je silnim svjedočanstvom obraćenja ovog prokonzula.

„Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova zanesen naukom Gospodnjim.“ /Djela 13,12

Više na temu arheologije možete naći na tagu: ARHEOLOGIJA.

Komentari

komentari