UMRO MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ, legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije, kojeg su prozvali trener nad trenerima.
Nažalost, to je jedino što će ostati, legenda za ovaj svijet, jer legende ne idu u nebo, nego otkupljeni Kristovom žrtvom na križu za naše grijehe. Jedina legenda koja ostaje zauvijek je Isus Krist. Istinski trener nad trenerima, koji nas trenira kako da ga slijedimo i baštinimo vječni život. Legende koje ostaju zauvijek su, dakle, i oni koji slušaju Njegov glas (Riječ Božju) i idu za Njime.
„Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj tko čini volju Božju, ostaje zauvijek.“ /1. Ivanova 2,17
Sva postignuća, uspjesi, nagrade, priznanja, popularnost, ovacije utihnu jednoga dana kada završimo u grobu. Ništa ne nosimo pred Boga.
„Kao što je izišao iz majčine utrobe, gol će se vratiti kao što je i došao; i od svoga truda neće ponijeti ništa, ni ono što bi mogao u ruci ponijeti.“ /Propovjednik 5,15
Moramo biti realni. Miroslav Ćiro Blažević cijeli je život proveo s fokusom na sport, preciznije nogomet. Nogomet je bio moto i svrha njegova života. Nikada ni po čemu nije dao naslutiti da bi slavu dao Bogu. Iako nada za spasenje postoji dokle god je čovjek živ, njegove posljednje izjave ni po čemu ne ukazuju da bi uputio čovječanstvo na pomirenje s Bogom, jer to je ono što svatko tko je imao bliski susret s Bogom po vjeri u Isusa Krista upravo čini. Ponosio se ovozemaljskim uspjesima, ali ne i Kristovim križem.
„To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener“, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.
„Nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti“, izjavio je nedavno Ćiro.
Previše, samo ne ono što treba i vrijedi za čitavu vječnost.
„Tako sam bolestan, tako mi je teško. Ova j… [psovka] bolest me cijelog zaokupirala. Mučim se, patim se. Imam velike bolove, tako, eto…“, rekao je Ćiro prije tri dana o bolesti. „Noge me ne drže više od silne vode, idem na infuziju. Situacija je teška, da budem iskren. Vrlo, vrlo teška. Rak mi je otišao na sve kosti i na najgore i najopasnije mjesto – jetru. I uništava sve polako i sigurno“, dodao je.
Ta pošast zvana smrt… tako hladna, bolna, okrutna, neprežaljena, neprirodna, koja dolazi sigurno, učestalo, neočekivano, nenadano, neizbježno, kao što vidimo po razornom potresu u Turskoj, za mnoge nenajavljeno kao tat u noći. Potakne li ikoga da preispituje što je smrt, zašto smrt, dokle smrt? Potakne li ikoga da traži Boga dok ga se još može naći prije nego što tama prekrije sav svijet?
Isus je okusio smrt na križu… umjesto nas. Isus je zato došao na ovaj svijet da umre za čovjeka. Jednoga dana smrti više neće biti – kad se Krist vrati po svoje, sve one koji su ga primili u svoj život i povjerovali evanđelje.
„Svi idu na jedno mjesto: svi su od praha i svi se ponovno u prah vraćaju.“ /Propovjednik 3,20
U grobu smo svi jednaki, ali u uskrsnuću nismo svi jednaki. Svi smo određeni za grob, ali nismo svi određeni za vječni život. Ovisno o poziciji u odnosu na Boga i odgovoru na priliku koja nam je isključivo dana u ovom životu da se pokajemo. To je jedini razlog zašto postojimo. Razlog nije uspjeh na ovome svijetu u bilo kojem smislu. Razlog nije postignuće na bilo kojem polju našega života, bilo poslovnom, sportskom, obiteljskom, prijateljskom, financijskom, ljubavnom itd.
„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.“ /Ivan 17,3
To je naš jedini smisao ovog prolaznog života. Smisao nismo sami sebi. Smisao nije naša slava, nego slava Bogu!
Kad netko od poznatih ličnosti umre, ljudi imaju običaj davati hvalospjeve, veličati, poručivati „počivaj u miru“, „živjet ćeš u našim srcima vječno“, „vječna ti slava“ i slično. Činjenica je da vječna slava jedino čeka one koji su uistinu živjeli za vječnu slavu, slavu našega Oca na nebu i Njegova Sina kojega je poslao da nam posvjedoči za Njega.
Život je prolazan, i smrt je prolazna. Zemlja je prolazna. Nebo je prolazno. Ljudska je slava prolazna. Sve ima svoj početak i kraj, osim vječnosti. Uspjesi, nagrade, trofeji nisu vječni ni bezvremenski. Vrijeme je ograničeno i sve u njemu. Vremensko iščezava da bi ostalo bezvremensko. Raspadljivo se mora raspasti da bi ostalo neraspadljivo.
„Tako će se, kada se ovo raspadljivo zaodjene u neraspadljivost i ovo smrtno zaodjene u besmrtnost, ispuniti napisana izreka: ‘Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, grobe, tvoja pobjeda?’ Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon. Ali hvala Bogu, koji nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu.“ /1. Korinćanima 15,54-57
Kad znamo da smrti jednoga dana više neće biti, postavlja se pitanje, što nakon vaše smrti? Hoćete li se naći u prvom ili drugom uskrsnuću? Bit ćemo suđeni po djelima koja smo činili za ovoga života – djelima za sebe ili djelima u Kristu.
Da, bit ćemo suđeni po vlastitim djelima, a ona su prljava, grešna, požudna, sebična, i SVODE SE NA NIŠTA u očima Boga. Ni Ćiro, ni nitko ne može činiti takva dobra djela da ugodi Bogu. Dobra su djela isključivo ona učinjena u Kristu.
„Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas: i izići će oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, i oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.“ /Ivan 5,28-29
„Blagoslovljen je i svet onaj tko ima udjela u prvome uskrsnuću: nad takvima druga smrt nema vlasti.“ /Otkrivenje 20,6
„I obrisat će im Bog svaku suzu s očiju; i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo.“ /Otkrivenje 21,4
Nije žalosno i tragično što čovjek umire, jedna generacija prolazi, druga dolazi. Smrt je ono što čovjek zaslužuje još od pobune protiv Boga i Adamovog pada u grijeh; tragično je što umire bez Boga, tragično je što ne želi Boga.
Vječno ne ostaje baš ništa učinjeno izvan Krista. Nema vječne slave onima koji su gradili zemaljsku slavu. Nema počivanja u miru za one koji umru bez Krista!
Više na vezane teme na tagu: SLAVA.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.