Jehovini svjedoci – kult Kula stražara

Jehovini svjedoci – kult Kula stražara. O čemu se zapravo radi?

Jehovini svjedoci predstavljaju jedan od najimpresivnijih i istovremeno najtragičnijih pojava u modernoj religijskoj povijesti: pokret koji se izvana predstavlja kao biblijski, ali u svojoj srži odbacuje srž Evanđelja. Njihovo učenje ne vodi oslobođenju i životu u Istini, već ropstvu ljudskom autoritetu i duhovnoj sljepoći. Njihova teologija izgleda kao dvorac izgrađen od biblijskih citata, ali temelj tog dvorca nije Isus Krist, već ljudska konstrukcija – ideja Charlesa Taze Russella, čovjeka povezanog sa simbolikom piramida, ezoterizmom i slobodnim zidarstvom. Sveto pismo upozorava: „Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet“ (1. Ivanova 4,1). Svako učenje koje ne vodi do Isusa Krista, koje ne priznaje Njegovu božansku prirodu i Njegov autoritet, duh je laži (Otkrivenje 2,2).

KRISTOVO BOŽANSTVO

Najopasnija zabluda odnosi se na samu osobu Isusa Krista. Jehovini svjedoci tvrde da On nije Bog, već stvoreno biće – arhanđeo Mihael. Ova tvrdnja uništava temelj kršćanske vjere i samu bit spasenja. Ivanovo Evanđelje jasno kaže: „U početku je bio on, Riječ, i on, Riječ, bio je s Bogom i on, Riječ, bio je Bog“ (Ivan 1,1). Kološanima 1,16-17 potvrđuje da je Isus „stvoritelj svega i sve u njemu stoji“. Svodeći ga na arhanđela, Jehovini svjedoci uklanjaju križ iz teologije i uništavaju samu bit spasenja (odbacujući Kristov mučenički križ – stauros).

Krist jasno kaže: „Ja i Otac moj jedno smo“ (Ivan 10,30). Ako Isus nije Bog, Njegova smrt ne donosi vječno otkupljenje, a križ postaje besmislena žrtva. Otkrivenje 22,13 podsjeća: „Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.“ Svaka tvrdnja da Krist nije vječan, da je stvoren, ne samo da laže, već izravno uništava temelje spasenja. Hebrejima 1,3 podsjeća: „On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage.“ Svaka doktrina koja umanjuje božansku prirodu Isusa uništava značenje milosti i spasenja te vodi dušu u duhovnu patnju i bespomoćnost.

LAŽNA PROROŠTVA

Još jedna zabluda leži u opsesiji „vremenskim proročanstvima“. Russell i njegovi nasljednici pomicali su datume Kristova povratka: 1874., 1914., 1915., 1925., 1935., 1975., 1986. Kada su proročanstva bila netočna, tvrdili su da Krist „nevidljivo“ dolazi. Međutim, Biblija jasno kaže: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne sve do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega“ (Matej 24,27). Kristov povratak bit će javan, vidljiv i neizbježan (1. Solunjanima 4,16-17).

Svaka teologija koja skriva istinu iza „nevidljivog dolaska“ vodi do obmane i vjerske manipulacije. Povijesni dokazi jasno pokazuju da je datum uništenja Jeruzalema 586. pr. Kr., a ne 607. pr. Krista, što njihovu „matematiku“ čini neutemeljenom. Umjesto da priznaju pogrešku, pokret koristi ovu teoriju za kontrolu i manipulaciju, stvarajući vjeru temeljenu na ljudskoj logici, a ne na Božjoj Riječi. Svaka promjena datuma i reinterpretacija stvarnosti pretvara vjernika u sljedbenika sustava, a ne u sljedbenika Krista, što vodi do duhovne dezorijentacije i nesigurnosti.

POSLUŠNOST ORGANIZACIJI ≠ POSLUŠNOST KRISTU

Još jedna ključna zabluda je ideja da je Isus 1919. godine odabrao Stražarsku kulu kao svoj „kanal istine“. Tako organizacija postaje autoritet nad Božjom Riječju (Matej 24,45-47) govori o „vjernom i razboritom slugi“, ali u kontekstu službe Duha Svetoga, a ne ljudske institucije. Prva Petrova 4,11 podsjeća: „Ako tko govori, neka govori kao riječi Božje…“ Poslušnost ljudskoj hijerarhiji ne zamjenjuje poslušnost Bogu, a svaki sustav koji to tvrdi vodi do ropstva uma i srca. Psalam 118,8 potvrđuje: „Bolje je pouzdati se u GOSPODA, nego povjerovati čovjeku.“ Svaka institucija koja zahtijeva apsolutnu poslušnost nadilazi Boga u srcima svojih članova i postaje božanstvo čovjeka, a ne Božje Riječi. Ovaj sustav zahtijeva potpunu predanost, gdje je svaki osobni osjećaj, moralni izbor i vjera podložna ljudskom autoritetu, čime se ubija pravi duh vjernika i odvaja od živog Krista.

Uče da je spasenje uvjetovano poslušnošću organizaciji i djelima, a ne milošću kroz vjeru (niječući besplatni dar milosti/naglašavajući djela). Pavao jasno piše: „Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao“ (Efežanima 2,8-9). U njihovom sustavu ne postoji sigurnost spasenja – svaka odluka i život procjenjuju se kroz prizmu organizacije. Galaćanima 2,21 kaže: „Ne osujećujem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“ Svako učenje koje zahtijeva djela izvan vjere u Krista krši ovu istinu i vodi dušu do vječne propasti, stalne sumnje i osjećaja da spasenje nije sigurno, iako Bog daje sigurnost svima koji vjeruju u Njega.

NEGIRANJE TROJSTVA, DUŠE, PAKLA

Također, oni poriču Trojstvo. Prema Jehovinim svjedocima, Duh Sveti nije Osoba, već Božja sila. Međutim, Biblija opisuje Duha Svetoga kao onoga koji govori, tuguje, svjedoči i uči (Ivan 14,26; 16,13-14; 2. Korinćanima 13,14; Djela 5,3-4). Poricanje Trojstva uništava temelj Božje prirode: Otac, Sin i Duh Sveti su tri Osobe, jedno Božanstvo. Svaka doktrina koja to ignorira vodi lažima i duhovnoj sljepoći. Hebrejima 1,8-10 jasno potvrđuje Božanstvo Krista: „Ali Sinu govori: ‘Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva…“ Poricanje Trojstva ne samo da iskrivljuje Božju prirodu, već stvara lažnu ideju o Bogu koji ne može spasiti ili osloboditi.

Njihova doktrina o duši i vječnosti je lažna. Jehovini svjedoci tvrde da duša nestaje i da pakao ne postoji. Isus jasno kaže: „I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali dušu ne mogu ubiti…“ (Matej 10,28). On opisuje mjesto vječne kazne: „gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi“ (Marko 9,44; Otkrivenje 20,10. 15; Luka 16,23-24). Poricanjem pakla, Jehovini svjedoci zamagljuju stvarnost Božje pravde i ozbiljnost grijeha. Matej 25,46 potvrđuje vječnu sudbinu: „I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni.“ Svako učenje koje briše ozbiljnost grijeha i Božje kazne vodi vjernika u moralnu ravnodušnost i duhovnu nesigurnost.

BOG MILOSTI, A NE BOG TIRANIN!

Pogrešno tumačenje Božjeg kraljevstva poistovjećuju sa svojom vlastitom organizacijom, tvrdeći da je uspostavljeno 1914. kao nevidljiva vlada kojom Krist vlada kroz njih. Ali Isus je rekao: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (Ivan 18,36). Pavao piše da nas je Bog „izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina“ (Kološanima 1,13). To nije institucija, već duhovna stvarnost u srcima onih koji su nanovo rođeni. Kada ljudi tvrde da samo kroz njihovu organizaciju mogu pripadati Božjem kraljevstvu, oni zapravo zauzimaju Kristovo mjesto. To je bit idolopoklonstva – zamjena Božjeg autoriteta ljudskim.

Jedno od učenja Jehovinih svjedoka kaže da će svi izvan njihove organizacije biti uništeni u Armagedonu. Takva doktrina ne dolazi iz ljubavi, već iz kontrole i straha. Umjesto evanđelja milosti, nude evanđelje prijetnji. Isus nikada nije rekao da se osoba spašava pripadnošću nekoj organizaciji, već vjerom u Njega: „Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni“ (Ivan 3,16). Takvo učenje izopačuje Božji karakter i prikazuje ga kao tiranina, a ne kao Oca koji želi da se svi ljudi spase.

ISKRIVLJENI PRIJEVOD

Jehovini svjedoci u svom prijevodu Svetog pisma (New World Translation) unijeli su niz izmjena koje naizgled djeluju male, ali potpuno mijenjaju značenje ključnih stihova i poruku o Isusu Kristu. Uspoređujući njihov prijevod s Biblijom kralja Jakova (KJV), razotkriva se jasan obrazac – svaka izmjena umanjuje Kristovo božanstvo, poriče Trojstvo i iskrivljuje temeljne istine Evanđelja.

U Ivanu 1,1 grčki izvornik kaže: „U početku je bio on, Riječ, i on, Riječ, bio je s Bogom i on, Riječ, bio je Bog.“ Jehovin prijevod to mijenja u: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše bog.“ Dodali su malo slovo „bog“ kako bi Isusa prikazali kao nižeg, stvorenog boga, a ne kao Boga samog. No u grčkom izrazu kai Theos ēn ho Logos nema člana koji bi opravdao razliku – riječ jasno govori da je Riječ (Isus) Bog u potpunom smislu.

U Kološanima 1,16 pravi tekst glasi: „Jer je po njemu sve stvoreno… sve je stvoreno po njemu i za njega.“ Jehovin prijevod dodaje riječ „drugo“: „Jer po njemu je stvoreno sve drugo…“ Riječ „drugo“ uopće ne postoji u izvorniku. Dodana je kako bi Isusa prikazali kao stvorenje koje je potom stvorilo „sve ostalo“, iako Ivan 1,3 jasno kaže: „Sve je po njemu postalo, i ništa što je postalo nije bez njega postalo.“

U Hebrejima 1,8 KJV prenosi: „Ali Sinu govori: ‘Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.“ Jehovin prijevod mijenja red riječi: „Bog je tvoj prijestolje.“ Time izbjegavaju činjenicu da Otac naziva Sina Bogom. No grčki tekst Ho Theos jasno kaže: „Prijestolje je tvoje, Bože.“

PRIJEVOD KOJI NEGIRA ISTINU O KRISTU

U Titu 2,13 stoji: „…iščekujući blaženu nadu i pojavu slave velikoga Boga i našega Spasitelja Isusa Krista.“ Jehovin prijevod razdvaja smisao: „…pojavu slave velikog Boga i našega Spasitelja, Krista Isusa.“ No grčki izraz tou megalou Theou kai Sōtēros hēmōn Iēsou Christou označava istu osobu – Isusa Krista kao i Boga i Spasitelja.

U Ivanu 8,58 pravi tekst glasi: „Isus im je odgovorio: ‘Uistinu, uistinu, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja jesam.’“ Jehovin prijevod to mijenja u: „Prije nego što je Abraham bio, ja sam bio.“ Time brišu izravnu poveznicu s Božjim imenom iz Izlaska 3,14 – „JA SAM KOJI JESAM“, i negiraju Isusovu izjavu o vlastitom božanstvu.

U Filipljanima 2,6 KJV kaže: „Koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao krađom što je jednak Bogu.“ Jehovin prijevod tvrdi: „Iako je postojao u Božjem obličju, nije pomišljao da zgrabi nešto što mu ne pripada, to jest da bude jednak Bogu.“ Potpuno su preokrenuli značenje: KJV govori da je Isus već bio jednak Bogu, dok NWT implicira da On to nije i da to ne pokušava biti.

U Djelima 20,28 KJV kaže: „…hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju.“ Jehovin prijevod dodaje: „…Božju skupštinu koju je stekao krvlju svog Sina.“ U grčkom tekstu riječi „svog Sina“ uopće nema. Dodane su zato što Jehovini svjedoci ne mogu prihvatiti da „Bog ima krv“, i time negiraju da je Isus sam Bog koji se utjelovio.

PRIJEVOD KOJI NEGIRA VJEČNOST

U Mateju 25,46 pravi tekst kaže: „I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni.“ Jehovin prijevod to mijenja u: „I ovi će otići u vječnu odrezanost, a pravednici u vječni život.“ Umjesto „muka“ koriste riječ „odrezanost“ jer njihovo učenje poriče postojanje vječne kazne i zagovara da zli jednostavno prestaju postojati.

U Luki 23,43 Isus govori razbojniku: „Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Jehovin prijevod pomiče zarez: „Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju.“ Pomicanjem zareza izbjegavaju značenje da je razbojnik tog dana otišao s Isusom u raj – jer oni vjeruju da Isus tog dana nije uskrsnuo niti otišao na nebo.

U Rimljanima 10,13 stoji: „Svaki koji prizove ime Gospodnje, bit će spašen.” Jehovin prijevod kaže: „Jer tko god prizove Jehovino ime, bit će spašen.“ U grčkom izvorniku stoji Kyrios – Gospodin – koji se u kontekstu odnosi na Isusa, ali Jehovini svjedoci umetnuli su „Jehova“ više od 200 puta u Novi zavjet, iako to ime ondje uopće ne postoji.

PRIJEVOD KOJI NEGIRA OCA, SINA I DUHA SVETOGA

U 1. Ivanovoj 5,7 KJV donosi: „Jer troje su što svjedoče u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti. I ovo troje su jedno.“ Jehovin prijevod potpuno izbacuje taj stih, poznat kao Comma Johanneum, jer on izravno potvrđuje Trojstvo.

U Djelima 5,3-4 Petar kaže Ananiji: „Ananija, zašto ti je Sotona ispunio srce da slažeš Duhu Svetom… Nisi slagao ljudima, nego Bogu.“ Ovdje je Duh Sveti jasno nazvan Bogom, ali Jehovini svjedoci to prešućuju i tumače Duha kao bezličnu silu.

Sve ove izmjene nisu slučajne. Svaka je usmjerena na isto – ukloniti Božanstvo Isusa Krista, umanjiti ulogu Duha Svetoga, i razvodniti istinu o vječnosti, paklu i spasenju. KJV ostavlja Krista na prijestolju, a NWT Ga spušta među stvorenja. I zato je pitanje prijevoda zapravo pitanje istine: Tko je za nas Isus Krist – stvorenje ili Stvoritelj? Kada se Božja Riječ iskrivi, ona prestaje biti svjetlo i postaje oružje tame.

TRANSFUZIJA I DUHOVNA HIJERARHIJA

Zabrana transfuzije krvi koju propovijedaju Jehovini svjedoci temelji se na pogrešnom razumijevanju Levitskog zakona. Apostolska uputa u Djelima 15,29 – „uzdržavajte se od krvi“ – ne govori o medicinskim transfuzijama, koje tada nisu ni postojale, već o poganskim obredima i jedenju krvi, što je bilo povezano s idolopoklonstvom. Tekst govori o obrednoj čistoći, a ne o medicinskoj etici. Isus je rekao: „Milosrđe hoću, a ne žrtvu“ (Matej 9,13). Spašavanje života nije grijeh, nego čin ljubavi. Ova zabrana, koja je mnoge koštala života, otkriva nelogičnost sustava koji sebe naziva „kanalom Božje istine“, a zapravo proizvodi smrt iz doslovnog, pogrešno primijenjenog zakona.

Ideja o „144.000 pomazanika“ stvara kastinski sustav – na površini, to zvuči bezazleno, ali suštinski stvara duhovnu hijerarhiju – kastinski sistem unutar vjere, gdje jedna mala grupa posjeduje „viši nivo spasenja“, dok je ostalima određen „niži rang“. Jedni imaju direktan odnos s Bogom, „nebesku nadu“ i „posebno pomazanje“, dok drugi žive u podređenosti, vjerujući da njima treba posrednik – „vjerni i razboriti rob“ (rukovodstvo organizacije). Pismo, međutim, kaže: „U Kristu nema razlike“ (Galaćanima 3,28). Svaka doktrina koja dijeli Božju djecu prema duhovnim rangovima protivi se Kristovoj poruci. Prva Ivanova 2,27 podsjeća: „Ali pomazanje koje ste vi primili od njega u vama ostaje i nije potrebno da bi vas netko poučavao…“ Svaka hijerarhijska podjela unutar vjere zamjenjuje Kristovu osobnu prisutnost i vodi vjernike u duhovnu inferiornost i strah od odbacivanja.

KONTROLA, MANIPULACIJA, STRAH

Organizacija Jehovinih svjedoka funkcionira kao strogo centralizirana kontrola: zabrana slobodnog tumačenja Svetog pisma, izolacija bivših članova, prijetnje izopćenjem. Simbolika, od piramida do masonskih motiva, ukazuje na ljudsku i okultnu osnovu pokreta, a ne na Duha Svetoga (1. Ivanova 4,1; Efežanima 5,6). Propovijedanje temeljeno na strahu i manipulaciji nije evanđelje. Koristeći strah i krivnju kao disciplinu koje imaju psihološki utjecaj na obitelj i zajednicu. „Strah Božji početak je mudrosti…“ (Mudre izreke 9,10) – ali strah od ljudi i organizacija nije strah Božji.

Sve njihove laži zajedno tvore mrežu koja izgleda bogobojazno, ali je zapravo lišena Božje moći. Citati iz Svetog pisma izvučeni su iz konteksta, a poslušnost organizaciji zamjenjuje poslušnost Bogu. Govore o „kraljevstvu Božjem“, a slijede ljudsku hijerarhiju. Ne prepoznajući Isusa Krista kao Gospodina, Alfu i Omegu, Put, Istinu i Život (Otkrivenje 1,17-18), ostaju zarobljeni u religijskom konstruktu koji izgleda kao istina, ali ne sadrži istinu. Svaka manipulacija, svaka kontrola uma i srca, svaka prijetnja isključenjem ili odbacivanjem članova samo produbljuje ropstvo duha, udaljavajući ih od osobnog susreta sa Spasiteljem i stvarnog iskustva milosti.

Pravi Isus Krist nije arhanđeo Mihael, nije stvoreno biće, nije nevidljivi vladar iz 1914. Njegovo kraljevstvo ne ovisi o datumima ili organizacijama, već o srcima koja ga primaju. On je Gospodar svih, ima ključeve smrti i pakla i jedini je put spasenja: „Ja sam Prvi i Posljednji, onaj koji živi…“ (Otkrivenje 1,17-18). Svatko tko želi istinski živjeti mora ga osobno slijediti, ne kroz ljudske institucije, već kroz vjeru u Njega i Njegovu Riječ. Hebrejima 12,2 kaže: „Uprimo pogled u Isusa, autora i dovršitelja naše vjere… “ Krist je jedini Temelj spasenja, a organizacije koje Ga zaobilaze su ljudske konstrukcije, prividna svetost koja vodi u duhovnu smrt.

KULT ŠTOVANJA ORGANIZACIJE

Jehovini svjedoci su primjer kako religijski oblik, ljudska tradicija i institucionalni autoritet mogu stvarati pobožan izgled, ali biti potpuno lišeni Božje istine. Pavao jasno upozorava: „Pazite da vas tko ne prevari filozofijom i ispraznim zavaravanjem, što je po predaji ljudskoj, po počelima svijeta, a ne po Kristu“ (Kološanima 2,8). Ovaj pokret je upravo to: mreža laži, maskirana svetim imenima i citatima, a u svojoj biti – duhovni zatvor, koji ljude odvaja od spasenja koje dolazi samo po Isusu Kristu.

Svaka njihova doktrina, od poricanja Trojstva do redefiniranja Isusove prirode, od manipulacije „vremenskim proročanstvima“ do hijerarhijskog sustava „144.000 pomazanika“, u sebi sadrži niti ljudske arogancije i okultnih tragova. Lažno se predstavljaju kao čuvari istine, dok u stvarnosti zavode, zbunjuju i porobljavaju svoje članove zakonima, ritualima i strahom organizacije. Prva Korinćanima 3,11 kaže: „Jer nitko ne može položiti drugog temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.“ Svaka druga konstrukcija, ma koliko pobožna izgledala, uništava temelj spasenja i vodi u duhovnu smrt.

Njihova kontrola nad srcima i umovima sljedbenika, kroz zabranu kritičkog mišljenja i izolaciju od bivših članova, stvara vjerski kult koji se može usporediti s duhovnom tamnicom. Psalam 146,3 upozorava: „Ne pouzdajte se u knezove, ni u sina čovječjega u kome nema pomoći!“ Svaka institucija koja zamjenjuje Krista nad ljudskim srcem vodi u tamu i usamljenost, gdje strah i vjera u ljudski autoritet zamjenjuju vjeru u živog Boga.

ZAKLJUČNO

U konačnici, istina je jasna i neumoljiva: spasenje dolazi samo kroz Isusa Krista, vjerom i milošću, bez obzira na organizacijske strukture, ljudske autoritete ili „kanale istine“. Svaki pokušaj svođenja Krista na stvorenje ili vezanja spasenja za ljudsku instituciju duh je laži i vodi do uništenja. „U njemu je bio život i život je bio svjetlo ljudima“ (Ivan 1,4). Svatko tko želi istinski živjeti mora ga osobno slijediti, primiti Njegovu milost i uzdati se u Njega, a ne u ljude i sustave koji zamjenjuju Boga.

Svaka prava vjera počinje prepoznavanjem da je Isus Krist jedini Put, Istina i Život, da je On vječan, Bog i Spasitelj svijeta i da se nitko ne može spasiti osim kroz Njega. Organizacije koje se predstavljaju kao „jedina prava religija“, koje definiraju tko je pomazan, tko je spašen, a tko je osuđen, zapravo proizvode religijsku piramidu koja odvaja ljude od Krista, otupljuje savjest, ispunjava strahom i krši svaku biblijsku istinu. Svaka njihova rečenica, ma koliko pobožno zvučala, mora se provjeriti s Božjom Riječju, jer su lažna svjetla najopasnija.

Jehovini svjedoci su stoga upozorenje svijetu: religijski oblik, ritual, hijerarhija i ljudska učenja ne mogu zamijeniti Isusa Krista. Podsjećaju da su srce, duša i vjera čovjeka pozvani tražiti osobnog Gospodina, upoznati ga i slijediti ga, ne kroz organizacije, ne kroz tradiciju, već kroz milost, vjeru i izravan odnos sa Spasiteljem. Svako drugo slijeđenje, koje se naziva „svetim“, a ne priznaje Krista u njegovoj punini, vodi u duhovnu tamu, iluziju i gubitak vječnog života.

Više na vezane teme na tagu: JEHOVINI SVJEDOCI.