Golotinja na današnjoj estradi, medijima i plažama

1816
pregleda
golotinja estrada mediji plaža
Foto: Pixabay

Golotinja je danas općeprihvaćeni trend, nešto u čemu nitko više ne vidi ništa pogrešno. Je li normalno kako se ljudi, pogotovo žene nose u današnjem društvu i na današnjim plažama? Je li normalno da djeca gledaju nečije intimne dijelove? Kakvo to besramno i nemoralno društvo postaje? Postoje li više uopće granice?

Kad bi golotinja bila nešto normalno, svi bismo odavno hodali svijetom goli. No, to nije slučaj. Kad smo pali u grijeh na početku čovječanstva, pokrili smo se, posramili i sakrili pred Bogom (Postanak 3). Nije li apsurd da se danas sakrivamo pred Bogom, ali se više ne pokrivamo niti sramimo? Prije spoznaje dobra i zla nismo ni znali da smo goli, nismo znali što je sram. Sada znamo, ali se ipak sve besramnije ponašamo. Dakle, pobuna protiv Boga na kvadrat.

AKO NE POSTOJI IZVOR MORALA, ONDA NE POSTOJE NI GRANICE MORALA

Svjetovne norme ponašanja mijenjaju se iz generacije u generaciju, te nismo daleko od toga da doista ovim svijetom hodamo posve goli onda kada klima to dopušta. Moralne granice u društvu sve se više spuštaju, a čovjek i društvo u cjelini postaju sve besramniji i slobodniji. Glazbena scena je odavno pomaknula te (ne)moralne granice, a današnja djeca i mladež već odrastaju u takvom neprirodnom i kontaminiranom okruženju. Uostalom, danas ne možete otvoriti ni informativne vijesti a da vam ne iskoči neki pornografski sadržaj.

Kad govorimo o pitanju morala, odnosno što je moralno, a što nije, prvo moramo definirati izvor morala. Odakle moral dolazi? Tko određuje što je moralno, a što nije? Tko postavlja moralne granice?  Čovjek, kultura, trend, vrijeme? Ne. Moral ne dolazi od čovječanstva, jer ako smo mi sami sebi vlastiti izvor morala, onda ni Hitler nije pogriješio. Ako ne postoje moralni apsoluti, onda je istina relativna, onda istina zapravo ni ne postoji; svatko gaji svoju istinu i svatko je u pravu. Stoga, nitko ne može izbjeći Boga kad govori o moralu, inače ne zna što govori. Ako postoji izvor morala, onda moraju postojati granice morala.

SVEPRISUTNA GOLOTINJA

Golotinja je svako oskudno odijevanje koje traži pažnju i slavu gledatelja. Obično se pravda time da ne šteti nikome, a ako nekome smeta, ne mora gledati. No, kako u današnjem svijetu obraniti pogled od nečega što je prisutno u gotovo svakom segmentu društva? To nisu samo nudističke ili javne plaže koje uvijek imate opciju izbjeći. Kako izbjeći golotinju na medijima, televiziji, portalima, reklamama, uličnim panoima? Pa i samim ulicama, modi, glazbenoj sceni, filmskom platnu, društvenim mrežama itd.?

Golotinja više nije rezervirana za nudističke plaže; nudizam je danas pomalo prisutan svugdje. Sve više toplesa, tangi, bikinija, brazilki i sl. Što je to ako nije prikriveni nudizam? Gdje se povlači granica?

ODGOVORNOST ZA POMICANJE GRANICA

Prema Božjem zakonu, golotinja spada u bludnost, tj. seksualni nemoral, koji je pri samom vrhu kad god se u Bibliji popisuju grijesi. Granice ponašanja koje društvo određuje vrlo su varijabilne, ali granica koju Bog povlači je fiksna, nepromjenjiva, vječna. Stoga će svatko biti odgovoran pred Bogom za pomicanje Božjih granica, ne samo onaj koji uživa u požudi i razgolićenosti ovog svijeta, nego i onaj koji izaziva drugoga na požudu.

Isus kaže da ako čovjek samo pogleda s požudom, počinio je preljub u srcu (Matej 5,28). Dakle, kad osoba izaziva drugu osobu na grijeh, ne čini mu dobro. Zapravo, osoba koja se odijeva na način da proslavi svoje tijelo i izazove požudu kod drugih, ne ljubi bližnjega.

No, postoji još nešto: bog ovoga svijeta zaslijepio im je pamet (1. Korinćanima 4,4), te ne vide što je ispravno, a što nije; samo prate trend društva. Podjednako su žrtve sotonske laži u kojoj žive i ponašaju se prema već uspostavljenom obrascu.

PROMOCIJA TIJELA NA ESTRADI

Koliko košta nečije tijelo? Činjenica jest da se u svijetu najbolje prodaje tijelo. Razgolićenost ima cijenu. Vrijednost se mjeri u špagicama koje su dovoljno velike da pokriju sve i dovoljno male da pokažu sve. Pogledajte samo estradu. Najpopularnije osobe su već sve pokazale. Koliko skineš sa sebe, toliko vrijediš. To je ono na čemu mediji najviše zarađuju. To je ono što ljudi najviše žele gledati. Požuda očiju.

Potreba za promocijom svoga tijela i golotinja govori o dubokom poremećaju percepcije vrijednosti, iskrivljenom načinu na koji osoba samu sebe gleda. Naravno, promatrač samo traži sredstvo kako da zadovolji svoju požudu. Ne zanima ga činjenica da je takva osoba u konstantnoj potrebi za potvrdom, prihvaćenosti i dokazivanjem vlastite vrijednosti kroz prizmu drugih.

No, što će biti kad vas mediji i društvo zloupotrijebe i ispljunu? Što će biti kada više nikome neće trebati vaše tijelo i kad vas zamijene drugi? Što će biti kad više nećete biti seksualno poželjni nikome? Za kratko možda i pridobijete slavu na prolazno tijelo, ali mnogo je veći problem vaše stanje iznutra. Jer nikakva slava izvana i spoznaja da ste poželjni ne može zadovoljiti vašu duboku unutarnju potrebu za istinskom ljubavi. To može samo Bog.

PRESKUPO SMO PLAĆENI

Koliko uistinu vrijedi vaše tijelo? Preskupo je plaćeno. Sloboda nam je osigurana, ali ne u golotinji, već u Kristu koji je na križu pokrio našu besramnost.

Blud nije samo predbračni seks, već i golotinja u svijetu. Bludnica je simbolički također lažna crkva, kršćani koji ispovijedaju Krista, ali s Kristom u svakodnevnom životu nemaju apsolutno ništa (Otkrivenje 17). No, to je za neku drugu temu. Poanta je u tome da sa čim/kim se stapamo, to postajemo.

 „Ili ne znate da tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo“ (1. Korinćanima 6,16).

Stoga, nemojmo bludničiti i stapati se sa svijetom, nemojmo bludničiti ni s lažnim vjernicima. Stapajmo se s Kristom.

„Bježite od bludništva! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi. Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji“ (1. Korinćanima 6,18-20).

SUD NAD BLUDNICIMA

Blud proizlazi iz srca i onečišćuje čovjeka.

„Jer iznutra, iz srca ljudskoga, izlaze zle misli, preljubi, BLUDNIŠTVA, ubojstva, krađe, lakomstva, pakosti, prijevara, razvratnost, zlo oko, hula, oholost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i ONEČIŠĆUJU ČOVJEKA“ (Marko 7,21-23).

Bludnici ne mogu u Božje kraljevstvo. Pokajte se za blud i ne griješite više.

„Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! NI BLUDNICI, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mužoljubi, ni tati, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici NEĆE BAŠTINITI KRALJEVSTVA BOŽJEGA“ (1. Korinćanima 6,9-10).

„I ne činimo blud kao što NEKI OD NJIH BLUD POČINIŠE TE PADOŠE u jednome danu dvadeset i tri tisuće“ (1. Korinćanima 10,8).

„Bojim se naime… da me opet, kad dođem, ne bi kod vas ponizio Bog moj pa se rastužim zbog mnogih koji su prije sagriješili, a NISU SE POKAJALI ZA NEČISTOĆU I BLUDNOST I RAZVRATNOST koju počiniše“ (2. Korinćanima 12,21).

„A očita su DJELA TIJELA. To su: preljub, BLUDNOST, nečistoća, razvratnost… kao što već i rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“ (Galaćanima 5,19-21).

„Jer ovo znate: NIJEDAN BLUDNIK, ili nečisti, ili lakomac — to jest idolopoklonik — NEMA BAŠTINE U KRALJEVSTVU Kristovu i Božjemu. Neka vas nitko ne zavarava ispraznim riječima — jer zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposluha. Ne budite dakle sudionici s njima!“ (Efežanima 5,5-7).

„UMRTVITE dakle svoje udove koji su na zemlji: BLUDNOST, nečistoću, strast, zlu požudu i lakomstvo, to jest idolopoklonstvo. Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposluha“ (Kološanima 3,5-6).

Zakon je postavljen za bludnike, a milost za one koji priznaju svoj grijeh i nastave u posvećenju. Ako ste spoznali Krista, a nastavili u bludu, otpadate od Božje milosti.

„Zakon nije za pravednika postavljen, nego za bezakonike i nepokornike, bezbožnike i grješnike, nesvete i svjetovne, ocoubojice i materoubojice, ljudomorce, BLUDNIKE, mužoljube, trgovce ljudima, lašce, krivokletnike i ako ima što drugo što se protivi zdravomu nauku“ (1. Timoteju 1,9-10).

„Pripazite da tko ne otpadne od milosti Božje, da kakav korijen gorčine ne proklija te vam bude na smutnju pa se time okaljaju mnogi; DA TKO NE POSTANE BLUDNIK ili svjetovnjak kao Ezav, koji za jedan obrok proda svoje prvorodstvo“ (Hebrejima 12,15-16).

„A strašljivima i nevjernima i odvratnima i ubojicama i BLUDNICIMA i vračarima i idolopoklonicima i svim lašcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt“ (Otkrivenje 21,8).

„Blaženi oni koji vrše zapovijedi njegove: imat će pravo na stablo života i na vrata će ući u grad. A VANI OSTAJU psi, i vračari, i BLUDNICI, i ubojice, i idolopoklonici, i svatko tko voli i čini laž“ (Otkrivenje 22,14-15).

ZAKLJUČAK

Nemoguće je hodati ovim svijetom zatvorenih očiju, ali Isus nas je pripremio na ovo i prorekao nam da dolaze sablasti: „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze“ (Luka 17,1).

Istinski kršćani jesu u svijetu, ali se ne ponašaju kao svijet. Svjesni smo propasti našeg tijela i ovoga svijeta. No znamo da „ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se nutarnji obnavlja iz dana u dan“ (2. Korinćanima 4,16).

Nismo ovdje radi vlastite slave, prolaznosti života i požude tijela.

„A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo“ (1. Korinćanima 6,13).

„A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kao što i dolikuje svetima“ (Efežanima 5,3).

„Jer ovo je volja Božja — vaše posvećenje: da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoju posudu posjedovati u posvećenju i poštovanju, a ne u strasti požude kao i pogani koji ne znaju Boga“ (1. Solunjanima 4,3-5).

Kad smo se odlučili na neposlušnost Bogu, posramili smo se i pokrili. No, koliko god se pokrivali izvana, ne možemo pokriti svoju izopačenost iznutra. Tu nastupa Bog koji nas je pokrio svojom krvlju na križu. Naravno, onoga tko želi biti pokriven.

„Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova; a tko vrši volju Božju, ostaje dovijeka“ (1. Ivanova 2,16-17).

Komentari

komentari