Golotinja na današnjoj estradi, medijima i plažama

1485
pregleda
golotinja estrada mediji plaža
Foto: Pixabay

Kad bi golotinja bila nešto normalno, svi bismo odavno hodali svijetom goli. No, to nije slučaj. Kad smo pali u grijeh na početku čovječanstva, pokrili smo se, posramili i sakrili pred Bogom (Post 3). Nije li apsurd da se danas sakrivamo pred Bogom, ali se više ne pokrivamo niti sramimo? Prije spoznaje dobra i zla nismo ni znali da smo goli, nismo znali što je sram. Sada znamo, ali se ipak sve besramnije ponašamo. Dakle, pobuna protiv Boga na kvadrat.

Svjetovne norme ponašanja mijenjaju se iz generacije u generaciju, te nismo daleko od toga da doista ovim svijetom hodamo posve goli onda kada klima to dopušta. Moralne granice u društvu sve se više spuštaju, i čovjek i društvo u cjelini postaju sve besramniji i slobodniji. Glazbena scena je odavno pomaknula te (ne)moralne granice, a današnja djeca i mladež već odrastaju u takvom neprirodnom i zagađenom okruženju. Uostalom, danas ne možete otvoriti ni informativne vijesti a da vam ne iskoči neki pornografski sadržaj.

Koji je izvor morala?

Kad govorimo o pitanju morala, odnosno što je moralno, a što nije, prvo moramo definirati izvor morala. Odakle moral dolazi? Tko određuje što je moralno, a što nije? Tko postavlja moralne granice?  Čovjek, kultura, vrijeme? Ne. Moral ne dolazi od čovječanstva, jer ako smo mi sami sebi vlastiti izvor morala, onda ni Hitler nije pogriješio. Ako ne postoje moralni apsoluti, onda je istina relativna, onda istina zapravo ni ne postoji; svatko gaji svoju istinu i svatko je u pravu. Stoga, nitko ne može izbjeći Boga kad govori o moralu, inače ne zna što govori.

Odgovornost za pomicanje granica

Prema Božjem zakonu, golotinja spada u bludnost, tj. seksualni nemoral, koji je pri samom vrhu kad god se u Bibliji popisuju grijesi. Golotinja više nije rezervirana za nudističke plaže; nudizam je pomalo prisutan svugdje. Sve više toplesa, tangi, bikinija, brazilki… Što je to ako nije prikriveni nudizam? Gdje se povlači granica?

Granice ponašanja koje društvo određuje vrlo su varijabilne, ali granica koju je Bog povukao jest fiksna, nepromjenjiva, vječna. Stoga će svatko biti odgovoran pred Bogom za pomicanje Božjih granica, ne samo onaj koji uživa u požudi i razgolićenosti ovog svijeta, nego i onaj koji izaziva drugoga na požudu.

Sveprisutna golotinja

Golotinja je svako oskudno odijevanje koje traži pažnju i slavu gledatelja. Neki kažu da time ne štete nikome, a ako nekome smeta, ne mora gledati. No, kako u današnjem svijetu obraniti pogled od nečega što je prisutno u gotovo svakom segmentu društva? To nisu samo nudističke ili javne plaže koje uvijek imate opciju izbjeći. Kako izbjeći golotinju na medijima, televiziji, portalima, reklamama, uličnim panoima? Pa i samim ulicama, modi, glazbenoj sceni, filmskom platnu, društvenim mrežama itd.?

Isus kaže da ako čovjek samo pogleda s požudom, počinio je preljub u srcu (Mt 5,28). Dakle, kad osoba izaziva drugu osobu na grijeh, ne čini mu dobro. Zapravo, osoba koja se odijeva na način da proslavi svoje tijelo i izazove požudu kod drugih, ne ljubi bližnjega.

No, postoji još nešto: bog ovoga svijeta zaslijepio im je pamet (1. Kor 4,4), te ne vide što je ispravno, a što nije; samo prate trend društva. Podjednako su žrtve sotonske laži u kojoj žive i ponašaju se prema već uspostavljenom obrascu.

Promocija tijela

Koliko košta nečije tijelo? Činjenica je da se u svijetu najbolje prodaje tijelo. Koliko skineš sa sebe, toliko vrijediš. To je ono na čemu mediji najviše zarađuju. To je ono što ljudi najviše žele gledati. Požuda očiju.

Potreba za promocijom svoga tijela i golotinjom govori o dubokom poremećaju percepcije vrijednosti, iskrivljenom načinu na koji osoba samu sebe gleda. Naravno, promatrač samo traži sredstvo kako da zadovolji svoju požudu. Ne zanima ga činjenica da je takva osoba u konstantnoj potrebi za potvrdom, prihvaćenosti i dokazivanjem vlastite vrijednosti kroz prizmu drugih.

No, što će biti kad vas mediji i društvo prožvaču i ispljunu? Što će biti kada više nikome neće trebati vaše tijelo? Za kratko možda i pridobijete slavu na prolazno tijelo, ali mnogo veći je problem što trunete i propadate iznutra. Jer nikakva slava izvana i spoznaja da ste poželjni ne može zadovoljiti vašu duboku unutarnju potrebu za istinskom ljubavi. To može samo Bog.

Preskupo smo plaćeni

Koliko uistinu vrijedi vaše tijelo? Preskupo je plaćeno. Sloboda nam je osigurana, ali ne u golotinji, već u Kristu koji je na križu pokrio našu besramnost.

 „Ili ne znate da tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo“ (1. Kor 6,16). Blud nije samo predbračni seks, već i golotinja u svijetu. Bludnica je i lažna crkva, kršćani koji ispovijedaju Krista, ali s Kristom u svakodnevnom životu nemaju apsolutno ništa (Otk 17). No, to je za neku drugu temu. Poanta je u tome da sa čim/kim se stapamo, to postajemo.

Stoga, nemojmo bludničiti i stapati se sa svijetom, nemojmo bludničiti ni s lažnim vjernicima. Stapajmo se s Kristom. „Jer ovo je volja Božja — vaše posvećenje: da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoju posudu posjedovati u posvećenju i poštovanju, a ne u strasti požude kao i pogani koji ne znaju Boga“ (1. Sol 4,3-5).

Zaključak

Nemoguće je hodati ovim svijetom zatvorenih očiju, ali Isus nas je pripremio na ovo i prorekao nam da dolaze sablasti. „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze“ (Lk 17,1).

Istinski kršćani jesu u svijetu, ali se ne ponašaju kao svijet. Svjesni smo propasti našeg tijela i ovog svijeta. No, znamo da „ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se nutarnji obnavlja iz dana u dan“ (2. Kor 4,16).

Nismo ovdje radi vlastite slave, prolaznosti života i požude tijela. „Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji“ (1. Kor 6,20).

Kad smo se odlučili na neposlušnost Bogu, posramili smo se i pokrili se. No, koliko god se pokrivali izvana, ne možemo pokriti svoju izopačenost iznutra. Tu nastupa Bog koji nas je pokrio svojom krvlju na križu. Naravno, onog tko želi biti pokriven.

 „Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova; a tko vrši volju Božju, ostaje dovijeka“ (1. Iv 2,16-17).

Autor: Biblija i znanost

Komentari

komentari