Može li duhovno iskustvo ili nečije osobno svjedočanstvo zamijeniti poruku evanđelja?
Postoji ključna razlika između propovijedanja Evanđelja i propovijedanja osobnih duhovnih iskustava odnosno svjedočanstva. Ono što danas možemo sve više vidjeti jest da je propovijedanje zdrave evanđeoske poruke zamijenilo propovijedanje humanocentrične poruke bazirane na hedonizmu.
O čemu se zapravo radi? Ako slušate moderne evangelizacijske poruke možete primijetiti kako je njihova poruka u sve većoj mjeri bazirana na čovjeka, a ne na Krista i Kristov križ. Današnje evangelizacije svode se na propovijedanje poruke kako je Isus nekoga iscijelio od depresije, anksioznosti ili pak tjelesne bolesti, kako Isus ima dobar plan za nečiji život i sl. S druge strane, zdrava evanđeoska poruka koja kaže da su svi sagriješili, lišeni Božje slave i osuđeni na pakao, te da je Krist na križu platio kaznu za grijehe svijeta umjesto nas te smo po vjeri u Njegovo Evanđelje spašeni (Rim 3,10-26) – sve se više gubi.
Poruka kako je Isus nekoga iscijelio od depresije ili neke tjelesne bolesti te kako će Isus dati isto onima koji Ga prihvate sama po sebi nije Evanđelje. Premda su i takve poruke sa doktrinarne strane u jednoj mjeri istinite, one same po sebi ne čine poruku Evanđelja. U suštini, one su bazirane kako bi se svidjele čovjekovoj tjelesnosti i čovjekovim unutarnjim duhovnim potrebama, ali u potpunosti zanemaruju srž i svrhu Kristove žrtve na križu. Evanđelje nije poruka osobnog unutarnjeg mira, već čovjekova pomirenja pred i s Bogom po križu Isusa Krista.
Evanđelje glasi:
„Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima“ (1. Kor 15,3-4).
Važno je redovito naglašavati sljedeću istinu: naša duhovna iskustva i naša svjedočanstva nisu Evanđelje.
Naša duhovna iskustva također ne definiraju istinu Evanđelja. Propovijedanje duhovnih iskustava i osobnih svjedočanstava samo po sebi ne može se smatrati evangelizacijom jer Evanđelje nisu osobna svjedočanstva. Osobna svjedočanstva mogu pripomoći da se osobu dovede do poruke Evanđelja. Ali ako se uz propovijedanje osobnih svjedočanstava zanemari zdrava evanđeoska poruka koju apostol Pavao između ostalog definira u Rimljanima 3,10-26, tada je propovijedanje osobnih svjedočanstava čisti promašaj.
Gospodin Isus nas nije poslao propovijedati naša duhovna iskustva, već Evanđelje (Mk 16,15). Naša duhovna iskustva i naše svjedočanstvo nemaju silu spasenja, ali Evanđelje ima (Rim 1,16).
Za kraj, iz osobnih iskustava uviđamo da ljudi koji su se navodno preobratili na nečije svjedočanstvo, a ne na čistu evanđeosku poruku, najčešće niti nisu obraćeni. Većina takvih ljudi sjedi u nekoj lažnoj crkvi/kultu unutar kojeg se propovijedaju razne laži o Bogu i lažna evanđelja. Njihov fokus je najčešće tjelesan i oni ne hodaju s Kristom zbog onoga što je Krist učinio na križu zbog njih, već iz razloga jer očekuju razne tjelesne blagoslove od Gospodina. Takvim je ljudima važno propovijedati zdravo Evanđelje i vaditi ih iz zabluda u koje vjeruju.
Više na vezane teme na tagu: KARIZMATSKI POKRET.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.