Gdje je bio Bog 11. rujna 2001.?

Dana 11. rujna 2001., Bog je bio upravo tamo gdje je oduvijek – na nebu u potpunoj kontroli nad svime što se događa u svemiru. Zašto bi, dakle, Bog koji je dobar i pun ljubavi dopustio takvu tragediju? Na ovo je pitanje malo teže odgovoriti, prenosi Gotquestions.org.

Prvo se moramo sjetiti sljedećeg: „Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli“ (Izaija 55,9). Nemoguće je da konačno ljudsko biće razumije putove beskonačnog Boga (Rimljanima 11,33-35). Drugo, moramo shvatiti da Bog nije odgovoran za opaka djela zlih ljudi. Biblija nam govori da je čovječanstvo očajnički opako i grešno (Rimljanima 3,10-18.23). Bog dopušta ljudima da čine grijeh iz Njegovih vlastitih razloga i ispune Njegovu vlastitu svrhu. Ponekad mislimo da razumijemo zašto Bog nešto radi, samo kako bismo kasnije doznali da je to imalo drugačiju svrhu nego što smo prvobitno mislili.

Bog gleda na sve iz vječne perspektive. Mi gledamo sve iz zemaljske perspektive. Zašto je Bog stavio čovjeka na zemlju, znajući da će Adam i Eva sagriješiti i tako donijeti zlo, smrt i patnju na čitavo čovječanstvo? Zašto nas nije stvorio i ostavio na nebu gdje bismo bili savršeni i bez patnje? Treba imati na umu da je svrha cijele kreacije i svih stvorenja da slavimo Boga. Bog se proslavlja kada su Njegova priroda i atributi izloženi.

Kad ne bi bilo grijeha, Bog ne bi imao priliku pokazati svoju pravdu i gnjev dok kažnjava grijeh. Niti bi imao priliku pokazati svoju milost, milosrđe i ljubav prema bićima koja to ne zaslužuju.

Krajnji prikaz Božje milosti bio je na križu kada je Isus umro za naše grijehe. Tu je prikazana nesebičnost i poslušnost u Njegovom Sinu koji nije poznavao grijeh, već ga je Bog „za nas grijehom učinio da mi budemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21). Sve je to bilo „na hvalu slave njegove“ (Efežanima 1,14).

Kad mislimo na 11. rujna, zaboravljamo na tisuće čuda koja su se dogodila tog dana. Stotine ljudi uspjelo je pobjeći iz zgrada u zadnji čas. Nekolicina vatrogasaca i jedan civil preživjeli su u malenom prostoru u stubištu dok se jedan od tornjeva srušio oko njih. Putnici na letu 93 su savladali teroriste, i to je bilo čudo samo po sebi. Da, 11. rujna bio je strašan dan. Grijeh je podigao svoju ružnu glavu i prouzročio veliku devastaciju. Međutim, Bog još uvijek ima sve pod kontrolom. U Njegov suverenitet nikad ne treba sumnjati. Je li Bog mogao spriječiti ono što se dogodilo 11. rujna? Naravno da je mogao, ali je odlučio dopustiti da se ti događaji tako odviju. Spriječio je da taj dan bude gori nego što je mogao biti.

Od 11. rujna, koliko se života promijenilo na bolje? Koliko je ljudi položilo svoju vjeru u Krista za spasenje kao rezultat onoga što se dogodilo? Riječi iz Rimljanima 8,28 uvijek bi trebale biti u našem umu kad mislimo na 11. rujna: „Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“

Prisjetimo se i ključnih Isusovih riječi: „Ili onih osamnaest na koje je pao toranj u Siloamu i pobio ih — mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji stanuju u Jeruzalemu? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti“ (Luka 13,4-5).

Više na iste teme možete naći OVDJE.