6,9 milijardi ljudi ide u pakao, ali to se vas ne tiče?

501
pregleda
ide u pakao kršćani

Evo jedne šokantne statistike o kojoj sigurno niste razmišljali. Na zemlji postoji 7,5 milijardi ljudi, od kojih svega 600 milijuna govori da su nanovo rođeni vjernici. Pretpostavimo da su te brojke točne. To znači da 8% svjetske populacije ide u nebo, a 92% ide u pakao. Brine li vas to uopće?

Zamislite da radite u zgradi od 30 katova i izbije požar. Dok bježite niz pomoćne stepenice, prolazite pokraj slijepog i gluhonijemog čovjeka, lišenog svih osjetila, koji ide prema gore. No toliko ste fokusirani na sebe i vlastito spasenje da se uopće ne obazirete. Što će prvo uzviknuti taj čovjek kad se popne na vrh?

„Zašto me netko nije upozorio na požar? Zašto mi nitko nije pomogao?“

Upravo će se milijuni i milijarde ljudi sjetiti našeg imena zašto ih nismo upozorili na strašni Božji gnjev. Zašto im nismo rekli da postoji stvarno mjesto zvano pakao za sve nepokajane duše pred Bogom? Zašto ih nismo opomenuli da ih čeka Božji sud zajedno sa đavlom koji želi što više ljudi zgrabiti sa sobom? Ali da isto tako postoji Spasitelj od tog strašnog suda, Isus Krist koji je visio na križu, koji je ljubio grešnike i umro za grijehe svijeta. Pakao je mjesto teške tame, mjesto gdje će milijarde ljudi vapiti i škrgutati zubima, mjesto neugasive vatre, ognjeno jezero koje će gorjeti zauvijek, mjesto pripremljeno za Sotonu i njegove pale anđele, mjesto za sve ljudske duše koje su odbacile Isusa Krista i nisu se pokajale za grijehe. Što je ovo kratko vrijeme za cijelu vječnost u paklu?

Ali s vama je sve u redu, jer vi ste spašeni? Poznajete Isusa, nema mjesta panici, možete ležerno nastaviti sa svojim svakodnevnim obavezama, hobijima, razonodama. Opustite se, vi ste spašeni i idete u nebo. Idete svake nedjelje u crkvu i slažete se s propovjednikom o potrebi propovijedanja evanđelja cijelom svijetu. No, kad su vaša vlastita odricanja i žrtvovanja u pitanju, niste vi za to, neka to odradi netko drugi, nemate taj dar. U isto vrijeme ne propuštate nikakve odmore, zaslužili ste naporno radeći, rado se družite i zabavljate kao kršćani, dok „Titanik“ i dalje tone, a duše se utapaju vama pred očima. Vrijeme istječe, a ljudi pored vas padaju mrtvi.

Izgleda da Sotona bolje čini svoj posao grabeći ljude za vječni oganj, nego što kršćani rade svoj posao pozvani propovijedati evanđelje svakom stvorenju.

Samoodricanje je danas najveći problem za kršćane. Isus nas poziva da nosimo križ, a ne jastuk. Kad dođemo u nebo, slavit ćemo Boga puno bolje nego na zemlji, zajedništvo s kršćanima trajat će čitavu vječnost, ali dok smo kratko na ovoj zemlji nalazimo se u ratu za duše. Jednog će nam dana biti žao da nismo učinili za Boga više, a mogli smo. U nebu nema potrebe za propovijedanjem evanđelja, za mnoge će tada biti kasno, jer se ogroman jaz nalazi između neba i pakla, i nikome nema prijelaza.

Dragi naši, ako smo spašeni vjernici i ne dijelimo evanđelje izgubljenim ljudima, tada smo neposlušni Kristovi sljedbenici. Bog nas nije spasio da sjedimo prekriženih ruku i čekamo jednog dana vječnost s Bogom. Da vas Bog ne treba više na ovoj zemlji već bi vas uzeo. Tu ste samo iz jednog razloga: da što više ljudi vadite iz paklenog ognja. Isus je rekao da idemo u svijet i učinimo druge njegovim učenicima. Dokle ćemo biti neposlušni toj najvećoj zapovijedi? Gubimo li naše dragocjeno vrijeme?

Ako se Isus žrtvovao za nas, ne bismo li se mi trebali žrtvovati za Isusa i činiti ono što nam kaže?

Recimo da se odlučimo podijeliti evanđelje samo jednoj osobi tjedno, to je 52 osobe godišnje. Neka to učini samo 1.000 vjernika, to je 52.000 koji se mogu dosegnuti za Krista godišnje.

„Jer: Svaki koji zazove ime Gospodnje, bit će spašen. Kako dakle da zazovu onoga u koga ne uzvjerovaše? A kako da vjeruju u onoga za koga nisu čuli? A kako da čuju bez propovjednika?“ /Rimljanima 10,13-14

Možda ste povučeni ili nedruštveni, ali postoje razni načini na koje možemo širiti Radosnu vijest, to ne mora biti klasično propovijedanje na mikrofon; primjerice, ako dijelimo traktate ili dijelimo Božju Riječ na društvenim medijima, već činimo nešto. Najgore je ne činiti ništa. Žanjemo proporcionalno našem sijanju.

„Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilno, obilno će i žeti.“ /2. Korinćanima 9,6

Imamo veliku odgovornost na ovome svijetu, a to je najmanje da šutimo o tome tko je Krist i što je učinio za nas. Kad se sažme sav naš kršćanski hod, ništa drugo nije važnije od toga da što više ljudi spozna vječni život u Isusu Kristu.

Oživi nas, Kriste, da smjelo naviještamo radosnu poruku spasenja, jedinu nadu koju ovaj svijet treba čuti. Pošalji nas tamo gdje je najveća tama, najveća borba i najveći otpor. Ne dozvoli da se uspavamo s ovim svijetom. Oprosti nam, Isuse, što ohladnjujemo u ljubavi, što smo toliko okupirani samima sobom i životom koji nam je postao navika umjesto misija za tebe. Koristi nas, Isuse, na svoju slavu!

Više na temu evangelizacije možete naći na tagu: Evangelizacija.

Komentari

komentari