10 najopasnijih mjesta za kršćane 2022.

Donosimo deset najopasnijih mjesta za kršćane – Afganistan po prvi puta na prvom mjestu. Islam sveukupno najveća opasnost za kršćane u svijetu.

Godine 2021., čak i tijekom tekuće krize COVID-19, progon kršćana nastavlja se alarmantnom brzinom diljem svijeta. Istraživanje za Open Doors World Watch List 2022. – najdublje istraživačko izvješće o kršćanskom progonu koje je dostupno – pokazuje da se danas više od 360 milijuna ljudi suočava s visokom razinom progona i diskriminacije zbog svoje vjere. To je povećanje od 15 milijuna vjernika u samo jednoj godini. To je 1 od 7 kršćana u cijelom svijetu.

U nastavku donosimo prvih 10 zemalja u kojima je progon najveći. U mnogim od ovih zemalja život je već težak, ali odluka da ćete slijediti Isusa i živjeti kao kršćanin izbor je koji dovodi u opasnost život, obitelj i egzistenciju. U zemljama poput Afganistana, Sjeverne Koreje i Somalije vjera u Isusa može biti smrtna kazna. A 2021. vidjeli smo nagli porast nasilja, nove tehnologije koje prijete vjeri milijuna ljudi – i novi broj 1 po prvi put u 20 godina.

1. AFGANISTAN: BROJ 1 PO PRVI PUT

Kao islamska država po ustavu, zemlja ne dopušta postojanje bilo koje druge vjere osim islama. Jednostavno rečeno – obraćenje je protuzakonito. Prelazak na vjeru izvan islama jednako je izdaji; na to se gleda kao na izdaju obitelji, plemena i zemlje.

U Afganistanu je nemoguće živjeti otvoreno kao kršćanin. Ako se otkrije kršćanska nova vjera, njihova obitelj, klan ili pleme smatraju da moraju spasiti vlastitu čast odričući se vjernika ili ih čak ubijajući; ovo se naširoko smatra pravdom. Alternativno, budući da se napuštanje islama smatra znakom ludila, kršćanin koji je prešao s islama može biti prisilno smješten u psihijatrijsku bolnicu.

Kršćanski progoni i dalje su ekstremni u svim sferama javnog i privatnog života. Rizik od otkrivanja porastao je otkako talibani kontroliraju svaki aspekt vlasti. To se proteže i na posjedovanje dokumentacije – uključujući papirologiju međunarodnih trupa – koja može pomoći identificirati kršćane.

Međutim, kroz sve to, vjera afganistanskih vjernika nastavlja se produbljivati ​​jer svoju nadu polažu isključivo u Krista. Jedan kršćanin je rekao: „Nikada nećemo dopustiti da ta nada utihne.“

Više možete naći na linku: Afganistan nadmašio Sjevernu Koreju u progonu kršćana.

2. SJEVERNA KOREJA: NIJE VIŠE BROJ 1, ALI NIŠTA BOLJE NEGO PROŠLE GODINE

Sjeverna Koreja je na (ili blizu) vrhu Svjetske Watch Liste više od 20 godina; svaki Sjevernokorejac uhvaćen da slijedi Isusa je u neposrednoj opasnosti od zatvora, brutalnog mučenja i/ili smrti. Procjenjuje se da je 50.000 do 70.000 kršćana zatvoreno u ozloglašenom sjevernokorejskom sustavu zatvora i radnih logora. Da stvar bude gora, često obitelj dijeli istu sudbinu kao i osoba koja je zarobljena.

Vlada (kojom upravlja obitelj Kim) na kršćane gleda kao na najopasniju političku klasu ljudi, pa je progon nasilan i intenzivan. Sjevernokorejski roditelji često skrivaju svoju vjeru od svoje djece, crkve s više od nekoliko ljudi ne postoje, a većina okupljanja obavlja se što je tajnije moguće. Život za kršćane u Sjevernoj Koreji stalni je pritisak; od zarobljavanja ili smrti dijeli vas jedna pogreška.

Tamo gdje su vjernici poznati vlastima zbog prošlih „zločina“, poput posjedovanja Biblije, na njih se gleda kao na najniži društveni sloj i zanemaruju ih u bilo kakvoj oskudnoj pomoći u hrani. Sjeverna Koreja i dalje je iznimno opasna za Isusove sljedbenike i vrlo vjerojatno se neće ništa promijeniti sve dok je Kimov režim na snazi.

Više o tome što prolaze kršćani u Sjevernoj Koreji na linku: Sjeverna Koreja: Prisilni pobačaji, pogubljenja i mučenja.

3. SOMALIJA: UZNEMIRAVANJE, ZASTRAŠIVANJE I UBOJSTVA

Više od 25 godina Somalija je utočište islamskih militanata koji neprestano ciljaju kršćane, kako u Somaliji tako i u susjednim zemljama. Skupine poput al-Shababa djeluju s naizgled malim pritiskom i kontroliraju velike dijelove somalijskog teritorija. Mali broj vjernika u Somaliji uglavnom su kršćani koji su prešli s islama. Al-Shabab smatra kršćane visokovrijednim metama.

Čak i kada kršćanski obraćenici nisu na meti islamskih ekstremista, njihova obitelj vrši intenzivan pritisak. Svaki prelazak s islama smatra se izdajom obitelji i zajednice, stoga samo sumnja u obraćenje može dovesti do uznemiravanja, zastrašivanja, pa čak i ubojstva. Unatoč tekućoj krizi COVID-19, al-Shabab je nastavio biti aktivan i 2021., što je podsjetnik da život kršćana u Somaliji nikada nije siguran.

Iako nijedan dio Somalije nije siguran, područja pod kontrolom al-Shababa najopasnija su za kršćane. Ali svi kršćani koji su prešli s islama u smrtnoj su opasnosti – od svoje obitelji, svoje zajednice i društva u cjelini.

4. LIBIJA: TAJNI ŽIVOTI VJERE

Kada osoba u Libiji napusti islam kako bi slijedila Krista, suočava se s ogromnim pritiskom svojih obitelji da se odrekne svoje vjere. Njihovi susjedi i ostatak zajednice ih izopćavaju, te mogu ostati bez krova nad glavom, bez posla i sami. Ako libijski kršćanin dijeli svoju vjeru s nekim drugim, vjerojatno će biti prijavljen, uhićen i možda će se suočiti s nasilnom kaznom.

Zemlja nema centralnu vlast, pa se zakoni ne provode ujednačeno, što kršćane dovodi u opasnost od otvorenog i javnog progona. Postoji stalna mogućnost ciljanih otmica i pogubljenja za vjernike. Jedini način da budete siguran kršćanin u Libiji je živjeti tajnim životom vjere.

Kršćani su ranjivi u cijeloj Libiji, bilo da žive u toj zemlji, prolaze kroz nju radi migrantskog posla ili pokušavaju doći do Europe kako bi započeli novi život. Ekstremističke skupine uspostavile su kontrolne točke i kontroliraju određena područja zemlje. Kršćani koji se sele s područja na područje tražeći posao, imaju jednaku vjerojatnost da će završiti u jednom od prenatrpanih pritvorskih centara u zemlji kao i pronaći posao. U nekim slučajevima, kršćani koji su uhićeni bivaju isporučeni kriminalističkim službenicima ili skupinama za trgovinu ljudima, gdje su prisiljeni na težak rad ili gurnuti u prostituciju.

Iako je progon žestok, a biti kršćanin nevjerojatno opasno, vjernici se nastavljaju sastajati, dijeliti evanđelje i rasti u svojoj vjeri. Kao što je jedan čovjek rekao: „Isus je poput kisika, jer bez kisika ne možete disati.“

5. JEMEN: TEŠKA KAZNA ZA OBRAĆENJE

Jemenski kršćani su većinom obraćenici iz islama koji svoju vjeru moraju živjeti u tajnosti jer je prelazak s islama na kršćanstvo zabranjen, kako u islamu tako i u jemenskom zakonu. Kršćanski obraćenici su pod pritiskom i od strane vlade i njihovih zajednica da se odreknu svoje vjere u Isusa; mogli bi biti uhićeni/ispitani zbog svoje vjere i suočiti se s prijetnjama obitelji i islamskih ekstremista koji otpadnicima prijete smrću.

Jemenska kultura je izrazito plemenska, a često plemenska kazna za odricanje islama može biti smrt ili protjerivanje. I muški i ženski obraćenici na kršćanstvo koji su u braku s muslimanima riskiraju razvod i mogu izgubiti skrbništvo nad svojom djecom. Jemen je žarište jedne od najvećih humanitarnih kriza na svijetu, ali jemenski kršćani su dodatno ranjivi jer se hitna pomoć uglavnom distribuira preko lokalnih muslimanskih vođa i džamija. Ove grupe su optužene da diskriminiraju svakoga tko se ne smatra pobožnim muslimanom.

Život je opasan za sve kršćane u Jemenu, a pojedini vjernici u određenim područjima su posebno ugroženi, poput kršćana koji žive na jugu, gdje je jaka prisutnost Al-Qaide. Obraćenici s islama na kršćanstvo također su naznačili da postoji veći pritisak u područjima pod kontrolom šijita na zapadu, nego u područjima pod kontrolom sunitske vlade. Područja pod kontrolom šiita (koja čine otprilike jednu trećinu teritorija Jemena) pod strogim su policijskim nadzorom; svako suprotno mišljenje strogo je potisnuto i izgledno dovodi do zatvora, mučenja i možda nečeg goreg.

6. ERITREJA: „AFRIČKA SJEVERNA KOREJA“

Unatoč tome što se gotovo polovica stanovništva izjašnjava kao kršćani, vjernici u Eritreji i dalje trpe ekstremne progone, zbog čega je još uvijek jedno od najtežih mjesta na svijetu za slijediti Isusa.

Vlasti priznaju samo tri kršćanske denominacije: pravoslavnu, katoličku i luteransku. Oni koji nisu dio ovih skupina su u opasnosti su od teškog progona od strane države. Na okupljanjima se vrši racija, a vjernici bivaju uhićeni. Uvjeti s kojima se kršćani suočavaju u zatvoru mogu biti nehumani. Neki su pastori zatvoreni više od desetljeća i nalaze se u samicama. U Eritreji je vjerojatno više od 1.000 kršćana zatvorenih, a nitko nije službeno optužen. Dok se neki puštaju, mnogi se premještaju u vojnu službu – što uopće nije sloboda – ili u kućni pritvor. Kontinuirano zatvaranje kršćana pokazuje da vlada nema namjeru ublažiti svoju represivnu politiku.

Kršćani koje država ne priznaje posebno su osjetljivi na svakodnevni nadzor koji nameće država, s nadziranim telefonskim pozivima, sporom propusnošću i mrežom građana zaduženih za špijuniranje svojih susjeda. Ova nametljiva razina praćenja dovela je do toga da Eritreja nosi zloglasnu titulu „Afričke Sjeverne Koreje“ (The Economist, 14. kolovoza 2018.).

Više o kršćanima u Eritreji koje zatvaraju u kontejnere doslovno sa „dva na dva“ na linku: Eritreja – uvid u progon i zatvaranje kršćana.

7. NIGERIJA: I DALJE NAJNASILNIJA ZEMLJA ZA KRŠĆANE

Progon u Nigeriji je brutalno nasilan. U većem dijelu sjeverne Nigerije kršćani žive svoje živote pod stalnom prijetnjom napada od strane Boko Harama, Islamske države zapadnoafričke provincije (ISWAP), militanata Fulanija i kriminalaca koji otimaju i ubijaju s malo posljedica.

Dok su svi građani sjeverne Nigerije izloženi prijetnjama i nasilju, kršćani su često posebno ciljani zbog svoje vjere – ISWAP i Boko Haram žele eliminirati kršćansku prisutnost u Nigeriji, a muslimanski militanti Fulani posebno napadaju kršćanska sela. Osim rizika od nasilja, kršćani u nekim od sjevernih nigerijskih država također žive po šerijatskom zakonu, gdje se suočavaju s diskriminacijom i tretmanom kao građani drugog reda. Kršćani koji se preobrate s islama također se suočavaju s odbacivanjem svojih obitelji i često su pod pritiskom da se odreknu svoje vjere u Isusa; ponekad su čak i nasilno napadnuti.

Na tisuće kršćana su zbog nasilja prisiljeni živjeti u formalnim ili neformalnim kampovima za interno raseljene osobe (IDP). Ova situacija doprinosi ranjivosti, jer su ljudi koji su izgubili svoj dom ili voljene osobe sada zapravo izbjeglice unutar svoje zemlje. Žene i djevojke obično su sklonije višoj razini ranjivosti, a svatko tko pređe s islama na kršćanstvo vjerojatno je najranjiviji od svih.

8. PAKISTAN: ZAKONI O BOGOHULJENJU SE NASTAVLJAJU

U Pakistanu se kršćani smatraju građanima drugog reda i diskriminirani su u svakom aspektu života. Crkveni čelnici mogu biti uhićeni ako se ne pridržavaju želja vlasti; ova uhićenja djeluju kao upozorenje kršćanskoj manjini i dodatno ih zastrašuju.

Kriza COVID-19 dovela je do povećanja pomoći kršćanskim nadničarima samo ako prijeđu na islam. Zloglasni pakistanski zakoni o bogohuljenju i dalje se koriste za optuživanje nemuslimana (ili manjinskih muslimanskih sekti) za vrijeđanje proroka Muhameda ili Kurana – čak i lažna optužba može dovesti do nasilja svjetine. Osim toga, u Pakistanu se i dalje događa tiha epidemija otmica, prisilnih brakova i prisilnog obraćenja kršćanskih djevojaka i žena.

Svi kršćani u Pakistanu potencijalne su žrtve zlostavljanja i diskriminacije, ali svatko tko je uhvaćen u preobraćenju s islama snosi teret progona. Čak su i osnovane crkve pod pritiskom i nadzorom vlade.

Slučaj silovanih kršćanki u Pakistanu možete naći na linku: Progon i silovanje kršćanki u Pakistanu.

9. IRAN: OBRAĆENICIMA SE UPADA, UHIĆUJE I PRIJETI

Preobraćenici s islama na kršćanstvo najviše su izloženi progonu, posebno od strane vlade i, u nešto manjoj mjeri, od strane društva i vlastite obitelji.

Vlada vidi rast crkve u Iranu kao pokušaj zapadnih zemalja da potkopaju islam i islamski režim u Iranu.

Kućne grupe sastavljene od obraćenika iz muslimanske pozadine često su podvrgnute racijama, a njihovi vođe i članovi bivaju uhićeni, procesuirani i osuđeni na duge zatvorske kazne zbog „zločina protiv nacionalne sigurnosti“.

Povijesne zajednice armenskih i asirskih kršćana priznate su i zaštićene od strane države, ali se tretiraju kao građani drugog reda i nije im dopušten kontakt s kršćanima iz muslimanske pozadine.

10. INDIJA: SUSTAVNO CILJANJE NA KRŠĆANE

Progon vjernika u Indiji se pojačava jer hinduistički ekstremisti nastoje očistiti zemlju od kršćanske prisutnosti i utjecaja. Pokretačka snaga iza ovoga je Hindutva, ideologija koja šikanira indijske kršćane i druge vjerske manjine kao prave Indijce jer pokazuju odanost nečemu izvan Indije. To dovodi do sustavnog, često nasilnog i pažljivo orkestriranog ciljanja kršćana i drugih vjerskih manjina, uključujući korištenje društvenih medija za širenje dezinformacija i poticanje mržnje.

Pandemija COVID-19 ponudila je novo oružje progoniteljima. U nekim područjima kršćane se namjerno zanemaruje u lokalnoj distribuciji vladine pomoći i čak optužuje za širenje virusa.

Usred sve većeg progona, vjera i odlučnost vjernika nastavljaju jačati. Jedan kršćanin je rekao: „Biblija nas upozorava da ćemo se suočiti s progonom, stoga smo spremni za svaku situaciju.“

Izvor: Opendoorsusa.org

„Spominji se da je Isus Krist, od sjemena Davidova, uskrsnuo od mrtvih, po mojem evanđelju u kojemu se zlopatim sve do okovâ, kao zločinac; ali riječ Božja nije okovana.“ /2. Timoteju 2,8-9

ZAKLJUČNO

Kao što je navedeno, Afganistan je broj 1 na Open Doors World Watch Listi 2022. – sada najopasnije mjesto na svijetu za kršćane. Top 50 zemalja u kojima je najteže slijediti Isusa, i navedeni režim koji ih progoni, od kojih islam prednjači, možete pogledati OVDJE.

„I ako trpi jedan ud, s njime trpe i ostali udovi; ako se časti jedan ud, s njime se raduju svi udovi.“ /1. Korinćanima 12,26

Dok iz sigurnih domova čujemo što to prolaze tamo neki „daleki“ kršćani, koliki je naš udio u svemu tome? Podržimo svoju braću barem u molitvi da ustraju u vjeri unatoč svim protivljenjima u okolini. Premda smo mišljenja da u takvim krajevima Božja Riječ ima najviše utjecaja.

„Zaista, zaista, kažem vam: Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi mnogo ploda. Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ /Ivan 12,24-25

Tamo gdje se slobodno dijeli Radosna vijest, najmanje se dijeli.

Možda je u toj „slobodi“ problem uspavane zapadne crkve – bavi se nevažnim stvarima, poslovima ovoga svijeta, osobnim uspjesima, dok ljudi masovno umiru u grijesima. Kao da smo postali ravnodušni, bešćutni, mlaki, bljutavi na svijet koji propada. Težimo ka zemaljskom bogatstvu, materijalnoj osiguranosti, lijepim stvarima – zamijenili smo teze; nismo ni svjesni da iako imamo sve, ne znamo da nemamo ništa. Jesmo li upali u sotonski vrtlog?

Isus daje upozorenje mlačnoj crkvi – duhovno je siromašnija od svih fizički siromašnih crkvi u svijetu zajedno. Ako se ne obrati i počne vrednovati prave vrijednosti, mogla bi duhovno izgubiti i ono što misli da ima. U goroj su poziciji mlaki kršćani koji imaju sve, nego oni koji su izgubili sve poradi Krista. Možda je molitva ipak potrebnija nama, nego njima.

Više na vezane teme na tagu: PROGON KRŠĆANA.