Zašto postoje lude priče u Bibliji?

456
pregleda

Zašto postoje neuvjerljive i lude priče u Bibliji? Iako nema racionalnih i logičkih objašnjenja, odgovor je jednostavniji nego što mislite.

Ateisti i njihovi predvodnici, kao što su Bill Maher, Richard Dawkins, Lawrence Krauss ili Penn Jillette obično se izruguju s vjernicima govoreći da vjeruju u bajke, budući da je Biblija puna izmišljenih i smiješnih priča. Bibliju nazivaju pastirskim vodičem u svemir.

Izruguju, ismijavaju, vrijeđaju, ponižavaju i optužuju istinske vjernike. Nesvjesni da samo ispunjavaju biblijsko proročanstvo o posljednjim danima i sve većoj nevjeri u svijetu:

„Znajte ponajprije ovo: u posljednje će dane doći PODRUGLJIVCI koji će hoditi po svojim vlastitim požudama“ (2. Petrova 3,3).

Toliko su bijesni na Boga i vjernike, i to pokazuju svakodnevno, a jedino što ih može slomiti jest ljubav Božja.

Pogledajte primjer toga u videu – kako je popularna YouTuberica, ateistica nekoliko godina javno napadala i vrijeđala poznatog evangelizatora Ray Comforta. Jednom prilikom izjavila je kako je Ray Comfort sigurno mrzi, no on se odazvao i poslao joj poklon bon i čestitku u kojoj je pisalo kako je uopće ne mrzi, što ju je potpuno slomilo te je pristala na razgovor s njime.

„Mržnja izaziva svađe, a ljubav prekriva sve grijehe“ (Izreke 10,12).

„Nemoj govoriti: ‘Kako je on meni učinio, tako ću ja učiniti njemu; uzvratiti ću tom čovjeku prema djelu njegovu’“ (Izreke 24,29).

„Blaženi progonjenici zbog pravednosti, jer njihovo je kraljevstvo nebesko! Blaženi bili kad vas zbog mene izvrijeđaju i prognaju, te lažući izreknu svaku opaku riječ protiv vas! Radujte se i kličite, jer velika je na nebesima plaća vaša! Ta proroke su tako prognali prije vas!“ (Matej 5,10-12).

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko i zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlomu! Naprotiv, udari li te tko po tvojemu desnom obrazu, okreni mu i drugi“ (Matej 5,18-39).

Ne osvećujte se, već ljubite.

„A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone“ (Matej 5,44).

„Ali vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju“ (Luka 6,27-28).

„Nikomu ne vraćajte zlim za zlo. Starajte se za dobro pred svim ljudima“ (Rimljanima 12,17).

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu; jer pisano je: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospodin. Stoga: Ako je gladan neprijatelj tvoj, hrani ga; ako je žedan, poji ga. Jer to čineći, ugljevlje ognjeno zgrćeš na glavu njegovu. Ne daj zlu da te svlada, nego pobjeđuj zlo dobrim“ (Rimljanima 12,19-21).

„Gledajte da tko komu zlim za zlo ne uzvrati, nego uvijek težite za dobrim, i jedni prema drugima i prema svima“ (1. Solunjanima 5,15).

„Ne vraćajte zlim za zlo ni uvrjedom za uvrjedu, već naprotiv blagoslivljajte, znajući da ste na to pozvani, kako biste baštinili blagoslov“ (1. Petrova 3,9).

„Ali ako i trpite zbog pravednosti, blaženi ste! No nemojte se uplašiti njihova zastrašivanja i ne dajte se uznemiriti! Nego posvetite Gospodina Boga u srcima svojim; i budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas išće obrazloženje za nadu koja je u vama, ali s blagošću i strahom. Imajte dobru savjest, da se u onome u čemu vas ogovaraju kao zločince postide oni koji ozloglašuju vaše dobro življenje u Kristu. Ta bolje je trpjeti — ako je to volja Božja — čineći dobro nego čineći zlo“ (1. Petrova 3,14-17).

Ateizam – nevjera ili uvjerenje?

Ateisti se vrijeđaju kad im se kaže da je ateizam isto svojevrsna religija. Jer tvrde da ateizam znači nevjeru u Boga, nema veze s religijom. No svatko vjeruje u nešto; ako ne vjeruju u Boga, vjeruju u nešto drugo, pouzdaju se u sami sebe ili druge ljude, ateiste, filozofe, znanstvenike, ili svoju imovinu, ugled, intelekt, karijeru, obitelj. Široki je spektar uvjerenja.

Najteže je uvjeriti otvrdnulog ateistu da povjeruje u Bibliju. Biblija uistinu jest puna nevjerojatnih priča, priča koje nevjernicima zvuče poput bajki na razini Pepeljugine kočije koja se u ponoć pretvara u bundevu.

Primjeri takvih ludih priča su zmija koja govori u Rajskom vrtu, Lotova žena koja se pretvorila u stup od soli, Jona kojeg je progutao kit, Noa koji je izgradio arku, Jošua koji je zaustavio sunce, Balaamov magarac koji govori, Isus koji je hodao po vodi, nahranio mnoštvo od 5.000 ljudi itd.

No postoji daleko lakši način da uvjerimo nekoga da je Biblija istina, nego da idemo davati logičke argumente za sve ove priče. A to je jednostavno povjerovati u ono što piše. Tek kad povjerujemo, otkrit ćemo istinu i istina će nas osloboditi svih laži u kojima živimo. Trebamo povjerovati u evanđelje da bi se očitovala Božja sila.

Jer evanđelje je ludost nevjernicima, a vjernicima sila spasenja.

 „Evanđelje Kristovo… je sila Božja na spasenje svakomu koji vjeruje“ (Rimljanima 1,16).

 „Jer je riječ o križu onima koji propadaju ludost, a nama je koji se spasavamo sila Božja“ (1. Korinćanima 1,18).

Sila evanđelja daje život i razumijevanje. Bibliju ne možemo ispravno razumjeti i tumačiti dok ne povjerujemo evanđelje. Biblija je zatvorena knjiga za nevjernike, puna smiješnih i nerealnih priča, mrtvo slovo na papiru. No postaje živa tek kad povjerujemo i nanovo se rodimo od Božjeg Duha.

„A on im [učenicima], odgovorivši, reče: ‘Vama je dano spoznati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Jer tko ima, dat će mu se i obilovat će, a tko nema, i što ima, oduzet će se od njega. Zbog toga im u prispodobama govorim, jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumiju. I ispunja se na njima proroštvo Izaijino koje kaže: Sluhom ćete slušati, i nećete razumjeti; i gledajući gledat ćete, i nećete vidjeti. Jer usalilo se srce puka ovoga te ušima jedva čuše, a oči svoje zatvoriše: da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne razumiju te se ne obrate i ja ih ne iscijelim. A blažene oči vaše što vide i uši vaše što čuju“ (Matej 13,11-16).

Dakle, jedini način da nekoga uvjerimo u istinu kršćanstva nije kroz intelekt, već kroz silu evanđelja.

Te priče su tu upravo zato da nasamare mudre po tijelu. Za povjerovati u Boga i evanđelje potrebno se poniziti kao malo dijete, kao što kaže Isus:

„U onaj čas pristupe učenici Isusu govoreći: ‘Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskome?’ A Isus dozove dijete, postavi ga posred njih te reče: ‘Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskome“ (Matej 18,1-4).

U Božje kraljevstvo idu ponizni i iskreni, a ne ponosni i oholi u srcu.

„U ono vrijeme Isus, odgovorivši, reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a razotkrio to malenima. Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno“ (Matej 11,25-26).

Samo oni koji se ponize i prihvate Isusove riječi kao istinite ulaze u Božje kraljevstvo. Jer tko bi s intelektualnim dostojanstvom i ponosom ponizio se i povjerovao u te biblijske priče? Ljudi s intelektualnim dostojanstvom se nikad neće poniziti i povjerovati u luckaste priče u Bibliji, i u tome je mudrost Božja.

„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme“ (1. Petrova 5,5-6).

Te lude priče u Bibliji postoje upravo kao spoticaj ponosnima i inteligentnima, jer Bog se otkriva poniznima, a ne oholima koji za sve imaju logičko i razumno objašnjenje.

„Ta pisano je: Uništit ću mudrost mudrih i umnost umnih odbaciti. Gdje je mudrac? Gdje knjižnik? Gdje istraživač ovoga svijeta? Zar Bog ne učini ludom mudrost ovoga svijeta? Budući da u mudrosti Božjoj svijet Boga ne upozna mudrošću, svidje se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju“ (1. Korinćanima 1,19-21).

Božja mudrost nije isto što i ljudska mudrost.

„Jer ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, poziv svoj: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo uglednih. Nego ludo svijeta izabra Bog da posrami mudre; i slabo svijeta izabra Bog da posrami jake; i neugledno svijeta i prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedno tijelo ne bi pohvalilo pred njim“ (1. Korinćanima 1,25-29).

Mudri za svijet su ludi za Boga.

„Otkriva se naime s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može znati, očito im je; ta Bog im očitova. Jer ono nevidljivo njegovo, njegova vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. PRAVEĆI SE DA SU MUDRI, POSTADOŠE LUDI i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, likom raspadljivoga čovjeka, i ptica i četveronožaca i gmazova“ (Rimljanima 1,18-23).

Ateizam je bezumlje u srcu. Ateizam je odluka u srcu da Bog ne postoji, jer se Bog objavio svakome kroz svoju kreaciju i kroz savjest, stoga nitko nema opravdanja pred Bogom.

„Bezumnik reče u srcu svojemu: ‘Nema Boga!’ Pokvareni su, ogavna im djela, nikoga da čini dobro“ (Psalam 14,1).

Ateistička uvjerenja su promjenjiva kroz vrijeme, smiješno je što se vjerovalo kroz povijest u odnosu na današnja znanstvena dostignuća i razvoj čovječanstva. Svaka generacija misli da je u pravu, no istina je da nitko nije u pravu, samo Božja Riječ koja ostaje vječna.

Stoga odbacite svoj ponos i povjerujte evanđelje, da je Krist umro za vaše grijehe kako biste primili vječni život.

Na CC uključite prijevod.

Komentari

komentari