Postoje li dokazi za uskrsnuće?

Kristovo uskrsnuće je čudo kojeg najviše izruguju i omalovažavaju u analima ljudske povijesti. „To je nemoguće, laž“, kažu suvremeni znanstvenici. Ipak, pomnije istraživanje potvrđuje biblijski povijesni integritet.

„Vi se ne bojte! Ta znam da tražite Isusa raspetoga. Nije ovdje, jer uskrsnu kao što reče“ (Matej 28,5-6).

Za razliku od mnogih svjetskih religija, porijeklo kršćanstva nije obavijeno nekom mitskom prošlošću bez ikakvih svjedoka. Kršćanska vjera usredotočuje se na osobu i djelo Isusa Krista. Na tisuće ljudi svjedočilo je Njegovom životu i čudima, a Njegova žrtvena smrt na križu također je bila javni spektakl. Tri dana kasnije, Bog je podigao svog Sina od mrtvih, a sljedećih četrdeset dana, Isus se ukazivao stotinama pojedinaca.

Nemoguće je pretjerati sa značajem uskrsnuća. Ono je uvjerljivo pokazalo Kristovu moć nad grobom, osiguralo našu nadu u vječni život i dokazalo da On uistinu jest Sin Božji. Budući da je uskrsnuo, Krist je također dokazao da je svaki nekršćanski sustav vjerovanja lažan, i da će se na kraju vratiti i suditi ovome svijetu (Djela 17,30-31).

Dakle, nije nikakvo iznenađenje što ljudi pokušavaju negirati povijesnu stvarnost uskrsnuća. Napadi su počeli na dan kad se čudo dogodilo (Matej 28,11-15) i nastavilo se do dana današnjeg. Kontinuirani napadi pokazuju da nitko nije pronašao djelotvornu alternativu. Biblijski i povijesni dokazi su jednostavno nadmoćni. (1)

Postoje li dokazi da je Isus uskrsnuo od mrtvih?

Najveći dokaz uskrsnuća koji je danas dostupan jest Biblija, koja se sastoji od povijesnih dokumenata nadahnutih od samoga Boga (2. Timoteju 3,16). Njegova nam nepogrešiva Riječ u sigurnim pojmovima govori da je Isus uskrsnuo od mrtvih (Matej 28,6). Stoga možemo imati potpuno pouzdanje u ovu činjenicu.

Ako netko odbacuje autoritet Biblije, mora se uvijek boriti sa činjenicom da brojni, pouzdani povijesni dokumenti podupiru ove zapanjujuće tvrdnje. A na temelju dokaza unutar same Biblije, nema razloga da se ove tvrdnje odbace. Čak i većina svjetovnih povjesničara prihvaća dokaze koji se koriste u obrani Kristova uskrsnuća, iako nastoje doći do drugačijeg zaključka o njegovoj važnosti.

Svjedočanstvo o Isusu Kristu

Razmislite o svjedočanstvu ljudi zapisanih u Bibliji. Prvi je sam Isus Krist. Tvrdio je da je bezgrešni Sin Božji, i prorekao da će treći dan ustati od mrtvih (Matej 20,19) – proročanstvo koje se također naviještalo u Starom zavjetu (Psalam 16,10; Izaija 53,8-10). Budući da Sin Božji ne može lagati, nemoguće je da takva osoba ostane u grobu.

Mnogi nepogrešivi dokazi

Isus se pobrinuo da ga drugi vide kako bi mogli potvrditi stvarnost da je ponovno živ. Luka objašnjava da se Isus „mnogim dokazima i pokazao da je živ“ (Djela 1,3). Što bi se to moglo kvalificirati kao „nepogrešivi dokaz“ da je netko ustao iz mrtvih? Luka odgovara na to pitanje: Isusa su vidjeli i čuli apostoli kojima se ukazivao tijekom četrdeset dana; čak je i jeo s njima, pokazujući im da nije duh (Luka 24,37-39).

Pismo spominje najmanje deset Isusovih ukazanja nakon uskrsnuća, od kojih su mnogi navedeni u 1. Korinćanima. Isus se posebno ukazao Pavlu, Petru, Jakovu, ostalim apostolima i više od pet stotina braće odjednom (1. Korinćanima 15,5-9). Većina tih ljudi bili su živi kad je Pavao napisao te riječi, što znači da su čitatelji mogli provjeriti s tim svjedocima ako mu nisu vjerovali na riječ.

Čak i najsuvremeniji kritičari Biblije priznaju da je Pavao čuo ovu poruku u roku od samo nekoliko godina nakon uskrsnuća. S obzirom na ograničeno vrijeme između događaja i daljnjeg dijeljenja poruke, mnogi kritičari priznaju da to nije bila legenda koja je nastajala godinama, već se mogla pratiti unazad do propovijedanja prvih učenika.

Obraćenje skeptičnih svjedoka – Jakova i Pavla

Gospodinova ukazanja Jakovu i Pavlu posebno su relevantni za povjesničare. Kritičari često navode da su izvorni učenici bili u takvoj slabosti da su jednostavno imali halucinacije. Ova pretpostavka pobija samu sebe, i još uvijek ne objašnjava kasnije Kristovo ukazanje Jakovu i Pavlu.

Jakov je bio Isusov polubrat, a ostao je skeptik kroz čitavu Gospodinovu zemaljsku službu (Ivan 7,5). U jednom trenutku, on i njegova rodbina tvrdili su da je Isus bio „izvan sebe“ (Marko 3,20-21). Dok je bio na križu, Isus je povjerio brigu o majci svom učeniku Ivanu, umjesto jednom od svoje polubraće, što pokazuje da mu Jakov vjerojatno još nije povjerovao. Ipak, ubrzo nakon što je Isus uzašao na nebo, Jakov je ubrojen među vjernike (Djela 1,14), te postao vođa u jeruzalemskoj crkvi (Galaćanima 2,9). Što bi moglo objasniti ovu dramatičnu promjenu? Po svoj prilici, Jakov je bio siguran u svoju nevjeru, ali povjerovao je u Isusa nakon što ga je vidio živog nakon pogubljenja.

Pavao je jednako uvjerljivi svjedok uskrsnuća. Nije bio slijepi sljedbenik, već progonitelj kojeg se rana crkva najviše bojala. Ipak, nakon suočavanja s uskrslim Gospodinom, Pavao se obratio u možda najutjecajnijeg kršćanina u povijesti. Podnio je ogromno progonstvo, uključujući i tamnice, bičevanja, premlaćivanja, pa čak i kamenovanje zbog svoje vjere. Jedino uvjerljivo objašnjenje za Pavlov promijenjeni život bio je njegov susret s uskrslim Spasiteljem na putu za Damask (Djela 9,1-9).

Od straha do neustrašivosti

Kristova ukazanja izvornim učenicima dovela su do drugog dokaza za uskrsnuće – promijenjenih života tih uplašenih ljudi. Kad je Isus uhićen, bježali su u strahu za svoje živote. Ipak, manje od dva mjeseca kasnije, hrabro su naviještali uskrsnuće ispred tisuća Židova (Djela 2,23).

Petar je više puta bio zatvaran, ali je ipak nastavio propovijedati uskrslog Gospodina sve do svoje mučeničke smrti. Prema tradiciji, svi su učenici osim Ivana bili mučeni. Jedino razumno objašnjenje za ove transformacije jest upravo ono što Biblija uči – znali su da je Isus umro, ali su ga opet vidjeli živog (i bili ispunjeni Duhom Svetim).

Prazan grob

Činjenica da Kristovo tijelo više nije u grobu isto je u skladu s biblijskom tvrdnjom da je uskrsnuo. Čak su i vojnici kojima je naređeno da čuvaju grob, kao i glavari svećenički, priznali da je grob prazan, što je Židove natjeralo da izmisle laž da je tijelo ukradeno (Matej 28,11-15). Mramorna ploča, sada u Francuskoj nacionalnoj knjižnici, ukazuje na to da je vijest o ukradenom tijelu stigla sve do rimskog cara (vjerojatno Klaudija) u periodu od deset godina nakon uskrsnuća. Ova ploča, otkrivena u kasnim 1870-im i nazvana Nazaretski natpis, propisivala je smrtnu kaznu za svakoga koga se uhvati u micanju tijela iz grobnice. Nije bila protiv uobičajenih pljačkaša grobova koji su krali dragocjenosti, već protiv kradljivaca tijela. Natpis posebno spominje grobnicu zapečaćenu kamenom, koje su se koristile samo u Izraelu. (2)

Jedini događaj u Izraelu koji bi mogao razumno objasniti takvu odluku jest laž izmišljena od strane židovskih vođa. Dakle, ova ploča potvrđuje Matejev zapis tih događaja.

Nastanak crkve

Stvarnost uskrsnuća bila je središnja poruka koju su apostoli propovijedali. Knjiga Djela apostolskih, gotovo univerzalno priznata kao pouzdana povijest tog razdoblja, tvrdi da su ti ljudi uporno govorili o uskrsnuću (Djela 2,23-24; 3,14-15; 4,10-12. 33; 5,30-31 itd.). Dakle, suprotno tvrdnjama mnogih skeptika, uskrsnuće nije bila neka doktrina koju su desetljećima ili stoljećima izmišljavali crkveni vođe gladni za moći. Čak i moderni sekularni znanstvenici priznaju da je uskrsnuće bilo sama srž poruke crkve od početka.

Načelo sramote

Moderni povjesničari priznaju još jednu činjenicu koja ide u korist autentičnosti biblijskih zapisa o uskrsnuću: „načelo sramote“. Zašto bi povijesni pisci izmislili detalje koji im ne idu u korist? Na primjer, prvi svjedok uskrslog Spasitelja nije bio važan dostojanstvenik poput Kajfe, Pilata ili kralja Heroda; niti je to bio vodeći učenik poput Petra ili Ivana. Umjesto toga, to je bila žena. I to ne bilo koja žena, već Marija Magdalena, žena iz koje je Isus istjerao sedam zloduha (Luka 8,2).

Zašto bi Evanđelja tvrdila da je Marija bila prvi svjedok kada se svjedočenje jedne žene, a kamoli nekoć opsjednute, nije baš cijenilo u prvom stoljeću u Izraelu? Ili su pisci bili prilično bezumni ili veoma pametni, ili su napisali upravo ono što se dogodilo.

Promijenjena srca u kasnijim generacijama

Efežanima 3,17 objašnjava da Krist prebiva u srcima vjernika. Kršćani kroz povijest svjedoče o značajnim promjenama koje je uskrsli Spasitelj učinio u njihovim životima. Nevjernici mogu ismijavati takve anegdotalne dokaze, ali pravi vjernici izvan svake sumnje znaju da je njihov Gospodin živ i zdrav, jer su doživjeli Njegovo djelo u svojim životima. Prema Bibliji, dokaz je također svjedočanstvo Duha Svetoga u našim srcima (Rimljanima 8,16), a skeptici nemaju nikakvu legitimnu osnovu za odbacivanje tih dokaza kao lažnih.

Uskrsnuće nije mitska izmišljotina. Umjesto toga, Bog je podizanjem Isusa iz mrtvih dao jamstvo svim ljudima da je poruka apostola istinita (Djela 17,31). Potom se pobrinuo da to najveće čudo potvrde i mnogi nepogrešivi dokazi. Nastojanja skeptika da prouče povijesnu pouzdanost Biblije u konačnici jačaju naše povjerenje u njezinu autentičnost. Rani očevici su to vjerno zapisali u Božju nepogrešivu Riječ, dajući jamstvo budućim vjernicima da doista služimo uskrslom Spasitelju.

Autor: Tim Chaffey; Izvor: Answersingenesis.org

(1) Za temeljitu obradu dokaza pogledajte moju seriju od deset dijela na temu uskrsnuća. Za detaljno, znanstveno ispitivanje o tome kako moderni povjesničari gledaju na te izvještaje, potražite Michael Licona, The Resurrection of Jesus: A New Historiographical Approach (Downers Grove, Illinois: IVP Academic, 2010).

(2) Clyde E. Billington, “The Nazareth Inscription: Proof of the Resurrection of Christ? Part 1,” Associates for Biblical Research, 22. srpnja 2009., http://www.biblearchaeology.org/post/2009/07/22/The-Nazareth-Inscription-Proof-of-the-Resurrection-of-Christ.aspx.