Svjetovni liberalizam u današnjim crkvama

Danas ćete rijetko čuti oštru poruku koja poziva na pokajanje i odbacivanje grijeha iz života. Đavolji otrov svjetovnog liberalizma uzeo je veliki mah u današnjim crkvama. Što je liberalizam u crkvama? To je sve veća tolerancija grijeha pod izgovorom Kristove milosti. No, što nam Bog kaže o tome?

Bog osuđuje grijeh i one koji grijeh opravdavaju

Sve više možemo diljem svijeta vidjeti kako mnogi kršćani, kada su u crkvi, slave Boga i međusobno pričaju o Bogu, a kada izađu iz zgrade koju nazivaju crkvom, postaju svjetovni poput ostalih ljudi koji Krista nisu upoznali. I to sve rade pod izgovorom Kristove milosti. A zatim se ponovno vraćaju u crkvu okaljani raznim grijesima, bez da su se pokajali, a govore „spašeni smo“. Sličnu situaciju možemo vidjeti u drevnom Izraelu u knjizi proroka Jeremije.

„Ne uzdajte se u lažne riječi: `Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!`“ (Jeremija 7,4).

„Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: `Spašeni smo!` i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim” – riječ je Jahvina“ (Jeremija 7,8-11).

„I stoga ovako govori Jahve Gospod: `Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti`“ (Jeremija 7,20).

Spašeni milošću, a ne zakonom

Usprkos stihovima u Starom zavjetu koji jasno osuđuju grijeh, neki ljudi govore da mi više nismo pod legalističkim savezom Staroga zavjeta (saveza), već smo u novom savezu Kristove milosti. Istina jest da mi više nismo pod starim savezom, već pod novim savezom Kristove milosti (Luka 22,20). No, je li Kristova milost opravdanje za koketiranje s grijehom u životu?

Prije svega trebamo biti svjesni da nismo spašeni zakonom, već vjerom i milošću Božjom (Rimljanima 4,3-8). Spašeni smo vjerom – i samo vjerom. Tko se želi opravdati zakonom, ispao je iz milosti Božje (Galaćanima 5,4). Tvrditi da moramo strogo držati Božje zapovijedi kako bismo bili spašeni, isto je kao i tvrditi da Kristova smrt na križu nije bila dovoljna za spasenje. Nemoguće je da strogo držimo Božje zapovijedi jer smo u grešnom tijelu, te nam je zbog toga potrebna Božja milost.

Božja milost nije dozvola za grijeh

Iako nismo spašeni vršenjem zakona i dobrim djelima, Bog nam strogo zabranjuje da iskorištavamo Božju milost! Unutar Božje ljubavi postoji moralni zakon za koji Bog očekuje da ga se držimo koliko god je to moguće u ovom grešnom tijelu.

„Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške“ (1. Ivanova 5,2-3).

„I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: ‘Poznajem ga’, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio“ (1. Ivanova 2,3-6).

Nije problem ako se nekad okliznemo u grijeh, jer će takvih situacija biti dokle god smo u našem grešnom tijelu. Zato imamo Isusa Krista koji nas čisti od takvih grijeha. No, problem je ako se okliznemo u grijeh te nastavimo klizati u tom grijehu. Ako je Duh Sveti zaista u nama, tada nećemo uživati u grijehu pod opravdanjem milosti Božje, već ćemo se pokajati i nastaviti boriti protiv grijeha. Ne možete biti u Isusu Kristu, a u isto vrijeme živjeti u grijehu. Tko je u Kristu, taj ne ostaje u grijehu.

„Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao“ (1. Ivanova 3,6).

Ako svjesno ostajemo u grijehu pod izgovorom milosti, odvajamo se od Isusa Krista i naš bog postaje Sotona. Opravdavanje života u grijehu pod izgovorom milosti je gaženje po Kristovoj krvi i pljuska Bogu u lice koji se žrtvovao za nas i dao nam svoju milost.

„Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?“ (Rimljanima 6,1-2).

Ako zaista ljubimo Krista i poznajemo ga u srcu, vršit ćemo njegove zapovijedi

Mnogi se pozivaju na stih apostola Pavla gdje kaže:

„Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen“ (Rimljanima 10,9).

Neki govore da je ovaj stih dokaz da je dovoljno usnama ispovijedati našu vjeru i bit ćemo spašeni bez obzira kakvim životom živjeli. No zaboravljaju da u stihu također piše da trebamo srcem vjerovati. A što to znači? Srcem vjerovati znači da zaista vjerujemo riječima Isusa Krista, te da ga ljubimo. Biblija nam kaže da je Isus najuzvišeniji Kralj (Otkrivenje 17,14), a njegovo je kraljevstvo među nama (Luka 17,21). Ako smo mi sudionici i baštinici Božjeg kraljevstva, to znači da ljubimo Kralja. A ako ljubimo Kralja, tada moramo poštivati i ljubiti Kraljeve zapovijedi. Ne možemo tvrditi da ljubimo Kralja, a u isto vrijeme prezirati Kraljeve zapovijedi. Ako zaista u srcu vjerujemo i ljubimo Isusa Krista, tada ćemo vršiti njegove zapovijedi.

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“ (Ivan 14,15).

„A on mu reče: `Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci`“ (Matej 22,37).

Zapovijedi Isusa Krista nisu legalistički zakon za spasenje, već ljubav prema Bogu i drugima. Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, nećemo činiti ništa što mu ne ugađa. Ako ljubimo svoje bližnje kao sami sebe, nećemo činiti ništa što im škodi. Poslušnost Kristovom zakonu nije uvjet da zaslužimo ili zadržimo spasenje. Kristov zakon jest ono što Bog očekuje od kršćanina.

Možemo govoriti da poznajemo Krista, ali je pitanje poznaje li Krist nas? Isus Krist nas ne poznaje po usnama, već po srcu. Stoga se večeras zapitajte, jeste li čista srca pred Bogom? Ako niste, pokajte se za svoje grijehe i poravnajte svoje puteve pored Bogom. Budite sveti jer je naš Gospodin svet. Poziv na svetost nije hereza, već riječ živoga Boga!

„Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,16).

Liberalizam – otrov u današnjim crkvama

Kao što smo spomenuli iznad, liberalizam u crkvama je sve veća tolerancija grijeha, te prihvaćanje grijeha kao nešto normalno protiv čega se čovjek ne treba boriti. Takvo lažno evanđelje se ljudima prodaje pod izgovorom Kristove milosti. Živimo u vremenu gdje se poziv na pokajanje sve više smatra osuđivanjem drugih i herezom. Točnije, ako ćete ljude pozivati na pokajanje, optužit će vas da ih osuđujete, da nemate ljubavi prema drugima, te da propovijedate spašavanje djelima.

Kao rezultat toga, možemo vidjeti da sve više kršćanskih crkvi po svijetu homoseksualizam prihvaća kao nešto normalno. Gledanje pornografije se također smatra normalnim pod raznim nebiblijskim izgovorima. A neki su pastori otišli toliko daleko da su čak prestali osuđivati abortus kao grijeh; jedan od takvih je pastor Carl Lentz (više o tome na Lifenews.com) itd.

Nije tajna da je rimski papa Franjo sve više liberalan, tj. tolerantan kad je u pitanju grijeh. Jednom prilikom je optužio fundamentalne Biblijske kršćane koji nisu podržali abortus i homoseksualizam, izjavom: „Ekstremni fundamentalni kršćani su otišli predaleko u osuđivanju abortusa i homoseksualizma.“ Papa Franjo nije jedini koji je sve više tolerantan prema grijesima koje svijet prikazuje kao normalne, već su tu i brojne protestantske crkve. Danas će vas općenito brojni kršćani prozvati ekstremistom i agresivcem bez ljubavi ako ćete ih pozvati na pokajanje i reći im da život u grijehu nije normalan. Točnije, ako ćete obznaniti njihovo licemjerje. Takvo stanje među jednim dijelom današnjih kršćana nam ostvaruje proročanstvo apostola Pavla, koje kaže:

„Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati“ (2. Timoteju 4,3-4).

Zaključak

Nemojte se zavaravati! Život u grijehu nije normalan način života jednog kršćanina. Ne možete služiti Isusu Kristu i grijehu u isto vrijeme. Ponavljamo, Božja milost nije dozvola za grijeh. Pozivajte ljude na pokajanje i nemojte tolerirati grijeh! Pozvani smo u ljubavi i Duhu istine, opominjati druge koji žive u grijehu. Nemojte se brinuti ako će vas zbog toga drugi osuđivati. Nismo pozvani služiti ljudima, već Bogu. Bog će uvijek biti uz nas, dokle god čvrsto stojimo na temeljnim biblijskim istinama (Ponovljeni zakon 31,6). Ne smijemo osuđivati ljude (Luka 6,37), ali trebamo osuđivati grijeh (1. Korinćanima 6,2-3). Nemojte prihvaćati moderno svjetovno liberalističko kršćanstvo, već se borite za pravo Biblijsko kršćanstvo. Biblija nam poručuje:

„Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga“ (1. Ivanova 3,7-10).

„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici`!“ (Matej 7,21-23).

„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 6,9-10).

Autor: Budni kršćanin