Susret: Isus i Samarijanka

Isus i Samarijanka – što nam govori ovaj jedinstveni susret? Čemu nas Isus sve podučava u ovom susretu?

Mržnja između Židova i Samarijanaca proteže se duboko u povijest. Još od Jakova kad je pred smrt blagoslovio Josipa kojeg je nazvao „plodnom granom kraj izvora“ (Postanak 49,22). Blagoslov se ispunio, budući da je teritorij dodijeljen plemenima dva Josipova sina, Efrajima („dvostruko plodnog“) i Manašea, bio plodna zemlja koja je na kraju postala Samarija. Židovi su očito bili ljubomorni na plodnu zemlju Samarijanaca. Većina Židova ne bi putovala kroz Samariju. Išli su dužim putem kako bi izbjegli Samariju i svaki kontakt sa Samarijanima.

Pristupivši jednoj ženi, strankinji, Isus nas uči protiv rasističkih, etničkih, nacionalnih, kulturoloških, pa čak i seksističkih (segregacija na temelju spola) barijera. Diskriminacije po svakoj osnovi.

Židovi nisu htjeli imati posla sa Samaritancima, Isus je želio imati posla, što je pokazao u ovom izravnom susretu sa Samarijankom. A tu je i snažna pouka o dobrom Samaritancu iz Luke 10,25-37, koja nadmašuje mnoge, praktično nam pokazavši što znači ljubiti bližnjega. Očito su Samaritanci gajili više ljubavi i milosrđa prema bližnjemu nego Židovi. Uzalud nam sve crkveno bogoštovlje i ritualnost ako dubinski ne poznajemo osjetljivo Božje srce. Uzalud nam je držati sav Zakon, ili znati čak i svu Bibliju napamet ako ne gajimo sažaljenje, suosjećanje, milosrđe prema drugom ljudskom biću. Ako nismo osjetljivi kao što je Otac naš osjetljiv na one koji su u stvarnoj potrebi. A potrebe su razne, to nisu samo one siromašnih, nego i ranjenih, povrijeđenih, posrnulih, osamljenih, odbačenih, otpisanih, zapostavljenih, prezrenih, osramoćenih, oklevetanih.

Da, da, itekako je moguće da vas religiozni farizeji ni ne opaze, niti ih zanima vaša nevolja, patnja, bol ili problemi, previše žureći da ne propuste kakav crkveni sastanak, proučavanje ili molitvu. Zaobilaze stvarno potrebite i „malene“ jer su okupirani „velikima“ dok služe Bogu.

VODA OD KOJE SE NE ŽEĐA!

• Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus: “Daj mi piti.” (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti nešto za jelo.) A žena Samarijanka mu reče: “Kako to da ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, žene Samarijanke?” jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. /Ivan 4,7-9
• Odgovori joj Isus: “Kada bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i on bi tebi dao živu vodu.” Reče mu žena: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i zdenac je dubok; odakle ti onda živa voda? Zar si ti veći od našega oca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?” /Ivan 4,10-12

Samaritanci su duboko štovali oca Jakova sa čijeg zdenca su se napajali. Ipak, Isus odgovara da od tog izvora iz kojeg crpe snagu uvijek iznova žedniš. Naša stvarna žeđ nije za onim od ovoga svijeta. Štovanje bilo kojeg čovjeka, duhovnog ili crkvenog oca, proroka, sveca, reformatora, ne ispunjava i ostavlja čovjeka žednim.

No ako On postane izvor u nama, taj izvor nikada ne presušuje, nego direktno vodi u život vječni.

• Odgovori Isus i reče joj: “Svatko tko pije od te vode, ponovno će ožednjeti; ali onaj tko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja teče u život vječni.” /Ivan 4,13-14
• “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije. Onaj tko vjeruje u mene, kao što veli Pismo, ‘iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.’”(A to je rekao za Duha, kojega su trebali primiti oni koji vjeruju u njega: jer Duh Sveti još ne bijaše dân, jer Isus još ne bijaše proslavljen.) /Ivan 7,37-39

Nadalje, Isus pokazuje kako zna sve o njoj, kako je imala pet muževa, a i ovaj sada joj je priležnik.

• Reče joj Isus: “Idi pozovi svoga muža pa dođi ovamo.” Odgovori mu žena i reče: “Nemam muža.” Reče joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’; jer pet muževa si imala, a ni ovaj kojega sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.” Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. /Ivan 4,16-19

Očito je voljela mijenjati partnere, bila nestabilna, nezasitna, uvijek žeđala za nekim novim iskustvom, emocionalno neispunjena, razdijeljena u sebi. Kad vam prvi muž nije Isus Krist, realno muža ni nemate. Ne znate se ponašati kao prava žena. Niti ostati u braku kojeg ste sklopili pred Bogom za cijeli život stalno žudeći za nečim novim. Lutate od jednog do drugog partnera u žudnji za emocionalnim ispunjenjem, a zapravo sve više prazni. Živite sa stigmom neskrašene, nestaložene, osramoćene, smušene, nemirne, nespokojne, napuštene, ucivljene žene.

Kad Isus dođe u vaš život, sve se to mijenja i napokon znate što želite i što vam treba. I kako ispravno postupati u poslušnosti pod Božjim vodstvom.

• Ne boj se, jer nećeš biti postiđena ni smetena, nećeš biti osramoćena: zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i nećeš se više spominjati rugla svoga udovištva. Jer muž ti je Tvorac tvoj, GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo, i Otkupitelj tvoj je Svetac Izraelov; on će biti nazivan Bogom sve zemlje. Jer GOSPODIN te pozvao “kao ženu napuštenu i ucviljenu u duhu, i kao ženu mladosti, kada si bila odbačena,” govori Bog tvoj. /Izaija 54,4-6

Nadalje, u susretu sa Samarijankom, Isus nas podučava pravom bogoštovlju. A ono nije vezano za mjesto, lokaciju, svetište, crkvu, grad. Pravo štovanje Boga očituje se u duhu i istini. Ako nemate ispravan, pomiren duh sa Bogom po vjeri u Isusa Krista i ako ne djelujete u skladu s istinom Božje Riječi, uzalud vam sve štovanje.

• Naši su se očevi klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” Isus joj reče: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne znate, mi se klanjamo onome što znamo: jer spasenje je od Židova. Ali dolazi čas, već sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini: jer takve klanjatelje traži Otac. Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.” /Ivan 4,20-24

Isus se ovdje objavio jednoj „običnoj“ ženi, čak ni njegovi učenici nisu mogli to razumjeti, ipak Isus nam pokazuje da je njegov odnos prema ženama više nego običan. Posramio bi mnoge muškarce.

• Reče njemu žena: “Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist. Kada on dođe, sve će nam objaviti.” Reče joj Isus: “Ja sam taj, ja koji ti govorim.” Nato dođoše njegovi učenici te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče: “Što tražiš?” ili: “Zašto razgovaraš s njom?” Tada žena ostavi svoj krčag te ode u grad i reče ljudima: “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što god sam učinila. Nije li to Krist?” /Ivan 4,25-29

Ova žena postala je revna svjedokinja za Krista i vjerojatno privela mnoge Kristu. Snažan primjer da Bogu ne trebaju učeni, školovani, titulirani, copy-paste magistri i doktori teologije, nego traži „obične“ grešnike koji su ništa u ovome svijetu, ali radosno spremni prihvatiti Njegovu Riječ i jednostavno činiti ono što se od nas traži.

Više na slične teme na tagu: PRISPODOBA.