Rimski koloseum u odnosu na nogometni stadion

546
pregleda

Rimski koloseum vs. nogometni stadion – koja je razlika s današnjim sportskim natjecanjima? Kako je kršćanstvo podijelilo Rimsko carstvo?

U vrijeme brutalne vladavine rimskog cara Trajana 107. g. nakon što je Rimsko Carstvo osvojilo najveću teritorijalnu vlast, održane su sportske igre u Koloseumu. U sklopu Trajanovih 123 dana igara organizirana je proširena serija gladijatorskih igara. Pogledajmo o kakvim se igrama zapravo radilo što je nemilosrdno zabavljalo mase.

Na vrhuncu svoje slave i uspjeha Trajan daje narodu ono što narod želi – kruha i igara. Ništa novo pod suncem sve do danas. Narod oduvijek slavi svoje sportske idole, heroje, trofeje i pobjede.

Kako se Rimsko carstvo enormno širilo, tako se među narodima nudio široki spektar različitih religija i bogova. No onda se pojavio jedan specifičan pokret uzimajući zamah i imajući sve snažniji duhovni utjecaj. Zvali su ih kršćanima, sektom, sljedbenicima Krista. Prvi puta ih proglasivši kršćanima upravo u Antiohiji. Kršćanstvo je postalo sveopća prijetnja širenju Rimskog carstva. Nešto je ipak raslo brže – broj kršćana, to jest preobraćenih rimskih pogana, iz poganizma u istinu Božje Riječi. A kršćani koji su ustrajali u svojoj vjeri ne odričući se Krista u čast lažnih bogova osuđivani su na smrtnu kaznu. Bacanje kršćana lavovima ili spaljivanje na lomačama bila je prava poslastica za ondašnje rimske vladare. Primjer koji se davao masama što ih čeka ukoliko odluče prijeći sa rimske poganske religije i mitoloških bogova na kršćanstvo.

rimski koloseum kršćani progon gladijatori sport

Razbjesnjeli Trajan je morao pokazati ljudima kako se postupa s onima koji prelaze u ovu sljedbu – Ignacije Antiohijski je bio jedan takav primjer. Proglasivši ga zločincem samo zato što je želio činiti samo dobro i biti poput Krista, Trajan ga je osudio, doveo iz Antiohije u Rim, i dao pogubiti u rimskom Koloseju bacivši ga lavovima pred odobravanjem razularene i krvožedne publike.

To su bili kršćani koji su živjeli ono što su propovijedali i bili spremni ići do kraja za Krista. Nisu bili nepostojani, mlaki, tjelesni kršćani kao danas koje je zanimao ishod gladijatorskih igara, tko će pobijediti i kome će slavu dati.

Kršćani trebaju biti duhovni zločinci za svijet koji ne podnosi istinu. Omraženi, odbačeni, cenzurirani, ušutkavani, likvidirani makar u duhovnom smislu. Imaju li dovoljno materijala da nas proglase zločincima zato što sve što želimo jest slijediti Krista, oponašati Krista i ljubiti poput Krista?

Ignacije je bio spreman položiti život za Krista. Jesmo li mi spremni? Što to konkretno znači? To znači da prvo moramo biti spremni odreći se svih lažnih idola i božanstava koje slavi ovaj svijet. Što se više suobličavamo sa svijetom, manje ćemo biti spremni oduprijeti se u dan zli.

Apostoli su bili spremni, rani kršćani su bili spremni, Pavao je bio spreman, možemo li reći da smo u istoj kategoriji? Ali da bismo bili spremni, prvo moramo žrtvovati svoje idole. Umrijeti sebi da bismo živjeli za Krista. Usmrtiti te strasne nagone i putene želje koje vojuju u našem tijelu, inače se još uvijek nismo do krvi oduprli grijehu, razapeli strasti na križu sa smrtnim tijelom. Nikako nismo spremni ukoliko slavimo sportaše, tada smo samo bijesna rulja koja se nemilosrdno želi riješiti tih „napornih“ i „legalističkih“ kršćana koji ih upozoravaju na idolopoklonstvo i da idolopoklonici neće baštiniti Božje kraljevstvo.

Gledate nogomet, dočekujete nogometaše, slavite sportske rekorde i trijumfe? Niste spremni, ni živjeti za Krista, a kamoli umrijeti.

Poslušajte navijačku rulju u pozadini, raspoznajete li isti duh na modernim nogometnim stadionima? Skandiranje, navijanje, urlikanje. Pronađite razliku s današnjim sportskim natjecanjima. Sigurno su iz publike vikali kršćanima: „Hajde sad dokaži svoju vjeru i spasi se!“, kao što su vikali Kristu na križu. Na čijoj ste strani – strani publike gladne krvi ili na strani onih koje ismijavaju, mrze i „ubijaju“ poradi Krista?

rimski koloseum gladijatori kršćani

Ignacije je navodno imao jaku želju patiti za Krista, nije se bojao trpljenja niti strahovao za svoj život, znajući da je to na svjedočanstvo mnogih koji će povjerovati evanđelje, a i vjerojatno dobro razumjevši poziv koji je i Pavao dobro razumio – upoznati Krista kroz patnju i suobličiti se Njegovoj smrti.

„…upoznati njega i snagu njegova uskrsnuća, i zajedništvo u njegovim patnjama, suobličujući se njegovoj smrti ne bih li kako prispio k uskrsnuću mrtvih.“ /Filipljanima 3,10-11

„Oni [Petar i apostoli] pak odoše ispred Vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti sramotu za Njegovo ime.“ /Djela 5,41

„Jer ja sam spreman ne samo biti svezan, nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.“ /Djela 21,13

Ne samo živjeti, nego i umrijeti za tebe, Kriste!

 

Više na vezane teme na tagu: NOGOMET.

Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.