Noa – pravi uzor vjere

278
pregleda
Noa vjera

Zbog sve većeg marginaliziranja kršćanstva na Zapadu, mnogi se kršćani suočavaju s izazovnim vremenima za njihovu vjeru. Iako ovo nije ništa novo, Biblija nam nudi ohrabrenje u ovim vremenima.

Pisac Hebrejima 11 koristi primjere iz biblijske povijesti onih koji su bili vjerni i marginalizirani kako bi potaknuo čitatelje da budu postojani u svojoj vjeri u svjetlu teških okolnosti s kojima se suočavaju (Hebrejima 10,32-39). Jedan od tih primjera je Noa:

„Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, pobojavši se, sagradi korablju na spasenje doma svojega. Time osudi svijet i postade baštinikom pravednosti po vjeri“ (Hebrejima 11,7).

No, na koji je način Noa primjer vjere za nas?

Tko je bio Noa?

Noa je iz desete generacije od Adama po liniji Šeta (Postanak 5,1-32). Njegov otac Lamek mu je dao ime Noa (נֹחַ), koje je povezano s „počinkom“, u nadi da će jednoga dana donijeti olakšanje na zemlju koja je postala prokleta zbog Adamove neposlušnosti (Postanak 5,29; Postanak 3,17-19).

Noa je živio u doba kada se čovjek slikovno opisuje kao „zao“ i kada je bio „svaki naum mislī srca njegova vazda samo zloća“ ​​(Postanak 6,5). Doba kada je zemlja bila iskvarena i puna nasilja (Postanak 6,11-12). To je konačno bilo doba kada je Bog napokon rekao da je dosta i obećao uništiti čovječanstvo sa zemljom (Postanak 6,13).

Međutim, postoji razlika između Noe i zlih ljudi njegove generacije. Možda je najznačajnija činjenica koja nam govori o Noi ta da je našao milost u Gospodnjim očima (Postanak 6,8). Zbog toga se Noa označava kao pravednik, besprijekoran u svojoj generaciji, netko tko je hodao s Bogom, baš kao što je to činio i Henok (Postanak 6,9; 5,22; Ezekiel 14,14.20). U doba nekontroliranog zla, Noa, koji je imao ispravan odnos s Bogom, jedini se ističe (Postanak 7,1).

U Novom zavjetu, Noa se opisuje kao propovjednik pravednosti (2. Petrova 2,5). Doba kada se arka pripremala ističe veliku Božju strpljivost nad zlim čovječanstvom (1. Petrova 3,20). Isus je također prorekao da Noini dani karakteriziraju dane koji neposredno prethode Njegovom drugom dolasku (Matej 24,37-39).

Po vjeri

Pisac poslanice Hebrejima definira vjeru kao „osnovu onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo“ (Hebrejima 11,1). Vjera, u ovom kontekstu, jest položeno pouzdanje nečega što još nije vidljivo, ali što nam je Bog obećao. Bez vjere u Božja obećanja, nemoguće mu je ugoditi (Hebrejima 11,6).

Noa je važna ličnost u povijesti otkupljenja jer je bio živi primjer „pravednika koji živi po vjeri“ (Hebrejima 10,38). Dokazi o Noinoj vjeri vidljivi su u njegovom pouzdanju u Boga, vjerovanju u Njegovu riječ i djelovanju u poslušnosti Božjoj zapovijedi da izgradi Arku (Postanak 6,22; 7,5). Spasonosna vjera je kroz čitavu Bibliju uvijek jasna i pravi odgovor na Božju objavu o sebi (Postanak 22,1-2; Hebrejima 11,17-19).

Stvarnosti koje još nisu vidljive

Koje je dokaze imao Noa kad ga je Bog zatražio da sagradi Arku? Noa nikada prije nije vidio ništa slično svjetskoj poplavi. Sve na čemu je morao nastaviti bila je istina Božjeg karaktera. Noa je možda znao za Božje obećanje da će jednoga dana uništiti zmijinu glavu (Postanak 3,15) i stoga je vjerovao da će Bog ispuniti to obećanje. Noina vjera je ilustrirana u činjenici da je, nakon što je Bog upozorio da će doći velika poplava, učinio praktične pripreme za nešto što „još nije vidio“. No, što je motiviralo Nou da izgradi Arku? Bio je to „strah Božji“.

Noa je poslušao Boga ne samo zato što je poznavao Boga osobno, već i zato što je njegova vjera djelovala na Njegovu riječ bez obzira koliko je glupo izgledalo svijetu oko njega. „Stvarnosti koje ne vidimo“ također donose dinamiku kršćanskog života u tome što „po vjeri hodimo, ne po gledanju“ (2. Korinćanima 5,7). Pisac Hebrejima nas podsjeća da se sve posloži u životu vjernika. Vjernikova pravednost koja se odražava u svijetu svjedoči o nevidljivim stvarnostima koje dolaze. Kao kršćani trebamo tražiti da živimo u svjetlu budućeg suda i novog neba i zemlje (2. Petrova 3,11-15). Sada ne možemo vidjeti te stvarnosti, i takva se vjera smatra glupost nevjerničkom svijetu.

Osuđujemo svijet

Noina vjera da uzme Boga za Njegovu Riječ osudila je nevjeru svijeta oko njega. Ljudi su mu se možda rugali, nazivajući ga budalom ili luđakom; ali Noa se pokazao kao jedini razuman čovjek. Sama suština razuma jest uzeti Boga za ozbiljno u onome što kaže, dok je ludost grijeha odbaciti Božju riječ.

Izvještaj o Noi i Potopu nas također uči o stvarnosti otuđenja od svijeta i izrugivanja onih koji su blizu Bogu (2. Petrova 3,3-6). Odabir da slijedi Gospodina Isusa u ovome svijetu osobu će koštati svega, ali nagrada je neprocjenjiva (Matej 13,45-46).

Izvještaj o Noi također pokazuje ujedno sud i spasenje. Naš Bog je pravedni sudac koji mora kazniti grijeh, ali najdivnije od svega jest činjenica da je Bog osigurao način da izbjegnemo Njegov sud. To je učinio za Nou putem Arke. A danas je Isus Krist Božji način da izbjegnemo Njegov sud; On je „arka“ našega spasenja, vrata kroz koja čovječanstvo mora ući da bi se spasilo (Ivan 10,9; 14,6), kao i jedini koji nam može dati odmor u ovom prokletom svijetu (Matej 11,28-29). Potop je užasna činjenica o sudu, ali i o slavnom otkupljenju. Naši će životi biti obilježeni jednim od toga dvoje. Ili ćemo se pouzdati u Isusa i biti otkupljeni, ili ćemo se suočiti s Božjim sudom zbog našeg grijeha (Rimljanima 3,21-26; Djela 17,31).

Baštinik pravednosti

Noa je postao baštinik pravednosti zbog svoje spremnosti da vjeruje u ono što je Bog obećao. Noa, i svaki drugi baštinik pravednosti, to je samo zato što je postao jedno s Kristom, jedinim baštinikom (Galaćanima 3,29). Budući da nas vjera vodi u Krista, koji je baštinik svega (Hebrejima 1,2), možemo samo naslijediti tu pravednost sjedinjenjem s Njime.

Ljudi kojima se pisac Hebrejima obraća bili su pod velikim pritiskom da se odreknu Krista i vrate svojim tradicionalnim židovskim uvjerenjima. No pisac ovdje kaže da se ugledaju na Nou i vide ono što mu je njegova vjera donijela. Razmislite o tome što je trebalo da Noa bude pravedan u svojoj generaciji. Izgradio je Arku za spas svoje obitelji, a godinama je podnosio svijet koji je bio obuzet zlom, što to je zahtijevalo potpunu vjeru u Božju vjernost jer je znao da će Bog uništiti svijet. Stoga,

„i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sputava te postojano trčimo u boj koji je pred nama. Upirimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu“ (Hebrejima 12,1-2).

Autor: Simon Turpin; Izvor: Answersingenesis.org

Komentari

komentari