Možemo li izgubiti spasenje?

207
pregleda
izgubiti spasenje

U kršćanskom svijetu današnjice jako je popularna teologija koja glasi „jednom spašen – zauvijek spašen“. To je teologija koja kaže da svi oni koji su primili Duha Svetog više ne mogu otpasti od vjere jer su očuvani u Duhu Svetom. No ima li takva teologija biblijskih argumenata?

U Novom zavjetu postoji otprilike 80 stihova u kojima nas Isus Krist i apostoli upozoravaju da moramo paziti da ne budemo zavedeni kako ne bi otpali od vjere. Stihovi u kojima nas Gospodin i apostoli upozoravaju da preispitamo naš način života kako se ne bi našli izvan Kraljevstva Božjeg. Navest ćemo neke od tih stihova.

„Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju“ (Hebrejima 6,4-6).

„Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana“ (2. Petrova 2,20-21).

„Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao“ (1. Korinćanima 9,26-27).

„Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima“ (1. Timoteju 4,1).

„Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga“ (Hebrejima 3,12).

„Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo“ (Hebrejima 12,14-16).

Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike“ (Hebrejima 10,26-27).

„Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!“ (Filipljanima 2,12).

Ovo su samo neki od stihova koji nas upozoravaju da trebamo pripaziti na svoj način življenja kako ne bi otpali od milosti Božje. Ljudi koji vjeruju u teologiju „jednom spašen – zauvijek spašen“ često se puta pozivaju na to kako smo zapečaćeni Duhom Svetim (Efežanima 1,13) i kako je Krist obećao da nikoga neće odbaciti od sebe (Ivan 6,37). No govore li ti stihovi zaista o tome da ne možemo otpasti od milosti Božje? Pogledajmo što nam konkretno govore ti stihovi.

„U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove“ (Efežanima 1,13-14).

„Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti“ (Ivan 6,37).

Ovi stihovi nam nigdje ne govore da ne možemo izgubiti spasenje tj. milost Božju. Isus Krist nam obećava da nikoga neće odbaciti od Sebe, dok nam apostol Pavao u Efežanima kaže da smo zapečaćeni Duhom Svetim. No Biblija nam nigdje ne govori da se ne možemo otpečatiti našim životom u grijehu. Također, kada nam Gospodin kaže da nikoga neće odbaciti od Sebe, to ne znači da mi ne možemo odbaciti Isusa Krista od sebe.

Moramo shvatiti da nije Bog taj koji odbacuje čovjeka, već je čovjek taj koji odbacuje Boga.

Dobar primjer imamo u knjizi Postanka s Adamom i Evom. Je li Bog odbacio Adama i Evu ili su Adam i Eva odbacili Boga svojim neposluhom? Vjerojatno svi znate odgovor na to pitanje. Adam i Eva su bili ti koji su odbacili od sebe Boga kada su grijeh stavili ispred Gospodina. Stoga ih je Gospodin protjerao iz svoje prisutnosti (iz Edenskog vrta).

Ako ne možemo izgubiti spasenje, čemu tolika zabrinutost apostola za prve kršćane? Čemu tolika opominjanja prvih kršćana da pripaze kako žive ako su apostoli vjerovali da se spasenje ne može izgubiti? Danas također u svijetu možemo vidjeti kako sve više ljudi otpada od zdrave biblijske vjere. Kao što nam je to Duh Sveti i prorekao.

„Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima“ (1. Timoteju 4,1).

Kršćani koji vjeruju da se spasenje ne može izgubiti kao izgovor tvrde da ljudi koji otpadnu od vjere nikada niti nisu bili u vjeri. No kako netko može otpasti od nečega u čemu nikada nije bio? Ne može netko otpasti od vjere ako nikada niti nije bio u vjeri. Naša slobodna volja mora surađivati s Božjom voljom. Ne možemo živjeti u grijehu i tvrditi da smo spašeni samo zato jer vjerujemo u Isusa Krista. Gospodin od nas očekuje posvećenje života. A posvećenje života je življenje po Božjoj volji koja od nas očekuje da se maknemo od grijeha i svega što navodi na grijeh.

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“ (Ivan 14,15).

„A on mu reče: `Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci`“ (Matej 22,37).

„Po ljudsku govorim zbog slabosti tijela vašega; jer kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju — na bezakonje, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti — na posvećenje. Jer kad bijaste robovi grijeha, bijaste slobodni pravednosti. Koji ste dakle plod tada imali u onome čega se sada stidite? Jer svršetak je tome smrt. Sada pak, pošto ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak — život vječni“ (Rimljanima 6,19-22).

„Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,16).

Spašeni milošću, a ne zakonom

Prije svega trebamo biti svjesni da nismo spašeni zakonom, već vjerom i milošću Božjom (Rimljanima 4,3-8). Spašeni smo vjerom – i samo vjerom. Tko se želi opravdati zakonom, ispao je iz milosti Božje (Galaćanima 5,4). Tvrditi da moramo strogo držati Božje zapovijedi kako bismo bili spašeni, isto je kao i tvrditi da Kristova smrt na križu nije bila dovoljna za spasenje. Nemoguće je da strogo držimo Božje zapovijedi jer smo u grešnom tijelu, te nam je zbog toga potrebna Božja milost. No Biblija nam jasno kaže da milost Božja nije dozvola za grijeh. Isus Krist nije umro na križu kako bismo mi mogli živjeti u grijehu pod izgovorom milosti, već je umro na križu kako bi nas oslobodio prokletstva zakona – kako bi nas spasio. Ali Kristova žrtva na križu od nas iziskuje posvećenje života u Duhu Svetom.

„Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?“ (Rimljanima 6,1-2).

„Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,16).

Danas će vas mnogi napasti da propovijedate spašavanje djelima ako ćete im reći da ne mogu svjesno i namjerno živjeti u grijehu i kao izgovor koristiti Božju milost. Kao što smo spomenuli iznad u tekstu, spašeni smo samo i isključivo vjerom u Isusa Krista, ali naša djela opravdavaju našu vjeru. Jer vjera bez djela je mrtva (Jakovljeva 2,20).

„Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva“ (Jakovljeva 2,21-26).

Problem kod mnogih kršćana je što više vole grijeh nego život u posvećenju. Te kao rezultat toga pokušavaju pronaći izgovore kako bi opravdali svoj život u grijehu. Ti izgovori najčešće budu kako smo spašeni vjerom i kako ne možemo izgubiti spasenje. Naravno da nećemo izgubiti Božju naklonost ako se tu i tamo pokliznemo o grijeh pa se pokajemo i radimo na tome da više ne padamo u taj grijeh. Ali ako kontinuirano živimo u nekom grijehu bez pravog pokajanja i iskrene želje da se oslobodimo grijeha, tada je to već duhovni problem koji čovjeka može odvesti u pakao. Više o tome pročitajte na sljedećoj poveznici: Svjetovni liberalizam u današnjim crkvama.

Zaključak

Biblija je vrlo jasna. Možemo li izgubiti Božju milost radi našeg grješnog načina života? Možemo (2. Petrova 2,20-21). Možemo li se vratiti Bogu? Možemo ako se iskreno pokajemo i od sebe odbacimo grješni način življenja (Jakovljeva 4,8). Bog od nas iziskuje posvećenje života i odbacivanje svega što je grijeh (1. Petrova 1,16; Rimljanima 6,1-2; Ivan 14,15; 1. Ivanova 5,2-3 itd.) Neka se, dakle, nitko od nas ne zavarava laskavim riječima prelivenim medom u kojeg je ubačen đavolji otrov. Spasenje se itekako može izgubiti ako odbacimo Boga i Njegovu svetost. Zar da Bog primi u Kraljevstvo Božje one čija srca služe Sotoni, ali su uvjereni da ne mogu izgubiti Božje spasenje? Ne zavaravajte se! Božja kuća nije kuća razbojnička! Preispitajte svoju vjeru i stojite li čvrsto u Isusu Kristu Gospodinu našemu, kako se ne bi dogodilo da netko otpadne od vjere.

„Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga“ (1. Ivanova 3,7-10).

„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici`!“ (Matej 7,21-23).

„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 6,9-10).

Gospodin Isus Krist ne samo da upozorava nas kao pojedince, već i crkve. Pisano je:

„I anđelu Crkve u Sardu napiši: Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te“ (Otkrivenje 3,1-3).

„I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: `Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!` A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!“ (Otkrivenje 3,14-19).

Čvrsto moramo držati ono što nam je Gospodin darovao po svojoj milosti – život vječni.

„Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca“ (Otkrivenje 3,11).

„Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne“ (1. Korinćanima 10,12).

Autor: Budni kršćanin

Komentari

komentari