Ludilo oslanjanja na vlastiti razum

212
pregleda
razum ludost ateizam
Foto: Pexels

„Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Misli na nj na svim svojim putima, i on će poravniti tvoje staze“ (Izreke 3,5-6).

Kada nam Biblija u ovom stihu kaže da se ne oslanjamo na vlastiti razum, ne ohrabruje nas da budemo nerazumni. Biblija ne postavlja nikakav zid između našeg intelekta i vjere. Zapravo, knjiga Izreka mnogo govori o razumu:

  • „Prioni srcem svojim razboru“ (Izreke 2,2).
  • „Podigni k razboru glas svoj“ (Izreke 2,3).
  • „Razboritost će te čuvati“ (Izreke 2,11).
  • „Blažen je čovjek…koji je zadobio razboritost“ (Izreke 3,13).
  • „U srcu razborita počiva mudrost“ (Izreke 14,33).
  • „Srce razborita traži znanje“ (Izreke 15,14).
  • „Steći razboritost, koliko je vrjednije no srebro“ (Izreke 16,16).
  • „Kupi istinu, i ne prodaji je, pribavi mudrost i pouku i razboritost“ (Izreke 23,23).

Stoga, ako trebamo steći razum, zašto se ne bismo smjeli oslanjati na nj?

Ono što nam je rečeno jest da se ne oslanjamo na „vlastiti razum“, što znači na zaključke koji se primarno temelje na našoj vlastitoj percepciji. Zato što naš vlastiti razum jednostavno neće percipirati potpunu stvarnost. Nikada mu to nije ni bila namjera.

Ludilo vjerovanja samima sebi

Vratimo se u Edenski vrt. Zanimljivo, stablo u vrtu s kojeg je ljudima bilo zabranjeno jesti nije bilo stablo života (Postanak 2,9). Nije život bio taj kojeg je Bog zabranio ljudima. Zabranio im je jesti sa stabla spoznaje dobra i zla (Postanak 2,17).

Smisao ove zabrane nije bila držati ljude u neznanju, već kao što kaže John Piper, „sačuvati za nas užitke svijeta.“ Bilo je to kao da Bog kaže:

„Ako budeš jeo s tog stabla, reći ćeš mi: ‘Ja sam pametniji od tebe. Imam veći autoritet od tebe. Mudriji sam od tebe. Mislim da se mogu sam brinuti o sebi bolje nego što se ti brineš o meni. Ti baš i nisi dobar Otac. Zato ću te odbaciti.’ Stoga, nemoj jesti sa stabla, jer ćeš odbaciti mene i sve moje dobre darove i svu moju mudrost i svu moju brigu. Umjesto toga, nastavi se podlagati mojoj volji. Nastavi potvrđivati moju mudrost. Nastavi biti zahvalan za moju velikodušnost. Nastavi mi vjerovati kao Ocu i nastavi jesti sa ovih ostalih stabala kako bi uživao u meni.“

Vidite, kako bi se netko nosio sa spoznajom dobra i zla, mora posjedovati: 1) sposobnost da u potpunosti shvati sve moguće opcije i nepredviđene situacije (sveznanje); 2) pravednost i mudrost za odabir ispravnog smjera; te 3) moć da stvori stvarnost u skladu s ispravnim smjerom (svemoć).

Drugim riječima, samo Bog može posjedovati takvo znanje.

To ne znači da je nerazuman onaj koji se uzda u Gospodina, već onaj koji se oslanja na vlastiti razum. Suludo je pouzdati se u takav jadan ograničeni razum kada se osoba može pouzdati u neograničeni Božji razum.

Radostan zdrav razum pouzdanja u Gospodina

Toliko mnogo toga što nam uzrokuje najviše poteškoća i boli u životu, izvor toliko mnogo naših tjeskoba, strahova, sumnji i ljutnje na druge i na Boga, jest upravo posljedica oslanjanja na naš vlastiti razum.

Bog ne želi da budemo jadni, čak ni u ovom palom svijetu koji je zaražen zlom. On nas želi osloboditi naših tjeskoba (Luka 12,22; Filipljanima 4,6-7), straha (Psalam 118,6; 1. Petrova 3,6), sumnji (Matej 21,21; Luka 24,38) i grešne ljutnje (Efežanima 4,31). I stoga nam daje Izreke 3,5-6 kao neprocjenjiv dar.

U prakticiranju vjere – potpuno pouzdanje u Gospodina i ne oslanjanje na naš vlastiti razum – ne znači da odbacujemo svoj intelekt. Činimo da se naš intelekt oslanja na Božji intelekt. Ništa nije mudrije niti razumnije od toga. Činiti tako znači dozvoliti Bogu da usmjerava naše putove, koji ne samo da vode do krajnje radosti nego i sam put, čak i kada je natovaren žalošću, čini radosnim (2. Korinćanima 6,10). I to za nas čuva sve užitke koje nam Bog daje u svijetu. Ne činiti tako jest vrhunac ludosti i put jada.

Stoga, neka već danas odaberemo radost ne oslanjajući se na vlastiti razum, već slatkim, djetinjem povjerenjem u siguran temelj sveznanja našeg Stvoritelja koji je pun ljubavi.

Autor: Jon Bloom; Izvor: desiringgod.org

Komentari

komentari