Kalvinistička zagonetka – po vjeri ili izabranju?

Jesmo li primili Duha Svetoga po vjeri ili izabranju? Kalvinističku zagonetku riješio je Krist na križu, stoga nema potrebe za mozganjem i filozofiranjem. Pogledajmo što kažu „filozofi“, a što kaže Biblija.

Evo kako izgleda kalvinistička mozgalica o kojoj slušamo ovih dana u osobnom prepucavanju karizmatskog i kalvinističkog heretika sa naših prostora. Nemojte nas pitati koji su to, jer mi ne lažemo. Radi se o dvije frakcije koje su razdijelile kršćanstvo. Djeliteljima kršćana. Ne znamo koji su gori u svojim herezama, ali naše je osobno mišljenje da su najgori oni u kravatama (čitaj: s titulama) koji vam propovijedaju sa zatvorenom Biblijom. Kad već oni nisu u stanju iznijeti jasne biblijske citate koji opovrgavaju njihove hereze, mi ćemo ih iznijeti ovdje. Dakle, kalvinistička zagonetka glasi:

Dvojica se utapaju u rijeci i obojica se utapaju po zasluzi. Vi odlučujete samo jednoga spasiti, a drugoga ne; iako imate mogućnost spasiti obojicu. Kojeg ćete spasiti?

KALVINISTIČKI ODGOVOR: Obojica su jednako krivi. Sudac ih je osudio na smrt, ali nije nepravedan ako jednoga od njih spasi, a drugoga ne. Milost je ako spasi ijednoga, pošto nije morao spasiti nijednoga. Kriterij izabranja po kojem će Bog jednoga spasiti, a drugoga ne? Ne znamo.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Grešnici su pravedno osuđeni u grijesima. Bog jest pravedni sudac i mora ih obojicu kazniti, ali u svojoj ljubavi odlučio je obojici iskazati milost po Kristovoj žrtvi. Milost je spasiteljica svih ljudi. Milost Božja je što čovječanstvo još uvijek postoji, a svaka osoba dok god živi ima priliku pokajati se. Bog je strpljiv i milostiv ne želeći da tko propadne, nego da svi dođu k pokajanju.

„Jer milost Božja, koja donosi spasenje, pojavila se svim ljudima.“ /Titu 2,11

„Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga.“ /Titu 3,4

„Ne kasni Gospodin s obećanjem, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema nama ne želeći da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju.“ /2. Petrova 3,9

No, što se traži za njihovo izbavljenje? Rješenje zagonetke: VJERA. Da bi od te dvojice koji se pravedno utapaju netko bio spašen, mora povjerovati u onoga koji spašava. Na isti način, naš grešni svijet pravedno propada u grijesima, no pojavila se milost Božja koja se nudi svakom grešniku, bez iznimke.

„Jer Bog je tako LJUBIO SVIJET da je dao svoga jedinorođenoga Sina da TKO GOD U NJEGA VJERUJE ne propadne, nego ima život vječni.“ /Ivan 3,16

Zapravo, ovu misterioznu „zagonetku“ već je riješio Isus Krist na križu. Imamo sliku ponosnog i poniznog grešnika. Oba su zločinca pravedno osuđena, ali prema kome je Isus iskazao milost? Prema poniznom grešniku koji je povjerovao u Isusa. Evo njegove izjave:

„Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom? Pa mi smo doista ovdje po pravdi jer primamo što smo zaslužili za to što smo učinili. No ovaj nije nikakva zla učinio.’ I govoraše Isusu: ‘Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ /Luka 23,40-42

Uočavamo poniznost, strah Božji, vjeru.

Strah Božji je početak spoznaje. Ako se ne ponizite kao malo dijete, nećete u kraljevstvo Božje. Tko ne vjeruje, već je osuđen. Sve Isusove izjave.

„Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se, a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ /Ivan 3,18

KALVINISTIČKA OPTUŽNICA

Značajka heretika: komplicirati tamo gdje komplikacije nema. Kalvinisti su zapravo teški nevjernici, negiraju vjeru nužnu za spasenje – po svim točkama. Čak su napisali optužnicu protiv sebe, optužnicu koja dokazuje njihovu nevjeru. TULIP je optužnica protiv kalvinista. Ti ljudi ne vole ni Boga, ni Božju Riječ; oni vole teologije – ljudsku mudrost i filozofiju; objavu onu po slovu, a ne po Duhu.

Pogledajmo ukratko o čemu se radi:

1) POTPUNA IZOPAČENOST = ljudi su grešni od rođenja i nisu u stanju odgovoriti na evanđelje.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Rađamo se s grešnom genetikom po Adamu. Ali potpuna izopačenost/grešnost ne znači da nismo u stanju vjerovati evanđelje. Po njihovoj interpretaciji mala djeca koja umru idu u pakao. Radi se o tome da djeca do određene starosne dobi nemaju razvijenu svijest da mogu razumjeti i vjerovati evanđelje, stoga nemaju ni odgovornost.

Zašto bi nam Isus rekao da tražimo ako u svojoj grešnosti ne možemo tražiti?

„I ja vama kažem: Išćite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko išće, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.“ /Luka 11,9-10

2) BEZUVJETNO IZABRANJE = ne postoji kriterij po kojem ste izabrani.

Ako vas je Bog izabrao za spasenje prije postanka svijeta, izabrani ste htjeli vi to ili ne. Tako je Bog odredio i vi tu ne možete ništa. Stvoreni ste po Božjem naumu za spasenje izvan Krista, a ostali su stvoreni za propast. Vi ste taj sretnik u masi koji prima posebnu Božju ljubav i Božju milost. I to je pravedno, Bog je pravedan prema vama i prema svima. Postoji određen broj ljudi koji su izabrani za spasenje, a svi ostali primaju pravednu osudu i nikakvu mogućnost za pokajanje.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Ako smo bezuvjetno izabrani, onda je Krist uzalud umro. Kristova žrtva je suvišna ako ste izabrani i spašeni prije vašeg postojanja. Ono što je u stvarnosti predodređeno jest spasenje u Kristu, a ne određeni ljudi. Izabranje je u Isusu Kristu, a ne izvan Krista. Bezuvjetno izabranje isključuje uvjet našeg spasenja, a to je opet vjera.

„Jer U NJEMU NAS IZABRA prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi, predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu, za sebe, po dobrohotnosti svoje volje, na hvalu slave milosti njegove kojom nas pomilova u Ljubljenome.“ /Efežanima 1,4-6

Zapravo, cijela poslanica Efežanima 1, kojom se kalvinisti služe kao najjačim argumentom, govori da je izabranje u Kristu. Argument koji koriste ide direktno protiv njihove teologije. Pogledajmo…

– Onaj koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom u nebesima, U KRISTU;

– U NJEMU nas izabra prije postanka svijeta;

– pomilova nas U [NJEMU];

– U NJEMU, po njegovoj krvi, imamo otkupljenje, oproštenje prijestupā;

– U NJEMU, predodređeni po naumu Onoga koji sve čini po odluci svoje volje — stekosmo baštinu;

– U NJEMU ste i vi, pošto ste čuli riječ istine — evanđelje spasenja svojega,

– U NJEMU ste, pošto uzvjerovaste, i zapečaćeni Duhom obećanim Svetim.

I još…

„…PREMA VJEČNOM NAUMU koji ostvari U KRISTU ISUSU Gospodinu našemu, u kome imamo smjelost i pristup s pouzdanjem KROZ VJERU u njega.“ /Efežanima 3,11-12

„Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim — ne po našim djelima, nego PO SVOM NAUMU I MILOSTI koja nam je dana U KRISTU ISUSU prije vječnih vremena.“ /2. Timoteju 1,9

„Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista, PO VJERI IZABRANIKA Božjih i spoznaji istine, u skladu s pobožnošću, u nadi ŽIVOTA VJEČNOGA što ga Bog, koji ne laže, OBEĆA PRIJE VJEČNIH VREMENA.“ /Titu 1,1-2

„Otkupljeni ste… dragocjenom krvlju Krista kao Jaganjca bez mane i bez ljage, koji, doduše, bijaše PREDVIĐEN PRIJE POSTANKA SVIJETA, ali se očitova u posljednja vremena radi vas koji PO NJEMU VJERUJETE U BOGA, koji ga uskrisi od mrtvih i dade mu slavu, da vjera vaša i nada bude u Bogu.“ /1. Petrova 1,18-21

Krist je taj koji je predviđen prije postanka svijeta, to jest spasenje u Kristu, milost u Kristu, vječni život u Kristu; a ne određeni ljudi, u ovom slučaju kalvinisti.

3) OGRANIČENO POMIRENJE = Krist je umro samo za one koje je izabrao.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Krist je umro za cijeli svijet. Krist je na križu preuzeo na sebe grijehe cijeloga čovječanstva. Milost u Kristu je pružena i dostupna svima. Milost je uvijek veća od grijeha. Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom. Kad bismo rekli da je Krist umro samo za izabrane, onda bi Kristova žrtva bila nedostatna. Ne postoji čovjek za kojega Krist nije umro, ali spasenje zadobiva samo onaj tko položi svoje pouzdanje u Krista. Bog traži naš odgovor na njegovu milost: vjeru.

„I reče im anđeo: ‘Ne bojte se! Jer vam, evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti koja će biti ZA SAV PUK.“ /Luka 2,10

„Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: ‘Evo Jaganjca Božjega koji ODUZIMA GRIJEH SVIJETA!“ /Ivan 1,29

„Dakle, kako prijestupom jednoga na sve ljude dođe osuda, tako i pravednošću Jednoga NA SVE LJUDE dođe opravdanje života.“ /Rimljanima 5,18

„Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi — čovjek Krist Isus, koji sebe samoga dade KAO OTKUP ZA SVE.“ /1. Timoteju 2,5-6

„Jer pojavila se milost Božja, SPASITELJICA SVIH LJUDI.“ /Titu 2,11

„Nego gledamo Isusa učinjena malo manjim od anđelā, zbog patnje smrtne slavom i čašću ovjenčana da bi milošću Božjom ZA SVAKOGA OKUSIO SMRT.“ /Hebrejima 2,9

„I on je pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe SVEGA SVIJETA.“ /1. Ivanova 2,2

BOŽJA MILOST ZA SVE! BOŽJA MILOST > GRIJEHA!

„I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine.“ /Ivan 1,14

„I od punine njegove svi mi primismo, i to milost za milost. Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina po Isusu Kristu postade.“ /Ivan 1,16-17

„A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grješnici, Krist umrije za nas.“ /Rimljanima 5,8

„No gdje se umnoži grijeh, nadmoćno obilova milost.“ /Rimljanima 5,20

„Jer Bog je u Kristu svijet pomirio sa sobom, ne uračunavši im prijestupa njihovih i položivši u nas riječ pomirbe.“ /2. Korinćanima 5,19

„Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas uzljubi…“ /Efežanima 2,4

„Riječ istine, evanđelje…  došlo je do vas, kao i po svem svijetu, te plod donosi kao što je i u vama donosilo od dana u kojem ste čuli i spoznali milost Božju u istini.“ /Kološanima 1,5-6

„Ti, stoga, sine moj, budi jak u milosti koja je u Kristu Isusu.“ /2. Timoteju 2,1

„Pristupajmo dakle sa smjelošću prijestolju milosti, da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas.“ /Hebrejima 4,16

„Jer sud je bez milosrđa za onoga koji ne učini milosrđe; a milosrđe likuje nad sudom.“ /Jakovljeva 2,13

„Ljubav pokriva mnoštvo grijeha.“ /1. Petrova 4,8

„A Bog svake milosti, koji nas pozva u svoju vječnu slavu u Kristu Isusu.“ /1. Petrova 5,10

4) NEODOLJIVA MILOST = ako ste izabrani prije postanka svijeta, ne možete se tome oduprijeti.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Neodoljiva milost je odoljiva jer mnogi ne žele doći na svjetlo. Bog je iskazao svoju milost u svome Sinu. Krist je na križu s posljednjim udahom rekao: „Svršeno je!“ Reći da je potrebna neka dodatna milost izvan Krista koji je umro za naše grijehe je neko drugo evanđelje, evanđelje plus. Božje djelo je dovršeno na križu. Red je na nama da se odazovemo po vjeri.

Koga onda Stjepan prekorava ako ne one koji se protive Duhu Svetom, Duhu istine?

„Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome — kako vaši oci, tako i vi!“ /Djela 7,51

Zašto bi Bog ljubomorno čeznuo da nastani Duha Svetoga u nama ako to radi protivno našoj volji?

„Ili mislite da Pismo uzalud veli: ‘Ljubomorno čezne Duh kojega nastani u nama’? A daje i veću milost. Zato veli: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu!“ /Jakovljeva 4,5-7

Ispod smo priložili mnoštvo biblijskih dokaza da Duha Svetoga primamo po vjeri, a ne po izabranju.

5) OČUVANJE SVETIH = teologija „jednom spašen-zauvijek spašen“. Ako vas je Bog izabrao za spasenje, ne možete odlutati ili otpasti od vjere.

BIBLIJSKI ODGOVOR: Kad bi spasenje ujedno značilo da ne možemo otpasti, ne bi bilo toliko upozorenja kroz čitavu Bibliju: da pazimo, da ustrajemo, da težimo, da trčimo, da ostanemo u vjeri, da čvrsto držimo što imamo, da čuvamo da ne izgubimo što smo stekli, da pazimo da ne otpadnemo od milosti, da radimo oko svog spasenja, da se čuvamo da ne bismo otpali od postojanosti, da rastemo u milosti, da pazimo da se ne udaljimo od Boga, da pazimo da ne otvrdnemo, da ne žudimo za zlim stvarima kao Izrael koji nam stoji za primjer, da ustrajemo inače ćemo biti odsječeni itd.

Itekako postoji naša odgovornost u procesu posvećenja. Više o ovoj točci nedavno smo razradili u detaljnom članku na linku: https://biblijaiznanost.net/jednom-spasen-zauvijek-spasen-biblijski-nauk/.

JOŠ JEDNA ZANIMLJIVOST…

Česti kalvinistički argument glasi da nitko ne može doći ako ga ne privuče Otac, i to je istina, ali Otac nas privlači k sebi po svome Duhu. Pogledajmo kako kalvinisti manipuliraju i vade stihove iz njihovog konteksta:

„Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: ‘SVI ĆE BITI POUČENI OD BOGA.’ Stoga svatko tko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni… Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u mene vjeruje, ima život vječni.“ /Ivan 6,44-47

„Sada je sud ovomu svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van. I ja, kad budem podignut sa zemlje, SVE ĆU PRIVUĆI K SEBI.“ /Ivan 12,31-32

Nakon Isusovog uskrsnuća i uznesenja na zemlju je došao Duh Sveti po kojem nas Otac privlači k sebi. Duh Sveti je poslan da cijeli svijet osvjedoči/ukori zbog grijeha, pravednosti i suda. Nijedan čovjek neće umrijeti a da nije osvjedočen po Duhu da se treba pokajati za svoje grijehe.

„I kad dođe, on će UKORITI SVIJET zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda: zbog grijeha — jer ne vjeruju u mene; a zbog pravednosti — jer idem k Ocu svojemu i više me nećete vidjeti; a zbog suda — jer je vladar ovoga svijeta osuđen.“ /Ivan 16,8-11

Ovdje jasno kaže da je grijeh što ne vjeruju u Krista. A kalvinisti kažu da ne možete vjerovati bez Duha Svetoga. Tko je onda odgovoran za grijeh nevjere po njima, Duh Sveti?

Grijeh = nevjera; pravednost = uskrsnuće; sud = Sotona osuđen.

Dakle, Duh Sveti je taj koji nas osvjedočuje o grijehu, pravednosti i sudu. Duh Sveti nije neka bezlična sila koja obitava u bestežinskom prostoru. Duh Sveti prebiva u nama, svima koji vjerujemo u Krista; mi smo hram Duha Svetoga.

Bog nas poziva i privlači k sebi po svome Duhu, ali uvijek postoji element u kojem mi moramo odgovoriti potvrdno na Božji poziv. Svi će biti poučeni, ali ne žele svi čuti i biti naučeni.

„Bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje SVAKOGA ČOVJEKA koji dolazi na svijet.“ /Ivan 1,9

„Ali NE POSLUŠAŠE SVI evanđelja. Jer Izaija kaže: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? Dakle, vjera dolazi od poruke, a poruka po riječi Božjoj.“ /Rimljanima 10,16-17

Kalvinisti također kažu da se ne možemo pokoriti Bogu, što nije istina. Božja Riječ kaže da se tijelo ne može pokoriti Božjem zakonu. U tijelu nismo u stanju izvršavati Božji zakon i zato smo svi osuđeni. Ali zapovijed da se podložimo Bogu stoji.

„Zanemarivši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima SVIMA I SVAGDJE DA SE POKAJU, jer je ustanovio dan u koji ima suditi svijetu po pravdi, po čovjeku kojega odredi pruživši jamstvo svima uskrisivši ga od mrtvih.“ /Djela 17,30-31

Zašto bi Bog svima zapovijedao da se pokaju ako se ne mogu pokajati? Upravo odbacivanje zapovijedi da se pokajemo i prihvatimo Krista piše našu pravednu osudu.

„Jer težnja tijela je neprijateljstvo prema Bogu; Zakonu se naime Božjemu ne pokorava, jer se ni ne može. Oni pak koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov.“ /Rimljanima 8,7-9

Tko ima Duha Kristova? Oni koji mu vjeruju. Dakle, koji god da vam argument iznesu kalvinisti, odgovor je uvijek jednostavan, a to je VJERA. Vjera pobija čitavi kalvinizam i njihove izvrnute točke (TULIP).

Kalvinisti ne vjeruju u dostatnost Božje Riječi da bismo povjerovali u Krista.

„Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! POKAJTE SE I VJERUJTE evanđelju!“ /Marko 1,15

„I reče im: ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakome stvorenju. Tko UZVJERUJE i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ /Marko 16,15-16

„A SVIMA KOJI GA PRIMIŠE dade vlast da postanu djeca Božja, ONIMA KOJI VJERUJU u ime njegovo.“ /Ivan 1,12

„Isus, doduše, učini i mnoge druge znake pred svojim učenicima, koji nisu zapisani u ovoj knjizi. A ovi su zapisani da UZVJERUJETE: Isus je Krist, Sin Božji, te da VJERUJUĆI IMATE ŽIVOT u imenu njegovu.“ /Ivan 20,30-31

OPRAVDANJE PO ZAKONU VJERE!

„Jer svi sagriješiše te su lišeni slave Božje, no opravdani su besplatno njegovom milošću kroz OTKUPLJENJE ŠTO JE U KRISTU ISUSU. Njega je Bog izložio da bude pomirilište PO VJERI u krv njegovu da bi, strpljivošću Božjom, pokazao pravednost svoju zbog otpuštenja prethodno počinjenih grijeha i da bi pokazao pravednost svoju u sadašnje vrijeme; da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od VJERE ISUSOVE. Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem Zakonu? Djelā? Ne, nego po Zakonu vjere. Smatramo dakle da se čovjek opravdava vjerom, bez djelā Zakona.“ /Rimljanima 3,23-28

„Opravdani dakle PO VJERI, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu, po kome U VJERI i imamo pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.“ /Rimljanima 5,1-2

„Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu.“ /Rimljanima 6,23

„Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim UZVJERUJEŠ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer SRCEM SE VJERUJE na pravednost, a ustima se ispovijeda na spasenje.“ /Rimljanima 10,9-10

„Ta milošću ste spašeni PO VJERI! I to nije od vas, Božji je to dar!“ /Efežanima 2,8

Nismo spašeni milošću po izabranju, već po vjeri.

PRIMAMO LI DUHA SVETOGA PO VJERI ILI IZABRANJU?

Temelj na kojem leži ova pogrešna teološka premisa jest da nitko ne može povjerovati u poruku evanđelja sam od sebe; nego prvo moramo primiti Duha Svetoga da bismo se mogli pokajati i vjerovati. Drugim riječima, prvo nastupa nanovorođenje protiv vaše volje – ukoliko ste izabrani u vječnoj prošlosti, a zatim pokajanje i vjera.

Biblijska istina kaže da Duha Svetoga primamo po vjeri. Pogledajmo Božju Riječ:

„Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko će više vaš Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga traže?“ /Luka 11,13

Dakle, prvo tražimo, pa primamo Duha Svetoga.

„Odgovori joj Isus i reče: ‘Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i dao bi ti vode žive… A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni.“ /Ivan 4,10-14

„Tko vjeruje u mene, kao što Pismo reče, iz njegove će utrobe poteći rijeke vode žive.’ A to reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.“ /Ivan 7,38-39

Dakle, prvo vjerujemo, pa primamo Duha Svetoga.

„Ako me ljubite, zapovijedi moje održite. I ja ću moliti Oca pa će vam dati drugog Utješitelja da ostane s vama dovijeka: Duha istine.“ /Ivan 14,15-17

„Odgovori mu Isus i reče: ‘Ako me tko ljubi, držat će moju riječ pa će ga ljubiti Otac moj. I k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ /Ivan 14,23

Dakle, prvo ljubimo Isusa, a ljubav prema Isusu očitujemo našom poslušnošću, pa ćemo primiti Njegova Duha.

Tko je primio Duha Svetoga na dan Pedesetnice ako ne oni koji su vjerovali u Njega? /Djela 2

„Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga. Jer to je obećanje za vas i za djecu vašu i za sve one koji su izdaleka, koje god pozove Gospodin Bog naš.“ /Djela 2,38-39

Bog uvijek prvi intervenira i privlači nas k sebi, poziva nas na pokajanje. Ovdje vidimo da pokajanje ide ispred krštenja i primanja Duha Svetoga.

„I mnogim je drugim riječima svjedočio i zaklinjao govoreći: ‘Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!’ Tada se oni što rado primiše njegovu riječ krstiše.“ /Djela 2,40-41

„I mi [apostoli] smo njegovi svjedoci ovih riječi, a i Duh Sveti, kojega Bog dade onima koji mu se pokoravaju.“ /Djela 5,32

Dakle, Bog daje Duha Svetoga onima koji mu se pokoravaju.

„Tako Filip siđe u grad samarijski te im propovijedaše Krista. I mnoštvo se jednodušno priklanjalo onome što je Filip govorio slušajući i gledajući znake što ih je činio.“ /Djela 8,5-6

„A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana, koji se, pošto siđoše, pomoliše za njih kako bi primili Duha Svetoga.“ /Djela 8,14-15

Dakle, prvo su primili riječ Božju po vjeri, a tek onda su primili Duha Svetoga.

A izlijevanje Duha na pogane? Zapazite ovo, Kornelije je bio pobožan i bogobojazan prije nego što je primio Duha Svetoga.

„A u Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, stotnik čete zvane Italska, pobožan i bogobojazan zajedno sa svim domom svojim. Davao je i mnogu milostinju puku i molio se Bogu svagda.“ /Djela 10,1-2

„O njemu [Kristu] svjedoče svi proroci da po imenu njegovu SVAKI KOJI VJERUJE U NJ PRIMA OPROŠTENJE GRIJEHA. Još dok je Petar govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ. A vjerni iz obrezanja, koji su došli s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.“ /Djela 10,43-45

Dakle, prvo vjera, pa oproštenje grijeha. Prvo su povjerovali i pokajali se, a tek onda primili Duha Svetoga. Vidimo da je itekako moguće pokajati se prije primanja Duha Svetoga.

„Ako je dakle isti dar Bog dao njima kao i NAMA KOJI UZVJEROVASMO u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio ja da bih to mogao zabraniti Bogu?’ Kad to čuše, utihnuše te stadoše slaviti Boga govoreći: ‘Dakle, i poganima Bog dade pokajanje na život!’“ /Djela 11,17-18

„I našavši neke učenike, reče im: ‘Jeste li primili Duha Svetoga KAD STE UZVJEROVALI?’ A oni mu rekoše: ‘Pa nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.’ I reče im: ‘U što ste onda kršteni?’ Oni pak rekoše: ‘U krštenje Ivanovo.’ Tada Pavao reče: ‘Ivan je krstio krštenjem pokajanja govoreći puku neka UZVJERUJE u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.’ A kad to čuše, KRSTIŠE SE u ime Gospodina Isusa. I kad Pavao položi na njih ruke, DOĐE DUH SVETI na njih te počeše govoriti drugim jezicima i prorokovati.“ /Djela 19,1-6

Ovdje je također vrlo jasno da prvo trebamo povjerovati da bismo primili Duha Svetoga. Pokajanje – vjera – Duh Sveti. To je Božji redoslijed kako čitamo, a kojeg su kalvinisti izokrenuli naopačke, kao što Neprijatelj radi u svim herezama – izvrće Božju Riječ.

„Ovo bih samo htio naučiti od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili PO PORUCI VJERE?“ /Galaćanima 3,2

„…da na pogane dođe blagoslov Abrahamov u Kristu Isusu; da bismo obećanje, Duha, PRIMILI PO VJERI.“ /Galaćanima 3,14

„A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svojega koji viče: ‘Abba! Oče!’“ /Galaćanima 4,6

„U njemu ste i vi, POŠTO STE ČULI RIJEČ ISTINE — evanđelje spasenja svojega, u njemu ste, POŠTO UZVJEROVASTE, i zapečaćeni Duhom obećanim Svetim.“ /Efežanima 1,13

Dakle, prvo čujemo evanđelje, povjerujemo, pa primamo pečat Duha Svetoga.

I Kristovi učenici su prvo vjerovali, a onda primili Duha Svetoga.

„I to rekavši, pokaza im ruke i bok svoj. Obradovaše se tada učenici vidjevši Gospodina… I to rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga!’“ /Djela 20,20-22

„I tko drži zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovome znamo da On ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.“ /1. Ivanova 3,24

Ako kalvinistima to nije dovoljno, onda im iznesite sljedeće argumente:

„A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže.“ /Hebrejima 11,6

• Vjerom Noa…
• Vjerom Abraham…
• Vjerom Sara…
• Vjerom Izak…
• Vjerom Jakov…
• Vjerom Josip…
• Vjerom roditelji Mojsija…
• Vjerom Mojsije…
• Vjerom Rahaba…

I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, pa Baraku i Samsonu i Jiftahu, pa Davidu i Samuelu i prorocima, koji su PO VJERI osvojili kraljevstva, izvršili pravednost, postigli obećanja, zatvorili ralje lavovima…“ /Hebrejima 11

Zatvorite ralje ovim lavovima koji se ne spašavaju po vjeri.

Nakon svega viđenog, naš je zaključak da kalvinisti nisu vjernici, nisu spašeni, nisu izabrani. Jer samo teški heretici mogu u ovoj mjeri izvrtati Božju Riječ i vaditi stihove iz konteksta da bi vjerovali svoje krivovjerne teologije. Budite na oprezu od suptilnih prijevara koje lažni učitelji unose među vas.

„A bilo je u puku i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, nijekati Gospodara koji ih otkupi i navući na se brzu propast. I mnogi će poći njihovim pogubnim putovima. Zbog njih će se pogrđivati put istine.“ /2. Petrova 2,1-2

Na temu kalvinizma još nađite na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/kalvinizam/.